Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj:Gž-1386/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Šmit, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3125/2020-32 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3125/2020-32 od 31. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i pod točkom III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.187,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. kolovoza 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem predlaže da na glavnicu zakonska zatezna kamata teče od 10. lipnja 2020. do 19. kolovoza 2020. kao s dijelom koji nije osnovan (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.090,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što pobija i točku III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tužitelj je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4.3. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete od tuženika u iznosu od 4.187,36 eura, koji zahtjev temelji na tvrdnji da je tu štetu pretrpio u prometnoj nezgodi 13. svibnja 2020. kao vozač vozila, reg. oznake marke Nissan x- trail registarske oznake [registarska oznaka], na autocesti cca 1114 m od naplatnih kućica Lučko prema Zagrebu, uslijed naleta na šumsku divljač - srnu prednjim djelom svog vozila.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je i dalje odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i posljedično tome obveza tuženika za naknadu nastale imovinske štete tužitelju.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je 13. svibnja 2020. tužitelj desnom stranom u pravcu Zagreba, kada je na vozilo naletjela divlja životinja – srna,

- da je iz iskaza svjedoka OĐ, zaposlenika tuženika, proizlazi kako je na mjestu štetnog događaja zatekao automobil i srnu i da su on i kolega obilježili prostor i u tom momentu životinja da je ustala i otrčala u nepoznatom smjeru, kao što je naveo i da su sva čvorišta podložna ulaženju divljači i pasa te da se to ne može kontrolirati,

- da svjedok SĐ, također zaposlenik tuženika, u bitnom potvrđuje navedeno od strane svjedoka OĐ,

- da je na lice mjesta izašla i policija iz II PP Zagrebačke i to neposredno nakon prometne nezgode, a o čemu je sastavila zapisnik 13. svibnja 2020. s fotokopijama oštećenja vozila tužitelja te opisom tog oštećenja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, dipl.ing. CĐ proizlazi kako je tužitelj upravljao vozilom brzinom od 101 km/h, a ograničenje brzine na toj dionici je 100 km/h, pri čemu je naveo kako bi nalet vozila na srnu bio neizbježan i pri brzini od 100 km/h,

- da iz nalaza i mišljenja istoga vještaka proizlazi da visina štete iznosi 4.187,36 eura,

- da se vještak na prigovore tuženika usmeno očitovao, navodeći kako je na mjestu štetnog događaja ograničenje brzine iznosilo 100 km/h i da tu postoji i prometni znak, a ne kako su naveli pripadnici II PP u zapisniku da je ograničenje brzine 80 km/h,

- da dalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je popravak izvršen oko dvije godine prije pisanja predmetnog nalaza i mišljenja i da je popravak izvršen u skladu s izvidom štete sačinjen od strane Croatia osiguranje d.d. te da u tom izvidu štete nema naznaka da bi neka oštećenja na vozilu potjecala iz vremena prije prometne nezgode već da se može zaključiti da su sva predmetna oštećenja nastala u štetnom događaju.

7.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao da tuženik neosnovano ističe prigovor uzročno posljedične veze navodeći da redovno putem svojih ophodarskih službi obilazi prometnicu i da je održava, a što da je u suprotnosti s izvedenim dokazima, pri čemu je naveo kako je propustom tuženika zbog neodržavanja prometnice na javnu cestu izišla srna, zbog čega da je prometna nezgoda bila neizbježna.

7.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio i to na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, dipl.ing. CĐ, da je tužitelj vozio brzinom od 101 km/h, a ograničenje brzine na toj dionici da je 100 km/h, te da bi nalet vozila na srnu bio neizbježan i pri brzini od 100 km/h, te kako je isti vještak tvrdio i visinu štete na vozilu koja u novčanoj protuvrijednosti iznosa od 4.187,36 eura i da je vozilo popravljeno prema izvidu štete sačinjenom od strane Croatia osiguranje d.d. i da u tom izvidu štete nema naznaka da bi neka oštećenja na vozilu potjecala iz vremena prije prometne nezgode, to je taj sud prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao stručno i objektivno, a koje je dano na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, zaključio da je tuženik odgovoran tužitelju za štetu koju trpi, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da mu isplati zatraženi iznos imovinske štetu skupa sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2020. do isplate, jer je tužitelj prema nalogu za plaćanje taj iznos prema ispostavljenom računu uplatio za popravak vozila Servisu ZAK d.o.o.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika ističe se, da se odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom ne iscrpljuje samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti i ophodnjom tuženikove službe, nego je odštetnopravno odgovoran i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Ovo i iz razloga, što redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, a teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su tuženika, što tuženik u ovom postupku nije dokazao.

9.1. Okolnost što se u konkretnom slučaju divlja životinja - srna mogla pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava tuženik i koja je oštećena, odnosno na čvorištu koje je prema iskazu svjedoka dosta veliko i koja su podložna ulaženju pasa i divljači, upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor i pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštitna ograda i promet na čvorištima nisu održavani na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

9.2. Stoga, ni činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste i da nisu bila uočena nikakva oštećenja i da u blizini čvorišta, odnosno blizu ulaza na autocestu nema ograde, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste niti znači da propusta u održavanju nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana, divljač, u konkretnom slučaju srna, se ne bi mogla zateći na autocesti, i to na udaljenosti većoj od jednog km prije naplatnih kućica Lučkog, gdje se desila prometna nezgoda, prema činjeničnim navodima tužbe i iskazu tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno.

9.3. S obzirom na izneseno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, pa je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 25/13., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti.

10. Naime, odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači uređena je odredbom članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19. – u daljnjem tekstu: ZC) koji je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja.

10.1. Odredbom članka 50. stavkom 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. istog članka, propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

10.2. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači po osnovi krivnje.

11. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je na kolnik autoceste izletjela srna i da tuženik upravlja predmetnom autocestom, to ju je bio u obvezi održavati, zbog čega je dužan naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da održava takvu autocestu koja sprječava izlazak divljači na istu.

11.1. U pogledu ostalih žalbenih navoda ističe se, da za sve ono što se nalazi na cesti odgovoran je onaj koji njome upravlja, a takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice: Rev-x230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Rev-1272/2021-3 od 24. svibnja 2023. i Rev-1187/2024-2 od 12. studenog 2024.) u kojim je izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za nastalu štetu po načelu krivnje odgovara tuženik u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a.

12. Budući da u ovom predmetu nije utvrđeno na koji način je srna dospjela na autocestu niti je tuženik na tu okolnost predlagao dokaze, tuženik kao pravne osobe koja upravlja predmetnom autocestom nije dokazao da na njegovoj strani nije bio propusta u održavanju ceste.

12.1. Na temelju izloženog, a suprotno žalbenim navodima, pravilnom je primjenom odredbe članka 50. stavka 1. ZC-a prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, utvrđena krivnja i odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja zbog propusta u održavanju auto ceste, pa je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen kao osnovan zbog čega je tuženik obvezan naknaditi tužitelju traženu štetu utvrđenu po ovlaštenom sudskom vještaku skupa s dosuđenim kamatama, a koju visinu i dospijeće ni tuženik posebno ne spori.

13. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifom na nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), pa neosnovano tuženik tvrdi da tužitelju trošak u odnosu za dva podneska da ne pripada, kada iz spisa proizlazi da su i ti podnesci bili potrebni za parnicu i da je sud u pogledu istih pravilno obračunao trošak.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci u točki I. izreke, ove presude.

15. Trošak žalbenog postupka tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio, dok trošak tužitelju za sastavljanje odgovora na žalbu prema mišljenju ovoga sudu nije bio potreban za parnicu primjenjujući odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove presude.

U Splitu 4. prosinca 2025.

Sutkinja:

Arijana Bolanča