REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Povrv-38/2025-4
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa]: FŽ, ĐŽ, CŽ, ZŽ i AŽ, koje zastupa upravitelj K-Indeks d.o.o. iz Zagreba, Medveščak 23/1 (OIB: 03334333643), kojeg zastupa punomoćnik Marija Jukić – Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika JŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, radi isplate, dana 6. svibnja 2025.g.
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća zahtjev tužitelja, pa se u skladu s tim djelomično održava na pravnoj snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odluci koju je, 21.6.2021. god., pod poslovnim brojem Ovrv- 140/2021 donio Petar Ujević, javni bilježnik u Imotskom i to baš u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati iznos od 4.439,40 kuna/ 589,21 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena pa do isplate i to:
-na iznos od 126,84 kn / 16,83 € od 20.05.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.06.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.07.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.08.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.09.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.10.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.11.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.12.2018 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.01.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.02.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.03.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.04.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.05.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.06.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.07.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.08.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.09.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.10.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.11.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.12.2019 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.02.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.02.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.03.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.04.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.05.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.06.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.07.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.08.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.09.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.10.2020 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.11.2021 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.12.2021 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.02.2021 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.02.2021 pa do isplate,
-na iznos od 126,84 kn/ 16,83 € od 20.03.2021 pa do isplate."
II U preostalom dijelu, dakle, za razliku utuženog iznosa 7.990,92 kuna/1.060,57 eura i tužiteljima dosuđenog iznosa 4.439,40 kuna/ 589,21 eura s pripadajućom zateznom kamatom na sastavnice te razlike iznosa, odbija se zahtjev tužitelja i u skladu s tim u tom dijelu ukida platni nalog opisan pod I.
III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka (ovršnog i parničnog) isplatiti tužitelju 219,85 eura , zajedno sa zateznom kamatom, koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, teče počev od dana presuđenja (6.5.2025. god.) pa do isplate.
Obrazloženje
1. U Prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji su 26.4.2021. god. podnijeli Petru Ujeviću, javnom bilježniku u [adresa], tužitelji su zahtijevali da taj javni bilježnik naloži tuženiku ispunjenje tražbine vrijednosno određene u opisanom aktu, te da, radi prisilne realizacije te tražbine, prema tuženiku odredi ovrhu.
2. Odlukom javnog bilježnika koja je opisana u izreci, u cijelosti su prihvaćena tužiteljeva zahtijevanja te je tuženik obvezan tužitelju naknaditi troškove ovršnog postupka isplatom 1.187,50 kn.
3. Budući je tuženik protiv javnobilježničke odluke podnio prigovor, javni bilježnik je spis predmeta dostavio ovršnom sudu ovog suda, a taj sud je, u odluci Povrv- 192/2021 od 25.10.2021. god., odlučio o stavljanju izvan pravne snage onog dijela sagledavane odluke u kojem je prema tuženiku određena ovrha, te odredio da u stranačkoj pravnoj stvari postupanje ima nastaviti ovaj parnični sud i postupak provesti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Utoliko je u ovoj parnici valjalo odlučiti o zakonitosti pobijanog platnog naloga, a implicite tome – dakako i prvenstveno – i o pravnoj osnovanosti postavljenog tužiteljevog zahtijevanja.
5. Pak, u okviru ovršnog postupka, tužitelji su naveli da prema njihovoj – tužiteljevoj evidenciji tražbina /evidenciji vladajućoj na dan 19.4.2021. god./ postoji njihova dospjela tražbina prema tuženiku na isplatu 7.990,92 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose sastavnice iznosa tog glavnog duga.
5.1.Opisali su i osnovu nastanka te tražbine korelativne tuženikovom dugu navodeći da je ta tražbina nastala, odnosno da su sastavnice te tražbine nastale, zbog tuženikovog nedoprinošenja novčanih sredstava u fond zajedničke pričuve stambene zgrade anagrafski označene brojem 50 Ulice Gojka Šuška u Imotskom kroz razdoblje siječanj 2016. god. – ožujak 2021. god.
5.2.Pak, u parnici, raspolažući prema tuženikovim prigovorima koje je on suprotstavio njihovom zahtijevanju, prihvatili su djelomičnu osnovanost zastarnog prigovora ukoliko se taj prigovor odnosi na tražbine koje su oni u okviru ovršnog postupanja potraživali za razdoblje koje je prethodilo travnju mjesecu 2018. god., te su u skladu s tim učinili i pokušaj djelomičnog povlačenja tužbe.
6. Tuženik je u prigovoru protiv promatranog platnog naloga – prvenstvo – osporio da bi postojao njegov bilo kakav dug prema tužiteljima.
6.1.Podredno je – zahtjevu tužitelja suprotstavio prigovor zastare potraživanja.
6.2.U tijeku parnice, pak, ostao je pri ranije iznijetim prigovorima te uz ta prigovaranja zahtjevu tužitelja suprotstavio kako prigovor prekluzije, tako i legitimacijske prigovore.
7. U dokaznom postupku pročitana je Potvrda MUP RH od 21.6.2021. god., pročitani su izvadci iz knjige položenih ugovora ovosudnog ZK odjela od 23.11.2022. god., pročitan je Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade anagrafski označene brojem 50 [adresa] u [adresa], pročitan je Ugovor o upravljanju prethodno opisanom zgradom te je pročitan ZK izvadak za kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina.
8. Djelomično je pravno osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u parnici, a u skladu s tim djelomično je osnovan i platni nalog o ne/zakonitosti kojeg je valjalo odlučiti u ovoj parnici.
9. Sve dok tuženik u tijeku parnice pobijanom platnom nalogu/zahtjevu tužitelja nije suprotstavio legitimacijske prigovore – valja to uvodno kazati – nije niti postojala potreba tužitelja da u dokaznu građu ove parnice uvrsti dokaze (prethodno označene isprave) koji su naposljetku imali esencijalno značenje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Pak, oni/tužitelji su, makar odlukom suda nisu bili nagnani da možebitno postojeće dokaze te vrste dostave u strogo određenom roku (vidjeti određenja ovosudnog rješenja Povrv-192/2021 od 25.10.2021.), anticipirano, dakle još prije nego su tužitelji definirali osnovu osporavanja osnove i visine njihovih zahtijevanja, podnijeli prethodno označene dokaze u prilog posvjedočenju. Utoliko njihovo predlaganje novota u ovom postupku nije bilo zahvaćeno prekluzijom i utoliko je prigovor prekluzije koji je tuženik suprotstavio promatranim dokaznim prijedlozima tužitelja predstavlja pravno neosnovano prigovaranje.
9.1.Konzekvenca netom izloženog jeste, da je u ovoj parnici bilo moguće meritorno raspravljanje i suđenje uz korištenje i onih dokaznih sredstava koje tužitelji nisu priložili aktu kojim je inicirano, najprije ovršno, a posljedično s tim postupanjem i ovo parnično postupanje.
10. Propisano je čl. 89. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV) da je vlasnik posebnog dijela zgrade koje je povezano sa suvlasništvom nekretnine u obvezi, razmjerno odnosu svog suvlasničkog dijela prema cjelini, plaćati zajedničku pričuvu koja prema određenjima čl. 90. st. 1 istog zakona predstavlja zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, imovinu namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokrivanje tih troškova.
10.1.Dakle, obveza plaćanja pričuve proizlazi iz zakonskih odredaba pa je u konkretnom slučaju nositelj te obveze i ovopostupni tuženik ukoliko je u promatranom razdoblju imao status opisan u prethodnom stavku ovog odjeljka.
11. Čitanjem Izvatka iz knjige položenih ugovora utvrđeno je da je tuženik JŽ položio u z.k. odjel ovog suda ugovor o kupoprodaji stana od 17. svibnja 2001. god., stana položenog u zgradi izgrađenoj na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina, zgradi anagrafski označenoj [adresa], a pak čitanjem isprave "Stambena zgrada [adresa]", utvrđeno je da je tuženik, zajedno s tužiteljima iz ove parnice potvrdio kako činjenicu da se prethodno opisana kupnja odnosi na posebni dio stambene zgrade baš anagrafski označene brojem 50 [adresa] u [adresa], nadalje da je s ostalim suvlasnicima te zgrade/vlasnicima posebnih dijelova te zgrade sklopio međuvlasnički ugovor (ugovor od 20.4.2012. god. koji je, kao i Ugovor o upravljanju zgradom [adresa] od istog nadnevka pročitan u postupku) i da se tim ugovorom/ima, obvezao svakog mjeseca plaćati zajedničku pričuvu u iznosima umnoška koeficijenta i površine njegovog posebnog dijela zgrade, baš iznosu/ima označenima u izreci ove odluke.
11.1.Pak, imajući na umu jasnoću i konzistentnost prethodno analiziranih isprava te činjenicu da sadržaju tih isprava, a utoliko i argumentaciji koja proizlazi iz tih isprava, tuženik nije suprotstavio bilo kakve dokaze o suprotnom, nakon čitanja promatranih isprava naprosto su morali uslijediti zaključci – ponajprije – da su i tužitelji i tuženik suvlasnici nekretnine istovjetne kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina – nadalje – da su svi oni vlasnici posebnih dijelova zgrade izgrađene na promatranoj nekretnini te – napokon – da su svi oni, pa utoliko i tuženik, osobe koje imaju prethodno opisani status/e uređen/e čl. 89. st. 2 ZV.
11.2.Stoga je, u skladu s tim zaključcima, valjalo – najprije odbiti tuženikove legitimacijske prigovore (prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, odnosno spram njega promašene pasivne legitimacije) i – naposljetku – donijeti konačni zaključak da su / i / kroz razdoblje mjeseci siječanj 2016. god. – ožujak 2021. god. po mjesecima tog razdoblja nastajale tuženikove obveze na doprinošenje sredstvima u fond zajedničke pričuve vlasnika posebnih dijelova zgrade anagrafski označene brojem 50 [adresa] u [adresa] novčanog/ih iznosa zabilježenih u inicijalnom aktu ovosudnog ovršnog i parničnog postupanja, dakle u Prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koju su tužitelji podnijeli 26. travnja 2021. god.
12. Utvrđeno je u ovom postupku dakle da je kroz razdoblje siječanj 2016 – ožujak 2021 god. nastala tuženikova obveza na uplatu u fond sredstava zajedničke pričuve ukupnog novčanog iznosa 7.990,92 kune.
12.1.No, na osnovi suglasnog raspolaganja stranaka da je ta obveza prestala u onom dijelu u kojem se odnosi na razdoblje siječanj 2016. god. – travanj 2018. god., proizlazi da sada postoji i uživa sudbenu zaštitu isključivo onaj dio tražbine tužitelja koji se odnosi na tražbine nastale kroz razdoblje travanj 2018. – ožujak 2021. god., dakle da postoji ukupna tražbina u iznosu 589,21 eura kao ekvivalent tražbini u iznosu 4.439,40 kn koja je nastala i postojala u ranije važećoj valuti plaćanja.
12.2.Stoga je – niti ne obazirući se na pokušaj tužitelja u pogledu dokidanja dijela promatranog platnog naloga u osnovi kojeg je njihova zastarjela tražbina, pokušaj učinjen uređivanjem tužbenog akta, odnosno djelomičnim povlačenjem tužbe
– onaj dio tražbine tužitelja koji nije obuhvaćen zastarom potraživanja, dakle zahtijevanje isplate iznosa 589,21 eura, valjalo prihvatiti kao pravno osnovano zahtijevanje, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja, dakle zahtijevanje isplate razlike iznosa 589,21 (dosuđenih tužiteljima) i 1.060,57 eura (zahtijevanih po tužiteljima) valjalo odbiti kao pravno neosnovano zahtijevanje.
12.3.Naposljetku je, u skladu s time jeli u njihovu osnovu ugrađeno pravno osnovano ili pravno neosnovano zahtijevanje tužitelja, u izreci označene dijelove platnog naloga sadržanog u promatranoj javnobilježničkoj odluci valjalo ostaviti na pravnoj snazi odnosno ukinuti, dakle odlučiti kao pod I i II izreke ove odluke.
13. Poodavno je sudska praksa zauzela stajalište da se parničnom presudom kojom se odlučuje o pravnoj osnovanosti platnog naloga koji je prethodno izložen u sadržaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ima odlučiti ne samo o troškovima tog parničnog postupka, nego i o prethodno nastalim troškovima ovršnog postupanja.
13.1.Prema izloženom stajalištu, dakle, odluka o trošku ovršnog postupanja koje je naposljetku pretvoreno u parnično postupanje ne zadržava karakter platnog naloga pa se utoliko o tom dijelu formalno uobličenog platnog naloga u toj parnici ne može odlučivati u smislu njegovog ne/održavanja na pravnoj snazi.
13.2.Stoga je u konkretnom slučaju valjalo ispustiti odlučivanje o onom dijelu promatranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji je formatiran u svrhu odlučivanja o snošenju troškova ovršnog postupka koji je prethodio ovoj parnici te o tom dijelu tužiteljevog zahtjeva odlučiti kroz cjelovitu odluku o dosudi/snošenju troškova nastalih u okviru ishođenja stranačke pravne zaštite vezane za /sada/ uparničeni odnos.
14. Pak, o troškovima cjelovitog postupanja u stranačkoj pravnoj stvari, dakle ovršnog i parničnog, odlučeno je u skladu s određenjima čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 -155/23; dalje ZPP), dakle u skladu sa stranačkim uspjehom postignutim u okviru tog postupanja.
15. U odnosu zahtijevanja i dosude sagledavane tražbine/duga tužitelji su uspjeli u omjeru 55%, dok je tuženik uspio u 45%-om omjeru (omjer 1.060,57 – 589,21) pa je, u smislu označene odredbe ZPP, polazište za donošenje odluke o dosudi/snošenju parničnih troškova baš njihov učinjeni ukupni izdatak u svrhu ishođenja zahtijevane pravne zaštite.
15.1.Tužitelji su pak radi zastupanja u ovršnom postupku i parnici učinili izdatak u iznosu 2.118,89 eura (vidjeti specifikaciju tih troškova u Troškovniku tužitelja – list 94 spisa).
15.2.Platiti su sudsku pristojbu na presudu u iznosu 39,82 eura, a istovjetan iznos platili su i na ime sudske pristojbe na žalbu.
15.3.Ponovni izdatak u iznosu 39,82 eura na ime pristojbe na "novu" prvostupnu odluku u ovoj pravnoj stvari nije im priznat jer ga nisu učinili niti će taj izdatak činiti.
15.4.Dakle, tužitelji su u promatranim postupcima učinili ukupni izdatak u iznosu 2.198,53 eura.
16. Prethodno smo kazali da je razlika u uspjesima stranaka 10%-tna pa u skladu s tim i određenjima uvodno označene odredbe ZPP tužiteljima pripada pravo osnovano zahtijevati da im tuženik u tom omjeru naknadi učinjene izdatke.
16.1.Pripada im dakle pravo da im tuženik iz kruga učinjenih izdataka podmiri iznos 219,85 eura pa je o dosudi/snošenju troškova postupanja u stranačkoj pravnoj stvari odlučeno kao pod III izreke.
U Imotskom 6. svibnja 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
