Poslovni broj: P-799/2023-17

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Kseniji Penić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 kao pravni sljednik Splitske banke d.d., zastupane po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika tužitelja odvjetnicu Kseniju Penić iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika odvjetnika Belizara Tomaića iz Osijeka, 11. studenog 2025. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 58802/06 od dana 14.12.2006. sklopljenog između LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Split , Domovinskog rata 61, OIB :52508873833, kao pravnog sljednika HVB Splitska banka d.d. i Societe Generale- Splitska banka d.d. kao kreditora, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF prema srednjem

tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti u CHF po srednjem tečaju na dan dospijeća, kao i u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva sukladno jednostranoj odluci kreditora.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od ukupno: 6.379,35 eura i to: zbog naplate anuiteta po ništetnim odredbama o promjenjivoj kamati iznos od 1.597,38 eura zajedno sa zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. 12. 2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. 01. 2008. godine do 31. 07. 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- od 11.3.2007.god. na iznos od 5,40 eura pa do isplate

- od 11.4.2007.god. na iznos od 5,38 eura pa do isplate

- od 11.5.2007.god. na iznos od 5,29 eura pa do isplate

- od 11.6.2007.god. na iznos od 5,30 eura pa do isplate

- od 11.7.2007.god. na iznos od 5,23 eura pa do isplate

- od 11.8.2007.god. na iznos od 5,30 eura pa do isplate

- od 11.9.2007.god. na iznos od 5,30 eura pa do isplate

- od 11.10.2007.god. na iznos od 5,22 eura pa do isplate

- od 11.11.2007.god. na iznos od 5,29 eura pa do isplate

- od 11.12.2007.god. na iznos od 5,26 eura pa do isplate

- od 11.1.2008.god. na iznos od 5,34 eura pa do isplate

- od 11.2.2008.god. na iznos od 5,41 eura pa do isplate

- od 11.3.2008.god. na iznos od 5,52 eura pa do isplate

- od 11.4.2008.god. na iznos od 5,43 eura pa do isplate

- od 11.5.2008.god. na iznos od 5,37 eura pa do isplate

- od 11.06.2008.god. na iznos od 5,36 eura pa do isplate

- od 11.7.2008.god. na iznos od 5,34 eura pa do isplate

- od 11.8.2008.god. na iznos od 5,31 eura pa do isplate

- od 11.9.2008.god. na iznos od 5,32 eura pa do isplate

- od 11.10.2008.god. na iznos od 5,49 eura pa do isplate

- od 11.11.2008.god. na iznos od 5,62 eura pa do isplate

- od 11.12.2008.god. na iznos od 5,57 eura pa do isplate

- od 11.1.2009.god. na iznos od 5,84 eura pa do isplate

- od 11.2.2009.god. na iznos od 18,46 eura pa do isplate

- od 11.3.2009.god. na iznos od 18,86 eura pa do isplate

- od 11.4.2009.god. na iznos od 18,16 eura pa do isplate

- od 11.5.2009.god. na iznos od 18,03 eura pa do isplate

- od 11.6.2009.god. na iznos od 17,96 eura pa do isplate

- od 11.7.2009.god. na iznos od 18,10 eura pa do isplate

- od 11.8.2009.god. na iznos od 17,82 eura pa do isplate

- od 11.9.2009.god. na iznos od 17,95 eura pa do isplate

- od 11.10.2009.god. na iznos od 17,73 eura pa do isplate

- od 11.11.2009.god. na iznos od 17,93 eura pa do isplate

- od 11.12.2009.god. na iznos od 17,81 eura pa do isplate

- od 11.1.2010.god. na iznos od 26,91 eura pa do isplate

- od 11.2.2010.god. na iznos od 27,35 eura pa do isplate

- od 11.3.2010.god. na iznos od 27,26 eura pa do isplate

- od 11.4.2010.god. na iznos od 27,64 eura pa do isplate

- od 11.5.2010.god. na iznos od 28,18 eura pa do isplate

- od 11.6.2010.god. na iznos od 28,66 eura pa do isplate

- od 11.7.2010.god. na iznos od 29,58 eura pa do isplate

- od 11.8.2010.god. na iznos od 28,68 eura pa do isplate

- od 11.9.2010.god. na iznos od 30,97 eura pa do isplate

- od 11.10.2010.god. na iznos od 29,77 eura pa do isplate

- od 11.11.2010.god. na iznos od 30,00 eura pa do isplate

- od 11.12.2010.god. na iznos od 31,00 eura pa do isplate

- od 11.1.2011.god. na iznos od 32,32 eura pa do isplate

- od 11.2.2011.god. na iznos od 23,15 eura pa do isplate

- od 11.3.2011.god. na iznos od 23,49 eura pa do isplate

- od 11.4.2011.god. na iznos od 23,00 eura pa do isplate

- od 11.5.2011.god. na iznos od 24,11 eura pa do isplate

- od 11.6.2011.god. na iznos od 24,87 eura pa do isplate

- od 11.7.2011.god. na iznos od 25,21 eura pa do isplate

- od 11.8.2011.god. na iznos od 29,03 eura pa do isplate

- od 13.9.2011.god. na iznos od 25,41 eura pa do isplate

- od 11.10.2011.god. na iznos od 24,87 eura pa do isplate

- od 11.11.2011.god. na iznos od 25,00 eura pa do isplate

- od 11.12.2011. god. na iznos od 24,95 eura pa do isplate

- od 11.01.2012.god. na iznos od 25,42 eura pa do isplate

- od 11.02.2012.god. na iznos od 25,75 eura pa do isplate

- od 11.03.2012.god. na iznos od 25,85 eura pa do isplate

- od 11.04.2012.god. na iznos od 25,61 eura pa do isplate

- od 11.05.2012.god. na iznos od 25,74 eura pa do isplate

- od 11.06.2012.god. na iznos od 25,87 eura pa do isplate

- od 11.07.2012.god. na iznos od 25,68 eura pa do isplate

- od 11.08.2012.god. na iznos od 25,65 eura pa do isplate

- od 11.09.2012.god. na iznos od 25,29 eura pa do isplate

- od 11.10.2012.god. na iznos od 25,41 eura pa do isplate

- od 11.11.2012.god. na iznos od 25,69 eura pa do isplate

- od 11.12.2012.god. na iznos od 25,60 eura pa do isplate

- od 11.01.2013.god. na iznos od 25,73 eura pa do isplate

- od 11.02.2013.god. na iznos od 25,37 eura pa do isplate

- od 11.03.2013.god. na iznos od 25,23 eura pa do isplate

-od 11.04.2013.god. na iznos od 25,63 eura pa do isplate

- od 11.05.2013.god. na iznos od 25,24 eura pa do isplate

- od 11.06.2013.god. na iznos od 25,03 eura pa do isplate

- od 11.07.2013.god. na iznos od 24,08 eura pa do isplate

- od 11.08.2013.god. na iznos od 25,08 eura pa do isplate

- od 11.09.2013.god. na iznos od 25,24 eura pa do isplate

- od 11.10.2013.god. na iznos od 25,39 eura pa do isplate

- od 11.11.2013.god. na iznos od 25,42 eura pa do isplate

- od 12.12.2013.god. na iznos od 25,61 eura pa do isplate

- od 11.01.2014.god. na iznos od 11,98 eura pa do isplate

- zbog naplate anuiteta po ništetnim odredbama o „valutnoj klauzuli” iznos od 4.782,03 eura zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. 12. 2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. 01. 2008. godine do 31. 07. 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- od 11.09.2005.god. na iznos od 4,56 eura pa do isplate

- od 11.10.2005.god. na iznos od 2,54 eura pa do isplate

- od 11.11.2005.god. na iznos od 3,37 eura pa do isplate

- od 11.12.2005.god. na iznos od 4,63 eura pa do isplate

- od 11.01.2006.god. na iznos od 3,15 eura pa do isplate

- od 11.11.2008.god. na iznos od 0,37 eura pa do isplate

- od 11.01.2009.god. na iznos od 9,50 eura pa do isplate

- od 11.02.2009.god. na iznos od 13,72 eura pa do isplate

- od 11.03.2009.god. na iznos od 18,89 eura pa do isplate

- od 11.04.2009.god. na iznos od 9,81 eura pa do isplate

- od 11.05.2009.god. na iznos od 8,19 eura pa do isplate

- od 11.06.2009.god. na iznos od 7,28 eura pa do isplate

- od 11.07.2009.god. na iznos od 9,11 eura pa do isplate

- od 11.08.2009.god. na iznos od 5,46 eura pa do isplate

- od 11.09.2009.god. na iznos od 7,12 eura pa do isplate

- od 11.10.2009.god. na iznos od 4,27 eura pa do isplate

- od 11.11.2009.god. na iznos od 6,80 eura pa do isplate

- od 11.12.2009.god. na iznos od 5,35 eura pa do isplate

- od 11.01.2010.god. na iznos od 11,24 eura pa do isplate

- od 11.02.2010.god. na iznos od 15,12 eura pa do isplate

- od 11.03.2010.god. na iznos od 14,30 eura pa do isplate

- od 11.04.2010.god. na iznos od 17,59 eura pa do isplate

- od 11.05.2010.god. na iznos od 22,32 eura pa do isplate

- od 11.06.2010.god. na iznos od 26,54 eura pa do isplate

- od 11.07.2010.god. na iznos od 34,63 eura pa do isplate

- od 11.08.2010.god. na iznos od 26,72 eura pa do isplate

- od 11.09.2010.god. na iznos od 46,82 eura pa do isplate

- od 11.10.2010.god. na iznos od 36,27 eura pa do isplate

- od 11.11.2010.god. na iznos od 38,31 eura pa do isplate

- od 11.12.2010.god. na iznos od 47,06 eura pa do isplate

- od 11.01.2011.god. na iznos od 58,62 eura pa do isplate

- od 11.02.2011.god. na iznos od 45,62 eura pa do isplate

- od 11.03.2011.god. na iznos od 49,66 eura pa do isplate

- od 11.04.2011.god. na iznos od 43,95 eura pa do isplate

- od 11.05.2011.god. na iznos od 56,86 eura pa do isplate

- od 11.06.2011.god. na iznos od 65,72 eura pa do isplate

- od 11.07.2011.god. na iznos od 69,74 eura pa do isplate

- od 11.08.2011.god. na iznos od 114,38 eura pa do isplate

- od 13.09.2011.god. na iznos od 72,04 eura pa do isplate

- od 11.10.2011.god. na iznos od 65,72 eura pa do isplate

- od 11.11.2011.god. na iznos od 67,27 eura pa do isplate

- od 11.12.2011. god. na iznos od 66,70 eura pa do isplate

- od 11.01.2012.god. na iznos od 72,21 eura pa do isplate

- od 11.02.2012.god. na iznos od 76,06 eura pa do isplate

- od 11.03.2012.god. na iznos od 77,25 eura pa do isplate

- od 11.04.2012.god. na iznos od 74,45 eura pa do isplate

- od 11.05.2012.god. na iznos od 75,94 eura pa do isplate

- od 11.06.2012.god. na iznos od 77,49 eura pa do isplate

- od 11.07.2012.god. na iznos od 75,18 eura pa do isplate

- od 11.08.2012.god. na iznos od 74,96 eura pa do isplate

- od 11.09.2012.god. na iznos od 70,61 eura pa do isplate

- od 11.10.2012.god. na iznos od 72,09 eura pa do isplate

- od 11.11.2012.god. na iznos od 75,33 eura pa do isplate

- od 11.12.2012.god. na iznos od 74,30 eura pa do isplate

- od 11.01.2013.god. na iznos od 75,78 eura pa do isplate

- od 11.02.2013.god. na iznos od 71,56 eura pa do isplate

- od 11.03.2013.god. na iznos od 69,93 eura pa do isplate

- od 11.04.2013.god. na iznos od 74,59 eura pa do isplate

- od 11.05.2013.god. na iznos od 70,03 eura pa do isplate

- od 11.06.2013.god. na iznos od 67,63 eura pa do isplate

- od 11.07.2013.god. na iznos od 64,93 eura pa do isplate

- od 11.08.2013.god. na iznos od 68,24 eura pa do isplate

- od 11.09.2013.god. na iznos od 70,06 eura pa do isplate

- od 11.10.2013.god. na iznos od 71,78 eura pa do isplate

- od 11.11.2013.god. na iznos od 72,16 eura pa do isplate

- od 11.12.2013.god. na iznos od 74,45 eura pa do isplate

- od 11.01.2014.god. na iznos od 71.40 eura pa do isplate

- od 11.02.2014.god. na iznos od 69,88 eura pa do isplate

- od 11.03.2014.god. na iznos od 71,22 eura pa do isplate

- od 11.04.2014.god. na iznos od 70,97 eura pa do isplate

- od 11.05.2014.god. na iznos od 68,82 eura pa do isplate

- od 11.06.2014.god. na iznos od 68,50 eura pa do isplate

- od 11.07.2014.god. na iznos od 70,37 eura pa do isplate

- od 11.08.2014.god. na iznos od 72,27 eura pa do isplate

- od 11.09.2014.god. na iznos od 73,26 eura pa do isplate

- od 11.10.2014.god. na iznos od 73,38 eura pa do isplate

- od 11.11.2014.god. na iznos od 75,20 eura pa do isplate

- od 11.12.2014.god. na iznos od 75,76 eura pa do isplate

- od 11.01.2015.god. na iznos od 76,50 eura pa do isplate

- od 11.02.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.03.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.04.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.05.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.06.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.07.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.08.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.09.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.10.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.11.2015.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate

- od 11.01.201.god. na iznos od 71,60 eura pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.365,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama na parnični trošak počev od donošenja presude tj. od 3. prosinca 2025., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem Ugovora o kreditu koji je zaključio s prednikom tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. dana 1. kolovoza 2005. godine, a temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 54.000,00 CHF s rokom otplate od 240 mjeseci, a da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini od 4,89%. Navodi da je početni ugovoreni anuitet iznosi 355,23 CHF te da je zbog porasta i promjene kamatne stope kao i porasta tečaja CHF u odnosu na HRK rata znatno porasla kroz vrijeme otplate kredita u odnosu na početno ugovorene anuitete. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u kojoj se navodi da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj dalje navodi da je prihvatio ponudu tuženika sukladno zakonskoj obvezi o konverziji kredita denominacijom valute iz CHF u EUR te da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu dana 22. siječnja 2016. , navodeći da izvršena konverzija kredita ne utječe na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora kako je to potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godine. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem predlažući da sud naloži tuženiku da mu isplati ukupan iznos od 6.379,35 eura i to po osnovi ništetne odrebe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.597,38 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos 4.782,03 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, da nije sporno tužitelj s tuženikom 1. kolovoza 2005. godine sklopio ugovor o kreditu kojim je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 51.500,00 CHF te da nije sporno u čl. 5. ugovorena nominalna kamatna stopa koja je promjenjiva i da će se ista utvrđivati odlukom Kreditora. Navodi da je također nesporno da je odredbom čl. 2. i 10. Ugovora ugovoreno da će se odobreni kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima prema tečaju banke za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta. Tuženik navodi da je sporno da li su u konkretnom slučaju pojedine odredbe ugovora nepoštene i time ništetne.

Tuženik ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja navodeći da tražbina naknada štete zastarijeva nakon 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za 5 godina otkad je šteta nastala, a ukoliko bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavnog pravnog posla od 1. kolovoza 2005. godine. Tuženik dalje navodi da u ovom sporu nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu primijeniti u pojedinim ugovornim odnosima nego se u tom odnosu tek trebaju izvesti dokazi jesu li utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Tuženik navodi da je tužitelj dužan dokazati kako visinu tako i osnovu tužbenog zahtjeva a da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom potrebno je da se utvrdi da se o pojedinoj odrebi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva i da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da time uzrukuje znantu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja.

Tuženik se u bitnom poziva na stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba ugovorna zaključenih s valutnom klauzulom u CHF te ističe bitnu činjenicu da je dana 22. siječnja 2016. s tuženikom sklopio Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu (tzv. konverzija) kojim je tužitelju priznata preplata po kreditu i isplaćena od strane tuženika prilikom konverzije kredita.

Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbaciti/odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati ga da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 85915/05 od dana 1.8.2005. godine., otplatni plan, pregled uplata o kreditu, Dodatak ugovoru o kreditu, knjigovodstvena kartica, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim - vještačenjem po vještaku Tomislavu Borković, dipl. oec.- stalni sudski vještak te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.

Tuženik se protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu. Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama. Za napomenuti je da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, iz zapisnika sa 2. Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 27. svibnja 2024. godine proistječe, da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem te da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti, a zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i povrata preplaćenog iznosa otplate kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Nesporno je:

– da su tužitelj i tuženik dana 1. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 85915/05 na iznos od 54.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

– da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Privredne banke Zagreb, te da na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,89%,

– da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 355,23 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

– da se redovna kamatna stopa mijenjala odlukom tuženika

– da su stranke dana 22. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu te da je izvršena konverzija.

7. Sporno je:

– da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

– da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovorenih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, uzimajući u obzir da je izvršena konverzija kredita u EURO

– da li je nastupila zastara utuženog potraživanja,

– da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe.

8. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

9. U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra NL i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU) , a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

10. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

10.1. Tužitelj je saslušan na ročištu 11. studenog 2025. te je izjavio da je podigao predmetni stambeni kredit za adaptaciju odnosno izgradnju. Tužitelj je tada bio klijent Splitske banke i zato je podigao kredit u toj banci. Također je izjavio da je tada preporuka banke bila da se kredit podigne i koristi s valutnom klauzulom u CHF jer je to bilo najpovoljnije, a tužitelj je na temelju takvog ugovora ispunjavao uvjete za kreditiranje. Tužitelj je izjavio da mu je osobni bankar upravo na taj način prezentirao da se radi o povoljnim uvjetima kreditiranja s valutnom klauzulom u CHF. Nadalje, tužitelj je izjavio da je prilikom razgovora s osobnim bankarom dobio obrazac ugovora, te da je isti pročitao i nije bilo mogućnosti pregovarati o odredbama ugovora osim u dijelu koji se odnosi na iznos kredita i mjesečnim anuitetima. Također je izjavio da mu nije bilo u cijelosti jasno što to znači zaštitna valutna klauzula i kakve rizike ona nosi, a osobni bankar ga nije upozorio da postaje nekakvi rizici. Tužitelj je izjavio da nije bio svjestan da se radi o kreditu s promjenjivoj kamatnoj stopi, ali u tom trenutku nije niti razmišljao da se kamatna stopa može znatno povećati. Tužitelj se ne sjeća točno da li je dobivao obavijesti o povećanju kamatne stope ali to je naslutio nakon što je došlo do povećanja mjesečne rata. Početna rata kredita tužitelja je iznosila oko 1400-1500 kuna, a u jednom trenutku je dosegnula 2500 kuna. Kako bi izbjegao tako visoku mjesečnu rata ili možda još i veću, tužitelj je izjavio da je odlučio zaključiti s bankom Dodatak ugovora kojim je izvršio konverziju. Tužitelj navodi da koliko se sjeća mjesečna rata se malo smanjila i stabilizirala. Također je izjavio da je znao da će doći do tako značajnog povećanja rate, da se ne bi upuštao u podizanja kredita. Tužiteljeva mjesečna plaća je tada iznosila 6000-7000 kuna, te je bio zaposlen u Polet Vinkovci, a sad trenutno radi u Adriatic osiguranju. Tužitelj je izjavio da je tada uzdržavao 2 maloljetne djece i svako povećanje mjesečne rate je bilo otežavajuće za njega i njegovu obitelj. U trenutku podizanja kredita i tijekom trajanja otplate tužitelj je sam otplaćivao kredit od vlastitih osobnih primanja koje je kao zaposlenik Poleta Vinkovci ostvarivao.

Tužitelj je izjavio da prilikom zaključenja ugovora o konverziji nije mogao utjecati na sadržaj tog ugovora, ali da je na isti pristao. Izjavio je da je zanimaju mag. prometa. Tužitelj je također je izjavio da u trenutku podizanja kredita nije bio član nekog trgovačkog društva ili obrta. Navodi da se ne sjeća koliko je vremena prošlo od kada mu je ponuđen ugovor do trenutka potpisivanja ugovora, te misli da nije detaljno pročitao ugovor prije potpisivanja. Tužitelj je izjavio da je kredit podigao u svojoj banci te da se nije raspitivao u drugim bankama niti da se prije podizanja kredita savjetovao s osobom ekonomske struke jer se oslonio na savjete banke, također je izjavio da se nije raspitivao u banci zašto je došlo do povećanja mjesečne rate jer je to bilo jasno i na ulici. Dodatak ugovora o kreditu, tužitelj je izjavio, da mu je prezentiran kao jedina verzija koja će mu omogućiti da se stabilizira eventualno povećanje rata i u tom trenutku drugi izlaz nije vidio. Kao i osnovni ugovor, tužitelj je izjavio da je isti djelomično pročitao, razumio i samovoljno ga potpisao iz straha da situacija neće biti još gora.

11. Sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 RL i ĐL od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

12. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

14. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

15. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

16. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

17. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

17.1. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03

10. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.)

10.1. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu EL protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,89 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF.

11. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je, je li tužiteljičino pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.

12. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

13. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

14. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

15. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

16. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

17. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

18. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

19. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

20. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu L protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

21. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji.

21.1. Naime, tužitelju konverzijom predmetnog stambenog kredita iz onog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro obeštećenje u dijelu promjenjive kamatne stope nije provedeno jer tek nakon konverzije tužitelj je doveden u ravnopravni položaj s tuženikom što prije nije bilo slučaj, te je prema ocjeni ovoga suda tuženik u obvezi platiti tužitelju, do konverzije preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljenog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo i to obeštećenje treba biti do konverzije istovjetno onom kakvu su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali.

22. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno - financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl. oec. stani sudski vještak. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je vještak uvidom u dostupnu dokumentaciju sadržanu u predmetnom spisu utvrdio da su tužena OTP banka Split kao Kreditor i LL kao korisnik kredita dana 1. kolovoza 2005. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 85915/05 sa sporazumom o prijenosu vlasništva kojim se tužitelju kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje iznos od 54.000,00 CHF protuvrijednosti u HRK po važećem srednjem tečaju kreditora na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu, da je kredit odobren za kupovinu odnosno adaptaciju stambenog objekta. Otplata kredita ugovorena je s rokom od 240 mjeseci, odnosno 239 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem početnog anuiteta u iznosu od 355,23 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 351,85 CHF svakog 10. –og u mjesecu počevši od 10. rujna 2005. godine. Nadalje, vještak navodi da je člankom 5. predmetnog Ugovora o kreditu utvrđena primjena nominalne kamatne stope u visini od 4,89 %, promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

Iz zaključka nalaza mišljenja vještaka proistječe da je ukupan iznos više plaćenih iznosa nastalih uslijed promjena - povećanja kamatnih stopa 1.597,38 eur, a da je ukupni iznos više plaćenih iznosa nastalih uslijed promjena - odnosno povećanja tečaja 4.782,03 eur, te da je ukupan iznos preplate utvrđen izračunom konverzije u visini od 563,50 eur, koristio se na način da se 50 % vrijednosti mjesečnog anuiteta buduće otplate kredita u EUR utvrđenog prema otplatnom planu koji je sastavni dio Dodatka br. 2 uz ugovor o kreditu namiruje iz navedene tražbine korisnika kredita (preplate), sve dok se isti iznos utvrđene preplate u potpunosti ne iskoristi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je tijekom trajanja otplate kredita po predmetnom ugovoru zaključenog između tužitelja i tužene poslovne banke sveukupno više plaćeni iznos od 6.379,35 eur.

22. Nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu istoga sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem.

22.1. Tužitelj potražuje ukupan iznos od 6.379,35 eura i to po osnovi više plaćenih anuiteta nastalih zbog jednostrane promjene kamatne stope, iznos od 1.597,38 eura, a iznos od 4.782,03 eura na ime razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita.

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

23. Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

23.1. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,35% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 4,35% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

23.2. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

23.3. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

24. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao izreci.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.379,35 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 200,00 eura, za sastav 4 obrazložena podneska 19.11.2020., 11.1.2022., 28.1.2022. i od 23.10.2025. po 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 24.11.2020., 2.2.2021., 16.2.2021. i od 11.11.2025. svako ročište po 200,00 eura, odnosno ukupno 1.800,00 eura. Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko - knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 565,46 kn.

26. Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2365,46 eura kao u točci III izreke.

U Vinkovcima, 4. prosinca 2025.

sudac;

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. Odvjetnica Ksenija Penić, Slavonski Brod – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić, Osijek – punomoćnik tuženika