Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Rijeka, Užarska 3

Poslovni broj: Pp-2726/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru, uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa branitelj Samir Ilijazi, odvjetnik iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. u svezi s člankom 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje u tekstu: ZZNO), odlučujući o optužnom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/24- 5/16984, Urbroj: 511-09-23-24-1 od 05. srpnja 2024., nakon provedene javne i glavne rasprave, temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; u daljnjem tekstu: PZ), 05. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljeni FT; ime oca F; ime majke Đ; rođen **.**.2000. u [adresa]; državljanstvo Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; sa stečenom srednjom stručnom spremom; računalni tehničar za strojarstvo s položenim tečajem za KV vozača; samozaposlen u vlastitom obrtu za taksi prijevoz; oženjen; otac jednog maloljetnog djeteta; s mjesečnim primanjima u iznosu od 2.500,00 eura; prosječnog imovnog stanja – prema vlastitoj izjavi; prekršajno kažnjavan iz područja prometa; ne vodi se drugi prekršajni postupak; kazneno neosuđivan - prema vlastitoj izjavi, ne vodi se drugi kazneni postupak;

k r i v  j e

što se

I. dana 01. srpnja 2024. oko 18:15 sati u mjestu [adresa], nasilnički ponašao u obitelji u obitelji naspram bivše vanbračne supruge ĐT počinivši fizičko nasilje primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

Dana 01. srpnja 2024. oko 18:15 sati na adresi [adresa] u dvorištu ispred obiteljske kuće okrivljeni FT je došao preuzeti svoju maloljetnu kćer G na čuvanje, te mu je njegova bivša vanbračna supruga ĐT prigovorila zbog njegovog kašnjenja tj. jer nije došao u dogovoreno vrijeme uzeti njihovo zajedničko mlt. dijete G na čuvanje. Okrivljeni joj je odgovorio sa riječima „Tko si da ćeš mi određivati kad ću doći po nju.“ Okrivljeni FT je u jednom trenutku istu fizički napao dok je ona držala u naručju njihovo zajedničko mlt,. dijete tako što joj je zadao šamar u predjelu lijeve strane lica s desnom rukom otvorenim dlanom, te joj je uzeo zajedničku mlt. kćer iz naručja i rekao da će ju vratit kako su se dogovorili, u srijedu u popodnevnim satima;

dakle, prema bivšem izvanbračnom drugu počinio fizičko nasilje uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda;

čime je počinio nasilje u obitelji iz čl. 10. točke 1. ZZNO što čini prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZZNO;

pa se na temelju navedenog propisa uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ-a okrivljenom

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura i nula centi).

Okrivljeni je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljeni na ovaj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 200,00 eura (dvjesta eura i nula centi) u roku određenom ovom odlukom.

Ako okrivljeni u ovom roku novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. PZ-a naplatiti prisilno.

II. Okrivljeni je temeljem članka 139. st. 3. PZ dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka i to paušal u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi) u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno, ovrhom putem FINA-e.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka dostavila je sudu optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/16984, Urbroj: 511-09-23-24-1 od 05. srpnja 2024., protiv okrivljenika zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavak 1. ZZNO.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu sud je proveo glavnu raspravu i na ročištu 07. travnja 2025. ispitao okrivljenika i svjedokinju GT, na ročištu 02. lipnja 2025. svjedokinju JT, a na ročištu 03. prosinca 2025. dopunski saslušao svjedokinju GT, te izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: naredba o određivanju mjere opreza FT od 02. srpnja 2024.; obavijest žrtvi nasilja u obitelji od 01. srpnja 2024.; obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom; obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja; izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 01. srpnja 2024.; te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

3. U svom iskazu na sudu okrivljenik je izjavio da činjenični navodi iz optužnog prijedloga nisu točni i istiniti i da se osjeća krivim prema takvom optuženju; da je bio dogovor da dođe po dijete oko 17:30 sati kritičnog dana, no prethodno da je morao po sjedalicu na Mariniće i da je zbog toga malo kasnio, no da je bio tamo negdje oko 17:45, 17:50 najkasnije; da je stao kod benzinske postaje Adria oil na [adresa] gdje i inače staje, a njena kuća se nalazi u neposrednoj blizini; da ga je cijelo vrijeme njegova kašnjenja GT zvala na mobitel, te nešto histerično govorila da ga nije briga za dijete i slične stvari, a kad je došao na parking, da je čekao kod vozila i u jednom trenutku odlučio otići po malu u dvorište, premda to nikad nije činio, a GT da ga je vidjela kad je došao s vozilom; da je uzeo dijete te otišao u smjeru svog vozila; da je dijete trebalo biti ukupno tri dana kod njega, odnosno dvije noći, jednu kod njegove majke, a jednu kod njega; potom da je kasnije te iste večeri dobio poziv od I. policijske postaje da dođe dati iskaz jer da ga je navodno GT prijavila; da tom prigodom nije bilo kakvog fizičkog ili psihičkog nasilja, već da je jedino GT lupila aluminijskom posudom o stol koji se tamo nalazio; da su razgovarali nešto u smislu da GT mora na put i da li se možemo organizirati da uzmemo G na nekoliko dana; da nije bilo svađe niti povišenih tonova, a od trećih osoba da je vidio dvije gospođe koje su sjedile s prednje strane kuće na gornjem balkonu, na drugoj strani kuće; da koliko mu je poznato s te pozicije nije moguće vidjeti događaj, a još teže čuti bilo što; da je i ranije bilo prijava od strane GT **.**.2023. da će nauditi sebi, djetetu i njemu, zatim 24. prosinca 2023. kad je prijavila fizičko nasilje i da joj je zabranio izlazak iz stana, potom da joj ne da uzeti stvari i sl.; da je bio i događaj od 27. prosinca 2024. kad je došla na vrata njegove adrese stanovanja i lupala na vrata probudivši dijete njegove sadašnje supruge, dok maloljetnu G nije uspjela probuditi; da je i on podnosio prijave pri Centru za socijalnu skrb.

3.1. Branitelj okrivljenika u svojoj završnoj riječi je izjavio da tijekom provedenog postupka nije dokazano psihičko i fizičko nasilje okrivljenika prema njegovoj bivšoj izvanbračnoj supruzi; da se optužni prijedlog temelji na neistinitom iskazu oštećene koja je postupak inicirala na nagovor trećih osoba, a sve kako bi u parničnom postupku stekla bolju pravnu poziciju. Da je tome tako ukazuje i kontradiktornost iskaza u kojem navodi da je navodno dobila šamar, a onda ukazuje da se je izmakla, ista ne zna ni točnu poziciju navodnog svjedoka koji je zainteresiran za ishod ovog postupka, jer se radi o njezinoj sadašnjoj svekrvi. Također indikativa je i činjenica da je licu oštećene nema trgova šamara u smislu crvenila niti ogrebotine, a što samo potvrđuje gore navedeno. Ističemo sudu da nije dokazana ni svađa koja je bitna element opstojnosti predmetnog prekršaja, pa predlaže da se okrivljenik oslobodi od optužbe.

3.2. Okrivljenik u svojoj završnoj riječi se pridružio navodima svog branitelja i dodao da su prije spornog događaja postojale još dvije prijave od strane žrtve koje su se pokazale lažnim.

4. U svom iskazu na ročištu svjedokinja GT je izjavila da je okrivljenik kasnio na dogovor oko preuzimanja djeteta i došao sa znatnim zakašnjenjem; da ga prethodno bila i nazvala da li će zaista doći po dijete kako su dogovorili, na što da je on odgovorio da će doći; da su se odmah na vratima počeli svađati, sve kako piše u policijskom zapisniku, a u jednom trenutku da joj je opalio šamar i doslovno joj iščupao kćerku G iz ruku i rekao da će je dobiti za dva dana kako su se dogovorili; da je potom pozvala policiju s obzirom da je predmetni događaj bio zaista ekces koji se dogodio, no nekih ekcesa da je bilo i ranije, a koje nije prijavila; da sada više nisu zajedno, skoro se i ne viđaju, a odnosi među njima su narušeni, trajno i teško poremećeni; da se u trenutku kada joj je okrivljenik opalio šamar dijete nalazilo u njenim rukama; da je dijete odmah počelo vrištati, a sve se to događalo na kućnom pragu i nakon događaja isti je otišao prema vozilu; da osim fizičkog nasilja prethodno da je bilo i verbalnog i to istog tog dana kada joj je rekao da šta se pravi pametna, tko je ona da mu određuje kad će doći po malu, da je glupa, luda, nenormalna, da će napraviti sve da ostane bez djeteta; da je tom događaju bila prisutna njezina sadašnja svekrva JT; da je dijete zadnji put vidjela 17. ožujka 2025. jer joj okrivljenik ne da vidjeti dijete, a o čemu je podnijela i kaznenu prijavu; da ne postoji neka pravomoćna odluka kojom je određeno da dijete može živjeti s njim. U svom dopunskom iskazu svjedokinja je izjavila da je kritičnog dana nastala svađa zbog kašnjenja na preuzimanje djeteta i da je predmetno trajalo oko 15 minuta, a zbog učestalog kašnjenja na preuzimanje djeteta; da nije vikala na okrivljenika kritične zgode naročito ne pred djetetom; da je šamar dobila desnom rukom i da nije dobila ozljede tom prilikom i da se uspjela koliko toliko izmaknuti i to toliko kao kad se očekuje šamar od poznate osobe koja je to već ponovila ranije; da svjedokinja JT u to vrijeme nije bila s njom u rodu, no nakon par mjeseci da se udala za sina svjedokinje, ali u svakom slučaju smatra da ista nije pristrana i da je iskazala objektivno što se dogodilo da se svjedokinja nalazila 7 do 10 m udaljena i da je bila u vrtu, a s tog mjesta se vidi mjesto događaja; da događaj nije odmah prijavila policiji već je to napravila po konzultaciji s nadležnim osobama odnosno bližnjima; te da kritičnog dana nisu imali video nadzor u okolici kuće tj, dvorištu, već je isti postavljen naknadno. Branitelj okrivljenika je prigovorio iskazu svjedokinje kao neistinitom, a dijelom proturječnom iskazu svjedokinje JT.

4.1. Svjedokinja JT je u svom iskazu izjavila da se sjećam događaja koji je u pitanju; da je kritičnog dana bila u vrtu koji se nalazi s lijeve strane dvorišta kuće [adresa] i da je bila u prignutom položaju s obzirom da sam nešto radila; da nije previše obraćala pažnju što se događa; da je vidjela da je došao neki dečko ili gospodin, ne zna točno, a kojeg da je i ranije bila viđala, no da nikad nisu pričali, nikad joj se nije predstavio niti je imala bilo kakvog kontakta s istim, a poslije je doznala da je to otac maloljetne J; da su u jednom trenutku GT i FT nešto podigli tonove glasa, da nije dobro čula što si međusobno govore, no malo da se osvrnula da vidi što se događa jer to da nije bilo baš uobičajeno; da joj se čini da je čula nešto u smislu: „Zakasnio si po dijete, nisi došao, nije te briga“ itd.; da je u jednom trenutku vidjela da ta muška osoba uzima u naručje mlt. dijete i potom rukom zadaje šamar S; da je to neposredno vidjela, no da se ne može izjasniti o silini ili jačini tog šamara; da je S po odlasku muške osobe dotrčala do nje sva uzbuđena i pitala ju: „Jeste vidjeli, jeste vidjeli, udario me“; da nije primijetila neko crvenilo na GT karakteristično za udarac rukom, a što je u skladu s time da ne zna kojeg je intenziteta bio udarac; da je bila udaljena oko 3 metra, da su oni bili na ulazu u kuću, a vrt u kojem je ona bila da je podignut, te se između nalazilo parkirano jedno vozilo; da je predmetno moglo trajati oko 10 minuta; da je vidjela da je okrivljenik uzeo maloljetnu kći u lijevu ruku te s desnom rukom udario GT u predjelu lica; da nije vidjela da S udara tog dečka, da toga nije bilo, a za prije da to zaista ne zna.

4.2. Iz isprave Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji I. policijske postaje Rijeka broj 2961/24 sud utvrđuje da je dojava zaprimljena osobno u policijskoj postaji 01. srpnja 2024. u 18:57 sati od strane ĐT, iz [adresa].

4.3. Punomoćnica žrtve je navela da je žrtva u dužem vremenskom razdoblju kontinuirano trpjela nasilje od strane okrivljenika i to kako fizičko tako još i više verbalno. U odnosu na predmetni događaj ista je zatražila i pomoć policije i sudsku zaštitu jer više nije bilo moguće takvo ponašanje trpjeti; da i danas trpi posljedice pretrpljenog nasilja i ističe kako je ovo ponovljeno iskazivanje i prisutnost na sudu kod iste izazvalo ponovnu traumu. Zbog ovakvih ponašanja okrivljenika ispred stana postavljen je i video nadzor. Oštećena kao žrtva zbog naprijed iznesenog predlaže da se okrivljenik oglasi krivim te da mu se izrekne kazna sukladno zakonu.

5. Sukladno članku 10. točka 1. ZZNO nasilje u obitelji je:

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

5.1. Sukladno čl. 22. stavak 1. ZZNO tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

6. Na temelju tako provedenog postupka, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni kritične zgode počinio fizičko nasilje u obitelji prema svom bivšem izvanbračnom drugu na način kako je to opisano u izreci ove presude, uslijed kojeg nasilja nije nastupila tjelesna ozljeda, a što predstavlja prekršaj nasilja u obitelji kažnjivog po čl. 22. stavak 1. ZZNO.

6.1. Naime, nakon procjene zainteresiranosti svjedokinje JT za ishod ovog postupka, sud i nadalje njen iskaz cijeni objektivnim i vjerodostojnim kao neposrednog očevica predmetnog događaja. To iz razloga što je ista tečno, mirno, bez zadrške, zapinjanja i bilo kakvog premišljanja iskazivala o spornom događaju kojeg je vidjela 01. srpnja 2024. između okrivljenika i svjedokinje GT, te izrijekom sudu potvrdila da je vidjela sam čin udaranja. Sud cijeni da je svjedokinja bila na primjerenoj udaljenosti da je predmetno objektivno mogao vidjeti svaki prosječan čovjek, pri čemu smatra nebitnim razlike u iskazu glede udaljenosti s iskazom svjedokinje GT, budući se radi o nestručnim procjenama. Iskaz GT sud cijeni vjerodostojnim u dijelu tijeka događaja koji su prethodili počinjenju prekršaja i smatra da je nedvojbeno bilo verbalne prepirke i svađe između nje i okrivljenika koja prepirka je potom rezultirala fizičkom nasiljem s njegove strane. U tom dijelu sud cijeni neosnovanim iskaz okrivljenika da fizičkog nasilja nije bilo, a cijeni i pomalo nelogičnim da nije bilo nikakve svađe i povišenih tonova kad je došao na adresu GT, s obzirom na dio njegova iskaza da ga je GT cijelo vrijeme njegovog kašnjenja zvala na mobitel i prigovarala, pa sud cijeni logičnim i vjerodostojnim iskaz GT da su se odmah na vratima počeli svađati, a što je kasnije preraslo u fizičko nasilje. Međutim, za psihičko nasilje kao takvo, premda je optužnim prijedlogom stavljeno na teret okrivljeniku, sud okrivljenika u ovom postupku ne može osuditi, jer u optužnom prijedlogu istome nedostaje konstitutivni element zakonskog opisa da je takvo nasilje prouzrokovalo povredu dostojanstva i uznemirenost žrtve. Ostali navodi i prigovori okrivljenika i svjedokinje GT nisu odlučni za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari.

7. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. PZ-a. Kao otegotnu okolnosti sud je cijenio težinu počinjenog djela, a kao olakotnu okolnost je cijenio da okrivljenik u prethodne tri godine nije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog djela s elementima nasilja. Stoga je sud okrivljenom primjenom odredbe članka 33. stavak 3. PZ-a za počinjeni prekršaj odmjerio novčanu kaznu u razini posebnog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, jer sud smatra da se s obzirom na sve okolnosti i ličnost okrivljenika svrha kažnjavanja može postići takvom kaznom, vjerujući da će tako odmjerena kazna preventivno djelovati na okrivljenog da se ubuduće pristojno i dostojanstveno ponaša prema drugim članovima obitelji, da poštuje pravni poredak i da ne čini više prekršaja.

8. Kako je okrivljeni proglašen krivim, sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka u iznosu od 90,00 eura.

9. Slijedom takvih utvrđenja, odlučeno je kao u izreci.

Rijeka, 05. prosinca 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Valnea Car

Severin Perger

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- ovl. tužitelj;

- okrivljeni;

- branitelj.

Po pravomoćnosti:

- žrtvi, GT;

- punomoćnici žrtve odvj. Senka Pilepić.