REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-199/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice PB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], bana [adresa], zastupana po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupan po opunomoćenicima-odvjetnicima iz OD Knezović & Partneri j.t.d., Radnička cesta 54, Zagreb, radi isplate, v.p.s. 1.943,28 eura, nakon glavne rasprave zaključene 3. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika njenog opunomoćenika Ivana Dundovića, odvjetnika u Požegi, zamjenika opunomoćenika tuženika Roberta Subotića, odvjetnika u Požegi, 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 koji su sklopili tužiteljica PB iz [adresa] s tuženikom Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Požega, Trg Svete Terezije 2 dana 7. veljače 2005. koja glasi: "Banka u skladu s propisima RH te Pravilnika o ovlastima Podružnice Požega odobrava stambeni kredit za dovršenje kuću u iznosu od 18,00 CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita".

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužiteljici PB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 1.943,28 EUR-a (tisućudevetstočetrdesettri eura i dvadesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od dospijeća do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. sa zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 1,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2008 godine, do isplate

-za iznos od 2,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2009 godine, do isplate

-za iznos od 4,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.05.2009 godine, do isplate,

-za iznos od 0,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2009 godine, do isplate

-za iznos od 0,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009 godine, do isplate

-za iznos od 0,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 4,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2010 godine do isplate-

-za iznos od 3,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 6,85 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 5,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 7,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 15,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.08.2010 godine, do isplate

-za iznos od 20,47 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 16,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 14,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2010 godine, do isplate

-za iznos od 20,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 27,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 23,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 24,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 22,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 godine, do isplate

-za iznos od 22,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 31,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2011 godine, do isplate

-za iznos od 33,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2011 godine, do isplate

-za iznos od 43,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2011 godine, do isplate

-za iznos od 40,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 33,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2011 godine, do isplate

-za iznos od 33,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2011 godine, do isplate

-za iznos od 33,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 godine, do isplate

-za iznos od 35,42 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.01.2012 godine, do isplate

-za iznos od 37,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 godine, do isplate

-za iznos od 37,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 godine, do isplate

-za iznos od 37,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.07.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2012 godine, do isplate

-za iznos od 35,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2012.godine, do isplate

-za iznos od 35,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,17 EUR sa z.z kamatom počevši od 02.11.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2012 godine, do isplate

-za iznos od 36,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2013 godine, do isplate

-za iznos od 33,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 godine, do isplate

-za iznos od 35,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2013 godine, do isplate

-za iznos od 36,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2013 godine, do isplate

-za iznos od 35,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.05.2013 godine, do isplate

-za iznos od 32,76 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.06.2013 godine, do isplate

-za iznos od 31,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 32,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 godine, do isplate

-za iznos od 33,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.09.2013 godine, do isplate

-za iznos od 36,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 godine, do isplate

-za iznos od 34,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2013 godine, do isplate

-za iznos od 35,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2013 godine, do isplate

-za iznos od 35,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2014 godine, do isplate

-za iznos od 36,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 godine, do isplate

-za iznos od 37,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 godine, do isplate

-za iznos od 37,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 godine, do isplate

-za iznos od 36,19 EUR sa z.z kamatom počevši od 02.05.2014 godine, do isplate

-za iznos od 36,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.06.2014 godine, do isplate

-za iznos od 36,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 godine, do isplate

-za iznos od 37,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 godine, do isplate

-za iznos od 38,80 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.09.2014 godine, do isplate

-za iznos od 38,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 godine, do isplate

-za iznos od 39,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 godine, do isplate

-za iznos od 40,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2014 godine, do isplate

-za iznos od 39,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2015 godine, do isplate

-za iznos od 39,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015 godine, do isplate

-za iznos od 40,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine, do isplate.

III Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužiteljici PB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.683,28 eura sa zateznom kamatom počev od 4. prosinca 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica PB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u tužbi koju je podnijela protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, ističe da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek dana 7. veljače 2005. zaključila Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, a na kojem je njen potpis i potpis TB ovjerio javni bilježnik Niko Bagarić u predmetu OV-1656/05 12. veljače 2005.

i na temelju ovog Ugovora njoj je pravni prednik tuženika (u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženik) odobrio kredit u iznosu od 18.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, sa rokom vraćanja od 10 godina te sa kamatom od 5,25 % godišnje.

2. Tužiteljica ocjenjuje da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu i na ugovorenu valutu, a uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u daljnjem tekstu: CHF). Tužiteljica smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja rečenog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu.

3. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i to 30. srpnja 2020. u kojoj je predložila da sud utvrdi ništetnim odredbe članka 2. i članka 4. identificiranog Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 7. veljače 2005., a što znači da sud utvrdi da su ništetne odredbe rečenog ugovora u dijelu koji se odnosi na ugovaranje stambenog kredita u valuti CHF i u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke.

3.1. Osim utvrđujućeg dijela predložila je da sud presudom naloži tuženiku da joj tuženik isplati po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetne promjenjive kamate i po osnovi tečajnih razlika onaj novčani iznos koji će u visini biti utvrđen nakon što joj tuženik dostavi prijepis knjigovodstvene kartice i svih uplata koje je ona za korist tuženika po osnovi navedenog kredita činila u otplatnom razdoblju te i nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnosti visine preplaćenih iznosa.

4. Nakon što je tužiteljica od strane tuženika primila neophodnu pisanu dokumentaciju tužbeni zahtjev je uredila tako da je u podnesku od 15. prosinca 2024. istakla da povlači dio tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevala utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatu, a ostala je kod zahtjeva da sud utvrdi da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita koja se odnosi na utvrđenje da je glavnica kredita utvrđena u iznosu od 18.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, a po osnovi restitucijskog zahtjeva je od tuženika zahtijevala iznos od 3.064,18 eura tako da je na pojedinačno utvrđene novčane iznose (podnesak od 15. prosinca 2024. – stranica 483 i 484) zahtijevala zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, zahtijevajući od tuženika i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

5. Tužiteljica se pravno očitovala da je pitanje zastare meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela VSRH koja je održana 30. siječnja 2020., a pravno shvaćanje je da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

6. Također je istakla da je presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj 43. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da se odbijaju žalbe tuženika u tom predmetu i to tako da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V, Vi i VII izreke koji glasi: "Utvrđuje se da su prvotuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugo tuženik Privredna banka d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik Erste&Steiermarkische bank u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik Raiffeisen bank d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik Addiko bank d.d. (ranije: Hypo Alpe-Adria bank) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik OTP banka Hrvatska u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik Splitska banka d.d. (ranije: Societe generale – Splitska banka) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenim predmetnim ugovorima o kreditu, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana pa su tužene banke postupale suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 - dalje ZZP/03) i to članak 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - ZZP/07) i to članak 96. i 97., kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Kako je presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženika i potvrđena je citirana presuda Visokog Trgovačkog suda, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu da su banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03, u razdoblju do 8. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97 ZZP/07 i onda konačno postavljenim tužbenih zahtjevom, nakon provedenog vještačenja po financijsko knjigovodstvenom vještaku tužiteljica u podnesku od 31. srpnja 2025. predlaže da osim u utvrđenja ništetnosti dijela navedene ugovorne odredbe vezano za valutu CHF (članak 2. ugovora) sud naloži tuženiku da joj isplati ukupno 1.943,28 eura sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog novčanog iznosa tj. svakog preplaćenog iznosa, a koje je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio financijsko knjigovodstveni vještak Boris Belunjak (nalaz vještačenja stranice 557-575 spisa). Dakle, tužiteljica je odustala od ranije postavljenog zahtjeva za utvrđenjem ništetne odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu i isplate po osnovi restitucijskog zahtjeva vezano za promjenjivu kamatnu stopu.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno isticao da je nedopustiv tužitelj tužbeni zahtjev koji tužiteljica namjerava naknadno specificirati. Tuženik je obrazložio da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev sukladno članku 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku, a u ovom sporu nisu ispunjene pravne pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe. Tuženik je isticao kako je tužiteljica raspolagala ili je barem trebala raspolagati sa svim podacima potrebnim za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, a jer joj je sva dokumentacija bila već ranije dostavljena i to za vrijeme trajanja kreditnog odnosa uključujući i obavijesti o promjenama kamatne stope i otplatne planove nakon svake izvršene promjene. Dakle, ocjena je tuženika da za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva nije uopće potrebno dostaviti tužiteljici spomenutu dokumentaciju jer je i bez tuženika tužiteljica mogla pribaviti sve potrebne podatke, a jer sve potrebne dokumente već ima. Tuženik je osporavao valjanju pravnu osnovu temeljem koje bi bio u obvezi tužiteljici dostaviti zatražene podatke jer je kredit tužiteljica u cijelosti otplatila 2015. pa to znači da je Ugovor o kreditu ispunjen i obvezno pravni odnos između stranaka više ne postoji, a posebno ne takav odnos u okviru kojih bi tuženik bio dužan dostaviti tužiteljici zatražene podatke.

8.1. Tuženik je istakao prigovor zastare utuženih tražbina navodeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev-X-183/11 od 16. listopada 2013., a vezano za zahtjev za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla istakao da je početak roka zastare dan sklapanja ništetnog pravnog posla i kako se radi o povremenim davanjima za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, a to je bio slučaj kod anuiteta koje je tužiteljica otplaćivala anuitete po osnovnom ugovoru, zastara nastupa protekom više od 3 godine od dospjelosti svih anuiteta. Osim toga tuženik je posebno istakao da je restitucijski zahtjev zbog navodno ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi zastario jer je VRSH u svojoj odluci Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. naveo da pokretanjem paničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 glede promjenjive kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. i to nakon što je presudu toga suda potvrdio Visoki trgovački sud presudom posl. broj Pž-7129/13-4, a tužiteljica je tužbu podnijela 30. srpnja 2020. onda proizlazi da je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanih iznosa na temelju navodno ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi zastario.

8.2. Tuženik je odbio prihvatiti kao pravilan stav tužiteljice da bi sve odredbe o valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene, a time i ništetne jer se nepoštenima smatraju ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik ističe kako se o pojedinim odredbama pojedinačno pregovaralo zbog čega iste u smislu članka 81. stavak 1. ZZP ne bi bile nepoštene i ništetne. Osim ovih prigovora tuženik je istakao kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, a sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio upravo izbor tužiteljice nakon što je kreditni referent tuženika tužiteljici objasnio značenje kredita s ugovaranjem valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužiteljicu. Sve to je prilikom potvrđivanja ugovora tužiteljici pojasnila službena osoba JB, a i javni bilježnik koji je potvrdio navedeni ugovor. Tuženik je ocijenio da valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu nije ništetna jer je ugovaranje valutne klauzule izričito bilo dozvoljeno temeljem zakona, valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP/03, a valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP/03. Valutna klauzula predstavlja odredbu o predmetu ugovora o kreditu, a istom se utvrđuje iznos novca u domaćoj valuti kojega banka stavlja na raspolaganje potrošaču, kao iznos novca u domaćoj valuti kojeg je potrošač dužan vratiti banci, a koji se iznosi izračunavaju u domaćoj valuti na temelju tečaja strane valute prema tečaju domaće valute. U nastavku je tuženik tvrdio kako je upravo zaposlenik tuženika gospođa JB prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznala tužiteljicu s ovim kreditnim proizvodom, a tužiteljici je i objasnila što stvarno znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao što joj je objasnila i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na kreditne obveze tužiteljice te i rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF i kako se tužiteljica odlučila upravo za sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF treba zaključiti da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo i zato se navedena odredba ne može utvrditi nepoštenom i ništetnom. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli tužiteljici je, ističe tuženik, bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i slijedom toga i nije dopušteno ocjenjivati je li ista bila poštena, a što znači da je sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima takva odredba ugovora dopuštena jer se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti.

9. Bez obzira na stav tužiteljice da njeno potraživanje nije zastarjelo tuženik je istakao i prigovor zastare navodeći da ništetnost nastaje ex tunc tj. od trenutka sklapanja ugovora i budući da je tužiteljica ocijenila da je tuženik bez pravne osnove stekao njena novčana sredstva tada tuženik zaključuje da treba primijeniti opći zastarni rok od 5 godina za povrat plaćenih novčanih iznosa, a taj rok je istekao. Zaključno ističući kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri tada tužiteljica, u slučaju da bi sud našao osnovanim njen tužbeni zahtjev, ne bi imala pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe.

10. Protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu tuženik je od tužiteljice zahtijevao troškove parničnog postupka.

11. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica je istakla kako je pitanje ništetnosti primjene ugovorene valutne klauzule riješeno presudom VSRH od 3. rujna 2019., da joj nije u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu CHF i da se takav postupak tuženika ne može smatrati pojedinačnim pregovaranjem. Ustvrdila je kako je kontakt sa službenikom banke uvijek bio formalan i nikada preko granice formalnosti ukazivanja njoj na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenih ugovora o kreditu i pratećih obrazaca. Zaključila je da se takav postupak ne može smatrati pregovaranjem i u tom slučaju tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka- radnika tuženika je nepodoban. protivila se da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK jer se njen zahtjev ne odnosi na tražbinu po osnovi više plaćenog iznosa zbog neosnovanog i jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika već se u ovom postupku potražuje više plaćene iznose u odnosu na početni tečaj, a jer je u odnosu na promjenjivu redovnu kamatnu stopu povukla tužbu u tom dijelu utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora vezano za promjenjivu redovnu kamatnu stopu i restitucijski zahtjev po osnovi promjenjive redovne kamatne stope. Zaključila je kako je njen pravni stav o zastari ispravan jer to proizlazi iz meritorne odluke VSRH od 20. ožujka 2018. i pravnim shvaćanjem VSRH od 30. siječnja 2020., a također je ocijenila da ima pravo na zatezne kamate i prije podnošenja tužbe jer se radi o ugovoru o kreditu, a ne o ugovoru o zajmu. Kako se tuženik protivio i visini tužbenog zahtjeva predložila je da sud provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnosti utvrđenja razlike više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate zbog povećanja tečaja.

12. Sud je prethodni postupak zaključio na pripremnom ročištu od 16. travnja 2021. i u ovom parničnom predmetu odredio rješenjem poslovni broj 10. P-199/2020- 14 od 2. srpnja 2025. izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja razlike između iznosa kojeg je tužiteljica trebala platiti po početno ugovorenom tečaju CHF i iznosa kojeg je stvarno platila zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika, a sve u vezi s zaključenim Ugovorom o kreditu broj 5140030240- 69700008070/2005 od 7. veljače 2005., a kojeg nije potvrdio javni bilježnik već je samo ovjerio potpise tužiteljice i TB **.**.2005. u predmetu OV-1656/05. Vještakom je imenovan Boris Belunjak mag. oec. stalni sudski vještak iz područja računovodstva i financija.

13. Za potrebe vještačenja tužiteljica je dostavila sudu, a sud vještaku početni otplatni plan, specifikaciju uplata, pregled prometa i stvarni otplatni plan. Tužiteljica je u podnesku od 1. srpnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da je zahtijevala da sud utvrdi ništetnost navedene odredbe ugovora vezano za ugovaranje glavnice u valuti CHF te postavila i restitucijski zahtjev na iznos od ukupno od 1.943,28 eura te i zahtijevala zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose koje je vještak u svom nalazu i mišljenju i tablici broj 4 utvrdio u razdoblju od 1. studenog 2008. pa do 1. ožujka 2015. Tužiteljica je izjavila kako prihvaća dostavljeni nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka, na isti nije imala primjedbi, prihvatila ga u cijelosti te je uredila tužbeni zahtjev kako stoji u izreci presude.

14. Tuženik se putem opunomoćenika očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka tako da je istakao da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku jer, čak i ako sud utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli tada je zapravo riječ o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom i tada se može doći do zaključka da je eventualno moguće primijeniti kamatnu stopu koja je u tom razdoblju vrijedila upravo za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom. Kako nalaz i mišljenje vještaka polazi od hibridne konstrukcije prema kojoj se u ovom slučaju ima primijeniti kunski kredit u kojem je kamatna stopa fiksirana na iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom i kako je kamatna stopa na kunske kredite veća nego na kredite s valutnom klauzulom i da je kredit s fiksnom kamatnom stopom skuplji bankarskim proizvod od kredita s promjenjivom kamatnom stopom tada se tuženik protivi dostavljenom nalazu i mišljenju jer bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva bio doveden u neravnopravan položaj, kao što bi bili u neravnopravan položaj dovedeni korisnici ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u eurom i korisnici kunskih ugovora o kreditu s fiksnom kamatnom stopom.

15. Dakle, između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d., [adresa] kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 5140030240-69700008070/2005, u iznosu od 18.000,00 CHF na rok od 10 godina, uz mjesečnu otplatu, a sve obračunato prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. kao kreditora na dan plasmana kredita i otplate kredita na dan plaćanja i mogućih obračuna.

16. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka JB u podnesku od 24. listopada 2025. pa treba zaključiti da tužiteljica i tuženik prije zaključenja ugovora nisu pregovarali o uvjetima pod kojima se ugovor zaključuje u valuti CHF.

17. Sporno je u ovom parničnom predmetu je li tuženik neosnovano i nezakonito povećavao tečaj CHF, a što znači da je sud trebao utvrditi je li ništetna odredba članka 2. rečenog ugovora koje se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata CHF, a u svezi s tim i je li tuženik u obvezi tužiteljici isplatiti eventualno više plaćene anuitete tako da se utvrdi razlika između iznosa koji je tužiteljica trebala platiti po početno ugovorenom tečaju CHF i iznosa koji je tužiteljica stvarno platila zbog jednostranog i neosnovanog povećanja tečaja od strane tuženika..

18. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

19. Naime, ovaj sud ocjenjuje da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je banka kako je označena sudsko-registarskim podacima u tužbenom zahtjevu istovjetan subjekt banci kako je označena u ugovoru o kreditu, a to temeljem sveopćeg pravnog sljedništva pripajanjem te promjenom tvrtke, sve temeljem rješenja kako su nastavno prikazani.

Nesporno je da je banka kreditor u spornom ugovoru o kreditu označena tvrtkom Slavonska banka d.d. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., se svojom izrekom odnosi na banku kako je označena tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i u redoslijedu tuženika u odnosnoj presudi nalazi se na rednom mjestu 5.

U svakom slučaju, u izvatku iz sudskog registra za tuženu banku – koja danas posluje pod tvrtkom Addiko bank d.d. – stoji „Ovom društvu pripojeno je dioničko društvo Slavonska banka d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], upisano u sudskom registru s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 030002102 Trgovačkog suda u Osijeku, na temelju Odluke glavne skupštine društva Slavonska banka d.d. Osijek od 19. 06. 2008. godine te glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba od 19. 06. 2008. kojima se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. 06. 2008., a nakon upisa (pod e) povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja, na temelju odluke Izvanredne glavne skupštine društva Hypo Alpe-Adria-

Bank d.d. od 29. 01. 2009.“

Dakle, prije no što je banka Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. promijenila tvrtku u današnju tvrtku Addiko bank d.d., ona je provela pripajanje subjekta upisa Slavonska banka d.d., čime je ona sveopći pravni sljednik subjekta upisa, dioničkog društva koje je poslovalo pod tvrtkom Slavonska banka d.d.

Odredbom članka 522., stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima propisano je: Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-09/183-2 od 4. veljače 2009., određen je upis zabilježbe pripajanja subjekta upisa Slavonska banka d.d. subjektu upisa Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-09/183-6 od 20. rujna 2009., određen je upis zabilježbe provedenog pripajanja subjekta upisa Slavonska Banka d.d. subjektu upisa Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

I končano, subjekt upisa Slavonska banka d.d. brisan je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-09/183-8 od 22. listopada 2009.

Što se pak tiče naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i Addiko bank d.d., tu je samo riječ o promjeni tvrtke koja je provedena rješenjem sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. je promijenila ime pod kojim posluje u pravnom prometu te se od tog trenutka predstavlja tvrtkom Addiko bank d.d.

Iz naprijed navedenog nesporno je da se radi o javno objavljenim i općepoznatim podacima, pa je prigovaranje tuženika u tom dijelu neosnovano. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je dana 7. veljače 2005., dakle u razdoblju koje je obuhvaćeno relevantnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i to od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., u dijelu da su ništetne odredbe u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

20. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja na raspravi od 3. studenog 2025. tužiteljica je istakla da je inače bila klijent Slavonske banke i kako joj je bio potreban novac za uređenje kuće kao klijent banke u službenoj prostoriji banke joj je službena osoba odobrava kredit za uređenje kuće, a nakon što je službenoj osobi priopćila koji novčani iznos joj je potreban za uređenje kuće za stanovanje tada joj je služben osoba banke izračunala da je to iznos od 18.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek. Službena osoba banke joj je predložila sklapanje takvog ugovora uz obrazloženje da je kamata na takvu vrstu kredita najpovoljnija. Tužiteljica je naglasila kako je kuću koristila isključivo za stanovanje i nije imala u vlasništvu obrt i nije bila član nekog društva ograničene odgovornosti i sl. Što se tiče utvrđene valute CHF iskazala je da nju službena osoba u banci nije upozorila da će se mjesečna otplata kredita po visini mijenjati zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF. Zaključno je istakla da ju je u banci dočekao gotovi otiskani ugovor koji je priložila uz tužbu i ona ga je potpisala u banci, a javni bilježnik je samo utvrdio njen identitet i identitet njenog supruga TB **.**.2005. tj. javni bilježnik je utvrdio da su ona i suprug potpisali ugovor.

21. Tužiteljica je uvjerljivo, iskreno i istinito iskazivala o svim bitnim činjenicama i sud joj poklanja vjeru u cijelosti te ponovno zaključuje da je odnos između službene osobe tuženika i tužiteljice kao korisnika kredita bio na razini formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu i pratećih obrazaca pa se takav odnos između kreditora i korisnika kredita nikako ne može smatrati pregovaranjem. Sud je uvjeren je da između tužiteljice i službenih osoba banke nije bilo pregovaranja jer je tuženik odustao od saslušanja svjedoka ŠB u podnesku od 29. siječnja 2021., a od saslušanja svjedoka JB odustao je u podnesku od 24. listopada 2025.

22. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je uređen u podnesku od 31. srpnja 2025. osnovan.

23. Naime, na temelju nalaza vještaka Borisa Belunjaka, dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, procjenu imovine, obveza i potraživanja i procjenu poduzeća, nedvojbeno je bilo moguće utvrditi, kao i iz citiranog Ugovora o kreditu da su tužiteljica kao korisnik kredita i pravni predmet tuženika kao kreditor sklopili rečeni ugovor u iznosu 18.000,00 CHF, na rok otplate od 10 godina, a sve obračunato prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora na dan plasmana kredita i otplate kredita na dan plaćanja i mogućih obračuna. Početna ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa bila je ugovorena i početno je primjenjivana po stopi od 5,25% godišnje čini izračunati mjesečni anuitet od 193,51 CHF.

24. U pisanom nalazu i mišljenju vještak je istakao da iznos razlike samo više plaćenih iznosa anuiteta zbog primjene tzv. "valutne klauzule" odnosno zbog primjene srednjeg tečaja kreditora za CHF za kune u otplati kredita kada je srednji tečaj kreditora u otplati kredita bio veći u odnosu na srednji tečaj kreditora za CHF za kune na dan isplate glavnice kredita, a uz potpuno isključenje utjecaja promjena redovnih kamatnih stopa iznosi 14.641,67 kn, a što prema konverzijskom tečaju 1 euro = 7,53450 kn iznosi samo više plaćeno u iznosu od 1.943,28 eura. Ove pojedinačne iznose i zbirni iznos od 1.943,28 eura vještak je prikazao u tablici broj 4.

25. Pisani nalaz i mišljenje i neposredno dani iskaz financijsko računovodstvenog vještaka u cijelosti su izneseni stručno, objektivno, argumentirano i nepristrano pa je sud i pisani i nalaz i mišljenje i neposredne obrazloženja vještaka prihvatio i na temelju svega što je u vještačenju utvrđeno sud je mogao odlučiti o vremenu kada je pojedini anuitet dospio, kada ga je tužiteljica plaćala određene i mjeseca i koliko je više uplatila novčanih sredstava određenog dana u razdoblju od 1. studenog 2008.. pa do 1. ožujka 2015. , kao razliku između iznosa koje je tužiteljica trebala platiti po početno ugovorenom tečaju CHF i iznosa kojeg je stvarno platila zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika.

26. Što se tiče ostalih istaknutih prigovora treba istaći da je pravilan stav tužiteljice da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. postupao tako da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u ugovorima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81,82,90 ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. , a od 7. kolovoza do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96 i 97 ZZP/07.

27. Ovaj stav proizlazi na temelju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 PŽ 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i to u onom dijelu da je i tuženik u navedenom periodu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

28. Prema odredbi članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, a koja odredba iz 502.a stavak 1. ZPP-a govori da tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanje teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.c je propisano da fizičke i pravne osobe imaju pravo u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, a to znači da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i u tom slučaju je ovaj sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na utvrđenja pozvati. Dakle, tužiteljica se pozvala na utvrđenje iz rečene pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a stavak 1 ZPP-a i kako je u navedenom kolektivnom sporu odlučeno o nepoštenosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, a tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, potrošači, a to znači i tužiteljica nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze i predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Ocjena je ovog suda da tuženica nije na transparentan način omogućila tužiteljici da o svakoj odredbi pojedinačno s tuženicom pregovara, a to znači da tužiteljica nije mogla ni na koji način intervenirati na ugovor koji je bio od strane tuženice unaprijed formuliran. Smatra se da nije postojala mogućnost tužiteljice da utječe na sadržaj rečenog ugovora, a to znači da tuženica nije ni dokazala spremnost promijeniti sadržaj pojedinih odredaba, posebno u dijelu odredbe o valutnoj klauzuli.

29. Bez obzira što je ugovor između stranaka izvršen to ne sprječava tužiteljicu u zahtjevu da se utvrdi ništetnost navedenih odredbi jer ništetnost odredbe članka 2. i članka 3. rečenog ugovora o kreditu ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i potrošač se od časa sklapanja ugovora dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, a to znači kao da nije bilo nepoštene odredbe. Naime, cilj je zaštite potrošača uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi i onda potrošaču pripada pravo na naknadu svih iznosa koje je platio tuženici kao trgovcu na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

30. Prigovor zastare nije osnovan, a jer je VSRH u presudi poslovni broj P- 2245/17 od 20. ožujka 2018. zauzeo stav, kao što je i pravno shvaćanje istog suda br. Su IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. da pri ostvarivanju restitucijskih zahtjeva, posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. No, imajući u vidu da je tužiteljica tužbu podnijela 30. srpnja 2020., a u odnosu na valutne razlike početak tijeka zastare treba računati od 14. lipnja 2018. god. jer je Visoki trgovački sud u Zagrebu potvrdio presudu trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu gdje je utvrđeno da je ništetna odredba iz ugovora o potrošačkom kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF. Dakle, tužbu je tužiteljica po osnovi tečajnih razlika podnijela u skladu s odredbom čl. 225. ZOO/05 tj. u roku od 5 godina.

30.1. Tuženik je prigovor radi prijeboja stavio nakon zaključenja prethodnog postupka i to na raspravi od 3. studenoga 2025. u iznosu od 257,43 EUR zbog manje plaćenih iznosa od strane tužiteljice tuženiku i to zbog promjene valutne klauzule. Međutim, procesno pravni prigovor radi prijeboja može se staviti do zaključenja prethodnog postupka ili podnošenjem protu tužbe, a materijalno pravni prigovor prijeboja može se staviti do zaključenja glavne rasprave. Kako je tuženik samo općenito isticao da je tužiteljica o navedenom osnovu uplatila manje novčanih sredstava za korist tuženika tada treba zaključiti da ne samo što je prigovor prijeboja podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a zbog toga nije pravodoban, općenitim isticanjem da je tužiteljica primila iznos od 257,43 EUR, a jer je određene anuitete platila po nižem tečaju, ocjena je ovoga suda da plaćanjem anuiteta po nižem tečaju tužiteljica nije ništa primila pa nema što ni vratiti.

31. Zbog navedenih razloga ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužiteljice sukladno odredbi članka 1111. ZOO/05, a što znači da je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kako je naprijed istaknuto, a jer je na temelju nalaza i mišljenja bilo moguće pojedinačno utvrditi novčane iznose koji predstavljaju samo više plaćene razlike anuiteta za vrijeme otplate kredita zbog primjene tečaja CHF za kune na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, u razdoblju od 18. srpnja 2005. pa do 10. srpnja 2015., kada je kredit stvarno isplaćen.

32. Tužiteljici je sukladno odredbi članku 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 priznata zatezna kamata od dana isplate svakog pojedinog novčanog iznosa (samo više plaćeno) pa sve do isplate, a jer je pojedinačne uplate bilo moguće utvrditi na temelju utvrđenja financijsko-računovodstvenog vještaka, a što znači da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan tužiteljici platiti za svaki pojedinačni novčani iznos zateznu kamatu od dana stjecanja navedenih novčanih sredstava, a sto je sukladno odredbi čl. 1115 ZOO/05.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom i u tom slučaju je sud polazeći od odredbe članka 151. i 155. ZPP-a utvrdio izdatke učinjene u tijeku postupka, opet uz napomenu da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu i prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je snizila, a jer je povukla tužbu u dijelu za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovora vezano za promjenjivu redovnu kamatu te i restitucijski zahtjev po tom osnovu. No, kako je unaprijed istaknuto uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe ( u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označena u tužbi), niti preinaku tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi), a što znači da sud zbog povlačenja tužbe u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije odluku zasnovao na odredbi čl. 154. st. 2 već upravo na temelju čl. 154 st. 1. ZPP-a. U tom pravcu je zaključio VSRH u predmetu Revd-2688/2021-2 od 7. srpnja 2021., a što znači da bi u svakom konkretnom predmetu trebalo postupiti tako da kod prvotnog uređenja tužbenog zahtjeva (koje uređenje ne predstavlja preinaku tužbe) treba zaključiti da je zastara u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose po osnovi valutnih razlika onih iznosa koji su utvrđeni u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon obračuna financijskim vještačenjem, prekinuta podnošenjem stupnjevite tužbe i onda bez obzira na djelomično povlačenje tužbe (istina, zbog zastare u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) Imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici.

34. Dakle, u izdatke tužiteljice ulaze troškovi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, troškovi plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i troškovi vještačenja.

35. Prema Tbr. 48. stavak 3. Tarife propisano je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

36. Sukladno Tbr. 7. točka 1. odvjetniku je za sastav tužbe priznata nagrada u iznosu od 100 bodova ili 200,00 eura, ( vrijednost boda je 2,00 EUR – Tbr. 54 OT) za pripremno ročište od 16. travnja 2021. priznata mu je nagrada od 200,00 EUR,( Tbr. 9 točka 1) a za sastav obrazloženih podnesaka i to onoga od 15. prosinca 2024. u kojem se očitovao na činjenične i pravne navode tuženika te i za sastav podneska od 31. srpnja 2025. ( konačno usklađen tužbeni zahtjev opunomoćeniku također pripada nagrada u iznosu od po 200,00 EUR. Opunomoćenik tužitelja je nazočio glavnoj raspravi od 3. studenoga 2025. i temeljem Tbr. 9 točka 1 pripada mu nagrada u iznosu od 200,00 EUR a kako je nazočio i ročištu za donošenje, objavu, i uručenje pisanog sastava presude na dan 4. prosinca 2025. god. pripada mu nagrada u iznosu od 100,00 EUR. Osnovica za obračuna PDV-a po stopi od 25% je 1100,00 EUR, PDV iznosi 275,00 EUR pa je ukupni trošak zastupanja utvrđen iznosom od 1.375,00 EUR.

36.1.Po osnovi plaćanja troška vještačenja tužiteljici je priznat trošak od 398,17 EUR, a kako je tužiteljica bila obveznik plaćanja sudske pristojbe za podnesenu tužbu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o tarifi sudski pristojbi, a za tužbu je platila pristojbu u iznosu od 53,09 EUR, ukopan izdatak tužiteljice je utvrđen iznosom od 1.826,26 EUR. Međutim, kako je tužiteljica zahtijevala trošak i iznosu od 1.683,28 EUR tada joj je priznat zatraženi trošak i to sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a, a jer je zateznu kamatu tužiteljica zahtijevala.

37. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 4. prosinca 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. OD Knezović i partneri j.t.d., Radnička cesta 54, Zagreb