Poslovni broj: Us I-2369/2024-18

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik [obrt]", [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, Antuninska 3, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava Ploče, Trg kralja Tomislava 16, Ploče, radi uklanjanja, nakon javne rasprave zaključene 5. studenoga 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava Ploče, KLASA: UP/I-362-02/24-02/835, URBROJ: 443-02-03-20-24-01 od 9. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/835, URBROJ: 443-02- 03-20-24-01 od 9. rujna 2024. naređeno je investitoru KI, ovdje tužitelju, da u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja ukloni izgrađene građevine ugostiteljske namjene i to kioska - šanka sa kosim dvostrešnim krovom, tlocrtne površine 400 x 300 cm, uz koji je postavljen WC površine 300 x 200 cm, metalne nadstrešnice, tlocrtne površine 650 x 730 cm, te drvene terase oslonjene na metalne stupove, tlocrtne površine 970 x 390 + 600 x 320 cm, koji su izgrađeni na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (pomorsko dobro) i u moru, budući da nije ishodio propisano odobrenje za gradnju (izvršnu građevinsku dozvolu).

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 7. listopada 2024. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredbi upravnog postupka. U bitnom ističe kako niti u zapisniku o inspekcijskom nadzoru, niti u osporenom rješenju, nije navedeno na koji način su inspektori izvršili mjerenje površina kioska, nadstrešnice, sanitarnog čvora i terase, slijedom čega je mišljenja kako navedene mjere nisu ispravno utvrđene, pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a samim time je i rješenje nepravilno.Također, da u obrazloženju rješenja nije naveden razlog zbog kojeg je tužitelj navodno trebao ishoditi građevinsku dozvolu, a time i zbog čega mora ukloniti objekte. Nadalje, ističe kako je ishodio rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru 12. MIKROLOKACIJA « [adresa] izvan lučkog područja«, lokacija broj 12.2, KLASA: UP/I-342-01/24-02/10, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 09. srpnja 2024., kojim kako mu je dana dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika, za razdoblje od 2024. do 2028. na predmetnoj lokaciji, odnosno na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pripreme i usluživanja pića i hrane, sredstvo za obavljanje djelatnosti šank na otvorenom s točionikom + terasa površine 60 m2 sukladno grafičkom prikazu koji je sastavni dio tog rješenja. Također, tužitelj kako je prije navedenog rješenja imao sklopljen Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru sa Dubrovačko-neretvanskom županijom kao prethodnim davateljem koncesije na pomorskom dobru KLASA: 947-01/10-01/98, URBROJ: 2117/1-01-12-22 od 01. svibnja 2012., temeljem kojeg mu je dano pravo korištenja predmetne lokacije č.z. 656 K. O. [katastarska općina] i pripadajućeg akvatorija. Tom prilikom kako se Upravni odjel za turizam, more i poduzetništvo Dubrovačko neretvanske županije obratio Gradu Dubrovniku sa zahtjevom za suglasnost za postavljanje montažnog objekta do 12m2 na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je Grad Dubrovnik dao suglasnost KLASA: 363- 05/10-03/071, URBROJ: 2117/01-06-11-2 od 08. lipnja 2011. za postavljanje montažnog objekta do 12m2. Također, tužitelju kako je na njegov zahtjev izdana i suglasnost KLASA: 947-01/10-01/98, URBROJ: 2117/1-01-14-24 od 27. veljače 2014. za postavljanje montažnog sanitarnog čvora, a u svrhu poboljšanja sanitarnih uvjeta. Mišljenja je kako za postavljanje kioska - šanka tlocrtne površine 400 x 300 cm, tj. 12 m2, te sanitarnog čvora, prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/2017, 34/2018, 36/2019, 98/2019, 31/2020, 74/2022 i 155/2023, dalje Pravilnik) nije trebao ishoditi građevinsku dozvolu. Također, danim odobrenjem za korištenje pomorskog dobra kako mu je dozvoljeno postavljanje šanka na otvorenom s točionikom te terase, a čime kako je ispunjen uvjet da investitor može graditi na javnoj površini u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave bez akta građenja i lokacijske dozvole kada se radi o kiosku - šanku tlocrtne površine 400 x 300 cm tj. 12 m2. Zbog navedenog, smatra kako je pogrešno obrazloženje osporenog rješenja u kojem se navodi kako je trebao ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu za navedene objekte. U prilog navedenom kako govori i mišljenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: 360-01/08-02/559, Urbroj: 531-05/2-09-2 od 16. ožujka 2009., u kojem to tijelo upućuje na odredbu članka 2 točke 5. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 21/09) kojom je propisano kako se kiosk i druga građevina gotove konstrukcije građevinske (bruto) površine do 12 m2 može graditi na javnoj površini u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave bez akta građenja i lokacijske dozvole, a citirana podzakonska odredba kako se odnosi i na mogućnost postavljanja kioska i drugih građevina gotove konstrukcije građevinske (bruto) površine do 12m2 i na pomorskom dobru. Sada važećim Pravilnikom kako tlocrtna površina iznosi do 15 m2. Zaključno, tužitelj napominje kako je on u danim ovlastima iz rješenja od 9. srpnja 2024. u svemu postupio u skladu s dobivenom dozvolom. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iznijete u tužbi jer da su u suprotnosti sa dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju. Poziva se na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno, tuženik dostavlja očitovanje višeg građevinskog inspektora od 24. prosinca 2024. u kojem se građevinski inspektor poziva na utvrđenja iz inspekcijskog nadzora, te ističe kako je rješenjem od 9. srpnja 2024. U.O. "Goran" dana dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, te se ne radi o odobrenju za gradnju. Citira odredbu članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), kojom je definiran pojam građevine, te ističe kako se u konkretnom slučaju radi o građevini izgrađenoj na pomorskom dobru za koju je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, koju tužitelj (kao investitor) nije ishodio.

4. Za istaći je kako su u sporu zaprimljeni podnesak trgovačkom društva Prijevozi Vukasović j.d.o.o. Dubrovnik od 10. listopada 2024. i podnesak Udruge Divlja liga vaterpolo Dubrovnik od 5. studenoga 2024., kojima su isti zatražili da ih sud uključi u spor kao zainteresirane osobe. Rješenjem ovog suda pod gornjim poslovnim brojem od 22. rujna 2025. sud nije dozvolio trgovačkom društva Prijevozi Vukasović j.d.o.o. Dubrovnik i Udruzi Divlja liga vaterpolo sudjelovanje u ovom sporu kao zainteresirane osobe, budući da je sud ocijenio kako se osporenim rješenjem tuženika, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, ne dira u pravo ili pravni interes navedenog trgovačkog društva, odnosno navedene udruge, pa ne postoji aktivna legitimacija trgovačkog društva Prijevozi Vukasović j.d.o.o. Dubrovnik i Udruge Divlja liga vaterpolo da u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) sudjeluju kao zainteresirane osobe u ovom sporu.

5. U sporu je održana rasprava 5. studenoga 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja dodatno predložio izvršiti uvid u spis Grada Dubrovnika, na okolnost obuhvata Mikrolokacije 12.2. Također je istaknuo kako je tuženik zanemario vrijeme gradnje u konkretnom slučaju, te predmetnu gradnju tretira kao da su objekti čije je uklanjanje naloženo izgrađeni prošle godine, a ne prije desetak i više godina, ujedno navodeći kako legalnost objekata treba gledati imajući u vidu pozitivne propise koji su vrijedili u doba njihove gradnje. Osporava navode tuženika da bi za postavljene objekte bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

6. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 5. studenoga 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnsono 2.000,00 eura, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koja je dostavljena uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a ovaj sud nije izvodio, budući da je činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

10. Iz dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu proizlazi kako je dana 29. kolovoza 2024. na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], obavljen inspekcijski nadzor, o čemu spisu prileži zapisnik KLASA: 362-02/24-04/2566, URBROJ: 443-02-03-20-24-02. Iz zapisnika proizlazi kako je očevidom na licu mjesta, u prisutnosti tužitelja, kao investitora, zatečena građevina ugostiteljske namjene U.O. "Goran". Građevina kako se sastoji od kioska-šanka sa kosim dvostrešnim krovom, tlocrtne površine 400 x 300 cm, uz koji je postavljen WC površine 300 x 200 cm. Ispred građevine kako se nalazi popločana terasa iznad koje je metalna nadstrešnica, tlocrtne površine 650 x 730 cm. Nadalje na zapisniku se utvrđuje kako je ispred popločane terase i nadstrešnice, a u pomorskom dobru, tužitelj (investitor) izgradio drvenu terasu oslonjenu na metalne stupove, tlocrtne površine 970 x 390 + 600 x 320 cm. Navedeno kako je izgrađeno bez odobrenja za građenje. Ujedno, na zapisniku se konstatira kako je U.O. "Goran", vlasnik KI, ishodio rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru KLASA: UP/I-342-01/24-02/10, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 9. srpnja 2024., za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru za razdoblje od 2024. do 2028, na mikrolokaciji [adresa].

11. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji propisano je kako građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

12. Prema odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

13. Odredbom članka 106. stavci 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je kako se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom; da rješenje na temelju tog odjeljka donosi građevinski inspektor; da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

14. Prema odredbi članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 4. usklađivanje građenja, 5. uklanjanje građevine, 6. zabranu uklanjanja građevine i 7. obustavu građenja.

15. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kako u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude.

16. Prema odredbi članka 115. Zakona o Državnom inspektoratu iznimno od članka 114. ovoga Zakona, u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području te u rješenju o uklanjanju građevine u slučajevima iz članka 110. stavka 2., članka 111. stavka 2. i članka 113. stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga Zakona rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 2. točka 7. te zakonske odredbe propisano je kako posebno zaštićeno područje u smislu stavka 1. toga članka je pomorsko dobro.

17. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao i naprijed utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o gradnji bez prethodno ishođenog akta za gradnju, pravilna je ocjena građevinskog inspektora kako je takvim postupanjem tužitelj počinio povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji, dok prigovori tužitelja nisu osnovani.

18. Naime, pozivanje tužitelja na ranije izdano koncesijsko odobrenje nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da se ne radi o odobrenju za gradnju. Nadalje, pregledom Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru, koji je bio sklopljen između Dubrovačko-neretvanske županije i U.O. „Goran“, vlasnik KI, Klasa: 947-01/10-01/98, Urbroj: 2117/1-01-12-22 od 1. svibnja 2012., utvrđeno je kako se predmetna koncesija dodjeljuje od 1. svibnja 2012. na rok od 10 godina, dakle, do 1. svibnja 2022. Prema članku 10. tog Ugovora prestankom koncesije prestaju prava ovlaštenika koncesije (U.O. „Goran“, kojeg je vlasnik tužitelj) stečena tim Ugovorom, te je ovlaštenik koncesije dužan napustiti pomorsko dobro, koje je predmet te koncesije (gospodarsko korištenje kopnenog i morskog dijela pomorskog dobra na dijelu obale u [adresa], u naravi čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Grad Dubrovnik, te pripadajućeg akvatorija). Iz navedenog je razvidno kako su istekom koncesije stečena prava tužitelja, kao ovlaštenika, prestala postojati, pa tako i suglasnosti za postavljanje montažnih objekata, koje su isključivo izdane u sklopu tada sklopljenog Ugovora o koncesiji, pa se navodi tužitelja u tom smjeru otklanjaju kao neosnovani.

19. Nadalje, pregledom rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Grada

Dubrovnika, Gradonačelnik, KLASA: UP/I-342-01/24-02/10, URBROJ: 2117-1-01-24- 02 od 9. srpnja 2024. o davanju dozvole na pomorskom dobru 12. MIKROLOKACIJA „ [adresa] izvan lučkog područja“, lokacija broj 12.2, je utvrđeno kako se U.O. „Goran“, vlasnik KI, daje dozvola za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028., na predmetnoj mikrolokaciji, na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to pripreme i usluživanja pića i hrane, sredstvo za obavljanje djelatnosti šank na otvorenom sa točionikom + terasa površine 60 m2. S tim u vezi potrebno je ukazati na odredbu članka 15. Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Dubrovnika za razdoblje 2024. – 2028., kojom je propisano da ako je sredstvo za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pripreme i usluživanje pića i hrane „šank na otvorenom s točionikom“ isti može imati duljinu radne plohe najviše 4 m, zatvorene bočne strane najviše 3 m, te osigurano zatvaranje prostora ispod šanka za čuvanje hrane i pića, bez krovne konstrukcije uz pravo na postavljanje tende iznad šanka, odnosno naprave za zaštitu od sunca i atmosferalija. Ako je sredstvo za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pripreme i usluživanje pića i hrane „terasa“ ista da predstavlja prostor za usluživanje gostiju na otvorenom bez krovne konstrukcije na koji se mogu postavljati stolovi, stolice i naprave za zaštitu od sunca (suncobrani).

20. Slijedom sveg navedenog, ocjena je suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21. Također, nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 4. prosinca 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. KI iz [adresa], vlasnik U.O. „Goran“, putem opunomoćenika Maroja Kolendića, odvjetnika u Dubrovniku, Antuninska

2. Državni inspektorat, Građevinska inspekcija, Područni ured Split, Ispostava

Ploče, Trg kralja Tomislava 16

3. u spis