Poslovni broj: Pn-112/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se potraživanje tužitelja u iznosu od 3.312,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Utvrđuje se potraživanje tuženice u iznosu od 1,900,05 EUR.

III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama I. i II. presude i nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju PD isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.411,95 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 504,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. rujna 2024. i tijekom postupka navodi da se od 3. ožujka 2023. nalazio u Zatvoru u Zagrebu, time da je prvo boravio na VII. odjelu u sobi 118 s 5-6 zatvorenika, a zatim je od 10. lipnja 2023. premješten u sobu broj 116 gdje je boravio s uglavnom 6 zatvorenika. 12. siječnja 2024. je prebačen u Kaznionicu u Lepoglavi. Tvrdi da su uvjeti smještaja u Zatvoru u Zagrebu suprotni uvjetima koji su propisani nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom i Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da je tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu boravio u sobama veličine 21,10 m2. U navedenim sobama postoji sanitarni čvor veličine 1,57 m2, što znači da je tužitelj raspolagao osobnim prostorom od 2,79 m2 do 3,25 m2, što je ispod konvencijskog standarda od 4 m2. Ističe da je 31. svibnja 2023. Županijskom sudu u Velikoj Gorici podnio zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika žaleći se na uvjete u Zatvoru, no taj je zahtjev odbijen rješenjem suda broj Ik I-404/2023 od 27. studenog 2023. Povodom žalbe tužitelja navedeno rješenje je ukinuto te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Zbog navedenih uvjeta tužitelj nije bio u mogućnosti se kretati prostorijom, osim ako većina drugih zatvorenika nije ležala ili sjedila na svojim krevetima što je dovodilo do osjećaja tjeskobe, razdražljivosti i čestih sukoba. Nadalje, tvrdi da je sanitarni čvor koji se nalazio u sobama odvojen od ostatka sobe zidićem visine 1,80 m i tzv. leptir vratima koja ne pokrivaju cjelokupnu površinu otvora za vrata, tako da tužitelj nije imao niti minimum privatnosti u obavljanju fizioloških potreba. Također, tijekom boravka u sobi 116, u sanitarnom čvoru ne postoji vodokotlić, tako da su zatvorenici koristili kanticu za polijevanje čučavca nakon obavljene nužde. U istoj prostoriji zatvorenici konzumiraju i obroke i to tako da sjede na svojim krevetima ili stoje, budući da za stol koji se nalazi u prostoriji mogu sjesti svega 4 osobe. Stola za objedovanje se nalazi svega 1 metar od sanitarnog čvora, što je nesnošljivo u situaciji kada koji od zatvorenika mora obaviti nuždu za vrijeme trajanja obroka. Ventilacija ne postoji iako većina zatvorenika puši, što u ljetnim mjesecima u kombinaciji s otvorenim sanitarnim čvorom uzrokuje nesnosni smrad. Prozračivanje se vrši putem otvaranja prozora, ali kvake na prozorima su neispravne, pojedini prozori se ne mogu otvoriti, odnosno sasvim zatvoriti zbog čega je u sobi tijekom zimskih mjeseci, uglavnom bilo hladno. U odnosu na tvrdnje tužene da je prozračivanje soba omogućeno otvaranjem prozora ističe da se prozori nalaze s druge strane te se kroz vrijeme prozračivanja zatvorenici smrznu od hladnoće, a ljeti takvo prozračivanje ima malo efekta jer uslijed vrućine i sparine zrak stoji. U odnosu na tvrdnje tužene da je tužitelj svoje fiziološke potrebe mogao obavljati u privatnosti navodi da su iste netočne jer je sanitarni čvor od ostatka sobe odvojen zidom visine 1,80 m i to tzv. kaubojskim vratima koja prekrivaju samo jedan dio ulaza u sanitarni čvor te isti nije zaštićen od pogleda, niti je zvučno izoliran pa stoga nema govora o privatnosti i intimi. Iz parketa i wc-a izlaze žohari i mravi te gmižu po stvarima u sobi i krevetima, a često se nađu i u hrani zatvorenika. Pokrivači su stari i prljavi, peru se jednom godišnje, a takvi su i jastuci. Ističe da je u ćeliji boravio 22 sata dnevno jer je jedini izlazak bila šetnja po zatvorskom dvorištu u trajanju od dva sata dnevno. Na navedenom dvorištu nema sadržaja, odnosno dostupne rekreacije, osim jednog stola za stolni tenis, što je nedostatno za 30-40 zatvorenika koji se nalaze na šetnji. Navodi da mu nisu bile omogućene aktivnosti koje bi kompenzirale okolnosti da je isti zatvoren 22 sata dnevno u sobi koja je površine ispod konvencijskog standarda. U odnosu na kompenzatorne okolnosti koje navodi tuženica, ističe da iste ne postoje u ovom slučaju jer je tužitelj bio zatvoren većinu dana u ćeliji u kojoj nema niti 3m[2] osobnog prostora, a to su npr. produženo vrijeme šetnje na otvorenom, sudjelovanje u aktivnostima kao što su radionica i tečajevi, održavanje koncerata, predstava i drugih kulturnih događaja, bavljenje sportskim aktivnostima i slično. Dakle, radi se o aktivnostima koje omogućuju zatvoreniku da boravi izvan ćelije, ali da pri tome kvalitetno i korisno provede to vrijeme, a što dvosatna šetnja, mogućnost posudbe knjiga, tiska, TV-a i radija nisu jer je to minimum propisan Zakonom o izdržavanju kazne zatvora. U odnosu na održavanje osobne higijene ističe da je imao mogućnost tuširanja jednom do dva puta tjedno u zajedničkoj kupaonici, time da je voda često bila hladna, dok je pranje tijela u sobi iznad umivaonika zabranjeno jer se tako poplavi soba. Navodi da je posjete imao isključivo putem videolinka, ali se u istoj prostoriji nalazio u pravosudni policajac te tužitelj nije imao nikakve privatnosti tijekom tog razgovora. Takav je režim posjeta neprimjeren u pogledu kvalitete dopuštenog kontakta, zbog čega tužitelj nije imao adekvatne kontakte s obitelji i vanjskim svijetom. Tužbenim zahtjevom specificiranim podneskom od 10. prosinca 2024. potražuje s osnova naknade neimovinske štete iznos od 3.312,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državom odvjetništvu u Novom Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a do kojeg mirnog rješenja nije došlo, a čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne osporava da se tužitelj nalazio u Zatvoru u Zagrebu time da se od 3. ožujka 2023. do 7. ožujka 2023. nalazio na VII. odjelu u sobi broj 118 sa 5-6 zatvorenika, od 7.ožujka 2023. do 15. ožujka 2023. se nalazio u Zatvoru u Splitu, od 15. ožujka 2023. do 16. ožujka 2023. u sobi broj 42. na 11. odjelu se nalazio sam, od 16. ožujka 2023. do 4. travnja 2023. se ponovno nalazio na VII. odjelu u sobi broj 118 sa 4-6 zatvorenika, od 4. travnja 2023. do 11. travnja 2023. se nalazio u Zatvoru u Splitu u sobi broj 118, od 11. travnja 2023. do 10. lipnja 2023. se nalazio u sobi s 5-6 zatvorenika, od 10. lipnja 2023 do 12. siječnja 2024. se nalazio na VII. odjelu u sobi broj 116 s 4-6 zatvorenika. Navodi da su sobe 118 i 116 površine 21,10 m[2] i volumena 49,80 m3 te se u sobama nalazi sanitarni čvor površine 1,57m2 koji je od ostatka sobe odvojen zidom visine 1,8m. U sobi 116 se nalazi čučavac, a u sobi 118 wc školjka te u obje sobe umivaonik s toplom i hladnom vodom i ogledalom. Soba 42 je površine 10,06 m i volumena 21,65 m, a u sobi se također nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm i opremljen čučavcem te umivaonikom s toplom i hladnom vodom i ogledalom. Navodi da su prilikom odlučivanja o smještaju zatvorenika u svemu i u cijelosti, u okviru zadanih mogućnosti, poštovani kriteriji propisani odredbama čl. 136. i 137. Zakona o kaznenom postupku, kao i odredbi čl. 15. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje kazne istražnog zatvora te čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. U odnosu na ventilaciju soba, navodi da iste imaju prozore visine 86 cm i širine 67 cm, a koji se mogu otvoriti te je na taj način omogućen dotok svježeg zraka u svakom trenutku, čime su neugodni mirisi koji nastalu upotrebom toaleta svedeni na minimum trpljenja neugode. Navodi da sve zatvoreničke sobe odgovaraju higijenskim, zdravstvenim i prostornim zahtjevima, klimatskim prilikama te su opremljene sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjernim uvjetima kada god to zatvorenici žele. Navodi da u sobama nema posebne ventilacije, ali je zatvorenička soba opremljena s 4 velika prozora visine 86 cm, širine 67 cm, otvaranjem kojih je omogućen dotok svježeg zraka u sobu u svakom trenutku, a time i prozračivanje zatvoreničkih soba. Svaki zatvorenik se opskrbljuje higijenskim potrepštinama, a zatvorenicima je omogućeno svakodnevno pranje tijela time što u sobama imaju stalno dostupnu hladnu i toplu pitku vodu, a tuširanje u kupaonicama je omogućeno najmanje dva puta tjedno. Nadalje navodi da se zatvorenicima svakih 15 dana mijenja posteljina, a po potrebi i češće, istima se pri dolasku u zatvor uručuju sredstva za održavanje higijene prostora i rublja. Deke se peru i mijenjaju po potrebi, dok se madraci i jastuci zamjenjuju ako su oštećeni. Tople vode ima tijekom cijele godine, a grijanje je omogućeno putem zajedničke kotlovnice pa se temperatura regulira ujednačeno za cijeli zatvor. Grijanje u zimskom periodu osigurano je 24 sata dnevno i noću se ne isključuje. Dnevno svjetlo osigurano je putem prozora koji se prostiru gotovo od zida do zida zatvoreničke sobe. Navodi da zatvorenici sami odlučuju gdje će postaviti stol za blagovanje. Deratizacija, dezinfekcija i dezinsekcija se provode redovito. Ističe da osobni prostor u kontekstu očuvanja i zaštite osobnog dostojanstva ne predstavlja isključivo jednu dimenziju i to onu koja se odnosi na mogućnost kretanja već i onog djela prostora koji omogućava osobni prostor za odmaranje na krevetu i/ili sjedenje za stolom, čitanje, praćenje TV programa i slično. U slučaju da je tužitelj imao na raspolaganju manji prostor nego što je to u skladu s europskim standardom, navodi da je to bilo kratkotrajno i privremeno te da Zatvor u skladu s mogućnostima postupa sukladno Preporuci i stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mućenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne prema kojoj je u slučaju prenapučenosti u zatvorskom sustavu, se takvo stanje kompenzira povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreaciji te lakšoj vezi s obitelji. Navodi da je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost rada u prostorima zatvora, a izvan zatvora pod nadzorom uz odobrenje nadležnog suda. Međutim, obzirom na kratki boravak u Zatvoru, tužitelj ovu mogućnost nije iskoristio. Također, navodi da se u slobodnom vremenu zatvorenika organiziraju slobodne aktivnosti u zajedničkim prostorijama i prostorijama izvan sobe za smještaj, kao i u sportskoj dvorani te zatvorenicima imaju obavijest o svim navedenim aktivnostima te upravo o njima ovisi hoće li se tim aktivnostima i baviti. Sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Dnevnom rasporedu za zatvorenike, zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju najmanje 2 sata dnevno. Prostor namijenjen zatvorenicima za boravak na svježem zraku ima postavljene nadstrešnice ispod kojih se zatvorenici mogu skloniti u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Tijekom boravka na svježem zraku zatvorenicima je omogućeno igranje stolnog tenisa, o čemu odlučuju sami zatvorenici tijekom boravka na svježem zraku. Tuženica smatra da su zbog svega navedenog navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani te da nije došlo do povrede prava osobnosti tuženika, jer da tužitelj nije bio izložen ponižavajućem postupanju, te da mu nije povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, kao i da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete tužitelju. Nadalje, ističe prigovor prebijanja potraživanja i to tražbina tuženika s osnova oduzete imovinske koristi, odnosno troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosi u od 1.900,05 EUR, o čemu kao dokaz, dostavlja pravomoćne i ovršne presude. Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, te potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj na ročištu 23. siječnja 2025. čini nespornim da postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove navedene u odgovoru na tužbu, no protivi se prijeboju pozivajući se na stav zauzet u odluci ovog suda Pn-85/2023 od 19. srpnja 2024.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanjem: zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-10), zahtjev za sudsku zaštitu (list 11-13), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Ik I-404/2023-2 od 27. studenog 2023. (list 14-17), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Kž-95/2023-2 od 29. siječnja 2024. (list 18-19), Izjavu (list 19-20), Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima (list 22-36), dopis FINE od 7. prosinca 2023. (list 68), pravomoćne i ovršne presude u odnosu na tužitelja (list 69-111), zapisnik o očevidu u predmetu Pn- 224/2016(podaci u e-spisu) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐD i TD (list 128-129) i tužitelja (list 133-134).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Također, osnovan je prigovor prijeboja.

7. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neadekvatnim uvjetima prilikom izvršavanjem kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu.

8. Nesporno je među strankama da se tužitelj nalazio na izvršavanju kazne u Zatvoru u Zagrebu. Nesporno je da tuženik ima pravomoćno potraživanje prema tužitelju s osnova troškova nastalih u kaznenom postupku u iznosu od 1.900,05 EUR.

9 Sporno je među strankama je li u vrijeme izdržavanja kazne u Zatvoru u Zagrebu smještaj tužitelja bio organiziran protivno propisima važećeg nacionalnog zakonodavstva i Međunarodnim Konvencijama kojih je tuženik potpisnik kao i propisima donesenim temeljem tih Konvencija. Sporno je da li je postupcima tuženika, odnosno njegovim propuštanjem da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima, povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti. Dakle sporan je osnov i visina štete.

10. Mjerodavno pravo za odluku o odgovornosti tužene za naknadu štete koju potražuje tužitelj su odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/14- dalje: Konvencija), odredbe Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14- dalje Ustav), odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13: dalje: ZIKZ), te odredbe Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Također su donesena i dva pravilnika i to Pravilnik o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02-dalje: PSSPZ) i Pravilnik o kućnom redu u zatvorima i izvršavanju pritvora (NN 135/99 i 145/09).

10.1. Tako je čl. 3. Konvencije propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

10.2. Nadalje, čl. 23. st. 1. Ustava propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok čl. 25. st. 1. propisuje da se sa svakim uhićenikom ili zatvorenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

10.3. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnosti osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

10.4. Odredbama ZIKZ-a je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne, te da ograničenja temeljnih prava zatvorenika moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (čl. 3.), kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9.), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućiti će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnosti i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirati će posudbu dovoljnim brojem knjiga iz mjesne knjižnice i osigurati će zatvoreniku, u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97. i 99.), odnosno organizirati praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.), te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.).

10.5. Nadalje, odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02, dalje PSSPZ), na koje se tužitelj poziva, propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar (čl.4), da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, a da temperatura zraka u tim prostorijama u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 °C danju i 15 °C noću (čl. 5), da se prostorija za dnevni boravak oprema na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6) te da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, dok se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici koja je prilog PSSPZ-a (čl. 7.).

10.6. Odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (NN 135/99, 145/09, dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Odredbom čl. 154. st.1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, dok je odredbama čl. 3. -4. Pravilnika određeno da se prema pritvoreniku mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

11. Iako po svojoj naravi izdržavanje kazne zatvora, uključuje neizbježnu mjeru ograničenja ljudskih prava i osobnih sloboda, te trpljenja, mjera i način na koji se to ograničenje vrši su određene gore navedenim propisima, te su nadležne institucije dužne poštovati propisani minimum, a u suprotnom su odgovorni za nastalu štetu zatvoreniku u smislu čl. 1045. st. 1, čl. 1046. i 1100 ZOO-a.

12. U predmetu Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske, izraženo je stajalište, da ukoliko raspoloživi prostora po zatvoreniku padne ispod 3m2 površine, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do povrede čl. 3 Konvencije, osim ako tuženik dokaže da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

- da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3m2 kratkotrajno i povremeno;

- da u slučaju takvog smanjenja minimalnog prostora zatvorenik ima dovoljnu slobodu kretanja izvan sobe i da su mu dostupne prikladne aktivnosti izvan sobe;

- da ne postoji drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru.

13. Ukoliko se radi o osobnom prostoru od 3-4 m2 po zatvoreniku, prostorni čimbenik i dalje je snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, ali se u tom slučaju kod procjene je li povrijeđen čl. 3. Konvencije, mora vidjeti jesu li zatvorenicima omogućeni drugi oblici aktivnosti, kao vježbanje, sportske aktivnosti na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja WC-a, te usklađenost sa osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

14. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dužan dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu i to nastanak štete i visinu štete, odnosno okolnosti potrebne za njezinu ocjenu, štetnika, štetnu radnju, njezinu protupravnost, te uzročnu vezu između radnje i štete. Dužnost iznošenja činjenica i dokaza proizlazi iz čl. 7. i 219. ZPP-a pri čemu se u slučaju nemogućnosti utvrđenja činjenica iz izvedenih dokaza primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).Tuženik se odgovornosti može osloboditi ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome valja reći da se krivnja sastoji u neosiguravanju propisanih minimalnih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, kako je to naprijed navedeno.

15. Notorna je činjenica prenapučenosti hrvatskog zatvorskog sustava, na što upućuju i Ustavni sud RH u svojim odlukama i Pučki pravobranitelj u svom izvještaju. Međutim, ova prenapučenost i uvjeti u zatvoru ovise od zatvora do zatvora.

16. Nesporno je da je tužitelj boravio u [adresa] u [adresa] gdje je boravio u sobama koje su u bitnom iste površine i opremljenosti.

17. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je u utuženom razdoblju izdržavao kaznu u tri ćelije Zatvora u Zagrebu. Sve su bile iste površine oko 21 m2 i opremljene istom opremom. U navedenim sobama je boravio uglavnom sa još 6 osoba. Ćelija nije kapacitirana za toliki broj ljudi pa se zatvorenici nisu mogli u njoj kretati, niti jesti svi za stolom jer nema dovoljan broj stolica, a i stol je premali za 7 ljudi. Zbog toga su neki jeli, a drugi čekali ili su jeli sjedeći na krevetu. Unutar ćelije je i sanitarni čvor koji nije odijeljen zidom nego vratima koje ne idu do stropa, što ga je jako smetalo zbog toga što se od wc-a šire neugodni mirisi, a wc je svega nekoliko metara udaljeno od stola za kojim se objeduje. Navodi da su ćelije prepune žohara koji dolaze iz poda, zidova itd., a na taj problem su se požalili pravosudnim policajcima, no oni tu ne mogu ništa napraviti jer je tako oduvijek. Kreveti i madraci i jastuci u ćeliji su stari, prljavi i dotrajali te neugodno mirišu. Može se tuširati u ćeliji, no onda nastane poplava. Pravi sanitarni čvor za tuširanje se nalazi izvan ćelije, no tuširanje je omogućeno samo jednom tjedno što je premalo, posebno tijekom ljetnih mjeseci. Higijena u ćeliji je onakva kakvu osiguraju zatvorenici koji je čiste, no problem je sa sredstvima za čišćenje koje zatvorenici dobivaju jednom mjesečno, što je premalo. Ventilacija u ćeliji je loša, tako da je ljeti jako vruće, a zimi je zagušljivo. Prozori se ne mogu otvoriti jer su uglavnom potrgani. Šetnja na zatvorskom dvorištu je omogućena jednom dnevno po dva sata, dok su zatvorenici ostatak dana unutar svojih ćelija, što je jako frustrirajuće. Na šetnji postoji nekoliko sprava za vježbanje i stol za ping-pong, ali navodi da ta aktivnost nije dovoljna da kompenzira nedostatak prostora u ćeliji. Drugih aktivnosti tijekom boravka u Zatvoru nije bilo. Nije izlazio iz ćelije radi služenja svete mise, a nisu mu ponuđene nikakve radionice ili druge aktivnosti zbog kojih bi izlazili van. Nadalje navodi da nije bio zadovoljan s održavanjem posjeta. Njegova obitelj je u Splitu te je s njima održavao posjete putem video linka, time da pravosudni policajac sjedi odmah iza i sluša čitav razgovor što mu ponekad nije bilo ugodno jer ne bi mogao s članovima svoje obitelji ispričati neke osobne stvari. Radi svih ovih okolnosti je podnio zahtjev za sudsku zaštitu putem odvjetnika.

18. Iskaz tužitelja u bitnom u pogledu broja osoba u sobi, izgleda, veličine, opremljenosti, higijenskih uvjeta u sobama, prozračenost sobe, mogućnosti kretanja zatvorenika izvan sobe, dostupnih aktivnosti i sadržaja na izdržavanju kazne je potvrdio saslušani svjedok ND koji je određeno vrijeme u utuženom razdoblju boravio u sobi s tužiteljem. Naime, on potvrđuje da su ćelije bile prenapučene, da nije bilo dovoljno prostora za kretanje, konzumiranje obroka, a što im nije kompenzirano zatvorskim sadržajima i boravkom na otvorenom. Osim skučenosti prostora problem su bili i loši higijenski uvjeti, posebno poluotvoreni WC-u u sobi, manjak zraka i zagušljivost te žohari koji su preplavili prostor. Navedene iskaze potvrđuju i podaci koji su sudu poznati jer je u drugim predmetima izašao na očevid u Zatvoru u Zagrebu pa se osobno uvjerio u činjenici oskudnosti prostora i prenapučenosti ćelija te neodvojenosti sanitarnog čvora od ostatka sobe.

19. Iz, tijekom postupka, izvedenih dokaza, proizlazi:

- da se tužitelj od 3. ožujka 2023. do 7. ožujka 2023., pa od 15. ožujka 2023. do 4. travnja 2023., pa od 11. travnja 2023. do 12. siječnja 2024. nalazio na izvršavanju kazne u Zatvoru u Zagrebu gdje je boravio u ćelijama u bitnom iste površine i opremljenosti (s iznimkom od 15. do 16. ožujka 2023. kad je bio sam u ćeliji),

- da su ćelije površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, u istima se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm iste su opremljen „čučavcem” ili wc školjkom, umivaonikom sa toplom i hladnom vodom i ogledalom,

- da sobe imaju po 4 prozora veličine 86cmx67xm koji se samo neki od njih mogu otvoriti zbog neispravnosti uslijed dotrajalosti materijala;

- da je za vrijeme boravka zatvoreniku omogućen boravak od 2 sata dnevno na zatvorskom dvorištu, a ostalo vrijeme boravi u ćeliji;

- da je zatvorsko dvorište opremljeno stolom za stolni tenis i spravama za vježbanje kojih nema dovoljno za sve zatvorenike,

- da su sobe opremljene stolom i klupama za sjedenje za ukupno 4 ljudi, te krevetima sa krevetninom, kao i ormarićima za osobne stvari zatvorenika;

- da zatvorenici obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama i to za stolom i po krevetima;

- da je je tuširanje u zajedničkoj kupaonici omogućeno dva puta tjedno,

- da se zatvorenici peru u sanitarnom čvoru nad umivaonikom,

- da se svakih 15 dana pere posteljina, dok se deke peru samo sporadično,

- da poslove čišćenja zatvoreničkih soba obavljaju zatvorenici, dok zatvor osigurava higijenske potrepštine za održavanje osobne higijene i sredstva za čistoće sobe;

- da se sobe griju centralnim grijanjem,

- da ljeti nema klimatizacije, već se prozračivanje obavlja otvaranjem prozora,

- da u ćelijama ima žohara koji gmižu iz cijevi, poda i zidova, a unatoč provedenoj dezinsekciji preživljavaju,

20. Svjedok ĐD, pravosudni policajac Zatvora u Zagrebu, potvrdio je svojim iskazom podatke o površini i opremljenosti soba koje tuženik navodi u odgovoru na tužbu, a koje su u bitnom suglasne navodima tužbe i podacima do kojih je sud došao na očevidu. Također je potvrdio i podatke o održavanju higijene u zatvoru te o mogućnostima koje zatvorenicima stoje na raspolaganju za izlazak iz ćelije.

21. Sud vjeruje tužitelju i saslušanim svjedocima u pogledu broja zatvorenika koji su izdržavali kaznu u ćeliji s tuženikom. Sud vjeruje tužitelju i svjedoku KD u pogledu skučenosti prostora u sobama, pri čemu je uzeta u obzir notorna činjenica, prenapučenost zatvora u pravno relevantnom vremenu. Također sud vjeruje tužitelju da su zatvorenici, zbog potkapacitiranosti prostora, konzumirali obroke na krevetu jer je logično da se svi mogli smjestiti za stol istovremeno. Stoga je logičan iskaz navedenih svjedoka i tužitelja da se zatvorenici nisu mogli dovoljno kretati. Logičan je i životan iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka da su higijenski uvjeti u ćelijama loši te da je bilo žohara budući da tu činjenicu oboje suglasno izdvajaju kao osobito neugodnu okolnost uvjeta u Zatvoru, a svjedok ĐD potvrđuje da se zatvorenici na to stalno žale. Također sud vjeruje tužitelju i svjedoku da su vremenski uvjeti u ćelijama bili nepodnošljivi što je logično zbog velikog broja ljudi u ćeliji zbog čega je zrak u prostoriji zagušljiv. Sud vjeruje tužitelju i svjedoku da su madraci, jastuci i deke prašnjavi i neugodnog mirisa zbog starosti i dotrajalosti, no ne i da je nedostatak sredstava za čišćenje razlog loše higijene u ćeliji budući da sami zatvorenici potvrđuju da to ovisi o zatvorenicima i njihovim higijenskim navikama i pretjeranom broju zatvorenika na malom prostoru.

22. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ukupno proveo 303 dana u Zatvoru u Zagrebu. U tom razdoblju je raspolagao s 2,44 m2, 2,79 m2 i 3,25 m2 osobnog prostora (kad se izuzme sanitarni čvor) što je ispod ili na donjoj granici prihvatljivog imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava, te Konvencije. Ovdje svakako treba imati na umu činjenicu da se radi o odraslim muškarcima različitih osobnosti i navika, što dovodi sasvim sigurno do povećanog stresa i napetosti. Također je i zatvorenička soba bez ventilacije (osim putem prozora koji se samo ponekad mogu otvarati). Uzeto je u obzir i da je wc, koji je s obzirom na broj osoba u sobi u čestoj uporabi, samo djelomično odvojen od ostatka sobe i provjetrava se kroz sobu, pa osim neugodnih mirisa, nije sasvim sigurno zajamčena niti potpuna privatnost, što sasvim sigurno stvara nelagodu pri konstantnom boravku u takvoj sobi u kojoj zatvorenici dobivaju sve obroke. Kretanje u sobi je dodatno ograničeno stolom i klupama na sredini sobe. Sud vjeruje da je tužitelja osim skučenosti prostora dodatno frustrirala i činjenica da se može samo dva puta tjedno istuširati, a osim toga tuširanje dva puta tjedno također ne odgovora higijenskim standardima i svakako nije dostatno, a posebno kada se uzme u obzir broj zatvorenika u sobi i to odraslih muškaraca, a posebno ljeti kad isti borave u sobi bez klimatizacije. Pri tome pranje na lavabou unutar sanitarnog čvora u sobi također sasvim sigurno ne odgovara higijenskim standardima. Kada se uzme u obzir činjenica da je tužitelj za vrijeme boravka na gore navedenim odjelima imao mogućnost samo dva sata izbivanja izvan sobe na zatvorskom dvorištu radi šetnje, zaključak je suda da je dulje od 11 mjeseci na štetu tužitelja grubo povrijeđen čl. 3 Konvencije, a isto tako i odredbe ZIKZ.

23. Cijeneći dakle duljinu ovakvih kumuliranih povreda od ukupno 303 dana koji se očituje osim u nedostatku osobnog prostora, održavanja osobne higijene i u nedostatku adekvatnih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, za što odgovora tuženik, kao i utjecaj na tužitelja, koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju što mu je povrijedilo osobnost, sud je imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a ocijenio da mu zbog tih povreda pripada zatražena novčana naknada u iznosu od 12,00 EUR koji iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne. Međutim, kako tužitelj od tuženika potražuje naknadu u nižem iznosu (3.312,00 EUR) to mu je dosuđena naknada u zatraženom iznosu (članak 2. stavak 1. ZPP-a)

24. Na dosuđeni iznos, tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu temeljem čl. 1103. ZOO-a, po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena od 19. travnja 2024. kad je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora.

25. Obzirom na istaknuti prigovor prijeboja kojem se tužitelj protivi, ističe se da je sud ocijenio da je isti osnovan. U odnosu na navode tužitelja valja reći da predmetna tražbina tužitelja nije naknada štete zbog oštećenja zdravlja pa, može prestati prijebojem (članak 195.). Budući da nije sporno da su obje tražbine nastale i dospjele to su se ispunili uvjeti za prijeboj. Pritom valja reći da je tužitelj učinio nespornom visinu tražbine tuženika sa zateznom kamatom, ali tuženik nije. obračunao ukupno potraživanje (glavnica uvećana za kamate), to je sud odredio prijeboj samo u odnosu na glavno potraživanje od 1.900,05 EUR.

26. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke te prebiti međusobno potraživanje kao pod točkom III. pa je tuženik dužan isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 1.411,95 EUR, dok je za razliku valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio s osnovom zahtjeva 100%, a s visinom 42 % pa njegov uspjeh iznosu 71%. Stoga mu je sud dosudio trošak u omjeru 42% (71-29).

28. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 504,00 EUR koji se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova, tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr 7/1), podneska od 10. prosinca 2024. iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 23. siječnja 2025., 15. svibnja 2025. i 24. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova za svaki (Tbr 9/1)..

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. prosinca 2025.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj po ODO Novi Zagreb, Građansko upravni odjel