Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1491/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Jozo Đikić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pn-88/20-42 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pn-88/20-42 od 23. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. i III. izreke
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.205,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke) odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.162,20 eura (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 982,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke)
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška i troška žalbe tuženiku.
2.2. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadom imovinske štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja uslijed štetnog događaja kojeg je prema navodima tužitelja skrivio osiguranik tuženika .
5. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka odluke nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima odluke, da odluka uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Posebno, razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Među strankama nije sporno da je 11. veljače 2020. došlo do štetnog događaja u kojem su sudjelovali tužitelj, kao vozač vozila marke Mercedes E 320 reg. oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika, kao vlasnik vozila Audi A3, reg ozn. [registarska oznaka]
6.1. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, dinamika nastanka štetnog događaja, uzročna veza između dinamike štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja, visina tužbenog zahtjeva, te aktivna legitimacija tužitelja.
7. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da iz tužbe i iskaza tužitelja proizlazi da je 11. veljače 2020. u Sesvetskom Kraljevcu na kraju Željezničke ulice kod križanja sa Dugoselskom ulicom, došlo do štetnog događaja na način da je vozilo Audi A3 kojim je upravljao osiguranik tuženika LE, a koje je bilo zaustavljeno na pješačkom prijelazu, te se nalazilo ispred vozila tužitelja, radi propuštanja biciklista naglo krenuo unatrag, uslijed čega je na tada zaustavljenom i propisno udaljenom vozilu tužitelja nastala materijalna šteta
- da je tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom naveo da oštećenja na vozilu tužitelja ne odgovaraju opisanoj dinamici nastanka štetnog događaja, obzirom da prilikom očevida na mjestu prometne nezgode nisu pronađeni materijalni tragovi na kolniku koji bi mogli potjecati od navedene prometne nesreće, da ne odgovaraju visine kontaktnih oštećenja vozila, te da je prilikom sudara došlo do znatnog poniranja tužiteljevog vozila uslijed intenzivnog kočenja vozila tužitelja, što ukazuje na nalet istog na vozilo osiguranika tuženika
- da su iskazi svjedoka EE i ČE, suputnika tužitelja, zaposlenih kod istog poslodavca kao i tužitelj, sukladni iskazu tužitelja vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja
- da iz iskaza svjedoka KE, koji je u trenutku nezgode izlazio iz pošte, proizlazi da je isti začuo snažan udarac i kada se okrenuo da je vidio kako se dva vozila razdvajaju na način da se prvo vozilo pomiče unaprijed po zebri do kolnika Dugoselske ceste, dok samu nezgodu, odnosno udarac nije vidio
- da iz suglasnih iskaza tužitelja, svjedoka EE, ČE i A proizlazi da je osiguranik tuženika LE, nakon izlaska iz vozila, izjavio da je kriv za nastanak štetnog događaja
- da iz Europskog izvješća o prometnoj nesreći od 11. veljače 2020. (dalje: Izvješće) proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika kretalo unatrag, dok je vozilo tužitelja bilo parkirano odnosno zaustavljeno, te kako su navedeno Izvješće popunili i potpisali AE, ovdje tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja i vozač vozila Mercedes E 320 reg. oznake [registarska oznaka] i LE, kao ugovaratelj osiguranja kod ovdje tuženika, te kao vozač vozila Audi A3, reg ozn. [registarska oznaka].
- da iz iskaza svjedoka NE proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na način da je isti stajao na raskrižju ranije navedenih ulica, te da je radi propuštanja biciklista krenuo unatrag, kada je na njega doletio tužitelj, krećući se velikom brzinom, pritom navodeći kako je prvo priznao krivnju za štetni događaj i potpisao navedeno Izvješće, no da je kasnije razmislio i shvatio da nije kriv
- da je prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću utvrđeno da dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja tehničkim putem nije bilo moguće točno utvrditi, ali da varijanta odigravanja nezgode kako je o istoj iskazivao tužitelj, da bi vozilo osiguranika tuženika prilikom vožnje unatrag stražnjim dijelom udario u prednji dio njegovog zaustavljenog vozila, bila tehnički moguća i prihvatljiva, te je ista skladu sa skicom Izvješća o prometnoj nezgodi koju je po štetnom događaju potpisao i osiguranik tuženika, te da su oštećenja na oba vozila (po mjestu nastanka, visini, opsegu i intenzitetu), mogla nastati pri tužiteljevoj iskazanoj varijanti odigravanja štetnog događaja, kao i da je osiguranik tuženika prije poduzimanja radnje vožnje unatrag provjerio svoje retrovizore (unutarnji i vanjske), do štetnog događaja ne bi došlo, pritom procjenjujući da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta koja svedena na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 24.150,84 kn
- da je tuženik prigovarao po vještaku utvrđenoj dinamici nastanka štetnog događaja, te se vještak usmeno očitovao na prigovore tuženika na ročištu od 13. veljače 2023., iskazujući, među ostalim, da ukoliko se oštećenja na vozilima podudaraju u dvije različite točke (što je ovdje slučaj) onda se moraju podudarati i u svim ostalim točkama, da su fotografije koje je tuženik dostavio u spis ne pokazuju iste širine vozila pa se oštećenja na vozilima ne mogu dovesti u međusobnu korelaciju, što je propust osobe koja je oštećenja fotografirala, a ne vještaka, te kako priložene fotografije nisu slikane na adekvatan način pa da isti ne može govoriti o poniranju, odnosno neponiranju vozila tužitelja. Konačno, nakon što je vještaku prezentiran iskaz svjedoka NE, isti navodi da se s obzirom na štećenja na vozilima, prvenstveno na vozilu tužitelja za koje postoji izvid štete može procijeniti da je relativna sudarna brzina bila mala, oko 10-15 km/h, pa se u tom slučaju tužitelj nije mogao kretati velikom brzinom na koju upućuje svjedok, da bi u tom slučaju vozilo osiguranika tuženika bilo odbačeno prema naprijed a o čemu tijekom postupka nije bilo iskazivano, te da je tužitelj neposredno prije štetnog događaja bio u radnji intenzivnog kočenja pri kojem bi došlo do poniranja vozila prilikom rekonstrukcije na kolniku, da bi morali biti pronađeni tragovi kotača vozila tužitelja, a koji prema iskazima nisu pronađeni. Stoga je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.
8. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.
8.1. Odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje: ZOSPC) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, dok je stavkom drugim navedenog članka propisano da prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Člankom 44. stavkom 1. navedenog zakona propisano ej da prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovoga Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud, obrazlažući pobijanu presudu u bitnom naveo kako prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja o dinamici nastanka prometne nezgode, koji su potvrdili i svjedoci EE i GE, a djelomično i svjedok A, dok je prometni vještak u pisanom nalazu i u usmenom očitovanju jasno naveo da je dinamika nastanka prometne nezgode kako u je prikazao tužitelj moguća i vjerojatna, dok varijanta svjedoka NE, da bi tužitelj na njega naletio velikom brzinom, nije vjerojatna a s obzirom na nastala oštećenja na vozilu.
9.1. Pritom je prvostupanjski sud i otklonio tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, istaknut na ročištu 22. veljače 2022., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, navodeći da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je riječ o njegovom vozilu, a isto da se može zaključiti i iz Izvješća o prometnoj nezgodi u kojem je tuženik naveden kao osiguranik-ugovaratelj osiguranja, dok vjerodostojnost te isprave tuženik nije osporavao, kao ni i iskaz tužitelja u tom dijelu, dok se vlasništvo tužitelja nad vozilom može zaključiti i iz nesporne činjenice da je upravo tužitelj sa tuženikom vodio pregovore oko naknade štete na vozilu u mirnom postupku, te bio na izvidu štete, te da je svu korespondenciju tuženik vršio sa tužiteljem.
9.2. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, obzirom da je postupao protivno pravilima o sigurnosti prometa, jer se prije vožnje unatrag nije uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, te je sud prihvativši visinu štete utvrđenu u ranije navedenom vještačenju, djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i to za iznos od 3.205,37 eur /24.150,84 kn, dok je zahtjev za isplatom više zatraženog iznosa odbio kao neosnovan. S navedenim utvrđenjima suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
10. U žalbi tuženik u bitnom ponavlja navode iz odgovora na tužbu o dinamici nastanka štetnog događaja, osporava nalaz i mišljenje vještaka i dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja.
11. Vezano uz tuženikove navode o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, koje je isti istaknuo nakon zaključenja pripremnog ročišta za navesti je da je riječ o materijalnopravnom prigovoru na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti, te koji se može isticati i nakon zaključenja pripremnog ročišta, ali se radi njegova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi (čl. 288.a st. 6. ZPP-a). Stoga neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužitelj bio dužan naknadno dostaviti vozačku dozvolu, dok je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge kojima je otklonjen navedeni prigovor.
12. Neosnovano tuženik smatra da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati u dijelu u kojem prvostupanjski sud navodi da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je tehnički moguće da je vozilo tužitelja u trenutku sudara bilo zaustavljeno, dok prema navodima tuženika navedeno ne proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka. Suprotno žalbenim navodima iz nalaza i mišljenja kao i usmenog saslušanja vještaka proizlazi da je da varijanta odigravanja nezgode kako je o istoj iskazivao tužitelj, tehnički moguća i prihvatljiva, te da je u skladu sa skicom Izvješća o prometnoj nezgodi i samim Izvješćem kojeg je po štetnom događaju potpisao i osiguranik tuženika. Pritom je tuženikova interpretacija spomenutog nalaza i mišljenja (da iz istog ne bi proizlazilo da je tužitelj naveo da bi njegovo vozilo u trenutku sudara bilo zaustavljeno) suprotna utvrđenjima vještaka koji je imao uvid kako u iskaz tužitelja (da bi njegovo vozilo u trenutku sudara bilo zaustavljeno), tako i u Izvješće, čije je sadržaj ranije naveden.
13. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio varijantu nastanka štetnog događaja prema iskazu svjedoka NE da bi tužitelj naletio na vozilo osiguranika tuženika velikom brzinom, ocijenivši kako ista nije vjerojatna, obzirom da su prema očitovanju vještaka, u tom slučaju trebali biti vidljivi tragovi kočenja, dok sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nisu pronađeni materijalni tragovi na kolniku koji bi mogli potjecati od navedene prometne nesreće. Konačno, neosnovana je tuženikova interpretacija iskaza svjedoka KE, obzirom da navedeni svjedok u svom iskazu samo navodi kako nezgodu i trenutak iste nije vidio, dok razdvajanje vozila nakon nezgode i potom pomicanje vozila osiguranika tuženika prema naprijed, ne predstavlja svjedočenje o odbačaju vozila tuženika kao posljedice naleta tužitelja.
14. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tuženika
15. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 4. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
