Poslovni broj: Gž-1516/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Nevenki Ljubičić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Tamari Barišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić i Partneri iz Zagreba, radi brisanja pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P- 973/2024-13 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-973/2024-13 od 28. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom bez održavanja rasprave, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je uknjižba prava vlasništva na stanu opisanom u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedena na temelju rješenja o uknjižbi posl. broj: Z -28924/24 na etaži E-16, u korist i na ime CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], neistinita i nevaljana, kao i da se naloži Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Zaprešiću, Zemljišnoknjižnom odjelu uknjižba brisanja prava vlasništva u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na etaži E- 16, s imena tuženice, uz istovremenu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

3.1. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, kao što i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Sporno je između stranaka je li okolnost da ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. travnja 1988., i aneks tog ugovora od 5. rujna 1994. nisu bili provedeni u zemljišnoj knjizi u trenutku provođenja ostavinske rasprave za pok. ŠĆ 28. listopada 2024. utječu na valjanost uknjižbe koja je temeljem tih ugovora izvršena 29. listopada 2024., a time i je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe.

5. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je između tuženice i pok. TĆ sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. travnja 1988., ovjeren 2. srpnja 1990. kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: R1-1297/90, kao i da je sklopljen Aneks ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 5. rujna 1994., ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu 2. studenog 1994. pod poslovnim brojem: R1-2510/94,

- da su ugovor i aneks zabilježeni u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] etaža 16 (E-16) k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-17882/15 od 15. srpnja 2015.,

- da je primateljica uzdržavanja, majka tužitelja, TĆ preminula **.**.2024.,

- da u trenutku provođenja ostavinske rasprave iza pok. TĆ, u zemljišnoj knjizi ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. travnja 1988. i Aneks ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 5. rujna 1994., nisu bili provedeni,

- da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić poslovni broj: Z-28924/2024 od 29. listopada 2024. brisana zabilježba Z-1788/2015 i dozvoljena uknjižba prava vlasništva predmetnog stana na ime tuženice,

- da tužitelj u zemljišnim knjigama nikada nije bio upisan kao vlasnik predmetnog stana.

6. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije bio nositelj knjižnog prava prije osobe koja je ostvarila upis, pa tim upisom nije povrijeđeno njegovo knjižno pravo.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pri čemu tužitelj u žalbi nije doveo u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

8. U konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne Novine“, broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.), kojom je propisano da brisovnu tužbu može podnijeti isključivo osoba koja je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljalom, neistinitom ili nevaljanom uknjižbom, što znači da je ovlaštena osoba za podnošenje brisovne tužbe ona koja je bila upisana kao nositelj prava prije osporavane uknjižbe ili njezini univerzalni slijednici.

8.1. Institut brisovne tužbe zasnovan je na činjenici da nevaljana, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog pravnog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnih prava, pa se brisanje uknjižbe može zahtijevati, kako zbog toga što za njezinu valjanost nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene materijalnim pravom, tako i zbog toga što za njezinu provedbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj osim činjenice da je univerzalni sukcesor osobe koja u zemljišnim knjigama bila uknjižena kao vlasnica predmetnog stana nije dokazao da bi se u slučaju provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju radilo o nevaljaloj i neisitinitoj uknjižbi ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti da provedeni upis nije u skladu sa stvarnim stanjem nekretnine, jer se predmetni upis temelji na valjano sklopljenom pravnom poslu između pravne prednice tužitelja i tužitelja.

9. Stoga neosnovano u žalbi ističe tužitelj da je prvostupanjski sud u ostavinsku imovinu pok. TĆ morao uvrstiti i predmetni stan jer ugovor o doživotnom uzdržavanju u trenutku provođenja ostavinske rasprave nije bio proveden u zemljišnim knjigama, kao i da je tužitelj bio u dobroj vjeri jer nije znao za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovo iz razloga što uknjižba nije uvjet valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti konstitutivni element stjecanja prava vlasništva davatelja uzdržavanja. Isto tako, ni neznanje tužitelja o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju, unatoč činjenici da je isti čak i zabilježen u zemljišnim knjigama, ne omogućava zakonskom nasljedniku da stječe pravo vlasništva na imovinu koja u trenutku smrti više nije bila imovina ostavitelja, jer učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju, što se opet ponavlja, nastupa smrću primatelja uzdržavanja, neovisno o naknadnoj provedbi tog ugovora.

9.1. Pritom neosnovano u žalbi ističe tuženik i da je prvostupanjski sud trebao provoditi daljnje dokaze radi utvrđenja sadržaja ugovora i okolnostima uzdržavanja, jer predmet ovog spora nije utvrđenje valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa takva utvrđenja nisu od značaja za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni stan u trenutku smrti primateljice uzdržavanja nije bio dio ostavinske imovine pok. TĆ, jer je valjanim pravnim poslom njezino vlasništvo nad predmetnim stanom prešlo na tuženicu još u času smrti ostaviteljice i zbog čega ni tužitelj kao njezin nasljednik nije mogao steći vlasništvo tog stana, kao niti položaj knjižnog prednika, zbog čega je i pravilno tužbeni zahtjev tužitelja za brisanjem uknjižbe prava vlasništva s imena tuženice odbijen kao neosnovan.

11. Ni ostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske odluke, jer se isti sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud dao je jasne i razumljive razloge o tome zašto je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić