REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-2328/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1450/2022-17 od 22. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1450/2022-17 od 22. srpnja 2025. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Djelomičnim uvažavanjem tužiteljeve žalbe preinačuje se odluka o troškovima postupka tako da se nalaže tuženoj naknaditi tužitelju daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 167,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.794,48 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. god. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje teku na iznos eura od:

- 2,06 počevši od 18.01.08.

- 0,96 počevši od 18.01.08.

- 4,81 počevši od 31.01.08.

- 6,93 počevši od 29.02.08.

- 10,56 počevši od 31.03.08.

- 5,10 počevši od 30.04.08.

– 2,97 počevši od 31.05.08.

- 5,65 počevši od 30.06.08.

- -1,71 počevši od 31.07.08.

- 1,91 počevši od 31.08.08.

- 4,24 počevši od 30.09.08.

- 21,90 počevši od 31.10.08.

- 10,07 počevši od 30.11.08.

- 25,11 počevši od 31.12.08.

- 27,42 počevši od 31.01.09.

- 28,46 počevši od 28.02.09.

- 26,17 počevši od 31.03.09.

- 26,73 počevši od 30.04.09.

- 16,79 počevši od 31.05.09.

- 5,43 počevši od 09.06.09.

- 2,78 počevši od 30.06.09.

- 16,13 počevši od 04.07.09.

- 0,20 počevši od 31.07.09.

- 19,60 počevši od 04.08.09.

- 1,93 počevši od 31.08.09.

- 19,61 počevši od 04.09.09.

- 21,39 počevši od 30.09.09.

- 0,11 počevši od 31.10.09.

- 19,52 počevši od 09.12.09.

- 22,94 počevši od 09.12.09.

- 13,95 počevši od 31.12.09.

- 11,65 počevši od 12.01.10.

- 2,68 počevši od 31.01.10.

- 24,68 počevši od 06.02.10.

- 2,02 počevši od 04.03.10.

- 15,18 počevši od 04.03.10.

- 2,31 počevši od 05.03.10.

- 5,00 počevši od 25.03.10.

- 6,03 počevši od 29.03.10.

- 6,61 počevši od 31.03.10.

- 19,67 počevši od 08.04.10.

- 5,72 počevši od 30.04.10.

- 1,58 počevši od 04.05.10.

- 0,19 počevši od 04.05.10.

- 19,26 počevši od 07.05.10.

- 13,21 počevši od 17.05.10.

- 19,92 počevši od 09.06.10.

- 0,18 počevši od 10.06.10.

- 13,16 počevši od 23.06.10.

- 1,13 počevši od 30.06.10.

- 0,16 počevši od 07.07.10.

- 27,79 počevši od 07.07.10.

- 4,40 počevši od 21.07.10.

- 10,08 počevši od 30.07.10.

- 3,48 počevši od 02.08.10.

- 5,23 počevši od 07.08.10.

- 21,46 počevši od 07.08.10.

- 23,83 počevši od 09.08.10.

- 2,31 počevši od 13.08.10.

- 6,75 počevši od 31.08.10.

- 30,95 počevši od 07.09.10.

- 20,23 počevši od 11.09.10.

- 27,17 počevši od 30.09.10.

- 27,19 počevši od 06.10.10.

- 5,87 počevši od 31.10.10.

- 23,76 počevši od 19.11.10.

- 5,52 počevši od 23.11.10.

- 13,47 počevši od 04.12.10.

- 6,87 počevši od 04.12.10.

- 18,25 počevši od 16.12.10.

- 35,61 počevši od 21.12.10.

- 5,44 počevši od 08.01.11.

- 70,69 počevši od 18.01.11.

- 28,73 počevši od 31.01.11.

- 36,49 počevši od 11.02.11.

- 0,16 počevši od 28.02.11.

- 68,89 počevši od 04.03.11.

- 55,42 počevši od 31.03.11.

- 8,76 počevši od 16.04.11.

- 22,36 počevši od 30.04.11.

- 42,70 počevši od 17.05.11.

- 0,18 počevši od 31.05.10.

- 59,16 počevši od 16.06.11.

- 18,72 počevši od 21.06.11.

- 7,65 počevši od 24.06.11.

- 3,53 počevši od 06.07.11.

- 18,27 počevši od 21.07.11.

- 4,19 počevši od 20.08.11.

- 13,77 počevši od 12.09.11.

- 19,07 počevši od 14.09.11.

- 18,58 počevši od 21.09.11.

- 10,31 počevši od 11.10.11.

- 104,97 počevši od 11.10.11.

- 96,11 počevši od 11.10.11.

- 86,41 počevši od 11.10.11.

- 379,89 počevši od 31.10.11.

- 23,88 počevši od 17.11.11.

- 18,66 počevši od 22.11.11.

- 707,79 počevši od 21.12.11.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.182,72 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.182,72 eura, a do zatraženog iznosa."

2. Protiv navedene presude žali se obje stranke.

2.1. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv odluke o troškovima postupka ne navodeći određeno žalbene razloge ali se iz sadržaja žalbe zaključuje da isti navodi žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.2. Tuženik izjavljuje žalbu protiv točke I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana dok je neosnovana žalba tuženika.

5. U postupku među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor – banka sklopili 3.10.2007. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.806,37 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita;

- da nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. U postupku je sporno je li tuženik o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora, odnosno je li s kod ugovaranja valutne klauzule pojedinačno pregovaralo te je li mu dana mogućnost izbora valute te je sporan prigovor zastare.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je:

- da iz ugovora o kreditu od 3.10.2007. proizlazi da su stranke ugovorile da je redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, a da je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,49 % godišnje;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno kako nije u banci dan na potpis već gotov unaprijed sastavljen ugovor i da mu u banci ništa nije pojašnjavano u vezi valutne klauzule, niti mu je ponuđeno zaključenje ugovora u nekoj drugoj valuti.

8. Pozivajući se na odredbu članka 96. stavak 1. i 2. i članka 84. Zakona o zaštiti postrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP), te odredbu članka 3. i 7. Zakona o obveznim odnosima '(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO), prvostupanjski je sud zaključio da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

9. Nadalje, sud je smatrao da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

10. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF (sadržana u članku 2.) da je neodređena nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

11. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

12. Tuženik da je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

13. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Kako je odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista da je i ništetna te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom ističe se da je isti osnovan u cijelosti.

16. Kako tuženik nije sporio visinu tužbenog zahtjeva navodeći da visina tužbenog zahtjeva nije sporna pa stoga sud nije provodio dokaz provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

17. Nadalje, prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni toga suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 24.4.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

18. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, a žalbenim prigovorima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. Prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

21. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

22. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod toč. 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

25. Kako je spornom odredbom predmetnog Ugovora o kreditu valutna klauzula, uz koju je vezana glavnica, sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je predmetna ugovorna odredba ništetna.

26. Prema odredbi članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

27. Kako je nesporno utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredabe preplatio tuženiku iznos, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavljeno tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci pobijane presude.

28. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare, time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Kako do trenutka podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastara dosuđenih tražbina u ovom postupku nije nastupila, a pravomoćnošću odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 14. lipnja 2018. zastara je počela teći iznova, to u trenutku podnošenja predmetne tužbe – 25. travnja 2023. zastara glavnice, niti zateznih kamata kao akcesornog potraživanja, evidentno nije nastupila.

29. U odnosu na žalbu tužene odgovoriti je da ista dijelom predstavlja ponavljanje onoga što je isticano tijekom postupka, te isticanje onih prigovora koje je prvostupanjski sud valjano otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.

30. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

31. Osnovana je, međutim, žalba tužitelja vezana za visinu parničnog troška. Naime, prvostupanjski je sud pogrešno zbrojio dosuđeni parnični trošak jer kada se zbroje sve navedene radnje dobije se iznos od 1.250,00 eur (a ne 1.182,72 eur) kako je navedeno u točki II. izreke i obrazloženja pobijane presude.

32. Također, osnovano tužitelj navodi da mu nije obistinjen trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova, odnosno 100,00 eur. Navedeno je, naime, u suprotnosti sa stavom VSRH izraženom u odluci Revd-1588/2023-2 od 26.04.2023.

33. Radi iznesenog, valjalo je tužitelju dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 167,00 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno odluku o troškovima postupka preinačiti, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

34. Suđeno je, stoga, kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić