REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: K-778/2010
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje sudaca porotnika Denisa Pavlovića i Martine Gavić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FM, zbog kaznenog djela iz 256. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-339/09 od 27. rujna 2010., uređene podneskom od 13. studenog 2025. posl.br. KO-DO-48/2020, nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnika optužbe, okrivljenika i branitelja, te objave 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenika FM, sina FM i F, rođenog **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina RH, oženjenog, oca dvoje djece, VŠS, ekonomski smjer, zaposlen u LUKA GRUPA d.o.o., s mjesečnim primanjima 500,000 eura, bez nekretnina i pokretnina, lošeg imovnog stanja, dragovoljac Domovinskog rata u razdoblju od 1991. do 1992., odlikovan Spomenicom dragovoljaca Domovinskog rata, ne vodi se drugi postupak, neosuđivan
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi u razdoblju od 1. listopada 2006. do 28. veljače 2007. u Zadru, u nakani da u cijelosti izbjegne plaćanje carine i posebnog poreza pri uvozu ili kupnji strojeva i opreme za obavljanje gospodarske djelatnosti, te PDV-a, a nakon što je dana 21. ožujka 2006. prodao SM dvije jedrilice marke Comet 50, dužine 14,35 metara, širine 4,35 metra, gaza 1,78 metara, broja korita - trupa IT CMR 500014E2 02, s pomoćnim dizel motorom marke Yanmar, model 4 JH3-HTe, br. Motora [broj motora], snage 73,6 Kw, godine proizvodnje 2002., fakturne vrijednosti 273.218,00 eura, namijenjenu gospodarskoj djelatnosti – charteru, koju je uvezao dana 21. lipnja 2002. u Republiku Hrvatsku, te jedrilicu iste dužine i širine, te gaza, broja korita - trupa IT CMR 500015E2 02, s jednakim dizel motorom, broja E216449, iste snage i godine proizvodnje, iste fakture vrijednosti, te namijenjenu istoj djelatnosti i to za iznos kupoprodajne cijene od 1.500.000,00 kuna, protivno čl. 46. st. 5. i čl. 47. st. 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 108/96, 94/01), te čl. 187. st. 3. i čl. 94. te čl. 206. st. 1. Carinskog zakona (NN 78/99- 45/09) odbio prijaviti djelatnicima Carinarnice Zadar da je prodao te jedrilice pa da je zbog toga dužan platiti carinske i ostale pristojbe u iznosu od 1.093.063,24 kuna, odnosno 145.074,42 eura, budući da na navedene jedrilice kao korisnik olakšice kod plaćanja carine i posebnog poreza pri uvozu i kupnji strojeva i opreme i na temelju rješenja Carinarnice Zadar i Zagreb od 22. veljače 2002. nije platio te pristojbe zbog čega nije smio prodati te jedrilice u roku od pet godina, a da istovremeno ne prijavi takvu prodaju djelatnicima Carinarnice Zadar i nakon prijave prodaje jedrilica uplatiti dužna davanja u iznosu od 1.093.063,24 kuna, odnosno 145.074,42 eura, a što nije učinio, pričinivši time štetu proračunu Republike Hrvatske za označeni iznos,
dakle, da bi s ciljem da izbjegne potpuno plaćanje poreza i drugih propisanih doprinosa i davanja, te u slučaju obvezne prijave ne prijavi zakonito stečen prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje ovakvih obveza koje je po zakonu dužan prijaviti, a iznos obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 2654,46 eura,
te je počinjenjem kaznenog djela prouzročena šteta velikih razmjera i počinitelj je postupao s ciljem prouzročenja takve štete,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – utaja poreza i drugih davanja, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.
II. Temeljem čl. 149. st.1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka okrivljenika koji se odnose na troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5. ZKP/08, kao i nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu posl.br. K-DO-339/09 od 27. rujna 2010. protiv: I-okrivljenika FM, II-okrivljenika VM, III-okrivljenika GM, IV-okrivljenika CM, V- okrivljenika NM, VI-okrivljenika UM i VII-okrivljenika OM, zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. u vezi s čl. 224. st. 1., čl. 311. st. 1., čl. 339 i čl. 286. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97.
1.1. Ista je optužnica uređivana podnescima od 20. veljače 2018. i 2. srpnja 2022., te i od 13. studenog 2025. posl.br. KO-DO-48/2020, nakon nekoliko rješenja o obustavi postupka tijekom godina protiv II-okrivljenika VM, III-okrivljenika GM, IV-okrivljenika CM, V-okrivljenika NM, VI-okrivljenika UM i VII-okrivljenika OM, za terećena kaznena djela.
2. Okrivljenik je glede osnovanosti optužnice naveo da se ne smatra krivim za učin inkriminiranog kaznenog djela i obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao: uvjerenja Lučke kapetanije Zadar od 27. ožujka 2006. (l.s. 13,14), zaključak i oglas Trgovačkog suda u Splitu broj Ovr 112/08 i Ovr. 111/08 od 24. rujna 2008. (l.s. 15-24) ugovor o hipoteci prvog reda (1.s. 25- 31), Ugovor o hipoteci prvog reda (l.s. 35-41), ugovor o dugoročnom deviznom kreditu broj DK-600048/02 od 3. srpnja 2002. (l.s. 53-61), ugovor o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na brodu broj DK 600048/02 (l.s. 64-76), izvadak iz Očevidnika brodica (l.s. 97), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s.100,101), rješenje Lučke kapetanije Zadar (1.s. 103,104), zahtjev za upis brodice (l.s. 119), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 127,128), zahtjev okrivljenika FM Lučkoj kapetaniji Zadar (l.s. 134), izvadak iz Očevidnika brodica (l.s.135), zahtjev Faktor banke d.d. Ljubljana za upis založnog prava na plovilu reg. oznake [registarska oznaka] (1.s. 136), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 145-147), zahtjev Faktor banke d.d. Ljubljana za upis založnog prava na plovilu reg. oznake [registarska oznaka] (1.s. 148), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s.154-156), izvadak iz sudskog registra za TD Tehnoidea d.o.o. (l.s. 158-161), ugovor o poslovnoj suradnji u iznajmljivanju plovila (1.s. 162,163), ugovor broj 03/04 (l.s. 164-166), ugovor o leasingu između Hypo Leasing - Karnten i TD Tehnoidea d.o.o. (l.s.179- 184), ugovor između Hypo Leasing Karnten i TD Abis d.o.o. (l.s. 187-190), prijedlog Faktor banke radi upisa brisanja hipoteke na plovilu oznake [registarska oznaka] Federika 1 (l.s. 196), brisovno očitovanje Faktor banke (l.s.198), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 200,201), prijedlog Faktor banke radi upisa brisanja hipoteke na plovilu oznake [registarska oznaka] Federika 2 (l.s. 202), brisovno očitovanje (l.s. 204), rješenje Lučke kapetanije Zadar (1.s. 205,206), dopis odvjetničkog ureda Kačić (I.s. 207), prijedlog za upis brodice u upisnik jahti te uknjižbu hipoteke (l.s. 220,221), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s.227-229), dopis odvjetničkog ureda Kačić (1.s. 231), prijedlog za upis brodice upisnik jahti te uknjižbu hipoteke (l.s.234,235), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 251-253), punomoć I. okrivljenika (l.s. 282-285), zahtjev za upis čamca (l.s. 286), ugovor o kupoprodaji vozila (l.s. 287), uvjerenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 290), zahtjev za upis čamca (l.s. 291), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (l.s. 292), uvjerenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 296), rješenja Lučke kapetanije Zadar (1.s.314- 317), izvadak iz upisnika pomorskih trgovačkih brodova (l.s. 318-327), izračun carinskog duga Carinske uprave, Carinarnice Zadar (l.s. 328,329), carinska deklaracija (l.s. 330), rješenje carinske ispostave Luka (l.s. 3319, rješenje Carinarnice Zagreb (l.s 332,333), carinska deklaracija (l.s. 343), rješenje carinske ispostave Luka (l.s. 344), rješenje Carinarnice Zagreb (l.s. 349,350), zahtjev za upis brodice u upisnik brodova i upis hipoteke (l.s. 356), ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu plovila broj HR/0220808 (l.s. 362-367), sporazum radi osiguranja novčane tražbine založnim pravom na plovilu (l.s. 370,371), zaključak Lučke kapetanije Zadar (l.s. 374,375), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 376), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 378,379), dopis Špedicije Zadar d.o.o. Lučkoj kapetaniji Zadar (l.s. 381), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 392-395), rješenje Lučke kapetanije Zadar (l.s. 397,398), izvadak iz upisnika jahti (l.s. 404-407), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CM, OM, UM, VM (l.s. 465-471, 487-489), zapisnik o ispitivanju okrivljenika GM (l.s. 479), procjena vrijednosti vozila 136-10 stalnog sudskog vještaka za plovne objekte inž. Đek Šurija od 19. travnja 2004. (l.s. 490-497), odluka o opozivu imenovanju člana uprave od 3. ožujka 2003. (l.s. 512), odluka o izmjeni izjave o osnivanju Tehnoidea d.o.o. iz Zadra od 19. 08.2003. (l.s. 513- 514), zapisnik o ispitivanju svjedoka SM pred Županijskim sudom u Zagrebu od 31. svibnja 2010. (l.s. 533), zapisnik o saslušanju svjedoka RM, ŠM, FMO, BM pred Županijskim sudom u Zadru X-Kio-29/09 (l.s. 536-540), dokumentacija (l.s. 556-559), Prekršajni nalog Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Zadar od 2. ožujka 2010. protiv FM (l.s. 718-724), optužni prijedlog Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Zadar protiv FM od 15. veljače 2010. (l.s. 725-729), dokumentacija na njemačkom jeziku s prijevodom na hrvatski jezik (l.s. 730-738), dokumentacija (l.s. 918-938), presuda Vrhovnog suda RH od 27. ožujka 2019. (l.s. 952-955), zapisnik ovog suda na kojem je saslušan svjedok ZM od 30. listopada 2024. (l.s. 1154-1156), zapisnik ovog suda na kojem je saslušan svjedok GM od 27. studenog 2024. (l.s. 1163-1167), zapisnik ovog suda na kojem je saslušan svjedok CM od 26. veljače 2025. (l.s. 1170-1173), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, te je isti saslušan na raspravi.
4. Budući je nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 286. st. 2. u vezi 1. KZ/97 dana 1. siječnja 2013. izmijenjen Kazneni zakon ovaj sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta sa kaznenim djelom iz čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025 – dalje: KZ/11).
4.1. Člankom 3. stavkom 1. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Stoga, kako je u čl. 286. st. 2. u vezi 1. KZ/97 za ovo kazneno djelo predviđena kazna zatvora od 3 do 10 godina, a čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 propisana je kazna od 1 do 10 godina, to se u ovom slučaju primjenjuje KZ/11 kao zakon koji je blaži za počinitelja.
5. Nesporno je u ovom predmetu bilo da je okrivljenik FM sa statusom Hrvatskog branitelja kupio dvije jedrilice marke Comet 50, dužine 14,35 metara, širine 4,35 metra, gaza 1,78 metara, broja korita - trupa IT CMR 500014E2 02, s pomoćnim dizel motorom marke Yanmar, model 4 JH3-HTe, br. Motora [broj motora], snage 73,6 Kw, godine proizvodnje 2002., fakturne vrijednosti 273.218,00 eura, namijenjenu gospodarskoj djelatnosti - charteru, koju je uvezao dana 21. lipnja 2002. u Republiku Hrvatsku, te jedrilicu iste dužine i širine, te gaza, broja korita - trupa IT CMR 500015E2 02, s jednakim dizel motorom, broja E216449, iste snage i godine proizvodnje, iste fakture vrijednosti, te iste uvezao u Republiku Hrvatsku, budući to proizlazi iz carinske deklaracije Carinske ispostave Luka Zadar od 21. lipnja 2002. i 8. kolovoza 2002., kao korisnik olakšice kod plaćanja carine i posebnog poreza pri uvozu i kupnji strojeva i opreme i na temelju rješenja Carinarnice Zadar i Zagreb od 22. veljače 2002. nije platio te pristojbe, a okrivljenik nije osporavao.
5.1. Međutim, bilo je sporno, budući je to okrivljenik osporavao, je li on kako tvrdi optužba navedene jahte u razdoblju od 1. listopada 2006. do 28. veljače 2007. u Zadru, u nakani da u cijelosti izbjegne plaćanje carine i posebnog poreza pri uvozu ili kupnji strojeva i opreme za obavljanje gospodarske djelatnosti, te PDV-a, a nakon što je 21. ožujka 2006. prodao SM predmetne dvije jedrilice za iznos kupoprodajne cijene od 1.500.000,00 kuna, protivno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Carinskom zakonu, odbio prijaviti djelatnicima Carinarnice Zadar da je prodao te jedrilice pa da je zbog toga dužan platiti carinske i ostale pristojbe u iznosu 1.093.063,24 kuna, odnosno 145.074,42 eura.
6. Iz materijalnih dokaza, provedenih u dokaznom postupku, a koje nitko od stranaka nije osporavao, evidentno je (kronološki):
- uvidom u jedinstvene carinske deklaracije Carinarnice Zadar od 21. lipnja 2002. da je okrivljenik FM uvezao dvije jedrilice te mu je zabranjeno da iste otuđi u roku od pet godina, odnosno prije uplate carinskih i ostalih pristojbi;
- iz ugovora o dugoročnom deviznom kreditu broj DK-600048/02 od 3. srpnja 2002. vidljivo je da je Faktor banka d.d. Ljubljana korisniku kredita okrivljeniku FM odobrila dugoročni devizni kredit od 526.000,00 eura, te da su jamci korisniku kredita bili između ostalih i S zastupano po direktoru VM te osobno VM, a namjena kredita je bilo financiranje kupnje dva plovila od strane okrivljenika kao kupca od prodavatelja društva T.F. Lovše;
- uvidom u ugovore o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na brodu br. DK-600048/02 od 3. srpnja i 3. rujna 2002. vidljivo je da su Faktor banka kao hipotekarni vjerovnik i okrivljenik FM navedenim ugovorom uredili međusobna prava i obveze iz osnova sredstava osiguranja što ih je hipotekarni dužnik
- okrivljenik daje hipotekarnom vjerovniku - Faktor banci, kojim se radi osiguranja tražbine od 526.000,00 eura od strane hipotekarnog dužnika daje hipotekarnom vjerovniku hipoteka na plovilima reg. oznake [registarska oznaka] BG 127;
- iz izvatka iz očevidnika brodica Lučke kapetanije Zadar od 4. srpnja 2002. i 16. rujna 2002. vidljivo je da su plovila reg. oznake [registarska oznaka] Federika I i 127 [adresa] ĆM upisane kao vlasništvo okrivljenika FM;
- uvidom u zahtjev Faktor banke od 8. srpnja 2002. Lučkoj kapetaniji Zadar vidljivo je da predlaže da se na brodici oznaka BG 126 upiše založno pravo u korist iste banke, te iz rješenja Lučke kapetanije Zadar od 10. srpnja 2002. vidljivo je da se prihvaća prijedlog Faktor banke te dopušta uknjiženje hipoteke na brodici 126 [adresa] ĆM I u korist iste radi osiguranja novčane tražbine od 526.000,00 eura;
- uvidom u zahtjev Faktor banke od 9. rujna 2002. Lučkoj kapetaniji Zadar vidljivo je da predlaže da se na brodici oznaka BG 127 upiše založno pravo u korist iste banke, te iz rješenja Lučke kapetanije Zadar od 30. rujna 2002. vidljivo je da se prihvaća prijedlog Faktor banke te se dopušta uknjiženje hipoteke na brodici 127 [adresa] ĆM u korist iste radi osiguranja novčane tražbine od 526.000,0 eura;
- uvidom u sudski registar vidljivo je da je CM jedini osnivač društva TD Tehnoidea d.o.o., dok su članovi uprave CM i GM, te uvidom u potpise članova uprave - direktora radi deponiranja potpisa vidljivo je da su deponirani potpisi CM i GM;
- iz Ugovora o poslovnoj suradnji o iznajmljivanju plovila između [obrt] (vlasništvo okrivljenika FM) i Tehnoidee d.o.o. od 10. siječnja 2004. vidljivo je da [obrt] daje u dugotrajni najam Tehnoidei d.o.o. Zadar plovilo jedrilicu Comet 50 Federika I reg. oznake [registarska oznaka] za iznajmljivanje dok iz Ugovora broj 03/04 sklopljenog između Yacht Ltd i Tehnoidee od 22. ožujka 2004. proizlazi da se Tehnoidei iznajmljuje plovilo Comet 50;
- iz računa broj 73-2004 od 29. ožujka 2004. trgovačkog društva T.F. Lovše proizlazi da je TD Tehnoidei isporučen brod Comet 50 Federika I reg. oznake [registarska oznaka], broj trupa CMR 500141202 za 385.000 eura, dok iz računa broj 74-2004 od 20. travnja 2004. proizlazi da je TD Abis d.o.o. isporučen brod Comet 50 Federica Il reg. oznake [registarska oznaka], broj trupa CMR 500161202 za 385.000,00 eura;
- iz Ugovora o leasingu broj 53.600 sklopljenog 9. travnja 2004. između Hypo leasing karnten kao davatelja leasinga i Tehnoidee d.o.o. kao korisnika leasinga vidljivo je da je predmet leasinga bodica Komet 50 CL, da je dobavljač objekta leasinga T.F.Lovše d.o.o., da je nabavna vrijednost plovila 385.000 eura, te je u Ugovoru navedeno da je korisnik leasinga sam izabrao predmet leasinga i dobavljača, da su korisniku leasinga poznati uvjeti prodaje, poslovanja i isporuke davatelja leasinga i da ih je prihvatio te da je kod primopredaje sastavljen posebni zapisnik o primopredaji, dok je u anexu ugovora precizirano plovilo imena ĆM I Comet 50 CL broja ITCMR50014E202;
- iz ugovora o hipoteci prvog reda proizlazi da je okrivljenik FM kao hipotekarni dužnik sa Hypo Leasing Karnten kao hipotekarnim vjerovnikom sklopio ugovor o hipoteci prvog reda kojim se hipotekarnom dužniku daje suglasnost hipotekarnog vjerovnika da se uknjiži u upisnik jahti kao vlasnik motorne jedrilice oznake [registarska oznaka] tip Comet dok hipotekarni dužnik dopušta hipotekarnom vjerovniku uknjižbu hipoteke prvog reda na brodici, a sve iz razloga što je temeljem ugovora o leasingu broj 53.600 između hipotekarnog vjerovnika kao davatelja leasinga i Tehnoidee d.o.o. kao korisnika leasinga hipotekarni vjerovnik omogućio korisniku leasinga financijska sredstva za nabavu brodice u iznosu od 385.000,00 eura;
- iz Ugovora o leasingu broj 53.597 sklopljenog 20. travnja 2004. između Hypo leasing Karnten kao davatelja leasinga i TD Abis d.o.o. kao korisnika leasinga vidljivo je da je predmet leasinga bodica Comet 50 CL, da je dobavljač objekta leasinga T.F.Lovše d.o.o., da je nabavna vrijednost plovila 385.000,00 eura, te je u Ugovoru navedeno da je korisnik leasinga sam izabrao predmet leasinga i dobavljača, da su korisniku leasinga poznati uvjeti prodaje, poslovanja i isporuke davatelja leasinga i da ih je prihvatio te da je kod primopredaje sastavljen posebni zapisnik o primopredaji;
- iz prijedloga i brisovnog očitovanja Faktor banke od 16. lipnja 2004. upućenog Lučkoj kapetaniji Zadar proizlazi da predlaže Lučkoj kapetaniji, s obzirom da je tražbina iste banke u potpunosti namirena, da se izvrši brisanje hipoteke na motornim brodicama oznaka [registarska oznaka] V i 127 BG ĆM;
- iz rješenja Lučke kapetanije Zadar od 6. rujna 2005. vidljivo je da se dopušta na brodicama oznake [registarska oznaka] ĆM I i 127 BG Federika II upis prava vlasništva u korist okrivljenika FM te založno pravo (hipoteka) na navedenim brodicama u korist Hypo leasing Karnten;
- iz zaključka Lučke kapetanije Zadar od 17. studenog 2005. proizlazi da je od predlagatelja, odnosno Špedicije d.o.o., zatražila dostavu dodatnih isprava kako bi se izvršio upis brodice u upisnik brodova odnosno upis hipoteke u korist Hypo Leasinga;
- iz punomoći od 20. ožujka 2006. ovjerene pod brojem Ov 2328/06 vidljivo je da okrivljenik FM kao davatelj punomoći opunomoćuje GM da može raspolagati, pa tako i prodati njegova plovila marke Comet 50 Federika I oznake 126 BG i Federika II oznake 127 BG;
- iz Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 21. ožujka 2006. proizlazi da prodavatelj okrivljenik FM po punomoćniku GM prodaje, a oštećenik ZM kupuje brod marke Comet 50 reg. oznake [registarska oznaka] i brod Comet 50 reg. Oznake [registarska oznaka] za iznos od po 750.000,00 kuna;
- iz uvjerenja Lučke kapetanije Zadar od 27. ožujka 2006. proizlazi da je izvršen upis brodica reg. oznake [registarska oznaka] Federika II i 2057 ZD Federika I u očevidnik brodica na ime vlasnika SM, a koja uvjerenja zamjenjuju dozvolu za plovidbu, te da u uvjerenju nisu navedene napomene da bi na brodicama bilo upisano založno pravo;
- iz izvatka iz upisnika pomorskih trgovačkih brodova Lučke kapetanije Zadar broj uloška [broj ZK uloška] vidljivo je da je u vlasnički listi kao vlasnik brodova Federika I 126 BG i Federika II 127 BG na temelju rješenja Lučke kapetanije Zadar od 27. ožujka 2006. uknjižen ZM, dok je u listu C upisano da je uknjižena hipoteka na teret brodova Federika I i Federika II u korist Hypo leasing Karnten i to na temelju rješenja Lučke kapetanije Zadar od 6. rujna 2005.;
- uvidom u izračun carinskog duga Carinske uprave Carinarnice Zadar od 19. lipnja 2008. vidljivo je da su predmetna plovila okrivljenika FM svrstana u plovila za obavljanja djelatnosti iznajmljivanja te da bi njegov dug prema Republici Hrvatskoj iznosio za jedno plovilo 441.540,66 kuna, a za drugo 445.404,74 kune;
- iz zaključaka Trgovačkog suda u Splitu broj Ovr 112/08 i Ovr 111/08 u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hypo Leasing Karnten i ovršenika SM vidljivo je da je 24. rujna 2008. određen prodaja brodica reg. oznake [registarska oznaka] Federika I i reg. oznake [registarska oznaka] Federika II.
7. Okrivljenik pred Županijskim sudom u Zadru 23. ožujka 2010. nije iznosio obranu, odnosno 7. travnja 2010. se branio šutnjom.
7.1. Potom je na raspravi pred ovim sudom 13. studenog 2025. iznio detaljnu obranu navodeći da nije kriv za terećeno kazneno djelo. Potpisao je punomoć po nalogu Hypo Banke kada je došlo do prefinanciranja ugovora sa Factor banke na Hypo banku da firma od Daića i Raspovića Tehnoidea d.o.o. može upravljati brodovima. Ovdje nije bilo govora o tome da njemu idu novci ili da on ima nekakvu korist od toga. Čak je GM u iskazu naveo da se ovdje radilo o posudbi, to je on tako tumačio i rekao je da je sve napravio bez njegova (okrivljenikova) znanja i sudjelovanja, te da je SM iskoristio tu situaciju. Kada je SM saslušan kao svjedok pred ovim sudom i on je potvrdio činjenicu da ga on (okrivljenik) ne zna, da se nisu nikada sreli ni surađivali, doslovno niti telefonski razgovarali. Dakle, nikada nije imao nikakve koristi, niti je primio ikakav novac, te smatra da je žrtva ovog kaznenog postupka.
7.2. Pojasnio je da su predmetni brodovi uvezeni povlasticom na koju je imao pravo kao dragovoljac Domovinskog rata i preko svog obrta [obrt] to je bilo oslobođeno određenih davanja kod uvoza, jer nije morao platiti carinu niti PDV, s tim da je i platio PDV na ime te povlastice je mogao dobiti povrat, tako da smatra da tu nije bilo štete za nikoga. Dakle, radio je charter i prihodovao, ali zarada nije išla njemu već direktno na Factor banku radi isplate rata kredita. Ovo je radio s idejom kada isplati kredit da mu ostanu ti brodovi. To je zapravo funkcioniralo po principu leasinga, ali nije bio leasing, već kredit sa Factor Bankom, te je uredno izvršavao svoje obveze i plaćao rate. No, nakon određenog vremena postao je nezadovoljan i htio je promijeniti tadašnju situaciju na način da napravi prefinanciranje ugovora sa Factor banke na drugu banku i da ide na veći brod s konstantnom posadom, što je jednom spomenuo u razgovoru s GM, a inače su bili dobri pa su pričali, tako da je on predložio da njegova i Raspovićeva firma Tehnoidea d.o.o. preuzmu njegov ugovor. GM i CM je naglasio da je potrebno sve obveze uredno izvršavati, prvenstveno prema banci, a i sve što sljeduje iz toga kao dodatni troškovi npr. vez, kasko osiguranje, servise i slično. To je po njemu moglo funkcionirati da se iz onoga što se zaradilo charterom podmirivalo sve što je trebalo, da se nije trošilo na druge stvari npr. vozila, privatnu školu za djecu, putovanja i slično. U toj situaciji on je ostao i dalje hipotekarni vjerovnik, odnosno sugarant, međutim nije primao nikakva izvješća, niti je na bilo koji način bio upoznat ili upozoren da bi postojali nekakvi problemi do trenutka kada je dobio prekršajnu prijavu. Tada je odmah nazvao GM koji mu je priznao da je stavio brodove pod zalog.
7.3. Punomoći koje je potpisao GM, CM je donio k njemu osobno u Biograd, zajedno su išli kod Javnog bilježnika, a je li ih sastavio on ili GM to ne zna. Prije potpisivanja ih je letimično pročitao i potpisao po nalogu Hypo banke iz Klagenfurta, te mu nije jasno kako nije upisana njegova suglasnost koju je potpisao u odnosu na Hypo banku da stavi hipoteku na brodove prilikom refinanciranja brodova sa Factor banke. Sve što je bilo traženo od njega je napravio po slovu Zakona. Ideja te punomoći je bila da se GM, CM i njihovoj firmi Tehnoidea d.o.o. dade da upravljaju, odnosno da imaju potpunu kontrolu nad brodovima. Tu se nije radilo o nikakvoj posudbi ni prodaji. O sadržaju ove punomoći nisu razgovarali, samo ju je letimično pregledao prije potpisivanja, tada je prvi put vidio sadržaj te punomoći, a nikada mu GM i CM nisu spominjali da bi imali namjeru ili posuđivali nekakve novce, davali brod u zalog ili prodaje.
7.4. Dodao je da on nije prodao predmetne brodove SM. Nikada nije primio nikakve novce na ime prodaje tih brodica ni od koga. Nikada ga CM, SM i GM nisu obavijestili da bi bio potpisan nekakav ugovor o kupoprodaji tih brodica. Za postojanje tog kupoprodajnog ugovora saznao je kada je došla inspekcija i kada je započet prekršajni postupak, a isti je pravomoćno riješen i izrečena mu je novčana kazna koju je platio, te smatra da se u ovom kaznenom postupku radi o istoj stvari. Nikada mu nije bila ideja ili namjera ovim poslovnim pothvatom i suradnjom sa GM, CM odnosno Tehnoideom d.o.o. da se prekrije neki pravni posao tj. da se prikrije neki prihod ili ne plati carina. Glede geneze njegova odnosa s GM kazao je da su bili dobri, da su se družili, viđali, da je on preselio u nekom periodu i u Zadar, a on živi u [adresa] godina. I CM je također dolazio kod njega doma tako da bi rekao da je s GM imao korektan odnos, no sada ga nije godinama vidio ni čuo, tek na sudskoj raspravi kada je sudjelovao putem audio-video veze.
7.5. Glede navoda GM u svjedočkom iskazu da je vlasništvo brodica trebalo prijeći na njega, kazao je da je u tom pravcu trebala ići ta njihova suradnja. Bilo je dogovoreno kada se isplate sve obveze i sami kredit, kada vlasništvo brodica bude neopterećeno hipotekom, onda se moglo razgovarati o vlasništvu, gdje bi vlasništvo brodica prešlo na nekog od njih, odnosno, bilo je dogovoreno da se to oko vlasništva definira na kraju kada se isplate sve obveze prema bankama. Kod tog razgovora GM ga je molio da im pomogne, da ih uključi u ovu svoju ideju i planove, a imao je saznanja da uredno posluju i da imaju dovoljno posla da nisu u dugovima, na kraju krajeva, banka ne bi odobrila prijenos kredita na njih da nisu poslovali uredno. Dakle, ovo je krenulo od njegove ideje da se prebaci na viši nivo, da ima brod sa stalnom posadom u charteru, za razliku od tog dotadašnjeg, jer je to iziskivalo mnogo njegovog osobnog angažmana i vremena. Nakon ovog dogovora sa Tehnoideom d.o.o. nije imao nikakvih angažmana oko tih brodica i nije imao nikakve prihode niti rashode, kao niti njegov obrt, jedino se obrt nastavio voditi kao vlasnik tih brodica.
7.6. Glede osoba koje su ranije bili suokrivljenici kazao je da je VM bio zastupnik za prodaju tih jedrilica firme Komet i da je on odradio za njega kredit kod Factor banke, on je bio buy-back garant i jamac. U dokumentaciji gdje se spominje da bi se radilo o ugovoru o leasingu kazao je da se nije zapravo radilo o leasingu, već o kreditu budući da Hypo banka u to vrijeme nije imala predstavnika u RH i on je ostao kao hipotekarni garant i jamac. Kupio je brodice od firme VM koji je imao zastupstvo na području cijele Jugoslavije. Predmetne jedrilice nabavio je na ljeto 2002., jednu je uvezao u srpnju, a drugu u kolovozu, a glede toga da bi Hypo banci dostavljen račun koji glasi na 2004. nije mogao ništa kazati, ne zna zašto je tome tako, no pretpostavlja da ti računi glase na VM. Misli da je povlastica vrijedila do 2007. Brodovi kada su prefinancirani sa Factor na Hypo banku direktno je isplatila jedna Banka drugu, a sve drugo je ostalo isto kao i ranije. Nije mu poznato ništa o ulozi TD Abis d.o.o. iz Rijeke.
8. Tvrdnje okrivljenika da nije imao saznanja o poslovnim dogovorima i raspodjeli prihoda GM, CM i SM potvrdili su upravo ovi svjedoci, pa je tako svjedok GM na raspravi kazao da poznaje okrivljenika od 1980-ih iz Zagreba, da su bili dobri prijatelji, u ok odnosima. Jednako tako poznaje i SM od sredine 1970-ih iz Zagreba, praktički od srednje škole. I s njim je u jednako dobrim odnosima, kao i sa okrivljenikom. Poznati su mu brodovi, dvije jedrilice, imena Federica 1 i Fecerica 2, to je tip brodova Comet 50. Jedrilice su bile u vlasništvu FM, sigurno oko 1 ili 1,5 godinu prije nego što su ih on i njegova firma Tehnoidea preuzeli prefinanciranje sa Faktor banke na Hypo banku, s tim da je FM i dalje bio uključen u ovaj njihov poslovni potez, jer je bio garant prema Banci. Dakle, FM je i dalje bio vlasnik jedrilica, a njegova (svjedokova) firma i on su imali njegovu punomoć temeljem koje su imali obvezu plaćanja kredita, odnosno leasinga, te su s SM firma i on napravili fiktivni ugovor, dakle, nije se radilo o kupoprodajnom ugovoru, već o posudbi novca gdje je njima SM posudio 150.000,00 eura za troškove oko tih brodova (tipa troškovi održavanja, rate koje nisu bile plaćene na vrijeme i slično). U ugovoru s SM piše 150.000,000 eura, no stvarna vrijednost tih brodova je bila 480.000,00 eura, za svakog pojedinačno, ukupna cijena je bila 960.000,00 eura. Interes SM je bio da s njim dijele charter dobit do povratka ovih sredstava od 150.000,00 eura. Nastavili su raditi u charteru s tim brodovima. Nastavili su koristiti te jedrilice na isti način kako ih je prethodno koristio FM, te je taj dogovor trajao dok banka nije uzela te brodove u postupku ovrhe. Ništa mu nije poznato oko carinskih i ostalih pristojbi na predmetne brodove, ništa oko toga nije trebalo niti plaćati. Nije mu poznato kako je FM nabavio te dvije jedrilice. Poznato mu je da se predmetne jedrilice nisu mogle prodati, jer je na njima bila upisana hipoteka, te da je ovo što je kazao istina. Nije mu poznato tko je UM i da bi on bio Lučki kapetan.
8.1. U konkretnom slučaju se radilo o pozajmici, da je bila prodaja jedrilica SM sigurno ne bi bile prodane za vrijednost od 10 % njihove stvarne vrijednosti i interes SM je tu bila zarada od chartera za koju su se dogovorili da će dijeliti višak po pola. Glede navoda svjedoka SM potvrdio je da se u to inkriminirano vrijeme on i FM nisu poznavali, istina je da je imao punomoć od FM, međutim SM je znao da je FM garant i da se ne radi u tom dogovoru o kupoprodaji brodova, već su sastavili taj ugovor čisto za svaku sigurnost da se ne bi njemu (svjedoku) nešto dogodilo, pa da ima dokaz da je dao taj novac, a SM je njima posudio 150.000,00 eura. Dodao je da je SM znao da su brodovi opterećeni hipotekom i ne zna je li on mogao dobiti izvadak od Lučke kapetanije u kojem to ne bi bilo naznačeno, no poznato mu je da je FM dao da se upiše taj teret. Nije istina da je SM ostao bez ova dva broda, jer oni nisu nikada niti bili njegovi, no poznato mu je da je nešto platio, nekakav prijenos, odnosno on je tako kazao, a on (svjedok) ne zna je li to stvarno tako bilo te je u ovoj situaciji SM ostao bez novca kojeg je posudio njemu (svjedoku), to potvrđuje da je to istinito. Nije vratio sav novac SM, dio jeste, no još uvijek u suradnji i vraća mu taj novac, a njegov navod da se nisu vidjeli ni čuli unatrag 10 godina nije istina.
8.2. SM je dao nakon jednog mjeseca prihod koji su ostvarili od charter najma tih brodova. Kasnije nisu imali zaradu, jer su došli u situaciju da nisu više mogli plaćati rate leasinga koje su bile za svaku jedrilicu 5.500,00 eura, a nisu imali posla koliko su mislili da će imati tako da nisu ostvarili dobit tako da su imali štetu, odnosno popravak stakla na jednom od brodova. Nije točno kako navodi SM da mu je u gotovini platio na ruke 200.000,00 eura i 100.000,00 kuna poreza, za porez, te novce nije dao njemu (svjedoku), a nije mu dao niti 200.000,00 eura, već je dao i manje od 150.000,00 eura, no priznao mu je 150.000,00 eura i neće sada filozofirati oko toga. SM mu je dao nekakav iznos prethodno finaliziranju dogovora, no ne bi to nazvao akontacijom, ne zna na temelju čega bi mu on dao akontaciju. S obzirom da su u to vrijeme bili u dobrim odnosima nisu dogovorili rok za vraćanje novaca koje mu je SM posudio i njegovoj firmi, već je bio dogovor da dok god on ostvaruje prihode, odnosno dijeli s njima prihode od chartera tijekom godine dok ne isplate ovaj posuđeni iznos, a kada bi isplatili taj iznos od 150.000,00 eura on više ne bi bio u ovoj kombinaciji tj. dogovoru.
8.3. Odgovarajući na pitanja naveo je da je u njegovoj firmi Tehnoidea bilo 17 radnika, a imao je partnera CM. Prefinanciranje znači da su oni preuzeli upravljanje plovilima, obavezu povratka tih novaca, preuzeli su sve obaveze prema leasingu, a garant ostaje onaj prvi, odnosno FM. Garant u ovom slučaju znači da osoba ostaje vlasnik, ali nema pravo na upravljanje i oni su bili odgovorni za povrat novca. O tome su ugovori u bankama, u Faktor banci i u Hypo banci. Faktor banka je slovenska banka. S SM nije sačinio drugi obveznopravni ugovor nego kupoprodajni ugovor, to je bilo u to vrijeme uobičajeno i nije vidio razloga zašto ne bi sklopili ovakav ugovor. SM i on nisu sačinili nikakav ugovor o dijeljenu dobiti iz chartera nego su se dogovorili na riječ, dugo se poznaju pa su si vjerovali. Pretpostavlja da se SM upisao kao vlasnik jedrilica nakon što mu nisu više uplaćivali iznose iz charter dobiti, pretpostavlja da je to učinio tada, ne zna točno u kojem momentu, a iz izvoda banaka se može vidjeti da je on (svjedok) otplaćivao rate. FM mu je dao cjelovitu punomoć, a ne samo za određene radnje, u trenutku isplate leasinga sve je trebalo prijeći na njegovo (svjedokovo) ime, a do tog trenutka je sve bilo na FM i zato je i imao punomoć. Svo vrijeme je otplaćivao rate, nema smisla da bi SM kupio jedrilice, a da on (svjedok) otplaćuje rate leasinga bankama, a ne on kao vlasnik. Dobit od chartera podijelio je s SM 2 ili 3 mjeseca nakon što su sklopili ovaj ugovor. SM nije nikada predao plovidbenu dozvolu i ključeve od brodova, to se nikada nije dogodilo, ne zna je li ikada on došao na brod, brodovi su bili u charter kući.
8.4. Danas je u korektnim odnosima i sa FM i sa SM, no s CM se nije čuo dugo, jer posljednjih 15 godina živi na Kosovu i to je razlog zašto se nije čuo, nisu posvađani. FM je znao sve o načinu upravljanja brodovima nakon prefinanciranja, nije se u to puno miješao. On (svjedok) nije imao obvezu podmirivati račune i obavještavati FM kao upravljam brodovima, no on je znao što ovaj radi. FM nije bio upoznat sa njegovim dogovorom s SM. U punomoći koju je imao od FM nije bilo izričito navedena stavka oko prodaje tih brodova, punomoć je bila generalna. FM nikada nije dobio novce fizički od strane SM, nije ništa znao i nije imao s tim veze nikakve. Novac je utrošio za tekuće troškove. Nije imao dogovor s SM da se može upisati na bilo kakve brodove, posebno ne na njegove (svjedokove) brodove. Nije mu poznato kako je tekao ovršni postupak od strane banke kako bi se namirila. Nije plaćao na vrijeme, pa je banka napravila ovršni postupak, nisu napravili na vrijeme žalbu i banka je brodove prodala. Ovršenik u tom postupku je vjerojatno bila njegova firma Tehnoidea, a moguće da je bio i SM ako je imao ugovor. Ova punomoć o kojoj je govorio podrazumijevala je da nakon što se isplati kredit u cijelosti i banka bude podmirena za sve rate leasinga se on (svjedok) može upisati kao vlasnik ili prodati brodove trećima, ali ne prije. Okrivljenik ni na koji način nije participirao u ičemu, samo je ostao garant dok one ne isplate kredit, nije imao nikakvu korist, nije dobivao nikakve novce. Ni na koji način nije imao veze s ovim što je njemu SM posudio ovih 75.000,00 eura, on to nije tada ni znao, tek je je kasnije to kazao. Ne zna tko je VM, čuo je za njega, ali ne zna tko je on. Ne zna ni NM, niti JM.
9. Svjedok CM je na raspravi 26. veljače 2025. naveo da okrivljenika poznaje od 2004. Upoznao ga je preko svog svoga partnera u firmi Tehnoidea d.o.o. koja se bavila projektiranjem, izvođenjem radova i održavanjem sustava GM, koji je došao njemu s idejom da nabave plovilo, a kako bi se počeli baviti charter uslugama. GM je došao s gotovom idejom i izričito je naveo da bi to plovilo bilo Komet 50 i da je isto vlasništvo FM, ideja je bila da to plovilo iznajmljuju po solidnoj cijeni, a u trajanju leasinga 5 godina, nakon čega bi im ostalo to vozilo, pa bi ga mogli prodati i tako zaraditi. GM mu je kazao da bi trebalo poći u Hypo leasing u Klagenfurt sklopiti ugovor, a tada to nije bilo raspoloživo u Hrvatskoj. Čini mu se nakon proteka ovoliko vremena da je upravo GM predočio knjižicu plovila i vidio je da na plovilu nema nikakvih opterećenja, te mu se tada činilo da je sve u redu i nije vidio nikakvog razloga zašto ne bi prihvatio ovu ideju. U više navrata su kontaktirali s FM, i on osobno, a i s GM je išao pogledati plovilo, te je potom GM preuzeo dalje brigu o plovilu dok se on (svjedok) bavio tehničkom zaštitom. Dakle, ovdje se radilo samo o jednom plovilu i prvu su godinu uredno poslovali i pokrivali troškove, međutim, u drugom dijelu druge godine počelo je sve to nekako štekati, bilo je sve manje najma tog plovila (bookinga), povećali su se troškovi, imali su određene kvarove itd., pa je to sve predstavilo određeno opterećenje za firmu Tehnoidea d.o.o., a GM ga je uvjeravao da će se sve riješiti i da ima strpljenja, pa je osobno kontaktirao Hypo leasing kako bi ih uvjerio da će s dolaskom sezone uspjeti pokriti sva dugovanja, jer su došli u fazu da nisu mogli pokrivati rate leasinga, te je 2007. Hypo leasing pokrenuo parnicu pred Trgovački sudom protiv firme Tehnoidea d.o.o. i njega osobno, a što je trajalo do 2019., s tim da je u međuvremenu Tehnoidea d.o.o. otišla u stečaj i likvidirana je, a ostao je postupak protiv njega osobno, tako da je te 2019. blokirana njegova imovina.
9.1. No, 2023. je uspio sklopiti nagodbu sa pravnim sljednikom Hypo leasinga HET- om tako da su ga oni oslobodili jamstva, a svi postupci sa Hypo leasingom su se vodili upravo glede tih plovila. U tim postupcima nije sudjelovao GM, jer je on (svjedok) dao svoje osobne mjenice kao garanciju, pa su samo njegova firma i on bili uključeni u te postupke, te s GM nije u kontaktu godinama, on je jednostavno se povukao, nestao iz života firme i kontakta s njim. Nije znao gdje je on i nakon nekih pokušaja da ga kontaktira je odustao i prihvatio situaciju u kojoj se našao, preuzeo odgovornost i koliko je mogao riješio situaciju u kojoj se našao, a ističe da je sve to, pa i ovaj sudski postupak, njemu u životu prouzročilo dosta problema. GM je inače u njegovoj firmi Tehnoidea d.o.o. imao pravo potpisa, on je bio tihi partner, on je u startu financijski pomagao dok su pokrenuli firmu. Smatra svojom najvećom greškom što je ovaj posao koji se tiče broda vezao uz njegovu firmu Tehnoidea, bilo bi bolje da su osnovali drugu firmu. Čini mu se da je ugovor za taj brod glasio na 385.000,00 eura. Nije mu poznato tko je ZM. Inače, GM je poznavao 2 ili 3 godine prije poslovne suradnje, a glede tvrdnje GM u odnosu na firmu Tehnoidea d.o.o. da bi bila njegova kazao je da on nije bio registriran u sudskim evidencijama kao vlasnik ili suvlasnik, jedino on sam (svjedok), no imali su tu početnu suradnju vrlo dobru i plodonosnu, te je na njegov prijedlog prihvatio da ima takvu ulogu.
9.2. Odgovarajući na pitanja kazao je da je imao kontakte s okrivljenikom, GM ga je upoznao s njim, te mu je prezentirao da je FM prodavatelj polovila, odnosno da je osoba preko koje oni mogu doći do predmetnog vozila, a dalje je suradnja tekla bez posebnih problema. Nije preuzeo financiranje glede tog plovila od neke druge banke, već je sklopio ugovor sa Hypo leasingom te ne zna što je bilo prije tog njegovog sklapanja ugovora s njima, ne zna kako je nabavljeno ili financirano to plovilo, ono je bilo registrirano u registru plovila i nije bilo posebnih problema, pa mu nije poznato da bi isto eventualno bilo nabavljeno od strane okrivljenika preko leasinga. Dobit od charter usluga koju su ostvarili s tim plovilom išla je preko firme Tehnoidea d.o.o. Predmetni brod je na kraju prodan, ne zna tko ga je prodao, jer je jednostavno digao ruke od svega kada su pokrenuti ovi postupci protiv njega. Inače, brod je bio vezan u marini u Rogoznici. GM je vodio brigu oko bookinga i održavanja broda, a on (svjedok) je vodio brigu oko tehničke zašite, nije mu poznato je li okrivljenik imao kakvu ulogu kasnije glede samog broda. Što se tiče ugovora kojeg je sklopio sa Hypo leasingu koliko se može sada sjetiti potpisao ga je 2004. ili 2005. Od dokumentacije koja se odnosi na predmetno plovilo vidio je plovidbenu dozvolu, no nije vidio neki drugi dokument o vlasništvu plovila tako da ne zna tko je bio upisan kao vlasnik. U to vrijeme evidencija glede brodova bila je neuredna, no imao je povjerenje u GM i kako mu je on sve to prezentirao. Poznato mu je da je FM dao GM punomoć, no ne zna što je sve obuhvaćala ta punomoć. Glede toga je li FM imao kakvu korist od njegove firme Tehnoidea d.o.o. u financijskom smislu sada se nije mogao sjetiti da bi odobrio neke transakcije između njegove firme i FM, no GM je također samostalno zastupao firmu Tehnoidea d.o.o. Nije mu poznato da bi se netko treći upisao kao vlasnik plovila.
9.3. Potvrdio je da se sjeća da je u plovidbenoj dozvoli predmetnog plovila bio upisan kao vlasnik MK Yacht, odnosno okrivljenik. Nije mu poznato je li u istom tom dokumentu bio upisan leasing od Facto banke iz Slovenije. Nije mu poznato, odnosno rekao bi da s računa firme Tehnoidea nije otišla niti jedna uplata na ime MK Yacht ili FM. Kao suvlasnik Tehnoidee imao je uvida u svakodnevne izvode izračuna firme, ne sjeća se je li ih redovito kontrolirao, da je bila kakva isplata za FM pretpostavlja da bi to primijetio, ali se toga sada više ne sjeća. Potvrdio je da je osobno donio punomoć okrivljeniku u Biograd na Moru, a po Daićevoj uputi, kako bi istu FM potpisao, te ju je po potpisu predao GM. Nije se mogao sada sjetiti je li zajedno s FM išao kod Javnog bilježnika, no sjeća se da mu je tu punomoć predao u nekom kafiću na kolodvoru u Biogradu na Moru. Potvrdio je da je firma Tehnoidea d.o.o. u potpunosti upravljala predmetnim plovilom i sve u vezi toga je vodio GM, te da je cijelo to vrijeme dok je brod bio kod njih isti bio registriran na MK Yacht, odnosno na okrivljenika. Nije mu poznat ZM, niti išta u vezi odnosa GM i ZM. Pretpostavlja da je Hypo leasing prodao predmetni brod, a kada su stvari izmakle kontroli u vezi njegove firme Tehnoidea d.o.o., kada je i marina Frapa potraživala veći iznos glede veza u jednom momentu je digao ruke od svega i nije se informirao o onom što se dalje događalo. Potvrdio je da je bila osnovna ideja da kada se isplati leasing u cijelosti Tehnoidea d.o.o. postaje vlasnik predmetnog plovila, a kod ovog dogovora okrivljenik je bio hipotekarni dužnik i jamac, toga se sjeća jer Tehnoidea u to vrijeme nije imala kredibilitet i nije mogla sama stupiti u ovaj posao glede plovila i Hypo leasinga. 2007. je pokrenut postupak protiv njega i on od tada nije u kontaktu s GM, odnosno od 2006., te ne zna ništa glede ovog "poteza" između GM i ZM, GM mu nije spominjao ZM, samo mu je govorio da će to riješiti, da je u postupku rješavanja i njegova je greška bila što mu je to vjerovao. Okrivljenik je ispunio sve što je trebao sa svoje strane glede njihovih dogovora.
9.4. Ovo vijeće iskaze svjedoka GM i CM prihvaća kao istinite, podudarne i vjerodostojne, te dane sukladno njihovim saznanjima, te vijeće smatra da su iskazivali u bitnim dijelovima ujednačeno, a uvažavajući protok vremena i njegov učinak na sjećanja pojedinca, tako da određene detalje koje sud nije tumačio bitnima za presudu, a koji odstupaju međusobno, nije cijenio neistinitima, već dapače smatra da bi apsolutna podudarnost njihovih međusobnih iskaza zapravo izazivala podozrivost, ima li se na umu da je sposobnost percepcije i pamćenja individualna, te da ovisi o čitavom nizu okolnosti koje se tiču kako pojedinca tako i onih koji su pratili pojedini događaj.
9.5. Navode ovih svjedoka, unatoč tome što su kazali da su bili ili još uvijek jesu u kontaktu s okrivljenikom ili međusobno, vijeće nije tumačio pristranim ili neobjektivnim, jer u svjetlu drugih dokaza provedenih u ovom postupku, se ukazuje osnovanim za ovo vijeće vjerovati da su i njihovi iskazi istiniti i vjerodostojni, posebice oni glede toga da okrivljenik FM nije sudjelovao u dogovorima i poslu nakon što je dao punomoć GM, da nije dijelio profit, niti imao nekih dobiti od charter djelatnosti, a u svakom slučaju je potkrijepljen materijalnim dokazima u koje je izvršen uvid.
10. Nasuprot iskazima okrivljenika FM i svjedoka GM i CM, kada se detaljno filtrira i usporede iskazi svjedoka SM dani u dva navrata tijekom postupka, ovo vijeće je došao do zaključka da je isti navodio različito i neujednačeno u odnosu na iskaz GM o vrsti njihova poslovnog odnosa i njihovim dogovorima. Međutim, i ovaj svjedok je potvrdio obranu okrivljenika glede bitnih detalja koji se odnose na predmetno kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, posebice kada je na pitanje okrivljenika svjedok kazao da potvrđuje da okrivljenika nije nikada vidio, nikada nije s njim razgovarao telefonski, nisu nikada razmijenili nikakve poruke, odnosno nije bilo nikakvih pitanja ili odgovora čak ni putem posrednika. Glede pitanja je li predmetne brodove kupio od GM ili je to bila posudba novca, a ugovor sklopljen kao garancija kazao je da je kupio te brodove, oni su napravili kupoprodajni ugovor i dao je GM kupoprodajnu cijenu koja je tražena za ta dva broda. Ne zna jesu li brodovi nakon ove transakcije bili iznajmljivani u charteru, rečeno mu je da će biti, no nije dobio ništa. Nije se mogao sjetiti detalja oko samog upisa ovih brodova, no ona su oba upisana na njegovo ime kao njegovo vlasništvo, kao fizičke osobe, dobio je taj izvadak iz očevidnika. Tako da vijeće njegove navode zapravo smatra u ovom dijelu također istinitima, jer su sukladni obrani okrivljenika i navodima u ovom dijelu svjedoka GM i CM.
10.1. U istrazi kada je saslušan svjedok ZM **.**.2010. je naveo da GM poznaje dugi niz godina, da je bio zainteresiran za kupnju jedrilice te da mu je u jednom razgovoru ponudio kupnju jedrilice marke Comet 50. Te prigode mu je rekao da su brodovi neopterećeni založnim pravom, da su u njegovom vlasništvu, ali da se vode na tuđe ime, tj. na ime okrivljenika FM. Ističe da je GM imao punomoć okrivljenika, te je na temelju te punomoći s njim zaključio kupoprodajne ugovore. Prilikom zaključivanja ugovora GM je dao akontaciju od 5.000,00 eura, a ostatak je trebao dati nakon što dobije uvjerenje od Lučke kapetanije da brodovi nisu opterećeni založnim pravom. Tjedan dana iza ovog je dobio od GM uvjerenja od Lučke kapetanije u kojima je bilo navedeno da su brodovi neopterećeni založnim pravom, te je tada GM isplatio ostatak od 195.000,00 eura. Za oba broda je dobio police osiguranja, a ugovor je zaključen 21. ožujka 2006. Nakon toga se više nije čuo s GM. Jedan brod je bio u Marini u Zadru, a drugi u chrateru, te je kasnije saznao da se taj brod nalazi u marini Frapa gdje je zadržan zbog neplaćanja nekog duga, a tek nakon povratka u Zadar je saznao u Lučkoj kapetaniji da su brodovi opterećeni založnim pravom. Primio ga je UM te mu rekao da je njemu u trenutku izdavanja uvjerenja da brodovi nisu pod hipotekom bila strašna gužva i da je jednostavno zaboravio napisati napomenu da su brodovi pod hipotekom, a što mu je još jednom ponovio kada je bio kod njega s odvjetnikom navodeći da je došlo do previda, jer je bila gužva. Leasing se naplatio prodajom brodova i on je oštećen za 200.000,00 eura. Osobno nije vršio provjeru u upisnik brodova, ali je na njegovo traženje GM donio uvjerenje Lučke kapetanije da brodovi nisu opterećeni založnim pravom.
10.2. Svjedok ZM je ispitan i na raspravi 30. listopada 2024. kada je naveo da ne poznaje okrivljenika FM, nije ga nikada sreo, te jedino kada je kupovao brodove prije oko 20 godina FM je bio naveden kao vlasnik tih brodova, a on ih je kupovao od GM koji je bio opunomoćenik od FM. Nikada ne bi bio išao u kupovinu ta dva broda da nije imao izvadak od Lučke Kapetanije da ti brodovi nisu opterećeni nekim teretom, dakle, imao je originalnu i vjerodostojnu ispravu. Inače, GM je bio njegov dugogodišnji prijatelj i nije imao razloga sumnjati u njega, te kako se on bavio iznajmljivanjem broda u charter firmi, on (svjedok) je planirao kupiti dva broda te dati njemu da iznajmljuje. Provjerio je preko svojih prijatelja koji se bave charterom na području Zadra i ovi brodovi nisu bili opterećeni leasingom ni kreditom, te je dobio dojavu 3 mjeseca nakon kupnje tih brodova da je na oba broda naknadno upisan Hypo leasing. To su upisali odvjetnici Hypo leasinga, a lučki kapetan UM koji mu je ranije izdao potvrdu da brodovi nemaju tereta mu je kasnije kazao da on taj teret nije upisao u ono vrijeme kada mu je izdato potvrdu zato što je imao puno posla. Za ove brodove morao je platiti i ležarinu i osiguranja da bi u konačnici Hypo leasing pokrenuo ovrhu u odnosu na te brodove, a on je ostao bez oba broda zahvaljujući UM. Odgovarajući na pitanja pojasnio je da je preko GM došao do saznanja o prodaji ovih brodova, on mu je predočio da se radi o dva broda koji su neopterećeni i imali su plan o poslovnoj suradnji da bi ih dali kasnije u charter iznajmljivanje, no nakon ovog upisivanja leasinga na njegovim brodovima s GM se nije čuo niti vidio više od 10 godina. Misli da on nije znao za ovo što je napravljeno od strane Hypo leasinga. Bio se naljutio na njega nakon ovoga, a on ga nije kontaktirao više i smatra da ne bi ništa dobio time da je tražio nekakvo pojašnjenje od njega zašto i kako se ovo sve dogodilo.
10.3. Nadalje, ovaj svjedok je kazao što se tiče punomoći kojom je FM ovlastio GM za prodaju ova dva broda ju ima u kopiji u svojim evidencijama i ta je punomoć bila ovjerena kod Javnog bilježnika, što se tiče sadržaja te punomoći ona je podrazumijevala upravo to, da GM za FM može prodati ova dva broda. Ne zna je li bilo navedeno u toj punomoći da bi FM ovlastio GM za kasnije charter iznajmljivanje tih brodova. U toj punomoć nije bio naveden račun banke za uplatu kupoprodajne cijene već je u gotovini platio GM na ruke 200.000,00 eura i 100.000,00 kuna poreza. Nisu kod primopredaje novca sačinili nikakvu potvrdu, kako je i prethodno kazao GM mu je bio prijatelj i on mu je vjerovao. Dao mu je prvotno akontaciju od oko 5.000,00 eura, a kada je vidio potvrdu Lučke kapetanije predao je ostatak kupoprodajne cijene. Vidio je, odnosno dobio od GM plovidbenu dozvolu i ključeve za ove brodove, odnosno jedan brod je vidio i GM mu je dao ključeve dok drugi brod nije vidio, jer je tada navodno bio u charter najmu, a kasnije je saznao da nije bio u charter najmu, već u marini Frapa. Nisu napravili nikakav pisani ugovor o tome koliko bi imao dobiti na ime tog charter iznajmljivanja ova dva broda. Bilo je dogovoreno da će na kraju sezone u rujnu dobiti naknadu i GM je vjerovao na riječ, te je očekivao nekakvu dobit na kraju sezone, međutim nije dobio ništa.
10.4. Dakle, ovaj i ovakav iskaz svjedoka ZM jeste dvojben u odnosu na iskaz svjedoka GM o vrsti i detaljima njihova poslovnog dogovora, budući jedan tvrdi da se radio o kupoprodaji predmetnih brodova, dok drugi tvrdi da se radio o posudbi; dok je jedan prenio iste na svoje ime u vlasništvo, a drugi ne zna kako je do toga došlo, i tako dalje; međutim, ništa od toga nije važno za presuđenje o pitanju krivnje okrivljenika za terećeno kazneno djelo, pa se vijeće nije upuštalo u daljnje tumačenje njihovih pravnih odnosa, budući je u ovom konkretnom kaznenom predmetu samo važno da okrivljenik za to ništa nije znao, nije sudjelovao, nije bio uključen u odluke i dogovore, budući je da punomoć GM po kojoj je ovaj evidentno postupao, kako je sam i potvrdio; zapravo su obojica potvrdila da okrivljenik FM nije imao saznanja o njihovim dogovorima (očito niti CM), te da nije ostvario nikakav prihod od tog njihova dogovora i pravnog posla.
11. Što se tiče ostalih svjedoka u ovom postupku, pred sucem istrage ispitani su: ŽM, ŠM, FMO i BM.
11.1. Svjedok KM je naveo da je od 2000. do 2009. radio kao voditelj Podružnice Hypo Leasing Kroatien u Zadru, da mu je poznato da je s firmom Špedicija zaključen ugovor o zajmu za kupnju plovila, ali da je sve vezano za taj ugovor rađeno u Splitu, dok je samo potpis ugovora rađen u Zadru jer je kupac bio iz Zadra. Nema saznanja o problemima oko upisa založnog prava na brodici, već mu je poznato da je došlo do problema oko otplate zajma.
11.2. Svjedokinja ŽM je navela da cijeli radni vijek radi u Lučkoj kapetaniji Zadar, a posljednjih godina da radi na protokolu. Kod nje pristiže pošta koju raspoređuje osobama na koje se odnosi, u odnosu na upis brodica u Upisnik brodova navodi da takve predmete prosljeđuje UM, da isti pregledava dostavljanu dokumentaciju i ako nešto nedostaje za upis u Upisnik brodica da tada on poziva stranku da zahtjev dopuni, a takav poziv da ide preko protokola i da se zahtjev dostavlja uz dostavnicu. U toj proceduri sudjeluje i pravnik OM, ali joj nije poznato kako je raspoređen posao između njih dvojice. Pozivi za ispravak odnosno dopunu dokumentacije potrebne za upis brodice dostavljaju od strane referenta koji poziva stranku uz povratnicu, a nakon što povratnica bude vraćena ovjerena da je primatelj primio podnesak da se povratnica vraća referentu koji je radio na tom predmetu. OM se nalazio prostorno odvojen od Ureda u kojem se nalaze drugi djelatnici kapetanije, pa se zbog toga potpisane povratnice predaju UM koji bi ih dalje trebao proslijediti osobi na koju se povratnica odnosi.
11.3. Svjedok BM, kapetan Lučke kapetanije Zadar, je naveo da sva pošta koja prispije u Lučku kapetaniju dolazi do njega ukoliko se odnosi na upis hipoteke, da zahtjev za upis stranka podnosi na protokol ako su u pitanju brodice vezane uz kupoprodaju ili se radi o novom upisu. U slučaju kada takav zahtjev za upis hipoteke dođe na protokol da ide direktno u postupak, a ukoliko dođe poštom da ga on signira odgovarajućem referentu. Pripreme za upis hipoteke vrši pravnik i piše rješenja koja potom dostavlja referentu UM. U konkretnom slučaju pravnik je bio OM koji pregledava dokumentaciju za upis hipoteke i ako nešto nedostaje on stranku poziva bilo telefonom, bilo pisanim putem za zahtjev dopuni, a nakon što je zahtjev dopunjen dostavlja ga na upis referentu odnosno UM. Jedno vrijeme su bili bez OM koji se kasnije vratio nakon dvije godine a da je kroz to vrijeme posao vezan oko upisa vodio UM te je zbog toga bio jako opterećen poslom. Isto tako navodi da je u to vrijeme postojala zbrka u pogledu formulara i knjiga upisnika jer nisu na vrijeme dobili odgovarajuće knjige upisnika, pa da su neki zahtjevi tek kasnije unošeni u upisnike.
11.4. Uvidom u dokaznu materiju utvrđeno je da se dio odnosi na brodicu imena G, pa je tako:
- iz zahtjeva za upis brodice u upisnik brodova i upis hipoteke vidljivo da je TD Špedicija Zadar d.o.o. Lučkoj kapetaniji Zadar podnijela zahtjev da se odobri upis motorne brodice G u upisnik brodova, kao i upis hipoteke u korist vjerovnika Hypo Leasing Kroatien, a što je Lučka kapetanija zaprimila 3. lipnja 2005.;
- iz rješenja Lučke kapetanije Zadar od 2. srpnja 2007. proizlazi da je brodica reg. oznake [registarska oznaka] (Malena) brisana iz registra brodova u Zadru, jer je upisana u očevidnik brodica u Splitu;
- iz rješenja Lučke kapetanije Zadar od 28. kolovoza 2007. proizlazi da je Lučka kapetanija Zadar prihvatila prijedlog Špedicije Zadar d.o.o. od 17. kolovoza 2007. te je dopušteno da se brodica oznake [registarska oznaka] upiše u upisnik Lučke kapetanije Zadar.
11.5. Saslušani svjedoci su glede brodice G naveli minimalno, pa je tako KM naveo da mu nije poznato kada je na brodici naziva G osnovano založno pravo, te smatra da bi o tome više znala pravna služba u Splitu; svjedokinja ŽM je navela da nema saznanja o slučaju brodice Malena u vlasništvu Špedicije d.o.o. Zadar; svjedok BM, kapetan Lučke kapetanije Zadar, je naveo da je u vezi slučaja brodice Malena razgovarao s referentom za upis UM te da mu je ovaj rekao da je u tom slučaju pogriješio, jer da je zahtjev stavio u kompjuter, pa poslije na njega zaboravio.
11.6. Svjedokinja FMO je navela da je vlasnica i direktorica poduzeća Špedicija Zadar te da je u prosincu 2004. za firmu kupljena brodica pod nazivom Malena za kupoprodajnu cijenu nešto preko 1.000.000,00 kuna. Za kupnju brodice od Hypo Leasing Kroatien je zatražila zajam od 973.000,00 kuna te je u Podružnici Hypa u Zadru potpisala ugovor. Preko GM je predala dokumentaciju za upis hipoteke na brodici u korist davatelja zajma, ali je moguće da je ona osobno te dokumente predala u Lučku kapetaniju Zadar. U ljeto 2008. saznala je da u Lučkoj kapetaniji Zadar nije upisana hipoteka na brodicu, a o tome je dobila pisanu obavijest od Lučke kapetanije u potpisu dopisa je bila osoba po imenu GM. U tom dopisu stajalo da upis hipoteke nije izvršen, jer da nedostaje neka dokumentacija koja je bila navedena u tom dopisu, pa je zbog toga otišla osobno kod UM raspitati se i tada da joj je ovaj rekao što mora napraviti zbog čega je podnijela novi zahtjev za upis hipoteke te je na kraju hipoteka na brodicu i upisana. Do ljeta 2008. od Lučke kapetanije nije dobila nikakav pisani zaključak da se odbija upis hipoteke, niti je s njom telefonom o tome kontaktirao. Nije joj poznato da je brod bio ispisan iz Lučke kapetanije u Zadru i upisan u Lučku kapetaniju Split, jer je o tome brigu trebao voditi GM.
11.7. Sud smatra da su ovi svjedoci iskazivali istinito i sukladno njihovim saznanjima, no evidentno je da nisu imali relevantnih saznanja za presuđenje u ovom predmetu glede brodica DM i i DM.
12. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenika, pa nalazi nedokazanim da bi okrivljenik počinio kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.
12.1. Ovaj sud je prihvatio kao osnovane teze obrane iz završnog govora gdje se navodi da se okrivljenika u ovom kaznenom postupku tereti da je navodno počinio kazneno djelo utaje poreza i drugih davanja na način da je, kako se navodi u optužnici: „...u nakani da u cijelosti izbjegne plaćanje carine i posebnog poreza pri uvozu ili kupnji strojeva i opreme za obavljanje gospodarske djelatnosti, te PDV-a, nakon što je dana 21. ožujka 2006. prodao SM dvije jedrilice marke Comet 50 … i to za iznos od 1.500,000,00 kuna, odbio prijaviti djelatnicima Carinarnice Zadar da je prodao te jedrilice pa da je zbog toga dužan platiti carinske i ostale pristojbe u iznosu od 886.945,40 kuna … a što nije učinio, pričinivši time štetu proračunu Republike Hrvatske za iznos od 145.074,42 eura…“ dakle, da je postupao s ciljem da izbjegne potpuno plaćanje poreza i drugih propisanih doprinosa i s ciljem prouzročenja opisane štete Republici Hrvatskoj. Međutim, tijekom cijelog dokaznog postupka, niti jedan izvedeni dokaz nije potvrdio da su se ostvarila zakonska obilježja ovoga kaznenog djela - ni objektivna, ni subjektivna.
12.2. Glede objektivnih obilježja, optužba u konkretnom slučaju nije dokazala prvu i osnovnu činjenicu, a to da je upravo okrivljenik na zakonit i valjan način prodao predmetne jedrilice SM te ostvario ikakav prihod u vezi s tom navodnom kupoprodajom. Naime, svi dokazi ukazuju na to da okrivljenik niti je ikada upoznao, komunicirao niti pregovarao s SM o kupoprodaji navedenih jedrilica, niti je potpisao ili uopće znao da su po GM potpisani nekakvi ugovori o kupoprodaji navedenih jedrilica, niti je primio ikakva novčana sredstva za te jedrilice po tako navodno zaključenoj kupoprodaji. Da bi se uopće moglo govoriti o valjanom i zakonitom zaključenju ugovora o kupoprodaji, nužno je da prodavatelj kupcu preda u posjed i vlasništvo predmet kupoprodaje te da prodavatelj zauzvrat primi ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Nijedna od navedenih činidbi nije se u konkretnom slučaju ostvarila. To je sasvim i logično kada se uzme u obzir da iz dokaza provedenih u ovom postupku jasno proizlazi da su odnosni ugovori bili između SM i GM, isključivo za potrebe reguliranja njihovih međusobnih odnosa, o kojima okrivljenik nije imao nikakva saznanja, a za okolnost da su određeni ugovori uopće zaključeni saznao je tek naknadno.
12.3. Stoga, dakle, vijeće prihvaća i zaključak obrane da odlučnom ostaje činjenica da okrivljenik, protivno onome što mu se stavlja na teret optužnicom, nije prodao predmetne jedrilice SM, niti je za te jedrilice ostvario ikakav prihod, tako da nikada nije nastala niti je mogla nastati eventualna obveza prijave kupoprodaje i ostvarenog prihoda nadležnim carinskim tijelima. Dakle, nije ostvaren niti činjenični opis učina navodnog djela, pa se ne može govoriti ni o eventualnom ostvarenju objektivnih obilježja djela utaje poreza i drugih davanja.
12.4. Glede subjektivnih obilježja, djelo utaje poreza i drugih davanja za valjanu inkriminaciju zahtijeva da je okrivljenik postupao s ciljem da nadležnim tijelima prikrije zakonito stečene prihode i na taj način ošteti državni proračun. Dakle, potrebna je namjera opisanog inkriminiranog postupanja. No, iz dokaza provedenih u ovom postupku nije razvidno da takve namjere na strani okrivljenika bilo, budući je on evidentno vjerovao svom dugogodišnjem poznaniku GM i vjerovao da će on voditi poslovanje s predmetnim jedrilicama i podmirivati dužne obveze prema banci kreditoru s pažnjom dobrog gospodarstvenika, kako se GM okrivljeniku i obvezao postupati. Međutim, i sam GM iskazujući pred ovim vijećem opisujući radnje koje je poduzimao je kazao da je zapravo iznevjerio to povjerenje i ne samo da je bio neuredan u poslovanju i podmirivanju obveza prema banci kreditoru, već je i bez znanja i odobrenja okrivljenika, koristeći se okolnošću da ima njegovu punomoć za zastupanje, s SM dogovorio poslove i sklopio ugovor o kupoprodaji navedenih jedrilica, te u njima kao iznos kupoprodaje iskazao paušalan iznos koji ne odgovara niti 10 posto stvarne vrijednosti navedenih jedrilica.
12.5. Kako je iz provedenih dokaza jasno, okrivljenik ne da nije postupao s namjerom da išta prikrije ili ošteti proračun, već nije niti bio svjestan postojanja navedenih ugovora, jer ga o njima potpisnici nisu obavijestili, niti je on po istima stekao ikakvu korist. Utoliko se ne može govoriti o ikakvom postupanju s namjerom da se utaji porez ili prikrije kakav prihod. K tome, okrivljenik je podmirio sve dužne obveze u poreznom prekršajnom postupku koji je protiv njega vođen.
13. Zakonska definicija kaže da kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 čini tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze, te ako je to kazneno djelo dovelo do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
13.1. U smislu citirane kaznenopravne odredbe, dakle, ovo je kazneno djelo s blanketnom dispozicijom. Ona je sama za sebe nedovoljan okvir (opći okvir), ako nije dopunjena drugim propisima (poreznog i carinskog prava). Radnja počinjenja alternativno je određena (davanje netočnih ili nepotpunih podataka, ili neprijavljivanje činjenica bitnih za utvrđivanje porezne ili carinske obveze). Kazneno se djelo može počiniti dolusom (izravnim ili neizravnim). Počinitelj postupa s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegnu plaćanje poreza ili carine. Taj cilj određuje subjektivno obilježje kaznenog djela (ono je subjektivna sastavnica protupravnosti). Njegov dolus (namjera) time se ne iscrpljuje: dolus ovdje treba promatrati kao element krivnje koji se ogleda kroz počiniteljevu svijest o svim bitnim obilježjima kaznenog djela i htijenje ili pristanak na njegovo počinjenje. Djelo je dovršeno jednom od radnji kojom se vrši utaja poreza ili carine kojom je počinitelj ostvario svoju namjeru (cilj) i izbjegao plaćanja poreza ili carine u iznosu preko dvadeset tisuća kuna.
13.2. Nadalje, za počinjenje ovog konkretnog kaznenog djela, koje se može počiniti samo s namjerom, koja se sastoji od svijesti da izbjegne potpuno plaćanje poreza i drugih propisanih doprinosa i davanja, te u slučaju obvezne prijave ne prijavi zakonito stečen prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje ovakvih obveza koje je po zakonu dužan prijaviti, a iznos obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000,00 kuna, te je počinjenjem kaznenog djela prouzročena šteta velikih razmjera i počinitelj je postupao s ciljem prouzročenja takve štete, jer taj cilj ulazi u subjektivno obilježje bića kaznenog djela.
13.3. No, po viđenju ovog vijeća, izostala je upravo ova subjektivna komponenta tog kaznenog djela koja čini njegovo zakonsko obilježje i to svijesti okrivljenika da izbjegne potpuno plaćanje poreza i drugih propisanih doprinosa i davanja, te u slučaju obvezne prijave ne prijavi zakonito stečen prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje ovakvih obveza koje je po zakonu dužan prijaviti.
13.4. Ovakav zaključak o izostanku namjere i svijesti okrivljenika, sud temelji posebice na obrani okrivljenika kojoj je u cijelosti povjerovao kao logičnoj, životnoj i nedvosmislenoj, posebice glede činjenica koje upućuju na to da bi on znao, odnosno da nije znao da bi CM i GM bavili se dodatnim dogovorima i pregovorima sa SM, kao i da je GM prodao (kako tvrdi SM) ili posudio novac od SM (kako tvrdi GM), te da nije kriv za ovo kazneno djelo, jer da jednostavno nije znao da bi se to događalo, a svakako nije za sebe ostvarivao nikakve prohode od tih brodova, njihove prodaje ili posudbe novca u odnosu na njih, jer je morao prvo isplatiti Faktor Banci/Hypo Banci hipoteku, a što su znali i GM i CM i SM.
13.5. Obrani okrivljenika sud je u cijelosti povjerovao, jer se doima logičnim, a navodi optužbe nisu potkrijepljeni valjanim i konkretnim dokazima u ovom postupku i to prije svega tvrdnje da bi okrivljenik postupao s namjerom, posebice ne na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, stoga sud smatra da okrivljenik svojim postupanjem nije ostvario subjektivno obilježje predmetnog kaznenog djela budući iz prikupljenih podataka nije vidljiva takva namjera koja je konstitutivni element bića predmetnog kaznenog djela, te sud vjeruje kako je okrivljenik kazivao i da je radnje prijenosa prava na brodicama, poduzimajući radnje koje je smatrao nužnima ili dobrim poslovnim potezom, a što po viđenju ovog suda nikako ne potpada pod definiciju predmetnog kaznenog djela. Upravo njegovu nakanu da po isplati Banci kredita odnosno leasinga proda brodice GM i CM su u bitnom potvrdili iskazima upravo ovi svjedoci, koji su određeno vrijeme bili suradnici okrivljeniku, no sada više nisu, pa time i nemaju posebnih potreba ili razloga iskazivati drugačije do li istinito.
14. Člankom 455. st. 1. ZKP/08 propisano da će presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud izreći ako se nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Dakle, da bi sud okrivljenika mogao proglasiti krivim za učin ovog kaznenog djela, činjenično stanje iz kojeg proizlaze bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela mora biti točno utvrđeno do te mjere da se eliminira svaka sumnja da li je djelo počinjeno. Što u konkretnom predmetu nije bio slučaj.
14.1. Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te uspoređujući iste s obranom okrivljenika ovaj je sud utvrdio da sudu nije dan odgovor i nisu pojašnjena pitanja koja su bila sporna u ovom postupku, odnosno nije dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjima ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret na način kako mu se stavlja na teret predmetnim optužnim aktom, te temeljem svega navedenog sud prihvaća kao osnovanu teze obrane. K tome, nije bez značaja činjenica da bi predmetno kazneno djelo bilo počinjeno prije oko 20 godina, a da do sada okrivljenik nije kazneno osuđivan, niti se protiv njega vodi drugi kazneni postupak.
14.2. Dakle, ovaj sud nalazi nedokazanim da bi ovaj okrivljenik počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – utaja poreza i drugih davanja, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, jer je tijekom postupka moralo biti dokazano počinjenje inkriminiranog kaznenog djela mimo svake razume sumnje, pa je sukladno čl. 459. st. 9. ZKP/08 i slijedom navedenog okrivljenika oslobodio optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
15. Glede navoda okrivljenika da bi njegovim podmirenjem prekršajne novčane kazne podmirio svoja dugovanja i da je se ovaj kazneni postupak vodi u odnosu na presuđena stvar, ovo vijeće nakon uvida u materijalnu dokumentaciju koja se tiče predmetnog prekršajnog postupka, smatra da sadržaj činjeničnog opisa iz tog prekršajnog postupka nema bitnih doticajnih točaka sa činjeničnim opisom kaznenog djela u konkretnom predmetu, jer se u prekršajnom postupku radi o ne obračunatom PDV za najam jedrilica Frederica I i II i ti u iznosima koji nisu u korelaciji sa ovima iz činjeničnog opisa ovog kaznenog predmeta. Stoga, vijeće ne smatra da bi se ovdje radilo o res iudicata.
16. Zaključno je ističe da je sukladno prijedlogu branitelja da se u tijeku dokaznog postupka provede suočenje svjedoka GM i SM s obzirom da su u iskazima o istim činjenicama kazivali bitno drugačije, te da GM koji prebiva u [adresa] bude prisutan putem video linka. a SM u sudnici, predsjednica vijeća je kontaktira sudskog informatičara IM kao bi utvrdila tehničke mogućnosti provođenja dokaza suočenjem svjedoka GM i SM, a kako bi isto bilo provedeno sukladno čl. 287. st. 4. i 5. ZKP gdje je određeno da se o suočenju najviše dvije osobe sastavlja zapisnik i da se suočenje mora snimiti uređajem za audio-video snimanje, te da se snimanje priključuje zapisniku, a ako suočenje nije snimljeno zapisnik se ne može upotrijebiti kao dokaz, te je sudski informatičar naveo kako ova mogućnost snimanja audio - video veze ne postoji, jer nema uređaja kojima se može isto provesti. Stoga ovaj dokazni prijedlog nije prihvaćen, odnosno proveden.
17. Troškovi ovog kaznenog postupka temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 i čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. te nužni izdaci okrivljenika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Zadar, 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Ivana Parać Krišto
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DNA:
1. ODO Zadar na broj K-DO-339/09
2. Okrivljenik FM
3. Branitelj okrivljenika Šime Taraš, odvjetnik u Zadru
