Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-426/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Ive Lovrin, univ. spec. iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AK, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-222/21 od 1. srpnja 2022. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika AK te se preinačuje presuda prvostupanjskog suda u odluci o kaznenoj sankciji, na način da se okrivljenik za kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i 1. KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U preostalom dijelu se odbija okrivljenikova žalba, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-222/21 od 1. srpnja 2022. godine, okrivljenik AK oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

1. 1. Temeljem čl. 158. ZKP obitelj pok. oštećenika ĐK upućuje se u parnični postupak.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. ZKP, obvezuje se optuženik na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od ukupno 19.218,00 kuna, koji se odnosi na trošak vještačenja, svjedoka i sudskih tumača, a koji sveukupni trošak je optuženik dužan platiti u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti sudske odluke.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik putem branitelja Krešimira Matoševića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Anić i partneri iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, smatrajući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret te da nije stvarni uzrok nesreće njegovo kršenje blanketnih odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a, da je pok. oštećenik doprinio nastanku prometne nezgode te je kriv za nastanka prometne nezgode. U slučaju da je okrivljenik i djelomično kriv za nezgodu, smatra da je izrečena kazna prestroga i da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznenom sankcijom. Predlaže da se preinači pobijana presuda te donese oslobađajuća presuda i okrivljenika oslobodi obveze naknade troškova kaznenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi dopune dokaznog postupka.

3. U odgovoru na žalbu okrivljenika, državni odvjetnika je naveo da se protivi žalbi okrivljenika, da je izrečena primjerena kazna te predlaže da se odbija žalba okrivljenika.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, navodeći da je prvostupanjska presuda proturječna razlozima i izvedenim dokazima, jer se tako označeni žalbeni razlozi svode na prigovor zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio počinjenje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon. Okolnost da je okrivljenik prvi put na okolnosti kaznenog djela ispitan pred policijskim istražiteljem bez branitelja ne predstavlja nikakvu povredu kaznenog postupka jer se ne radi o kaznenom djelu za koje je propisana obvezna obrana.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Žalba zbog povrede kaznenog zakona, je neosnovana jer iz obrazloženja žalbe proistječe da se u tom dijelu pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim. Naime, o povredi kaznenog zakona može se prosuđivati samo u odnosu na činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, a ne mimo toga. Prema pravilnoj primjeni zakona iz samog činjeničnog stanja, bez obzira na njegovu eventualnu nepravilnost ili nepotpunost, ne može se izvoditi i zaključivati o povredi kaznenog zakona kao posebnoj žalbenoj osnovi.

10. Prvostupanjski sud je točno i pravilno utvrdio i obrazložio sve odlučne činjenice temeljem kojih je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim, jer je postupio protivno odredbi blanketne norme iz čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje: ZOSPC), te se nije prethodno uvjerio da radnju skretanja ulijevo može izvršiti bez opasnosti po druge sudionike u prometu na koji način je oštećeniku oduzeo prednost i time izazvao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba smrtno stradala.

11. Utvrđena činjenice da se oštećenik kretao nedopuštenom brzinom i umjesto dozvoljene brzine do 50 km/h upravljao svojim vozilom prije poduzetog kočenja brzinom od oko 80 km/h, te činjenice da bi kočenjem uspio izbjeći sudar pri kretanju brzinom od 50 km/h, ne ekskulpira okrivljenika, već predstavlja samo određeni doprinos oštećenika nastanku prometne nesreće, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, kraj činjenice da je prometni vještak, tijekom očevida prometne nesreće izišao na mjesto događaja radi utvrđenja potrebnih elemenata za izradu svog nalaza i mišljenja te utvrdio kako je obzirom na utvrđenu preglednost prilikom skretanja preko dijela kolnika s prednošću prolaska, kojom se kretao oštećenik i zadržavao smjer svog kretanja, okrivljenik mogao vidjeti nailazak vozila oštećenika, jer je preglednost nadređene ceste iz pravca kretanja oštećenika iznosila oko 200 metara. U trenutku skretanja u sporednu ulicu ulijevo i prelaska na prometni trak kojim je upravljao oštećenik se nalazio na udaljenosti od oko 45 metara, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje kaznene odgovornosti okrivljenika koji je, prema odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a, bio dužan propustiti vozilo koje zadržava pravac kretanja, a čija svjetla je u noćnim uvjetima (oko 00,15 sati) morao uočiti obzirom na utvrđenu preglednost ceste, pa kako nije propustio uočeno vozilo, već je otpočeo s radnjom skretanja, u takvom njegovom postupanju su u cijelosti sadržana obilježja inkriminiranog kaznenog djela, počinjenog sa svjesnim nehajem.

12. U sudskoj praksi prevladava stajalište da nepravilno postupanje jednog od sudionika u prometu ne oslobađa drugoga obveze da sve učini radi sprječavanja ili izbjegavanja prometne nesreće, tako da ni utvrđeno nepropisno postupanje oštećenika (vožnja brzinom koje prelazi propisanu brzinu od 50 km/h) ne oslobađa odgovornosti i krivnje okrivljenika. Okrivljenik nije postupio prema imperativnoj blanketnoj normi po kojoj je bio dužan prije bilo koje radnje u prometu (skretanja ulijevo) uvjeriti se da je može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Konkretno, trebao je propustiti sva uočena vozila koja zadržavaju svoj smjer kretanja, što nije učinio, pa kako je takvo nepropisno i nepravilno postupanje oštećenika utjecalo na inkriminirani oblik krivnje okrivljenika, te je isti osuđen za svjesni nehaj, pa je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za krivnju okrivljenika, a svi žalbeni prigovori činjenične naravi su neosnovani.

13. Okolnost da kaciga na glavi oštećenika nije bila pravilno pričvršćena nije takve kvalitete da bi utjecala na nastanak ove prometne nesreće, pa čak ni na njezine posljedice jer je vještak sudske medicine naveo kako je je smrtni ishod primarno bio rezultat ozljeda unutarnjih organa prsišta i trbušne šupljine, dok ozlijede glave same za sebe nisu morale dovesti do smrtnog ishoda.

14. Svjedočki iskazi svjedokinje A i Đ ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Naime, svjedokinja Đ svjedoči kako nije previše obraćala pozornost na vožnju okrivljenika jer je inače sigurno vozio, ne sjeća se da li je uključio pokazivač smjera ili ne, nije vidjela oštećenika, niti je obraćala pažnju na tu stranu ceste. Svjedokinja A potvrđuje ono što su naveli i ostali svjedoci o dolasku motociklista, s tim da iznosi i svoj osobni dojam po kojem su se motociklisti utrkivali, a pri tom i odgurivali nogama. Ovakve njezine dojmove ne potkrepljuje niti jedan od ispitanih svjedoka niti se na bilo koji način mogu uklopiti u vještački nalaz i mišljenje prema kojem je oštećenik bio ispred motocikla kojim je upravljao PK (pa se nisu mogli odgurivati nogama), niti je tim vještačenjem utvrđena bilo kakva destabilizacija motocikla zbog navodnog odguravanja vozača.

15. Što se tiče odluke o sankciji treba reći kako je ovdje riječ o kaznenom djelu za koje je čl. 227. st. 6. KZ propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Kod okrivljenika prvostupanjski nije utvrdio postojanje nikakvih otegotnih okolnosti, dok je od olakotnih cijenio njegovu neosuđivanost, korektno držanje pred sudom i izraženo žaljenje. Međutim, propustio je kao olakotno cijeniti doprinos oštećenika ovoj prometnoj nesreći. Naime, nesporno je utvrđeno kako se oštećenik kretao nepropisnom brzinom od 80 km/h u naselju u kojem je kao najveća propisana dozvoljena brzina od 50 km/h. Ovo prekoračenje dozvoljene brzine kretanja ni po mišljenju ovog suda nije utjecalo na nastanka prometne sreće koje je uzrokovao okrivljenik, ali predstavlja doprinos oštećenika koji nije beznačajan. Da se naime, kretao propisanom brzinom, mogao je zaustaviti svoje vozilo kočenjem do prepreke koju je predstavljalo okrivljenikovo vozilo i smrtna posljedica bi izostala. Upravo zbog toga ovo je vijeće mišljena kako bi se već i izricanjem minimalne propisane kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u slučaju ovog okrivljenika ostvarila svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ, slijedom čega je pobijanu presudu trebalo preinačiti u pogledu odluke o kazni.

16. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim sud je okrivljenika temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. ZKP pravilno obvezao na plaćanje troška kaznenog postupka, a žalbom ta obveza okrivljenika ničim nije dovedena u pitanje, pa je istu i u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu.

17. Slijedom svega naprijed navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude sve sukladno odredbi čl. 486. ZKP.

U Zadru 4. prosinca 2025.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković