Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-605/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, (OIB:52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Rijeke, Supilova 16, Rijeka protiv tuženika TJZ, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćniku Sanjinu Jurmiću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva dana, nakon glavne rasprave održane 27. listopada 2025., 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da je Republika Hrvatska, OIB 52634238587 suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to k. č. br. [katastarska čestica], te je tužena dužna trpjeti da se tužiteljica Republika Hrvatska na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju upiše kao suvlasnik istih na 18/27 dijela.

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama", odbija se.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eur (dvijetisućeeura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova postupka iznad 2.000,00 eura (dvijetisućeeura), odnosno odbija se iznosom od 300,00 eura (tristoura).

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske da ju sud utvrdi suvlasnicom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu na kojem je kao suvlasnik istih nekretnina sa 18/27 idealnih dijela uknjižena tužena KJZ.

2. Iz navoda tužbe i navoda tužiteljice tijekom postupka proizlazi da tužiteljica svoj zahtjev za utvrđivanje suvlasništva temelji na odredbi čl.6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (dalje ZTZ, Narodne novine, broj 92/10), na činjenici da se prijeporne nekretnine nalaze u sastavu Autokampa " Kovačine " Cres, da su i u vrijeme stupanja na snagu ZTZ/10 dana 1. kolovoza 2010. bile u sastavu istog autokampa, da od strane korisnika kampa TD "Cresanka" d.d. nisu u postupku pretvorbe i privatizacije unesene u temelji kapital tog TD, pa da su iste nekretnine vlasništvo Republike Hrvatske.

3. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navela da je tužena predmetne nekretnine stekla darovanjem od njene majke TJ, da na taj način tužene nije mogla steći suvlasništvo prijepornih nekretnina iz razloga što da je darovateljica bila talijanska državljanka i optant, da su prijeporne nekretnine temeljem čl.7a Zakona o nacionalizaciji (dalje ZN, Službeni list FNRJ broj 98/46, 35/48) koji je stupio na snagu 28. travnja 1948. prešla u državno vlasništvo odnosno društveno, a obzirom na činjenicu da se radilo o vlasništvo nekretnina strane državljanke, odnosno talijanske državljanke,a sve imajući u vidu da je pitanje imovine talijanskih državljana koja se nalazila na području Jugoslavije po završetku, 2. svj. rata regulirano Ugovorom o miru s Italijom sklopljenim u Parizu 10. veljače 1947. (Službeni list FNRJ 76/47 i 74/47), koji ugovor je stupio na snagu 15. rujna 1947., da je prema čl.79. Ugovora bivša FNRJ stekla pravo zaplijeniti ili likvidirati svu talijansku imovinu pravnih i fizičkih osoba koja se nalazila na teritoriju bivšu FNRJ na dan stupanja tog ugovora.

4. Tužiteljica navodi da je pravna prednica tužene, njena mjaka KJ (dalje VJ rođ. PJ) na dan 28. travnja 1948. bila talijanski državljanin, optant, pa da slijedom toga nije mogla nasljeđem iza njenih roditelja ŠJ i FJ steći suvlasništvo prijepornih nekretnina.

5. Naime, tužiteljica tvrdi da je pravna prednica tužene DJ rođ. PJ bila strani državljanin u razdoblju od 1947. do 1967., odnosno i u razdoblju stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji kada da je ista imovina temeljem zakona postala društvenim vlasništvom.

6. Iz navoda tužiteljice dalje proizlazi da je za gradnju autokampa "Kovačine" ishodovana pravomoćna građevinska dozvola 1982. i uporabna dozvola 1983. a sukladno provedenom urbanističkom planu Skupštine Općine Cres Lošinj za autokamp Kovačine iz 1981., da je prethodno zemljište za gradnju autokampa u razdobljima od 1970-ih , pa ponovno 1980- ih godina, od strane Općine Cres – Lošinj dodjeljivano društvenom poduzeću - predniku TD Cresanka na korištenje, da je građenjem autokampa nastala nova stvar koja da je temeljem čl.268. Zakona o udrženom radu (dalje ZUR), postala društveno sredstvo društvenog poduzeća, a obzirom da nitko nije tražio vraćanje prijepornih nekretnina u roku od 10 godina od izgradnje kampa.

7. Tužiteljica tvrdi da su prijeporne nekretnine građevinsko – turističko zemljište u kampu na kojem je TD Cresanka uspostavilo posjed u autokampu Kovačine.

8. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužiteljice i osporila tužbeni zahtjev, osporila navode da je pravna prednica tužene na dan 28. travnja 1948. bila talijanska državljanka, navela da predmetne nekretnine nikada nisu po sili Zakona, a ni na drugi način prešle u društveno vlasništvo, da TD nije imalo zakonito pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja predmetnim nekretninama, da tužiteljica nije vlasnica prijepornih nekretnina, da u odnosu na iste nekretnine nikada nije provedeno izvlaštenje tužene, a niti njenih pravnih prednika.

9. Tužena ukazuje i na ovosudnu presudu donesenu u postupku P-122/03 od 28. srpnja 2006. koja je pravomoćna i kojom je naloženo TD Cresanka d.d. predati u posjed tuženoj iste nekretnine i to kao vlasnici odnosno suvlasnici, te je odbijen protutužbeni zahtjev Cresanke d.d. da ju se utvrdi suvlasnicom prijepora na suvlasničkom dijelu ovdje tužene.

10. Da tužiteljica nije vlasnica prijepornih nekretnina, tužena navodi da proizlazi i iz činjenice da je TD Cresanka d.d. na istim nekretninama stekla suvlasničke dijelove temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.2015. sa PJ EJ, PJ JJ, BJ rođ. PJ, PJ, SJ, T K rođ. SJ i ŽJ, a koje osobe su bile uknjižene kao suvlasnici prijepornih nekretnina istovremeno sa pravnom prednicom tužene, njenom majkom VJ rođ. SJ.

11. Tužena navodi da je suvlasništvo prijepornih nekretnina u 18/27 dijela stekla temeljem Ugovora o darovanju zaključenog s njenom majkom VJ rođ. SJ, a koja da je u vrijeme darovanja bila uknjižena kao suvlasnica prijepornih nekretnine u istom suvlasničkom dijelu.

12. Tužena je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja , sud je proveo dokaze uvidom u tužbu s prilozima (list 1 do 13), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz (list 14 do 15), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz (list 17 do 31), dopis sa lista 32 do 41, popis zemljišnoknjižnih čestica unutar zahvata autokampa Kovačine (list 42 do 47), posjedovni list 1189 (list 48), dopis predsjedništva Općinskog suda u Malom Lošinju upućen UTP Cresanka od 17. siječnja 1991. (list 49), dopis Cresanka od 12. siječnja 1991. (list 51), zapisnik sa sjednice za turizam i komunalne usluge i ostali zapisnici (list 54 do 63), odluka Skupštine Općine Cres Lošinj od 10. veljače 1981. (list 64 do 65), Uvjerenje sa lista 66, tabela popis čestica (list 67 do 72), odluka Skupštine Općine Cres Lošinj od 24.prosinca 1980. (list 74 do 75),Informacija i izvršenim pripremama za turističku sezonu 1980. (list 78 do 80), Analiza društvenog plana Općine [adresa] – [adresa] od 1981-1985 za razdoblje 1981-1983 (list 81 do 86), potvrdu izdanu od Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R3-11267/2004 od 13. Listopada 2004. (list 88), prijedlog zabilježbe postupka eksproprijacije (list 89 do 90), odobrenje za gradnju doneseno od Općine Cres Lošinj, Komiteta za privredu broj:04/8-UP-I-377/1982 od 20. travnja 1982. (list 93), rješenje doneseno od Općine Cres Lošinj, Komiteta za privredu, Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove od 28.12.1983. (list 94), rješenje izdano do Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:943-01/95-01/2470, Urbroj:563-04-403/96-2 od 17. travnja 1996. (list 95 do 10), zaključak donesen od istog tijela od 28. 12.1998. (list 101 do 106), preslika spis O-313/11 (list 107 do 135), podnesak tužiteljice od 3. veljače 2017. (list 138), zbirka isprava Z-1185/11 (list 140 do 154), odgovor na tužbu (list 156 do 160), domovnicu za KJ (list 162), presudu Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-122/03-18 od 28. srpnja 2006. (list 163 do 167), podnesak tužitelja od 20. lipnja 2017. (list 170 do 171), podnesak tužitelja od 27. studenog 2017. (list 172),

dopis Općine Cres Lošinj od 31.12.1985. (list 173), Odluku Opčine Cres Lošinj od 26. studenog 1986. (list 174 do 177), odluku Odluku Opčine Cres Lošinj od 24. prosinca 1980. (list 178 do 180), podnesak tužitelja od 3. siječnja 2018. (list 181), podneska tužitelja s prilozima od 23. veljače 2018. (list 182 do 215), podnesak tužene od 16. travnja 2018. (list 218 do 220), podnesak tužitelja od 31. svibnja 2022. (list 229), prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 6. lipnja 2022. (list 232 do 233),odgovor na prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 12. listopada 2022. (list 246 do 249), podnesak tužitelja od 2. lipnja 2022. (list 256 do 257), dopis Cresanke d.d. s prilozima od 29. svibnja 2025. (list 269 do 298), podnesak tužene od 8. srpnja 2025. (list 299 do 300), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz (list 303 do 306), podnesak tužitelja od 24. listopada 2025. (list 308 do 309), troškovnik tužitelja (list 311), troškovnik tuženika (list 312).

14. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Među strankama nije sporno da je tužena uknjižena kao suvlasnica prijepornih nekretnina u 18/27 dijela, te da je to suvlasništvo stekla temeljem Ugovora o darovanju zaključenog 12. srpnja 2003. s njenom majkom VJ.

16. To je sud utvrdio i iz sadržaja Ugovora o darovanju (list 143 do 145), te i iz sadržaja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem po vještaku Robertu Svobodi (list 205 do 210) utvrđeno je da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] nalazi u zahvatu autokampa "Kovačine", a da se dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] nalazi unutar kampa, a dio izvan ograde kampa a je u naravi cesta.

18. Uvidom u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 29 do 30), sud je utvrdio da je pravna prednica tužene, njena majka DJ rođ. SJ suvlasnički dio od 18/27 stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. OJ(dalje ČJ) temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-13/85-21 od 2. rujna 1993., te da je i uknjižena sa istim suvlasničkim dijelom dana 15. rujna 1995.

19. Iz istog povijesnog zk.ul. utvrđeno je da su kao suvlasnici prijepornih nekretnina i kao nasljednici pok. ČJ ŠJ istovremeno sa pravnom prednicom tužene, uknjiženi u ČJ V, ZJ, EJ, JJ, BJ rođ. GJ, AJ, AJ ČJ, CJ i T K.

20. Od tih navedenih nasljednika pok. CJ ŠJ, nasljednici CJ EJ, CJ JJ, BJ rođ. CJ, GJ PJ, CJ, T K rođ. CJ i ZJ su svoje suvlasničke dijelove, a kako to navodi tužena, 12. siječnja 2015. prodali TD Cresanka d.d.

21. Stoga tužena s pravom postavlja pitanje, kako je moglo doći do takve kupoprodaje ukoliko je vlasnik prijeporne nekretnine temeljem ZTZ od 1. kolovoza 2010. bila Republika Hrvatska.

22. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica Republika Hrvatska nije vlasnik prijepornih nekretnina niti suvlasnik na suvlasničkom dijelu kojim je u zemljišnoj knjizi uknjižena tužena.

23. Iz navoda tužiteljice proizlazi da je pravna prednica tužene njena majka VJ na dan 28. travnja 1948. bila talijanska državljanka i optant, te da su slijedom toga prijeporne nekretnine temeljem ZN istim danom prešle u državno, odnosno društveno vlasništvo.

24. Uvidom u povijesni zk.ul. za prijeporne nekretnine, sud je utvrdio da je pravna prednica tužene iste nekretnine stekla nasljeđem iza oca OJ.

25. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza UJ (list 128), utvrđeno je da je on bio rođen **.**.1876., a da je umro u Cresu 18. listopada 1953.

26. Iz sadržaja smrtovnice za IJ (Bunicci Giovanna – list 109) proizlazi da je ČJ u vrijeme smrti bio državljanin SFRJ.

27. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da na dan 28. travnja 1948. kada je snagu stupio ZN, pravna prednica tužene - njena majka nije bila vlasnica prijepornih nekretnina, da su iste nekretnine bile vlasništvo njenog oca UJ, te da je ona suvlasnički dio prijepornih nekretnina iza njega stekla danom njegove smrti 18. listopada 1953.

28. Stoga pravnoj prednici tužene VJ rođ. UJ iste nekretnine nisu mogle biti nacionalizirane 1948., a niti su mogle tada preći u društveno vlasništvo.

29. Iz sadržaja navedenog povijesnog zk.ul. utvrđeno je da iste nekretnine nikada nisu prenesene u društveno vlasništvo, da o tome ne postoji zabilježba, da ne postoji upisana zabrana otuđenja istih nekretnina, a niti postojanje drugih zabilježbi iz kojih bi proizlazilo da pravna prednica tužene nije mogla steći suvlasništvo prijepornih nekretnina.

30. Dakle, u vrijeme stupanja na snagu ZN, kao i u vrijeme sklapanja Ugovora o miru sa Italijom (10. veljače 1947. - ugovor stupio na snagu 15. rujna 1947.), pravna prednica tužene, njena majka VJ rođ. UJ nije niti bila suvlasnica prijepornih nekretnina, nego je vlasnik istih nekretnina bio njen otac ČJ za kojeg nema dokaza da je 1948. bio optant, a niti talijanski državljanin i koji je umro kao državljanin SFRJ 18. listopada 1953.

31. ČJ za kojeg tužiteljica tvrdi da je bio 1948. optant i talijanski državljanin, nije otac pravne prednice tužene, a iza kojeg je ona stekla suvlasništvo.

32. Uvidom u dopis Državnog arhiva u Rijeci ODO-u u Rijeci od 5. veljače 2018. (list 184), te priloge tom dopisu, sud je utvrdio da se podaci o talijanskom državljanstvu i činjenici da je optant, odnose na ĐJ koji je bio rođen **.**.1909. u [adresa], dakle da se radi o bratu pravne prednice tužene.

33. Da je to točno, proizlazi i iz činjenice da je pravna prednica tužene rođena **.**.1921., pa joj sigurno osoba koja je bila rođena 1909. nije mogla sa 12 godina biti otac.

34. Pravna prednica tužene uknjižena je suvlasničkim dijelom od 18/27 kao suvlasnica prijepornih nekretnina i to temeljem pravomoćnog sudskog rješenja o nasljeđivanju iza njenog oca UJ sina P i Š rođ. F koji je kao državljanin SFRJ umro u Cresu 18. listopada 1953. (list 110/1).

35. Niti jednim dokazom tužiteljica nije dovela u pitanje ispravnosti i istinitost uknjižbe pravne prednice tužene kao suvlasnice prijepornih nekretnina.

36. Činjenica da je u rješenju o nasljeđivanju iza GJ i FJ koja je nesporno bila supruga GJ, odnosno majka pravne prednice tužene, navedeno da je FJ, bila talijanski državljanin u vrijeme smrti 28. lipnja 1936., ne dovodi u pitanje sadržaj rješenja o nasljeđivanju kojim je nju naslijedio ČJ otac pravne prednice tužene.

37. Naime, u vrijeme smrti Buničić Giovanne 1936., cijelo područje Cresa bilo pod Italijom, te je logično da je i FJ bila upisana kao talijanski državljanin.

38. Međutim, nema dokaza da je LJ bila i optant, a to nije ni mogla biti jer je umrla prije stupanja na snagu Ugovora o miru s Italijom.

39. Cijeneći činjenicu da je pravna prednica tužene, VJ rođ. LJ suvlasništvo prijepornih nekretnina stekla tek u vrijeme smrti njenog oca UJ **.**.1953. da je UJ ČJ u vrijeme smrti bio državljanin SFRJ, da je VJ rođ. UJ uknjižena u zemljišnu knjigu kao suvlasnica prijepornih nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju iza UJ, a koje rješenje nikada nije poništeno niti utvrđeno ništetnim, da je uknjižena kao suvlasnica tek 15. rujna 1995. kada društveno vlasništvo u Republici Hrvatskoj nije niti postojalo, da u zemljišnoj knjizi nema zabrane raspolaganja prijepornim nekretninama od strane pravne prednice tužene, sud smatra da je pravna prednica tužene kao knjižna suvlasnica prijepornih nekretnina, mogla na zakonit način suvlasništvo istih prenijeti tuženoj temeljem Ugovora o darovanju 2003.

40. Iz sadržaja dopisa Općine Venezia Prot 2015/57181 od 6. veljače 2015. (list 154), proizlazi utvrđenim da se ne može sa sigurnošću reći od kojeg datuma teče talijansko državljanstvo pravne prednice tužene, a da je ista bila upisana u registar stanovništva koje ima prebivalište na adresi u [adresa] te da se radi o talijanskom državljanu upisanom temeljem okružnice od 24. studenog 1948. i 2. veljače 1949.

41. Iz navedenog ne proizlazi utvrđenim da je pravna prednica tužene bila talijanski državljanin na dan 28. travnja 1948., jer upis njenog prebivališta datira najranije od 24. studenog 1948. ili 2. veljače 1949., dakle nakon stupanja na snagu ZN i Ugovora o miru sa Italijom.

42. Međutim, sve da je i pravna prednica tužene na dan 28. travnja 1948. bila talijanska državljanka i optant, kako je sud već naprijed naveo, ona nije bila suvlasnica prijepornih nekretnina, pa joj te nekretnine nisu mogle biti izuzete iz vlasništva, a niti prenesene u društveno vlasništvo.

43. Kako je već naprijed navedeno, prijeporne nekretnine nisu mogle temeljem ZN biti prenesene u društveno niti državno vlasništvo jer ne postoji nikakav pravni akt kojim je to učinjeno, a niti postoje dokazi da je uopće i kada došlo do prijenosa prijepornih nekretnina u društveno vlasništvo i zabilježbe toga u zemljišnoj knjizi.

44. Slijedom toga, prijeporne nekretnine niti nisu mogle biti kao nekretnine u društvenom vlasništvu dodijeljene na korištenje pravnom predniku TD Cresanka, a niti je to TD zakoniti i pošteni posjednik prijepornih nekretnina.

45. Naime, spisu ne prileže dokazi iz kojih bi sud utvrdio da je u odnosu na prijeporne nekretnine proveden i dovršen postupak eksproprijacije i da je suvlasnicima iste, a niti da je tuženoj i njenoj pravnoj prednici, isplaćena naknada za eksproprijaciju prijepornih nekretnina.

46. Činjenica da je na predmetnim nekretninama PUP-om bila predviđena izgradnja autokampa, a bez provedenog postupka eksproprijacije, odnosno deposjedacije suvlasnike nekretnina, nije dokaz da je došlo do promjene vlasničkih prava tužene i njene pravne prednice na prijepornim nekretninama.

47. Po mišljenju ovog suda a što je utvrđeno i u ovosudnom postupku koji se vodio između pravne prednice tužene i TD Cresanka d.d. pod poslovnim brojem P- 122/03-18, TD Cresanka d.d. nije bilo pošteni posjednik prijepornih nekretnina, a koje mišljenje je potvrdio i Županijski sud u Rijeci presudom Gž-3472/10-2 od 29. lipnja 2011.

48. Upravo u navedenom parničnom postupku sud je naložio TD Cresanka d.d. da pravnoj prednici tužene VJ rođ. UJ, te ostalim suvlasnicima prijepornih nekretnina, preda u posjed iste nekretnine, a što je TD Cresanka d.d. nesporno i učinilo u ovosudnom ovršnom postupku Ovr-1/13.

49. Osim toga, iz nalaza geodetskog vještaka je utvrđeno da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] niti ne nalazi u cijelosti u obuhvatu autokampa Kovačine, nego da se dijelom radi o cesti izvan ograde tog autokampa.

50. Isto tako, utvrđeno je da nakon što su nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu dodijeljene 1980-ih godina pravnom predniku TD Cresanka d.d. na korištenje radi izgradnje autokampa, na istim nekretninama nije tih godina izgrađen autokamp, a pogotovo nema dokaza da su i prijeporne nekretnine u to vrijeme bile u obuhvatu autokampa.

51. Upravo suprotno proizlazi utvrđenim iz dopisa koje je pravni prednik TD Cresanka d.d., UTP Cresanka, uputio 12. siječnja 1991. sudu (list 51), a iz kojeg dopisa proizlazi da se za parcelu 479/9 vodi postupak eksproprijacije, da se parcela nalazi u blizini jezgre na kojoj moraju već sada graditi.

52. Isto tako iz dopisa pravnog prednika TD Cresanka upućenog 8. svibnja 1991. Mjesnom uredu Cres (list 52), proizlazi da u postupku eksproprijacije nije riješena k. č. br. [katastarska čestica] predviđena za izgradnju ugostiteljskog sadržaja.

53. Dakle, još 1991., odnosno cca 10 godina nakon davanja zemljišta na korištenje pravnom predniku TD Cresanka, nije na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] ništa izgrađeno, a niti je ista bila u obuhvatu autokampa Kovačine.

54. Isto tako tužiteljica nije dokazala niti da su prijeporne nekretnine na dan stupanja ZTZ 1. kolovoza 2010. bile u obuhvatu autokampa " Kovačine".

55. Naime, popis zemljišnoknjižnih čestica unutar zahvata autokampa "Kovačine koji prileži spisu na listu 42 do 47 datira od 18. listopada 2011., a iz istog popisa ne proizlazi utvrđenim da su i na dan 1. kolovoza 2010. sve zemljišne čestice pa i prijeporne bile unutra zahvata autokampa " Kovačine".

56. Pravna prednica tužene njena majka VJ rođ. UJ je još 2003., dakle prije stupanja na snagu ZTZ 1. kolovoza 2010. podnijela tužbu protiv TD Cresanka d.d. kao posjednika prijepornih nekretnina, tražeći da njoj i drugim uknjiženim suvlasnicima preda u posjed prijeporne nekretnine.

57. Ovaj sud je 28. srpnja 2006. donio presudu P-122/03-18 kojom je usvojio njen tužbeni zahtjev, a tu presudu potvrdio je županijski sud u Rijeci presudom Gž- 3472/10-2 od 29. lipnja 2011.

58. Iz navedenih odluka pravomoćno je potvrđeno već uknjiženo suvlasništvo pravne prednice tužene na prijepornim nekretninama.

59. Stoga tužiteljica temeljem ZTZ nije 1. kolovoza 2010. mogla steći suvlasništvo prijepornih nekretnina jer su nekretnine bile u vlasništvu fizičke osobe, pravne prednice tužene, i jer je utvrđeno da iste nekretnine nikada nisu bile društveno vlasništvo, niti su mogle pravnom predniku TD Cresanka biti dodijeljene na korištenje.

60. Kako je već naprijed navedeno, tužena je suvlasništvo prijepornih nekretnina stekla na valjan način, temeljem Ugovora o darovanju zaključenog sa svojom pravnom prednicom – majkom i to prije stupanja na snagu ZTZ.

61. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen neosnovanim i odbijen.

62. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP čl.155. st.1, cijeneći da je tužena u cijelosti uspjela u ovom postupku.

63. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenoj vrijednosti u predmeta spora (1.324,27 eur), radnjama punomoćnika tužene provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

64. Tužena je troškovnikom zatražila da joj tužiteljica naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.300,00 eura.

65. Zahtjev tužene je osnovan do iznosa od 2.000,00 eura, a neosnovan za iznos od 300,00 eura.

66. Tuženoj je kao osnovan priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 5. travnja 2018., 8. Srpnja 2025., trošak sastava odgovora na prijedlog za povrat u prijašnje stanje u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1 Tarife), trošak zastupanja tužene na ročištima 23. svibnja 2023., 8. travnja 2025., 16. rujna 2025. i 27. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife), te trošak PDV-a u iznosu od 400,00 eura ( tbr.46. Tarife).

67. Tuženoj nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 300,00 eura iz razloga što tužena te pristojbe nije platila, uspjela je u cijelosti u sporu, a i iz razloga što se sukladno čl.4. st.1. t.2. ZSP, sudska pristojba za odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

68. Kako ovaj postupka nije pravomoćno okončan, a Republika Hrvatska je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, to za sada ne postoji trošak niti obveza tužene da plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

Mali Lošinj, 4. prosinca 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci

2. Punomoćniku tuženika – Sanjin Jurmić, odvjetnik