Poslovni broj: Gž-2443/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Renata Plešnar odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici EĐ, NĐM, Silvija Marasović Bajuk i Luka Tomašegović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vedriš & Partneri d.o.o. radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 3013/2020-36 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3013/2020-36 od 17. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 5. lipnja 2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen 3. siječnja 2018. između NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa] i CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA [broj poduloška], ETAŽA 87/100, 1. lokal - poslovni prostor dvoetažni u prizemlji i oznake L7/8 površine 76,35 čm, [adresa], kao sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u naravi STAMBENA ZGRADA BR. 10-16, 36 ZGRADA I DVORIŠTE U [adresa] ZĐ, površine 3246 m2 902,5 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

1.1. Nadalje je tom presudom odbijen alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je prividan Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 5. lipnja 2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 3. siječnja 2018. između NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Utvrđuje se da su stranke 5. lipnja 2017. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA [broj poduloška], ETAŽA 87/100, 1. lokal - poslovni prostor dvoetažni u prizemlji i oznake L7/8 površine 76,35 čm, [adresa], kao sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u naravi STAMBENA ZGRADA BR. 10-16, 36 ZGRADA I DVORIŠTE U [adresa], površine 3246 m2 902,5 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S ODREĐENIM OMJERIMA [broj poduloška], ETAŽA 87/100, 1. lokal - poslovni prostor dvoetažni u prizemlji i oznake L7/8 površine 76,35 čm, [adresa], kao sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u naravi STAMBENA ZGRADA BR. 10-16, 36 ZGRADA I DVORIŠTE U [adresa] 902,5 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 1.687,50 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

3.1. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, kao što i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Sporno je između stranaka postoje li razlozi za ništetnost ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora u zemljišnim knjigama opisanog kao etažno vlasništvo s određenim omjerima [broj poduloška], etaža 87/100, 1. lokal - poslovni prostor dvoetažni u prizemlji i oznake L7/8 površine 76,35 čm, [adresa], kao sastavni dio kčbr. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada br. 10-16, 36 zgrada i dvorište u [adresa], površine 3246 m2 902,5 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: poslovni prostor) sklopljenog 5. lipnja 2017. i I Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 3. siječnja 2018., te je li prividan ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 5. lipnja 2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen 3. siječnja 2018. između tužiteljice i tuženika, odnosno jesu li stranke imale namjeru 5. lipnja 2017. umjesto kupoprodajnog ugovora sklopiti ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora.

5. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da su predmetni ugovor o kupoprodaji od 5. lipnja 2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 3. siječnja 2018. potpisani po ugovornim strankama, te da su isti ovjereni od strane javnog bilježnika,

- da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora 2012. godine bilo trgovačko društvo „Donata Servis“ d.o.o. čiji je direktor bio IĐ, a tužiteljica da je vlasništvo tog poslovnog prostora stekla uknjižbom na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopila s ČĐ, kao opunomoćenicom VĐ

VĐ, odnosno tvrtke Donata Servis d.o.o,

- da iz iskaza svjedoka ĐĐ proizlazi da je tužiteljica njegova krsna kuma, u dobi od 93 godine, a on da je bio u braku s majkom tuženika, ČĐ, te da su zajedno s tužiteljicom dogovorili prodaju predmetnog poslovnog prostora tuženiku kako bi tuženik lakše stekao hrvatsko državljanstvo. On i tadašnja supruga da su otišli živjeti u [adresa], a poslovni prostor da je nastavio koristiti tuženik koji je zauzvrat trebao brinuti o tužiteljici, jer je ona već bila u poodmakloj dobi, ali da je tuženik ubrzo odustao od brige za tužiteljicu. Kupoprodajni ugovor da je napisala njegova sad već bivša supruga ČĐ, majka tuženika, a on da ga je samo djelomično pročitao, a potom ga je dao tužiteljici na potpis, ali da je uvjeren da tužiteljica nije znala što zapravo potpisuje, a on da je tužiteljici rekao da će ona ostati vlasnica poslovnog prostora, što se ipak nije dogodilo jer se tuženik uknjižio kao vlasnik. Dalje iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je predmetni poslovni prostor ranije bio u vlasništvu VĐ, obiteljskog prijatelja, koji je njegovu bivšu suprugu ČĐ, majku tuženika opunomoćio za zastupanje, te da je ČĐ, kao punomoćnica VĐ s tužiteljicom potpisala ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora, i na taj način se uknjižila kao vlasnica. Kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 eura da je tužiteljica isplatila ČĐ, a naknadno da mu je tužiteljica rekla kako ju je tuženik odveo kod javnog bilježnika da još nešto potpiše, u što on nije ima razloga sumnjati, jer je u to vrijeme s ČĐ i tuženikom bio u dobrim odnosima. On da je osobno prebrojao novac koji je tužiteljica predala ČĐ, jer je i inače imao uvid u cjelokupnu tužiteljičinu ušteđevinu, nakon čega je on tužiteljici objasnio da se ugovor sklapa samo da bi tuženik dobio državljanstvo, a da će tužiteljica ostati vlasnica prostora i primati najamninu, a u svezi sporne prodaje poslovnog prostora je iskazao kako tužiteljica nikada nije primila nikakav novac na ime kupoprodajne cijene,

- da iz iskaza svjedoka TĐ proizlazi da je sa ĐĐ prijatelj od djetinjstva, da tužiteljicu poznaje iz viđenja, a o predmetnom poslovnom prostoru da zna samo iz priče ĐĐ i N, te da se radi o poslovnom prostoru na Knežiji koji je nekada bio kafić koji je bio u najmu. ĐĐ da mu je pričao kako je s ČĐ živio u tužiteljičinoj kući na način da je ona stanovala u prizemlju, a on s ČĐ na katu, te da Natalijin sin studira u Pragu,

- da iz iskaza svjedoka LĐ proizlazi da su on i ĐĐ kumovi već 30ak godina, te da je dolazio u kuću u kojoj je ĐĐ stanovao s ČĐ u kojoj je tada viđao i tužiteljicu i tuženika. O predmetnom poslovnom prostoru je iskazao samo kako je isti nekada bio kafić u vlasništvu tužiteljice, kojeg su jedno vrijeme vodili ĐĐ i ČĐ za vrijeme njihovog braka koji je trajao 4-5 godina. S ČĐ da on osobno nije bio u dobrim odnosima, te da je ĐĐ za ČĐ bio spreman štošta učiniti,

- da iz iskaza svjedokinje ČĐ proizlazi da je 2008. godine, u vrijeme dok još nije poznavala ĐĐ, njezin prijatelj DĐ došao iz Rusije te da je od nje otkupio tvrtku „Donata servis“, a nakon toga da je na firmu kupio stan i predmetni poslovni prostor. Negdje 2014. godine DĐ da je odlučio otići iz Hrvatske, te da je njegova volja bila da poslovni prostor bude vlasništvo njezinog sina CĐ, ovdje tuženika, zbog čega je nju opunomoćio za sve poslove u vezi tog prostora, a ona da je s tužiteljicom sklopila fiktivni ugovor kako bi prostor postao vlasništvo fizičke osobe uz dogovor da nakon tuženikove punoljetnosti postane njegovo vlasništvo. Tužiteljici da je objasnila razloge sklapanja spornog ugovora i tužiteljica da je na to pristala, te da tuženik, koji je u to vrijeme bio maloljetan, po tom ugovoru nije imao nikakvih obveza. Sve troškove vezano u predmetni prostor da je snosila ona, a da je tužiteljica samo formalno bila uknjižena kao vlasnica. U prostoru da je neko vrijeme bio kafić u najmu, te da je moguće da je najamnina bila uplaćivana na račun tužiteljice, ali da je posljednje tri godine prostor zatvoren. S ĐĐ da se vjenčala 2014. godine, a sporni ugovor s tužiteljicom da je sklopila 2015. kao punomoćnica VĐ, te da tužiteljica za predmetni poslovni prostor nikada nije platila kupoprodajnu cijenu,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ĐĐ njezino kumče, ali da ju je on zajedno sa tuženikom i ČĐ izigrao, te da danas o njoj brigu vodi majka ĐĐ jer se ĐĐ pod utjecajem ČĐ okrenuo protiv nje. Svoju kuću da je trebala ostaviti ĐĐ, ali da se sada ĐĐ i ČĐ razvode, te da je ona sklopila nekakav ugovor ali da joj nije poznat sadržaj tog ugovora, jer ga je površno pročitala, a da je njezina volja bila da onaj tko bude brinuo o njoj dobije i njezinu kuću. O predmetnom poslovnom prostoru je iskazala kako isti nije bio njezino vlasništvo, već od prijatelja C koji je bio ruski državljanin i koji je umro, a kojem je ČĐ vodila knjigovodstvo, te da je svu Sašinu imovinu potajno na svoje ime upisao tuženik i otišao u Češku na školovanje, iako je trebao brinuti o njoj jer ona ima malu mirovinu,

- da su u tijeku sporovi koji se vode između tužiteljice i svjedoka ĐĐ, ČĐ i CĐ i to: između tužiteljice i ĐĐ radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 26. srpnja 2007.; između ĐĐ i HĐ radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju od 30. prosinca 2016.; te između HĐ i CĐ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju od 19. srpnja 2019.

6. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev smatrajući da predmetni ugovor o kupoprodaji od 5. lipnja 2017. i I Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. siječnja 2018. nisu ništetni, niti da se radi o prividnom ugovoru i aneksu tog ugovora, slijedom čega je odbio i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika.

7. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pri čemu tužiteljica u žalbi nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

8. Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor onaj koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, pri čemu tužiteljica kao razlog ništetnosti navodi upravo nemoralnost, međutim iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se ponašanje tuženika prilikom sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora i aneksa tog ugovora moglo podvesti pod pojam protivnosti moralu društva, dok sama činjenica da su stranke tog ugovora bile u prijateljskim ili obiteljskim odnosima, ili to što je tužiteljica subjektivno smatrala da se tuženik trebao brinuti o njoj, nije pravno relevantna za ocjenu valjanosti predmetnog ugovora. Sporni kupoprodajni ugovor ispunjava sve formalne uvjete valjanosti, jer sadrži sve bitne sastojke takve vrste ugovora (predmet i cijenu), potpisan je od strane ugovornih stranaka čiji potpisi su i ovjereni u uredu javnog bilježnika, te je konačno i proveden u zemljišnim knjigama, što sve upućuje na postojanje ozbiljne namjere stranaka da sklope takav ugovor, pri čemu žalba ne sadrži nijedan uvjerljivi argument kojim bi se ovakav zaključak prvostupanjskog suda da se radi o valjanom ugovoru o kupoprodaji doveo u pitanje.

9. Nadalje, tužiteljica u žalbi navodi da se radilo o prividnom ugovoru kojim je zapravo prikriven ugovor o zakupu, međutim prividnost mora biti dokazana visokim stupnjem uvjerljivosti, a teret dokazivanja je na onome tko ju tvrdi, pri čemu tužiteljica u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, nije pružila nijedan dokaz koji bi upućivao da su stranke imale suglasnu volju sklopiti drugi pravni posao. Žalbeni navodi da kupoprodajna cijena nije plaćena ne mogu imati za posljedicu utvrđenje da se radi o simulaciji pravnog posla kupoprodaje, osobito kada postoji uredan, potpisan i ovjeren, i u zemljišnim knjigama proveden kupoprodajni ugovor. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu članka 285. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju nije utvrđeno da taj kupoprodajni ugovor nema učinka između ugovornih strana, a time nema ni pretpostavki za valjanost ugovora o zakupu poslovnog prostora kako to u žalbi neosnovano tvrdi tužiteljica.

10. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, te na temelju provedenih dokaza, a prije svega na temelju sadržaja predmetnih ugovora i aneksa pravilno utvrdio činjenično stanje, pri čemu neosnovano tužiteljica prigovara da bi prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka jer je u obrazloženju pobijane presude jasno naveo zašto iskaze saslušanih svjedoka smatra uvjerljivima pri čemu ni po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije prekoračio granice slobodne sudske ocjene dokaza iz članka 8. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza, posebice uvida u kupoprodajni ugovor i aneks tog ugovora, zemljišnoknjižne isprave, kao i iz iskaza svjedoka ĐĐ, CĐ i LĐ, kao i iz iskaza tužiteljice, pravilno utvrdio da je ugovor o kupoprodaji zaključen u formi propisanoj zakonom, uz valjanu ovjeru potpisa ugovornih stranaka pred javnim bilježnikom, da postoji valjano očitovanje volje stranaka pri sklapanju ugovora, da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi ugovor bio sklopljen prividno ili s nakanom prikrivanja nekog drugog pravnog posla, te da je tužiteljica svjesno potpisala ugovor i aneks, a njezini naknadni navodi o nepoznavanju sadržaja tog ugovora i aneksa ne mogu dovesti do ništetnosti, pri čemu ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi izvedeni dokazi bili kontradiktorni ili nelogični na način koji bi doveo u pitanje njihov dokazni značaj.

12. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a, pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije priložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, pa kako tužiteljica u ovom slučaju nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je njezin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je ni tužiteljica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

14. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić