Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-183/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja ALU-PVC STOLARIJA TO- MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Demo, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d. iz Nove Gradiške, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj Povrv-123/2021-20 od 16. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu - Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj Povrv-123/2021- 20 od 16. studenog 2022 u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, tako da sada glasi:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške broj Ovrv-63/2020 od 25.11.2020. kojim se nalaže tuženiku OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju ALU-PVC STOLARIJA TO-MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, iznos od 5.156,00 KM/BAM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2020. pa sve do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana.” II. Uvažava se žalba tuženika, pa se preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ALU-PVC STOLARIJA TO-MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.473,39 kn / 726,44€ s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 16. studenog 2022. pa do isplate, tako da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ALU-PVC STOLARIJA TO-MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, da naknadi tuženiku ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 969,63 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške broj Ovrv-63/2020 od 25.11.2020. kojim se nalaže tuženiku OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju ALU-PVC STOLARIJA TO-MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, iznos od 5.156,00 KM/BAM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2020. pa sve do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana (točka I. izreke). Istom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške broj Ovrv- 63/2020 od 25.11.2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju ALU-PVC STOLARIJA TO-MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od ukupno 5.661,74kn / 751,44€ sa zakonskom zateznom kamatom na iste tekućom od donošenja rješenja o ovrsi 25. studenog 2020. (točka II. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ALU-PVC STOLARIJA TO-MI“ d.o.o. Gradiška, Put srpske vojske br. 45, 78400 Gradiška, OIB 30406048261, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.473,39 kn / 726,44€ s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 16. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana (točka III. izreke), dok je s preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tužitelj odbijen (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. Izreke kojom je djelomično održan na snazi platni nalog, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19, 80/22, i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, podredno, da ukine pobijanu presudu u pobijanim dijelovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj potražuje trošak žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 5.156,00 KM/BAM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2020.

5. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Između stranka nije sporno da je tuženik 4. ožujka 2020. naručio od tužitelja plastičnu stolarija (vrata i prozore), i to usmenim ugovorom o djelu.

6.1. I dalje je u postupku sporno na kojoj strani je krivnja za neisporučivanje i montažu završene stolarije koju je po mjeri za kuću tuženika izradio tužitelj i jesu li mjere uslijed odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a koje su od 19. ožujka 2020. bile na snazi i koje su uzrokovale privremenu zabranu prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske te koje su vrijedile u trenutku kada je tuženik izjavio tužitelju da raskida ugovor zbog nemogućnosti ispunjenja dogovorene obveze, koji bi raskid uslijedio 11. srpnja 2020. iz razloga što stranke zbog nastupa objektivnih okolnosti nisu mogle prelaziti granicu i je li to jedini razlog zbog kojih stranke nisu mogle prema ranijem sporazumu od 4. ožujka.2020. potpuno realizirati ono što je bilo dogovoreno.

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:

- da je tuženik 4. ožujka 2020. naručio od tužitelja plastičnu stolarija (vrata i prozore), i to usmenim ugovorom o djelu,

- da je dogovorena cijena za navedeni posao iznosila 20.000,00 kuna,

- da se tužitelj kao izvođač obvezao naručenu stolariju izraditi u roku od 30 dana, dovesti je na kuću tuženika i montirati je,

- da je stolarija, prozori i vrata za kuću tuženika po mjerama koje je prethodno uzeo vlasnik tužitelja napravljena u navedenom roku materijalom tužitelja,

- da u vrijeme dogovora oko narudžbe za stolariju namijenjenu ugradnji u kuću tuženika nijedna od ugovornih strana nije mogla predvidjeti nastupanje okolnosti odnosno privremenu zabranu prelaska granice između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u vrijeme kada je stolarija završena (zbog pandemije covid 19) i u mjesecima do odustajanja tuženika od naručene stolarije kod tužitelja time što je odustajanje bilo s 11. srpnja 2020. kada je tuženik tužitelju poslao SMS poruku da ne može čekati da se otvore granice da bi tužitelj dovezao i postavio naručenu stolariju, a uz konstataciju da se granice neće skoro otvoriti i da tužitelj to proda dalje.

8. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud, polazeći od toga da je tužitelj kao izvođač radova u cijelosti izradio naručenu stolariju, a tuženik kao naručitelj da je od ugovora odustao navodeći kao razlog nemogućnost čekanja prestanka mjera o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, zaključio da se ne radi o raskidu ugovora zbog neispunjenja, koji raskid je uslijedio od strane tuženika 11 srpnja 2020. kada je tuženik rekao da ne može više čekati naručenu i izrađenu stolariju, zbog postojećih mjera o privremenoj zabrani prelaska odnosno ograničavanja prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske. Pritom je prvostupanjski sud naveo kako smatra da tužitelj kao izvođač radova nije strana koja nije ispunila svoju obvezu jer je isti izradio naručenu stolariju u dogovorenom roku od 30 dana, ali zbog izvanrednih okolnosti ista stolarija nije mogla biti prevezena od izvođača (ovdje tuženika) do naručitelja (ovdje tuženika) za vrijeme trajanja odluka o privremenoj zabrani prelaska i ograničavanja prelaska preko državnih granica, time što je upravo tuženik bio osoba bez čijeg se sudjelovanja i dolaska u Bosnu i Hercegovinu nije mogao izvršiti niti prijevoz napravljena stolarije niti izvoz iste iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, sve zbog obveze plaćanja carine te prava na povrat PDV-a. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa (5.156,00 KM/BAM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja).

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je prema ocjeni ovoga suda na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Naime, ugovor o djelu prema odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). ugovor kojim se jedna strana, izvođač, obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje fizičkog ili umnog rada, a druga strana, naručitelj, obvezuje se platiti naknadu za to djelo. Bitni sastojci ugovora su djelo i naknada, pri čemu je izvođač dužan ostvariti rezultat rada, a ne samo obavljati radnu djelatnost.

11. Prema stanju ovoga spisa proizlazi da je između stranaka bio ugovoren usmeni ugovor o dijelu, u kojem je dogovoren rok od 30 dana ne samo za izradu, već i za isporuku i montiranje naručene stolarije od strane tužitelja kao izvođača posla, tuženiku kao naručitelju izrade tog posla. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka IA, oca tuženika, koji je bio prisutan kada je zakonski zastupnik tužitelja direktor SA došao kod tuženika radi uzimanja mjera za naručenu stolariju, jer je zakonski zastupnik tužitelja pred imenovanim svjedokom rekao da će naručena stolarija biti gotova za mjesec dana i da da kada bude dovezao tuženiku stolariju da će tada premjeriti dva prozora i kod svjedoka da će napraviti dva prozora.

15.1. Osim toga, a na što osnovano ukazuje i žalitelj u žalbi, to proizlazi i iz iskaza svjedoka UA, proizlazi da je isti bio prisutan kada je zakonski zastupnik tužitelja došao kod tuženika radi uzimanja mjera za naručenu stolariju, te je zakonski zastupnik tužitelja pred svjedokom rekao da je rok izrade mjesec dana i da će on doći i ugraditi stolariju, što potvrđuje i svjedokinja ČA, a u osnovi isto proizlazi i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja koji je naveo da je prema dogovoru on trebao montirati stolariju, i da ima osobu u Republici Hrvatskoj koja montira stolariju za njega. Sličan zaključak dade se izvesti i iz priložene SMS korespondencije, iz koje je vidljivo da je dogovor između stranka bio da tužitelj kao izvođač izradi, isporuči i montira naručenu stolariju tuženiku kao naručitelju posla.

11.1. Nadalje, opće poznato je da su od 19. ožujka 2021. zbog pandemije covid 19 na snazi bile Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske, koje su trajale sve do trenutka kada je tuženik izjavio tužitelju da zbog neizvjesnosti oko otvaranja granice nema više interes čekati tužiteljevo ispunjenje obveze, pa i dalje. Iz Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske koju je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio 19. ožujka 2020. proizlazi da je privremeno bio zabranjen prelazak osoba preko graničnih prijelaza, a ta mjera je prema toj prvoj Odluci trajala 30 dana, a ujedno treba istaknuti da ni tužitelj kao ni tuženik nisu spadali u kategoriju osoba na koje se odnose izuzeci od primjene Odluke.

12. Prema odredbi članka 373. stavka 1. ZOO-a kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

13. Kako je u ovom slučaju nesporno da je tuženik u dobroj vjeri naručio stolariju od tužitelja 4. ožujka 2020. i da u tom trenutku nisu postojale nikakve izvanredne okolnosti uvjetovane pandemijom, niti prvostupanjski sud navodi na temelju čega bi stranke takve okolnosti mogle predvidjeti, a mjere zabrane prelaska preko graničnih prijelaza stupile na snagu prije dospjelosti obveze izvođača-tužitelja i time naručitelja- tuženika, jer je izrada, isporuka i montaža stolarije trebala biti u roku od 30 dana, znači, do 4. travnja 2020., pa kako su mjere stupile na snagu 19. ožujka 2020., to proizlazi da je već nastupom tih izvanrednih okolnosti prestala obveza obiju strana već po samom zakonu u smislu prethodno citirane odredbe.

13.1. Pritom se ističe da prvostupanjski sud nepravilno tumači sadržaj Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske s izmjenama iste, iz kojih jasno i nedvojbeno proizlazi da kroz razdoblje od 19. ožujka 2020. pa sve do davanja izjave o raskidu ugovora u srpnju te godine, tuženik nije ulazio u bilo koju od kategorija osoba u odnosu na koje su se primjenjivali izuzeci od odluke tako da on ne može biti odgovoran zašto se naručena stolarija nije mogla isporučiti i montirati na njegovu kuću na način kako tvrdi tužitelj, odnosno da je tuženik prethodno trebao doći u Bosnu i Hercegovinu radi prethodnog formaliziranja narudžbe kako bi potom tužitelj prevezao stolariju preko granice i montirao kod tuženika jer sve to u navedenim okolnostima nije bilo moguće u ugovorenom roku niti naknadno zbog općepoznatih strogih kontrola uvjetovanih pandemijom covid 19.

14. Prema odredbi članka 361. stavka 1. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

14.1. Imajući na umu sve utvrđeno, kao i sadržaj citirane odredbe ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud nepravilno zaključio da ugovoreni rok od 30 dana za izradu, isporuku i montiranje stolarije nije bio bitan sastojak ugovora, pri čemu se ukazuje na iskaze samih stranaka, kao i SMS poruke od 5. ožujka 2020. koju je tužitelj uputio tuženiku, a iz koje jasno proizlazi da su stranke izričito ugovorile rok od mjesec dana. Isto tako, iz iskaza tuženika, iskaza svjedoka UA, IA i NA proizlazi kako je tuženik početkom 2020. započeo kompletno uređenje vlastitog stambenog prostora radi useljenja i da se s određenim radovima moralo čekati zbog ugradnje stolarije i da je posljedično tomu tuženik imao interes da se naručena stolarija u dogovorenom roku i doveze te ugradi, pa iz sve toga, odnosno naravi i svrhe posla jasno proizlazi da je ugovoreni rok bitan sastojak ugovora.

14.2. Budući da je u okolnostima konkretnog slučaja ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti obveze (zbog mjera uzrokovanih pandemijom covid 19 koje su stupile na snagu 19. ožujka 2020.), koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti (usmeni ugovor o djelu sklopljen 4. ožujka 2020.) te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane (tužitelja da isporuči naručeni posao, a tuženika da isti plati), zbog čega je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u ovom slučaju odgovoran tužitelju isplatiti iznos koji su stranke ugovorile na ime izrade, dovoza i montaže stolarije (koji posao nije izvršen) kada tuženik za to prema mišljenju ovoga suda nije odgovoran iz svih iznijetih razloga.

15. Stoga je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, trebalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a preinači i odluku o troškovima postupka.

16.1. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to mu je valjalo priznati trošak kojeg je njegov punomoćnik popisao podneskom od 7. listopada 2022. sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 969,63 eura. Navedeni trošak odnosi se na trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi (1.000,00 kuna odnosno 132,72 eura temeljem Tbr. 11. t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 19. kolovoza 2022. i 7. listopada 2022. (po 1.000,00 kuna odnosno po 132,72 eura za svako od ročišta temeljem Tbr. 9. t.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 16. studenog 2022. (500,00 kuna odnosno 66,36 eura temeljem Tbr. 9.t.3. Tarife), kao i trošak žalbe na presudu (383,98 eura temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife i Tar.br.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19., 92/21.)

16.2. Tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 26. srpnja 2021.( radi se o očitovanju tuženika na navode tužitelja glede prigovora tuženika na rješenje o ovrsi koji sadrži činjenična i pravna shvaćanja tuženika koja je isti iznio i na glavnoj raspravi, slijedom čega trošak sastavljanja istog tuženiku nije priznat jer po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a). Nadalje, tuženiku nisu priznate niti stavke troška u troškovniku naslovljene kao „konferencija sa strankom” i ”pribava isprava za stranku” jer nije dokazao da su ti troškovi doista i nastali, zbog čega je odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča