Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2720/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nediljke Radić kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Rabar i Pavasović iz Zagreba, protiv tuženika Srpsko narodno vijeće, Zagreb, Ljudevita Gaja 7, OIB; 90226810133, zastupan po Lini Budak, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1515/2024- 46 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, dok se djelomično prihvaća žalba tužitelja, te pobijana prvostupanjska odluka

- potvrđuje pod točkom I. izreke koja se odnosi na troškove postupka.

- preinačuje pod točkom I. izreke s naslova isplate sa naslova naknade štete na način da ista u tom dijelu sada glasi:

"Nalaže se tuženiku, Srpskom narodnom vijeću, Zagreb, Ljudevita Gaja 7, OIB 90226810133, isplatiti tužitelju, JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2016. do isplate, a koje kamate su do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I Nalaže se tuženiku, Srpskom narodnom vijeću, Zagreb, Ljudevita Gaja 7, OIB; 90226810133, isplatiti tužitelju, JĆ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], iznos od 663,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2016. godine do isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.svibnja 2025. godine pa do isplate, a koje kamate su do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu od 7.299,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2016. godine do isplate, sa zahtjevom da sud naloži tuženiku s web portala brisati sadržaj teksta "Acid party", te sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog. III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku u odbijajućem dijelu zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

3. Žali se tuženik na obvezujući dio i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

4. Sud prvog stupnja je ujedno donio i rješenje o ispravku 8. rujna 2025.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

7. Predmet ovog postupka u ovom stadiju postupka je osnova i visina naknade štete zbog objave članka naziva "Acid party" autora ČĆ u kojem se iznose navodi kako je to iznijeto u tužbi i koje prema mišljenju tužitelja predstavljaju povredu prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast.

8. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je dana 17. prosinca 2015. tuženik iznio tekst na www.portalnovosti.com pod nazivom "Acid party" autora ČĆ kao i u tiskanom izdanju tjednika Novosti dana 18. prosinca 2015. na stranici 13. tekst pod naslovom "Acid party" autora ČĆ, i to sadržaja iznoseći za tužitelja:

- da je ulijevanje akumulatorske kiseline u usta manje opasno od pretakanja H2SO4 u mozak putem sadističkih tekstova te da tužitelj piše sadističke tekstove,

- da pisanjem tužitelj vrši ideološku nuždu,

- da je tužitelj potkoženi kapitalist čije je stvaranje u izravnoj korelaciji s opisanim postupkom mučenja koji uključuje akumulatorsku kiselinu i selotejp,

- da je tužitelj napisao ridikulozni, pretenciozni manifest, da je tužitelj HĆ korporativnog kapitalizma te da se u svojem radu okomljuje na socijalizam,

- da je tužitelj okorjeli velegradski snob koji ne vidi dalje od dlačica vlastitog nosa,

- da postoje Božićni party na kojima se "Bakićevi" jupiji napiju ŽĆ, našmrču bijelog i natrpaju sushijem te da se uz glazbu uhvate u vlakić i stanu skakutati kao napaljeni tapiri u predpubertetu,

- da je tužitelj apologet doktrine šoka,

- da gospodin tužitelj iza svakog ugla vidi BĆ,

- da je tužitelj burzovni špekulant.

9. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud prvog stupnja zaključuje da u odnosu na tekst sadržaja "Bakićevi jupiji se napiju Dom Perignona, našmrču bijelog i natrpaju sushijem te se uz glazbu uhvate u vlakić i stanu skakutati kao napaljeni tapiri u predpubertetu" isto predstavlja satirično mišljenje o tezama, zaključcima i razmišljanjima tužitelja.

10. Nadalje u odnosu na sadržaj teksta gdje je navedeno da je tužitelj HĆ korporativnog kapitalizma, da se okomio na socijalizam, da je tužitelj apologet doktrine šoka, da tužitelj iza svakog ugla vidi BĆ, sud smatra da se radi o vrijednosnim sudovima autora teksta i da je to novinarska sloboda o načinu pisanja i prezentiranja, dok u odnosu na dio teksta koji se odnosi na ulijevanje akumulatorske kiseline u usta, sadistički novinarski tekst, te vršenje ideološke nužde, potkoženi kapitalist te okorjeli velegradski snob i cijenjeni burzovni špekulant, radi o povredi prava osobnosti odnosno o namjernim uvredama na račun tužitelja.

11. Žalbeni navodi tuženika glede grešaka u pisanju prvostupanjske odluke zasigurno nisu predmet žalbenog postupka i predstavljaju greške suda prvog stupnja kod pisanja sudske odluke.

12. Daljnji žalbeni navodi glede dosuđujućeg iznosa s obzirom na činjenično stanje koje utvrđuje sud prvog stupnja na osnovu kojeg donosi predmetnu odluku, ne dovode u sumnju glede osnova odluku suda prvog stupnja.

13. Naime, potrebno je ukazati na ulogu novinara. Naime, u demokratskom društvu uloga novinara je da kroz načelo slobode izražavanja prenese informacije o stvarima koje se tiču javnosti, pri čemu treba razlikovati izjave o činjenicama i vrijednosne sudove, jer se činjenice mogu dokazivati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije podložna dokazu, ali mora postojati dovoljno činjenične osnove koja podupire te vrijednosne sudove, jer bi u suprotnom bili pretjerani.

14. Ustavni sud RH je u nizu svojih odluka ukazao na opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli, kroz test nužnosti u demokratskom društvu, primjenom načelnih stajališta ESLJP-a kod tumačenja – članak 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava – slobode izražavanja (kao Ustavni sud RH – U-III-458/18, U-III-3422/19 i dr.).

15. Prema tome sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak te za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na “informacije” ili “ideje” koje su blagonaklono prihvaćene, koje se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju.

16. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Ni članak 10. Konvencije, a ni članak 38. Ustava ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

17. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe “zahtjev” za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju te da za ograničenje slobode izražavanja navede relevantne i dostatne razloge (usp. s predmetom ESLJP-a Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske, br. 931/13, § 164., presuda od 27. lipnja 2017.).

18. Ograničenje slobode izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cijelosti, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usp. s predmetom ESLJP-a Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

19. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga od tuženika ne treba zahtijevati da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kad je riječ o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava. U suprotnom, sudovi se mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati je li riječ o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu, nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i “opći ton” (general tone) izjave o kojoj je riječ, imajući na umu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usp. s predmetom ESLJP-a Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

20. U okolnostima u kojima bi sporna izjava mogla utjecati na zaštitu ugleda ili prava drugih, taj je “sukob” potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja i, s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usp. s predmetima ESLJP-a Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.). Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usp. s predmetom ESLJP-a Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

21. Pravo na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva sastavni je dio prava na poštovanje osobnog života, zajamčenog člankom 35. Ustava, odnosno njemu srodnog prava na poštovanje privatnog života, zajamčenog člankom 8. Konvencije. Da bi se članak 35. Ustava, odnosno članak 8. Konvencije mogao primijeniti, napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život (v., primjerice, predmete J, navedeno, § 72.; te Narodni list, navedeno, § 55.).

22. Činjenične tvrdnje trebaju biti toliko jako uvredljive da njihova objava ima neizbježan izravan učinak na privatni život konkretnog pojedinca. Pritom, treba voditi računa o tome je li riječ o osobi koja je nepoznata javnosti ili javnoj osobi. Osoba nepoznata javnosti može tražiti određenu zaštitu prava na poštovanje svog privatnog života. Međutim, kad je riječ o javnoj osobi, granice prihvatljive kritike šire su jer je javna osoba neizbježno i svjesno izložena javnom nadzoru i stoga mora pokazati posebno visok stupanj tolerancije.

23. U pitanjima od javnog interesa postoji malo prostora za ograničenje slobode izražavanja.

24. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (usp. s predmetima ESLJP-a Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od **.**.2007. TĆ protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.).

25. Satira je oblik umjetničkog izražavanja i društvenog komentara koji svojim inherentnim značajkama preuveličavanja i iskrivljavanja stvarnosti prirodno nastoji provocirati i uznemiriti. Prema tome, svako miješanje u pravo umjetnika, ili bilo koga drugoga da upotrebljava taj način izražavanja, treba ispitati s posebnom pažnjom.

26. Ismijavanje stvarnih činjenica i događaja u društvu, a ne izmišljenih, time da je u satiričnom izričaju dopušteno javne osobe kritizirati "žešćim tonom" nego li osobe koje po svom djelovanju nisu javne, no i u tom kritiziranju "žešćim tonom" nije dopušteno da se onim što je objavljeno može vrijeđati dostojanstvo, ugled i čast osobe o kojoj se piše u obliku satire, a takav stav (što je satira i što se dopušta u satiričnom izričaju) je zauzeo i najviši sud sudbene vlasti Vrhovni sud RH u svojim odlukama broj Rev-930/06 od 23. studenog 2006., Rev-669/06 od 13. ožujka 2007.

27. Slijedom iznesenog, a s obzirom da prema Ustavu RH zajamčena je sloboda misli i izražavanja misli, što sadržava i slobodu medija isto je podložna ograničenjima propisanih Ustavom i zakonom i uostalom Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda članak 8. jamči pravo na poštovanje privatnog života, to je mjerodavno upravo pitanje satire i opravdanosti predmetnog pisanja u javnom interesu.

28. Kako treba u kontekstu cjelovitog članka sagledati pitanje povrede prava osobnosti, a ne samo djelomično, kako to ističe sud prvog stupnja, to je prema mišljenju ovog suda, a s obzirom na naprijed navedeno opravdan tužbeni zahtjev tužitelja.

29. S obzirom na vrijeme štetnog događaja promatra se pitanje tužitelja kao javne osobe, pa u ovakvim slučajevima pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života – pravo na čast i ugled, treba postići ravnotežu između prava pojedinca za zaštitu ugleda i prava druge strane na slobodu izražavanja zajamčene člankom 10. Konvencije s tim da se treba paziti da tekst nedvojbeno se odnosi na pitanje od javnog interesa, te da se radi o javnosti poznatoj osobi jer su granice prihvatljive kritike šire kada je u pitanju političar odnosno javna osoba, nego kada je riječ o privatnoj osobi.

30. Radi se o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu to je upravo zadatak suda da se postigne pravična ravnoteža između tih prava i prema okolnostima slučaja utvrdi je li ograničenje izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju odnosno je li postupanjem tuženika nastala povreda prava osobnosti – časti i ugleda tužitelja.

31. Prema stanju u spisu i na osnovu rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi da tekst tuženika ipak, uzimajući u kontekst i način pisanja tuženika čini povredu prava osobnosti tužitelja, jer naslovljen na tekst tužitelja u "Jutarnjem listu" ne ukazuje na opravdanost pisanja predmetnog teksta, niti u dijelu za kojeg sud prvog stupnja smatra da predstavlja vrijednosti sud tuženika i ne dovode u svezu ime tužitelja, kao i u dijelu za koji sud prvog stupnja smatra da utječe na povredu prava osobnosti tužitelja, jer prema ustaljenoj sudskoj praksi treba sagledati utjecaj cjelokupnog članka na okolnosti slučaja, odnosno staviti u omjer slobodu mišljenja i izražavanja u odnosu na javni interes i time povredu prava osobnosti tužitelja.

32. To što je tuženik objavio tekst tužitelja, bez osvrta i isprike, ne znači isključenje prava odgovornosti tuženika na naknadu štete.

33. Inače sud kada odlučuje o prigovoru osobe koja tvrdi da je pisanjem povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled, ishod te ocjene treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli. Radi se o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova da postignu pravičnu ravnotežu između tih prava (kao Ustavni sud Republike Hrvatske U-III-458/18).

34. Vrijednosni sudovi mogu biti i uvredljivi, ali pod uvjetom da je njihovo objavljivanje u javnom interesu i da su ti vrijednosni sudovi iznijeti u dobroj vjeri.

35. Dobra vjera (bona fides) je načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno, korektno, s dužnom pažnjom, tj. sukladno pravilima profesije. Načelo dobre vjere u izravnoj je svezi s iznimno važnim društvenim zadaćama javnih glasila, pravilima i etikom novinarske profesije, Ustavom, međunarodnim konvencijama i zakonom propisanim pravima i obvezama novinara i medija.

36. Kako svaka informacija, odnosno pravo na slobodu izražavanja mora biti stavljeno u ravnotežu u odnosu na utjecaj glede zaštite ugleda i prava, i radi se o jednakim pravima, to prema mišljenju ovog suda, s obzirom na cjelokupni tekst predmetnog članka, ima se smatrati opravdanost donošenja predmetne odluke – članak 373. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer bitne činjenice nisu sporne i moguće ih je utvrditi, ali je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

37. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a uzimajući u obzir povredu prava osobnosti kod tužitelja, iako je u vrijeme štetnog događaja bio javno eksponirana osoba, to su žalbeni navodi tužitelja glede visine dosuđenog iznosa djelomično opravdani.

38. Prema ustaljenoj sudskoj praksi opravdan je iznos od 2.000,00 Eur, jer prema odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud treba uzeti u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja i dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

39. Ljudsko dostojanstvo ima svaki čovjek samim tim što je ljudsko biće, a kada se misli na čast svaka osoba kao ljudsko biće ima pravo tvrditi da ima čast koja ovisi o njenim vlastitim, moralnim i drugim vrijednostima, dok je ugled percepcija o nekoj osobi i njenim kvalitetama, vrijednostima i zaslugama u društvu.

40. Težina povrede i okolnosti slučaja glede novčane naknade zbog povrede časti ugleda i dostojanstva dosuđuje se samo onda ako je ta povreda iznimno teška i ako kod pogođenog izaziva osobito intenzivnu duševnu bol.

41. Ujedno je potrebno navesti, a s obzirom na tekst tuženika da je životno i logično da tekst izaziva kod tužitelja određene posljedice što se prema stanju u spisu i dogodilo, a tuženik nije predočio dokaze koji bi to negirali (članak 219. ZPP-a).

42. Tuženik je trebao biti toga svjestan, kao i svaki prosječni čovjek odnosno kao profesionalac u svom poslu.

43. Okolnosti slučaja, a s obzirom na stanje u spisu opravdavaju osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja te dosuđeni iznos kako je navedeno u izreci ove odluke.

44. S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, te činjenicu da je tužitelj na ročištu održanom dana 6. veljače 2023. godine, a na kojem je zaključena glavna rasprava, tražio troškove parničnog postupka, no iste nije precizirao, a niti je dostavio troškovnik, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu troškova postupka. Žalbenim navodima tužitelj ne precizira troškove žalbenog postupka, pa je stoga valjalo u ovom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku, sukladno odredbi članka 154. i 155. stavak 1. ZPP-a odnosno članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić