REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2016/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 42046322633, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, kojeg zastupa Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 6. studenog 2025., s danom objave 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 543,75 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 22. ožujka 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata uvećanjem referentne stope za osam postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 276,54 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 543,75 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. studenog 2023. nastala šteta na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], marke Hyundai Tuscon, u vlasništvu ČZ pa je tuženik dužan istu štetu nadoknaditi prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/20), te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) te prema polici osiguranja štetnika. Da je oštećenik ŽZ prijavio štetni događaj tuženiku, te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu iste. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te . poslao obavijest oštećeniku o izvršenoj uplati štete međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon toga je ŽZ je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je auto servis čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), kao i da je želio da mu se auto vrati u prvobitno stanje odnosno u stanje prije nastanka štetnog događaja, a to je jedino bilo moguće ostvariti popravkom vozila prema pravilima struke, te da isti kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta rekli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja RH u dopisu od 20. veljače 2020., KLASA: 034- 08/18-01-093, navodi sljedeće: “…AZTN ističe kako je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne…”. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u svom odgovoru da je također navela „.. Oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete odnosno naknade iz osiguranja…“. …“.

3. Da je vlasnik oštećenog vozila za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, te je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i za svoju uslugu ispostavio račun popravka 1.633,39 EUR-a, a koji račun u iznosu od 1.633,39 EUR-a (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio također putem e-maila u kojem je ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.089,64 EUR-a. Razliku od 543,75 EUR-a tuženik pravda da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni sata rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da je tuženik platio iznos od 1.089,64 EUR-a po računu, no nije platio iznos od 543,75 EUR- a, dakle nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je samim plaćanjem priznao pravnu osnovu štete. Obzirom na sve navedeno, da su ŽZ kao vlasnik popravljenog vozila (ustupitelj) te tužitelj (primatelj) sklopili su 6. ožujka 2024. ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 543,75 EUR-a na primatelja, te da su ustupitelj i primatelj potraživanja o sklopljenom ugovoru obavijestili zajedničkim podneskom tuženika, čime da je potraživanje sukladno odredbama ZOO-a prešlo na ovdje tužitelja. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, a stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila kao što je i u ovom predmetu. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje da je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Tužitelj je istaknuo da je službena cijena sata rada njegove radionice 60,00 EUR-a plus PDV i da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi. Dodatno, da tužitelj ima izračunatu cijenu sata rada prema metodi odobrenoj od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, a čije odobrenje je zatražila Hrvatska gospodarska komora, te da se metoda izračuna bazira na bilanci troškova društva iz prethodne godine.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik također osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Tuženik drži da je isplatom iznosa od 1.089,64 EUR-a u cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenika. Tuženik nadalje ističe da je razvidno je da oštećenik prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina, tim više što u mjestu prebivališta oštećene osobe postoje auto servisne radionice iste statusne i kvalitativne kategorije koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koje su iskazane na računu koje je izdao tužitelj pri čemu oštećenik očigledno nije postupio po načelu dobrog domaćina. Tuženik također ističe da smisao instituta naknade štete je da se oštećena stvar dovede u stanje prije štete, a u slučaju kad je stvar oštećena pa je sam oštećenik dade popraviti, štetnik mu je dužan naknaditi troškove, ali ne bilo koje troškove, već samo one koji su bili nužni i potrebni da se oštećena stvar dovde u prvobitno stanje. Nije sporno da tužitelj može cijenu svog sata odrediti na način kako to njemu odgovara, no to ne znači i da ta cijena mora biti i plaćena, jer je smisao instituta naknade štete isplatiti onaj novčani iznos naknade štete koji je dovoljan da se oštećena stvar dovede u stanje kakvo je bilo prije štete, jer naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik stvarno pretrpio. Tuženik prigovora i visini tužbenog zahtjeva i stopi zateznih kamata.

5. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun (list 9. spisa), zapisnik o izvidu štete (list 10. spisa), potvrda o uplati (list 11. spisa), poruke elektroničke pošte (list 11.-15., 19.- spisa), cjenik tužitelja (list 16. spisa), ugovor o ustupu tražbine (list 17. -18. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 70.-73. spisa) te sudsku praksu koje su stranke priložile u spis.

6. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se u osnovi odnosi na cijenu radnog sata, te tijek zatraženih zateznih kamata na glavnicu.

7. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je navedeno sporno zbog cijene radnog sata tužitelja. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije osporio niti odgovornost svog osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja, sud nije proveo dokaz prometnim vještačenjem, niti saslušanje stranaka i oštećenika, jer je isto ocijenio nepotrebnim.

8. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

9. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10 spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 20. prosinca 2023. za vozilo oštećenika ŠZ, reg. oznake [registarska oznaka], marke Hyundai tuscon te je procjenitelj tuženik utvrdio da je za popravak vozila potrebno 6,5 sati rada limara i 8 sati rada lakirera odnosno sveukupno 14,5 sati. Također uvidom u navedeni zapisnik je sud utvrdio da tuženik sa oštećenikom ima sklopljenu policu osiguranja br. P32-1024724012. Uvidom u potvrdu o provedenom plaćanju (list 11. spisa) sud je utvrdio da je tuženik na ime navedene štete isplatio tužitelju iznos od 1.089,64 EUR-a.

10. Uvidom u račun tužitelja broj 315-21340-1 (list 9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao za vozilo oštećenika ŠZ na temelju izvida štete tuženika i to na iznos od 1.633,39 EUR-a, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja 60,00 EUR-a plus PDV. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj.Dakle, prema stavu suda sporna je krucijalna razlika u cijeni sata rada.

11. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 19. prosinca 2024. (list 19 spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja od strane ŠZ tužitelju, i to u iznosu od 547,75 EUR-a koje ima prema tuženiku, a sve prema računu popravka broj315-21340-1 .

12. Uvidom u cjenik tužitelja (list 16. spisa) utvrđen je način izračuna cijene radnog sata kod tužitelja.

13. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 6. ožujka 2024. (list 17.-18. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između ŠZ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 1.633,39 EUR-a, temeljem izvida štete tuženika broj 2310504179. U članku 2 istoga utvrđeno je da je tužitelj/primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja i ispostavio račun broj 315-21340-1 u ukupnom iznosu od 1.633,39 EUR-a. Člankom 2. Ugovora je ŽZ je ustupio tužitelju u cijelosti svoje potraživanje sa svim sporednim pravima prema tuženiku te ovlašćuje tužitelja da u svoje ime i za svoj račun izravno kao novi vjerovnik provede odgovarajuće sudske postupke radi naplate svojeg potraživanja izravno od tuženika kao dužnika.

14. Na temelju članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2023. ŽZ je, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa br. 315-21340-1 za popravak vozila u iznosu od 543,75 EUR-a, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika, pa je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

15. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa:

034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 23- 26 spisa).

16. Kako je uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istom, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 543,75 EUR-a, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

17. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

18. Pritom se navodi da tuženik neosnovano spori tijek zateznih kamata. Naime, na tužitelja je utuženo potraživanje preneseno i to za nepodmireni dio računa broj 315-21340-1 od 6. ožujka 2023. koji je dospio na naplatu 21. ožujka 2023.., pa tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 22. ožujka 2023., od kada tužitelju nastaje šteta, a kako je to ispravno naznačio tužitelj. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje u tekstu ZOO/22). Datum dospijeća utvrđen je prema računu u spisu.

19. Člankom 29. stavkom 2 . ZOO/22 je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

20. Člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosnima ("Narodne novine" br. 155/23, dalje u tekstu ZOO/23) je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

21. Stoga budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu na odnose iz trgovačkih ugovora niti o sporu između trgovca i osobe javnog prava na navedeni odnos treba primijeniti kamatnu stopu za ostale odnose od tri postotna poena sukladno članku 29. stavak 2. ZOO/22 I 29. stavak 2. ZOO/23 a ne kamatnu stopu od osam postotnih poena kako je to predložio tužitelj.

22. Slijednom navedenog je odlučeno kao u stavku I. i II. izreke.

23. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u cijelosti u odnosu na glavni zahtjev, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe- 100 EUR-a Tbr 8/1 u vezi s Tbr 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu Tarifa) te trošak pristupa na ročište od 6. studenog 2025.- 100 EUR-a Tbr 9/1. u vezi s Tbr 54 što ukupno iznosi 200,00 EUR-a a uz pripadajući PDV od 25% (Tbr. 48. Tarife) sveukupno iznosi 250,00 EUR-a. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznos od 26,54 EUR-a. Dakle sveukupni trošak tužitelja iznosi 276,54 EUR-a.

25. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

26. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku III. izreke.

27. S obzirom na uspjeh u sporu, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Sudac:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467a Zakona o parničnom postupku /''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 70/19).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku