Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1277/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Gloriji Anzulović Roki, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-13/2023-8 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-13/2023-8 od 14. travnja 2023.
II. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I.Nalaže se tuženiku FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 08. srpnja 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.851,48 EUR (13.950,00 kuna)."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kuna, uzrokovanih tuženikovim izjavama danim medijima.
6. U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio:
- da je tuženik za „Dalmatinski portal“ dao intervju, koji je objavljen 12.lipnja 2020., a u kojemu je iznosio svoje mišljenje o političarima te je za tužitelja izjavio: "Zloćudni tumor ovoga grada koji su proizveli HDZ i SDP. On je 12 godina vlast u ovom gradu i županiji na ovaj ili onaj način te postaje tužno gledati kako svako četiri godine najavljuje povratak bez da je ikad otišao. Umjesto pošalica 'N se vraća' volio bih vidjeti film 'Žele dugove vraća', al' taj film nećemo gledati u našim kinima. Unatoč svemu negativnom ujedno je jedan od najiskrenijih političara, pa mu se teško može prigovoriti da je prevario birače koji su ga izabrali, više se moramo zapitati tko to živi među nama kad se zgražamo nad izjavama i potezima dotičnog.".
- da je 13. lipnja 2020. tuženik za "Slobodnu Dalmaciju" izjavio: "Već godinama Split je k..... zahvaljujući vašim HDZSDPHGS koalicijama, al neće više bit. Splitu je pun k.... Pun k.... vas, vaših prijetnji i vašeg lopovluka. Ovo šta nije pobiglo od vas ostalo je samo da bi vam se suprostavilo. Pa sad prijeti koliko hoćeš, al jedno je sigurno, dugove vratiti nećeš."
- da je tužitelj u iskazu ostao pri svojim tvrdnjama iz tužbe te je u bitnom naveo: da je pročitavši izjavu osjetio strah za sebe i svoje bližnje; da je navode iz drugog članka shvatio kao prijetnju; da s tuženikom ranije nije imao kontakte, a on se samo htio preko njega politički afirmirati; da je izjavu doživio tako da se njega, kao i tumor u medicinskom smislu, treba ukloniti.,
- da je tuženik u iskazu ostao pri svojim navodima iz odgovora na tužbu, priznao je da su njegove izjave vjerno prenesene u medijima te je naveo da je tužitelj kao političar naviknut na puno goru verbalnu komunikaciju.,
- da je pregledom spisa br. K-732/2020 razvidno da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak zbog toga što je, prema navodima optužnice, 12. lipnja 2020. prijetio tuženiku zbog izjava u predmetnom članku.
7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja te ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da tuženik izrečenim tvrdnjama u javnom mediju koji je dostupan većem broju ljudi nije kod tužitelja dovelo do osjećaja nelagode, emotivne povrijeđenosti i napetosti zbog čega prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji osnova za naknadom neimovinske štete kako je to tužitelj sukladno članku 19. stavak 1. i 2., i članku 1045. i članku 1098. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO) s te osnove zatražio iznos od 30.000,00 kuna.
8. Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan obzirom da žalbenim razlozima tuženika nije doveden u sumnju.
9. Tuženik ne osporava sadržaj sporne informacije ali on tvrdi da ona nije mogla tužitelju opravdano povrijediti čast i ugled i da tužitelju s toga ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete.
10. Naime, svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (članka 19. stavci 1. i 2. ZOO-a), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba članka 35. Ustava Republike Hrvatske – "Narodne novine" broj: 56/91, 135/97, 8/98, 130/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 35/14, dalje u tekstu: Ustav) dok je u isto vrijeme riječi i u konvencijskom pravu odredba članka 8. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje u tekstu: EKLJP).
11. Nasuprot ovom pravu tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba članka 38. stavak 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredbe članka 10. stavak 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim i radi zaštite ugleda i prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupaka koja se može drugom prouzročiti šteta (članka 8. ZOO-a).
12. Člankom 10. Konvencije pod nazivom "sloboda izražavanja" propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primijene i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti, bez obzira na granice. Prema stavku 2. istog članka kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim Zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti, javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda, radi zločina, radi zaštite zdravlja i morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, rad sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.
13. U ovom slučaju upravo i radi se o sukobu između tuženikova prava na slobodu i izražavanje s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge strane koji sukob je potrebno razriješiti uspostavljanjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da upotrebom javnog prava ili slobode ne smije se ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda u određenoj mjeri koja ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.
14. Tužitelj kao političar mora iskazivati veći stupanj tolerancije prema kritici javnosti nego što su to dužne privatne osobe koje nisu izložene javnosti. Za pluralno i demokratsko društvo od velike je važnosti osiguranje prava na slobodu izražavanja, no to ne znači da se radi o apsolutnom pravu nego je isto podloženo ograničenjima.
15. Ovaj sud smatra da se neimovinska šteta može i treba prvenstveno razmotriti u duhu odredbe članka 1099. ZOO-a, kojem je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude odnosno isprike, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom. Upravo ti oblici "popravka neimovinske štete" bi trebali biti prioritetni jer su po svojoj naravi prikladnije sredstvo saniranja neimovinske štete bar kada je u pitanju neimovinska šteta o kakvoj je u ovom slučaju riječ, a ne pravična novčana naknada koja je propisana odredbom članka 1100. ZOO-a.
16. Naime, odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da samo za takvu novčanu naknadu zakon je propisao da se ona dosuđuje kada to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju, te da pri odlučivanju o visini treba voditi računa o cilju kojem bi služila naknada, ali o tome da se njome ne povode težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
17. Imajući u vidu naprijed navedeno po ocijeni ovog suda, naprijed navedeni tekst tuženika ne sadrži tako ozbiljno uplitanje u privatni život tužitelja koji je ujedno i javna osoba, a niti ugrožava u toj mjeri osobni integritet tužitelja da bi opravdala dosudu u novčanoj naknadi.
18. Prema tome vodeći računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, njezinoj naravi i društvenom svrhom ovaj sud ocjenjuje da ne postoje okolnosti koje bi u ovom slučaju opravdale dosuđenje novčane naknade, kao i objavljivanje presude odnosno ispriku, radi čega je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. potvrditi prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
19. Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbama članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a te odredbama Tarife o naknadama i naknade troškova za rad odvjetnike („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelj određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
20. Zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).
U Splitu, 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras Ivanišević
