Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2701/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, kojega zastupa punomoćnici Mateja Vidaković i Mateo Mandić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3750/2023-14 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 04. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3750/2023-14 od 25. ožujka 2025., u točci I., II.,IV., i V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, u Ugovoru o kreditu broj 028-50-4344860 od dana 31.08.2007. godine i to odredbe:

Članak 2. Ugovora

„Redovna kamata: 5,49 % (pet zarez četrdesetdevet posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

Članak 7. Ugovora

„a) dio glavnice u iznosu CHF 18.748.64 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora u CHF, važećem na dan dospijeća,…“

„b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 4.009,87 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a), a prema otplatnom planu…“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju UP iznos od 4.790,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 8,66 EUR od dana 20.11.2007. godine pa do isplate,

- iznos od 7,47 EUR od dana 19.12.2007. godine pa do isplate,

- iznos od 11,60 EUR od dana 19.01.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 13,87 EUR od dana 20.02.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 17,76 EUR od dana 20.03.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 11,92 EUR od dana 19.04.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 11,50 EUR od dana 22.05.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 14,37 EUR od dana 25.06.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 10,15 EUR od dana 20.07.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 10,36 EUR od dana 29.08.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 12,86 EUR od dana 23.09.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 31,80 EUR od dana 23.10.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 19,11 EUR od dana 22.11.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 35,24 EUR od dana 23.12.2008. godine pa do isplate,

- iznos od 37,71 EUR od dana 20.01.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 38,83 EUR od dana 21.02.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 42,13 EUR od dana 24.03.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 42,73 EUR od dana 24.04.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 37,89 EUR od dana 23.05.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 34,33 EUR od dana 25.06.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 35,28 EUR od dana 27.07.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 37,16 EUR od dana 29.08.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 36,99 EUR od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 35,09 EUR od dana 22.10.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 38,66 EUR od dana 25.11.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 41,51 EUR od dana 13.12.2009. godine pa do isplate,

- iznos od 45,58 EUR od dana 27.01.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 44,65 EUR od dana 27.02.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 50,16 EUR od dana 26.03.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 49,11 EUR od dana 23.04.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 51,15 EUR od dana 22.05.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 68,80 EUR od dana 24.06.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 65,17 EUR od dana 24.07.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 76,26 EUR od dana 28.08.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 72,43 EUR od dana 25.09.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 66,26 EUR od dana 30.10.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 79,28 EUR od dana 21.11.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 95,83 EUR od dana 18.12.2010. godine pa do isplate,

- iznos od 84,11 EUR od dana 25.01.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 88,22 EUR od dana 24.02.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 82,99 EUR od dana 24.03.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 83,93 EUR od dana 21.04.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 106,12 EUR od dana 26.05.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 108,28 EUR od dana 25.06.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 125,58 EUR od dana 26.07.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 116,09 EUR od dana 27.08.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 105,70 EUR od dana 01.10.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 101,34 EUR od dana 01.11.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 100,57 EUR od dana 18.11.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 105,48 EUR od dana 23.12.2011. godine pa do isplate,

- iznos od 109,75 EUR od dana 01.02.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 110,33 EUR od dana 01.03.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 107,37 EUR od dana 01.04.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 109,37 EUR od dana 01.05.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 110,73 EUR od dana 01.06.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 108,43 EUR od dana 01.07.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 109,04 EUR od dana 03.07.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 107,31 EUR od dana 01.09.2012. godine pa do isplate,

- iznos od 1.270,04 EUR od dana 01.10.2012. godine pa do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj s osnova više plaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 54,52 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju UP troškove parničnog postupka u iznosu od 887,96 EUR u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv navedene presude pod točkama I., II., IV. i V. žali se tužena zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razloga iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim odredba članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 028-50-4344860 od 31. kolovoza 2007., kojim je ugovorena valuta švicarski franak (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata te u dijelu koju ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tužene banke, te da muj tužena isplati razliku plaćenih mjesečnih anuiteta s pripadajućom kamatom dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 028-50-4344860 od 31. kolovoza 2007., kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama u protuvrijednosti od 22.758,51 CHF prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti kamatu po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje sadržanom u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. –

-da nije sporno da se tužitelj obvezao predmetni kredit otplatiti kroz 5 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

- isto tako nije sporno da je tužitelj tijekom trajanja ugovornog odnosa izvršavao svoju ugovornu obvezu, odnosno otplaćivao predmetni kredit te je istog u cijelosti otplatio, 30.9.2012. - da je tijekom trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF za vrijeme realizacije kredita,

-da Isto tako, nije sporno da izvršena pretplata u otplati kredita s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početnu iznosi 54,52 EUR, kao i s osnova rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 4.790,45 EUR, kako tužitelj i potražuje u ovom postupku.

9. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, utvrdio ništetnim ugovorene odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u djelu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

9.1. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, utvrđujući kako je radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi porasta važećeg tečaja za CHF, tužitelj na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno 4.790,45 EUR-a.

10. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).

11. Pri tome je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja s osnove porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a obzirom da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok za utuženu tražbinu ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Naime, navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je tužba podnesena 17. svibnja 2023., to je ista podnesena prije isteka zastarnog roka.

12. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zbog čega sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi da je zastarni rok u odnosu na zahtjev za isplatu s ovog osnova ista kao 13. lipnja 2019. i zastara nastupila 14. lipnja 2019. Kako je tužbu u ovom postupku podnesena 17. svibnja 2023.u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike u kamati nastupila je zastara te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

13. Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Naime, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo iz čega proizlazi da je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

15. Tako je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim većim što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

16. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje.

17. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojega potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

18. U tom kontekstu načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO-a općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

19. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, radi čega je navedena ugovorna odredba predmetnoga ugovora o kreditu ništetna temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

20. Odredbom čl. 4. predmetnog ugovora ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF.

21. Naime, nije sporno da je valutna klauzula dopuštena ZOO-a. Međutim, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.

22. Polazeći od odredbe čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/09, 78/2012 i 56/2013) presuda pod posl.br P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2014. te presuda pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezujuća i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

23. Naime, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1402/12 od 4. srpnja 2013. kojem je presuđeno da je tuženik ( među ostalima bankama) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Utvrđujući kako tuženik nije dokazao okolnosti da je u konkretnom slučaju tuženik ispoštovao načela savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja predmetnog ugovora prije sklapanja ugovora odnosno da je obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, to je pravilno sud prvog stupanja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio kako su predmetne ugovorne odredbe nepoštene u djelu da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ni u vrijeme zaključenja ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori te ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

25. Člankom 502c. ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

26. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. točku (b), članka 6. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenim između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj ugovor u cijelosti ispunjen kada za slične tužbe koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

27. Na žalbene prigovore tuženika za napomenuti je da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev tužitelja u smislu odredaba članka 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onog što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe.

28. Suprotno žalbenim prigovorima, obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom, gdje je predmetni ugovor tužitelj sklopio kao fizička osoba, (kupnja automobila FORD kao jedino vozilo u obitelji), tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu. Uostalom treba napomenuti da tuženik niti u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije isticao prigovor da tužitelj ne bi imao status potrošača, već ga sada iznosi prvi puta u žalbi, a što više ne bi bilo moguće sukladno članku 352. stavak 1. ZPP-a.

29. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a .

30. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi i rješenja jer je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 04. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević