Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2150/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OBI 14036333877, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2101/2019-51 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka pod točkom I. izreke.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana i ukida prvostupanjska odluka u obvezujućem dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom I. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 236- 157/2006 od 23.6.2006. zaključen između tužitelja i tuženika zajedno sa pripadajućim dodacima.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, na ime isplati iznos od 10.877,74 Eura sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od

0,70 EUR 31.08.2006.

0,80 EUR 30.09.2006.

0,58 EUR 31.10.2006.

10,62 EUR 31.03.2007.

20,32 EUR 30.04.2007.

20,11 EUR 31.05.2007.

19,96 EUR 30.06.2007.

20,09 EUR 31.07.2007.

20,20 EUR 31.08.2007.

23,62 EUR 30.09.2007.

23,58 EUR 31.10.2007.

23,88 EUR 30.11.2007.

23,75 EUR 31.12.2007.

24,18 EUR 31.01.2008.

24,42 EUR 29.02.2008.

35,99 EUR 31.03.2008.

35,10 EUR 30.04.2008.

34,75 EUR 31.05.2008.

35,18 EUR 30.06.2008.

34,55 EUR 31.07.2008.

34,58 EUR 31.08.2008.

34,96 EUR 30.09.2008.

54,65 EUR 03.11.2008.

46,61 EUR 02.12.2008.

54,65 EUR 07.01.2009.

56,56 EUR 04.02.2009.

58,68 EUR 05.03.2009.

54,83 EUR 06.04.2009.

54,90 EUR 06.05.2009.

53,65 EUR 03.06.2009.

52,26 EUR 07.07.2009.

51,79 EUR 08.08.2009.

52,98 EUR 14.09.2009.

51,89 EUR 06.10.2009.

51,24 EUR 02.11.2009.

53,63 EUR 01.12.2009.

55,48 EUR 05.01.2010.

57,50 EUR 02.02.2010.

57,50 EUR 03.03.2010.

61,31 EUR 07.04.2010.

60,83 EUR 03.05.2010.

62,75 EUR 01.06.2010.

74,52 EUR 01.07.2010.

67,46 EUR 09.08.2010.

81,39 EUR 01.09.2010.

75,53 EUR 07.10.2010.

77,77 EUR 24.11.2010.

82,12 EUR 02.12.2010.

34,90 EUR 31.12.2010.

29,06 EUR 31.01.2011.

31,31 EUR 28.02.2011.

28,70 EUR 31.03.2011.

29,17 EUR 30.04.2011.

40,22 EUR 31.05.2011.

98,82 EUR 02.07.2011.

124,34 EUR 04.08.2011.

112,80 EUR 01.09.2011.

103,51 EUR 30.09.2011.

100,20 EUR 04.11.2011.

98,22 EUR 01.12.2011.

42,11 EUR 31.12.2011.

44,26 EUR 31.01.2012.

44,55 EUR 29.02.2012.

43,06 EUR 31.03.2012.

44,07 EUR 30.04.2012.

44,76 EUR 31.05.2012.

108,99 EUR 07.07.2012.

109,53 EUR 03.08.2012.

108,36 EUR 06.09.2012.

106,59 EUR 30.09.2012.

109,36 EUR 09.11.2012.

107,71 EUR 07.12.2012.

109,81 EUR 04.01.2013.

104,47 EUR 31.01.2013.

106,46 EUR 07.03.2013.

109,84 EUR 05.04.2013.

107,64 EUR 04.05.2013.

103,62 EUR 05.06.2013.

101,52 EUR 03.07.2013.

102,58 EUR 06.08.2013.

105,33 EUR 10.09.2013.

108,13 EUR 04.10.2013.

107,03 EUR 05.11.2013.

107,73 EUR 03.12.2013.

107,51 EUR 03.01.2014.

59,65 EUR 03.02.2014.

60,68 EUR 01.03.2014.

60,19 EUR 01.04.2014.

59,01 EUR 02.05.2014.

58,80 EUR 02.06.2014.

59,03 EUR 02.07.2014.

60,12 EUR 04.08.2014.

61,82 EUR 01.09.2014.

61,55 EUR 02.10.2014.

62,25 EUR 04.11.2014.

62,96 EUR 04.12.2014.

62,81 EUR 02.01.2015.

63,11 EUR 02.02.2015.

63,11 EUR 02.03.2015.

63,11 EUR 28.03.2015.

63,11 EUR 02.05.2015.

63,11 EUR 02.06.2015.

63,11 EUR 30.06.2015.

63,11 EUR 31.07.2015.

63,11 EUR 01.09.2015.

63,11 EUR 30.09.2015.

4.390,25 EUR 30.09.2015."

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 236-157/2006 od 23.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 42.400,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamate obračunavaju na iznos kredita iz članka 2. ovog ugovora te kako se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 199,50 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 236-157/2006 od 23.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu banke, u dijelu u kojem korisnik kredita potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest o visini kamatne stope i visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu broj 236-157/2006 od 23.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika 20.12.2010., u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako glavnica kredita na dan 30.11.2010. iznosi 39.865.26 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odnosno 41.061,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 30.11.2010., članak 2., u dijelu u kojem mijenja članak 3. na način da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 6,50%, u dijelu u kojem se mijenja čl. 4. na način da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, članak 3. u kojem banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 3% od nedospjele glavnice kredita što iznosi 1.195,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, te da je za iznos naknade uvećana glavnica kredita.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Aneksa br. 2. Ugovora o kreditu broj 236-157/2006 od 23.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika 13.12.2011., u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako glavnica kredita na dan 30.11.2011. iznosi 40.728.69 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odnosno 41.543,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 30.11.2011., članak 2., u dijelu u kojem mijenja članak 3. na način da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 6,30%, u dijelu u kojem se mijenja čl. 4. na način da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, članak 3. u kojem banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 2% od nedospjele glavnice kredita što iznosi 814,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, te da je za iznos naknade uvećana glavnica kredita.

Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, na ime isplati iznos od 10.877,74 Eura sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi: na iznos od

0,70 EUR 31.08.2006.

0,80 EUR 30.09.2006.

0,58 EUR 31.10.2006.

10,62 EUR 31.03.2007.

20,32 EUR 30.04.2007.

20,11 EUR 31.05.2007.

19,96 EUR 30.06.2007.

20,09 EUR 31.07.2007.

20,20 EUR 31.08.2007.

23,62 EUR 30.09.2007.

23,58 EUR 31.10.2007.

23,88 EUR 30.11.2007.

23,75 EUR 31.12.2007.

24,18 EUR 31.01.2008.

24,42 EUR 29.02.2008.

35,99 EUR 31.03.2008.

35,10 EUR 30.04.2008.

34,75 EUR 31.05.2008.

35,18 EUR 30.06.2008.

34,55 EUR 31.07.2008.

34,58 EUR 31.08.2008.

34,96 EUR 30.09.2008.

54,65 EUR 03.11.2008.

46,61 EUR 02.12.2008.

54,65 EUR 07.01.2009.

56,56 EUR 04.02.2009.

58,68 EUR 05.03.2009.

54,83 EUR 06.04.2009.

54,90 EUR 06.05.2009.

53,65 EUR 03.06.2009.

52,26 EUR 07.07.2009.

51,79 EUR 08.08.2009.

52,98 EUR 14.09.2009.

51,89 EUR 06.10.2009.

51,24 EUR 02.11.2009.

53,63 EUR 01.12.2009.

55,48 EUR 05.01.2010.

57,50 EUR 02.02.2010.

57,50 EUR 03.03.2010.

61,31 EUR 07.04.2010.

60,83 EUR 03.05.2010.

62,75 EUR 01.06.2010.

74,52 EUR 01.07.2010.

67,46 EUR 09.08.2010.

81,39 EUR 01.09.2010.

75,53 EUR 07.10.2010.

77,77 EUR 24.11.2010.

82,12 EUR 02.12.2010.

34,90 EUR 31.12.2010.

29,06 EUR 31.01.2011.

31,31 EUR 28.02.2011.

28,70 EUR 31.03.2011.

29,17 EUR 30.04.2011.

40,22 EUR 31.05.2011.

98,82 EUR 02.07.2011.

124,34 EUR 04.08.2011.

112,80 EUR 01.09.2011.

103,51 EUR 30.09.2011.

100,20 EUR 04.11.2011.

98,22 EUR 01.12.2011.

42,11 EUR 31.12.2011.

44,26 EUR 31.01.2012.

44,55 EUR 29.02.2012.

43,06 EUR 31.03.2012.

44,07 EUR 30.04.2012.

44,76 EUR 31.05.2012.

108,99 EUR 07.07.2012.

109,53 EUR 03.08.2012.

108,36 EUR 06.09.2012.

106,59 EUR 30.09.2012.

109,36 EUR 09.11.2012.

107,71 EUR 07.12.2012.

109,81 EUR 04.01.2013.

104,47 EUR 31.01.2013.

106,46 EUR 07.03.2013.

109,84 EUR 05.04.2013.

107,64 EUR 04.05.2013.

103,62 EUR 05.06.2013.

101,52 EUR 03.07.2013.

102,58 EUR 06.08.2013.

105,33 EUR 10.09.2013.

108,13 EUR 04.10.2013.

107,03 EUR 05.11.2013.

107,73 EUR 03.12.2013.

107,51 EUR 03.01.2014.

59,65 EUR 03.02.2014.

60,68 EUR 01.03.2014.

60,19 EUR 01.04.2014.

59,01 EUR 02.05.2014.

58,80 EUR 02.06.2014.

59,03 EUR 02.07.2014.

60,12 EUR 04.08.2014.

61,82 EUR 01.09.2014.

61,55 EUR 02.10.2014.

62,25 EUR 04.11.2014.

62,96 EUR 04.12.2014.

62,81 EUR 02.01.2015.

63,11 EUR 02.02.2015.

63,11 EUR 02.03.2015.

63,11 EUR 28.03.2015.

63,11 EUR 02.05.2015.

63,11 EUR 02.06.2015.

63,11 EUR 30.06.2015.

63,11 EUR 31.07.2015.

63,11 EUR 01.09.2015.

63,11 EUR 30.09.2015. 4.390,25 EUR 30.09.2015."

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.103,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjska odluka u odbijajućem dijelu zbog "svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se žalbeni navodi prihvate.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelja obveže tuženiku naknaditi parnične troškove.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Predmet ovog parničnog postupka su glavni zahtjev tužitelja prema tuženika radi utvrđenja da je Ugovor o kreditu broj 236-157/2016 od 23. lipnja 2006. sklopljen između stranaka ništetan kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su ništetne odredbe članaka 2., 3., 4. i 6. navedenog ugovora o kreditu te članak 1. Aneksa broj 1 i aneksa broj 2 navedenom ugovoru o kreditu te radi isplate zbog ništetnosti navedenoga ugovora i navedenih odredaba toga ugovora na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa te s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

7. Iz utvrđenja suda prvog stupnja u bitnom proizlazi:

- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 23. lipnja 2006. na iznos od 42.400,00 CHF, a dana 20. prosinca 2010. Aneks ugovora broj 1., a 13. prosinca 2011. Aneks ugovora broj 2., kao i dana 16. studenog 2016.

- da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 2221/18 od 3. rujna 2019.

8. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, uređen sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, držeći da tužiteljica osnovano zahtjeva utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi, povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule, a jednako tako i povrat razlike glavnice do koje je došlo tijekom konverzije kredita, a koju razliku utvrđuje vještak svom u nalazu i mišljenju od 9. travnja 2015.

9. Prema odredbi Direktive 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmjeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Dalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor. Također se navodi da nije dovoljno da korisniku kredita odredbe ugovora budu gramatički jasne i vidljive, već je potrebno da korisnik kredita može procijeniti pravne i ekonomske posljedice ugovorne odredbe ili ugovora, a na temelju preciznih i razumljivih kriterija, odnosno da korisnik kredita kao potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute i da taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Nadalje se navodi kako se u odnosu na promjenu kamatne stope potrošaču već u vrijeme sklapanja ugovora moraju izložiti jasni i egzaktni parametri koji utječu na promjenu kamatnih stopa, a što je u konkretnom slučaju izostalo u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu. Ovakav zaključak da proizlazi i iz naprijed navedenih pravomoćnih odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

9.1. U konkretnom slučaju banka ni prije, a niti u vrijeme zaključivanja ugovora nije informirala tužitelja kao korisnika kredita (potrošača) o važnim činjenicama, odnosno o općem riziku vezano uz svaku valutnu klauzulu, te da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, niti ju je informirala o povećanom riziku zbog istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, to su sporne ugovorne odredbe ništetne, pa prema zaključku suda prvog stupnja tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka i pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323.st.1. u svezi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

10. Tuženik tvrdi da tužitelj nema pravo na povrat jer je s tuženom bankom sklopljen Aneks ugovora o kreditu kojim je konvertiran kredit, a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je prije svega uspostavljen ravnopravni odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u valuti EUR, pa je uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i zakonodavac je cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača (čl.19.b. ZID ZPK –načelo konverzije), te da predmet postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije odnosno postupanje tuženika u skladu sa ZID ZPK, a egzistentni odnos između parničnih stranaka jest onaj koji proizlazi iz Aneksa Ugovora o kreditu kojim je utvrđen iznos preplate.

11. Naime, iz Aneksa ugovora o kreditu, proizlazi da je navedeni dodatak ugovora sklopljen između stranaka na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) - konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena je konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF (IV a - čl. 19. a - čl. 19. i) odnosno citiranim zakonskim odredbama uređen je predmet konverzije, načelo konverzije kredita, način izračuna konverzije kredita, informiranje, konverzija kredita, prijelazno razdoblje, prava osobe koja je ispunila obvezu iz kredita, porezni tretman učinka konverzije i izvješće o provedbi konverzije kredita. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valutne klauzule u kreditu u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje naplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja banaka te se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZ PK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose između stranaka.

12. Naime, i iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

12.1. Posebno se glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, ističe da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

13. Naime, tužitelj se u navodima tužbe poziva na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

14. U postupku nije bilo sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

14.1. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717- 10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a.

14.2. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14.3. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Naime, prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužiteljici utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. To je jasno i po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev- 3142/18 da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

15. Naime, odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Sukladno odredbi članka 20 točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

23. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka. Stoga zbog vezanosti stavom u smislu odredbe članka 40 stavak 2. Zakona o sudovima ispravno je otklonjen prigovor zastare.

17. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj U

1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

17.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

18. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

19. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi ne samo je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZKP-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

20. Pritom je skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

21. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

22. Dakle, potrebno je utvrditi ne samo je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, već i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

23. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

24. Kako je, međutim, obzirom na naprijed izloženo ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na isplate s osnove ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj obvezi vezanoj za CHF, ali i pretplati po osnovi razlike između konvertirane glavnice valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu, a na temelju odredbe članka 380.točka 1. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka i odlučiti kao izreci.

25. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

26. U odnosu na žalbene navode tužitelja glede odbijajućeg dijela glavnog tužbenog zahtjeva s naslova ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i isplata s tog naslova potrebno je navesti da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

27. Sud prvog stupnja smatra da s obzirom na pravna stajališta Vrhovnog suda RH i suda EU-a nema ništetnosti cijelog ugovora o kreditu jer nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, moguća je ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale (kao Vrhovni sud RH Rev-77/2025). Stoga predmetni ugovor može opstati unatoč ništetnosti pojedinih odredbi ugovora (Direktiva Vijeća 93/2013/EEZ). Stoga je u ovom dijelu žalba neosnovana i valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić