Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29/a

Poslovni broj: Gž R-138/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđan Simić, odvjetnik iz, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, , odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u u Puli – Pola, poslovni broj Pr-73/2023-46 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 04. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-73/2023-46 od 28. veljače 2025.;

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 1.487,76 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 138,17 eura od 16.09.2014.,

na iznos od 16,41 eura od 16.11.2014.,

na iznos od 89,38 eura od 16.01.2015.,

na iznos od 89,78 eura od 16.02.2015.,

na iznos od 89,59 eura od 16.05.2015.,

na iznos od 76,14 eura od 16.06.2015.,

na iznos od 154,27 eura od 16.07.2015.,

na iznos od 23,29 eura od 16.09.2015.,

na iznos od 11,27 eura od 16.10.2015.,

na iznos od 76,10 eura od 16.11.2015.,

na iznos od 23,77 eura od 16.12.2015.,

na iznos od 85,32 eura od 16.02.2016.,

na iznos od 2,71 eura od 16.04.2016.,

na iznos od 19,44 eura od 16.07.2016.,

na iznos od 65,62 eura od 16.09.2016.,

na iznos od 20,42 eura od 16.10.2016.,

na iznos od 68,60 eura od 16.12.2016.,

na iznos od 78,05 eura od 16.05.2017.,

na iznos od 17,02 eura od 16.06.2017.,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polegoste primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 dana.

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 413,70 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tako da se zahtjev tužiteljice za isplatom ovog iznosa s dosuđenim kamatama na taj iznos odbija kao neosnovan,

c) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.255,81 eura,

d) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 476,00 eura, tako da se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u ovom iznosu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 83,50 eura, dok se zahtjev za više zatraženi trošak po ovoj osnovi odbija kao neosnovan

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.901,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 137,36 eura od 16.07.2014.,

na iznos od 240,69 eura od 16.09.2014.,

na iznos od 46,30 eura od 16.11.2014.,

na iznos od 124,12 eura od 16.01.2015.,

na iznos od 113,29 eura od 16.02.2015.,

na iznos od 64,13 eura od 16.05.2015.,

na iznos od 67,18 eura od 16.06.2015.,

na iznos od 249,80 eura od 16.07.2015.,

na iznos od 44,39 eura od 16.09.2015.,

na iznos od 0,94 eura od 16.10.2015.,

na iznos od 66,69 eura od 16.11.2015.,

na iznos od 26,04 eura od 16.12.2015.,

na iznos od 64,61 eura od 16.01.2016.,

na iznos od 88,20 eura od 16.02.2016.,

na iznos od 8,86 eura od 16.04.2016.,

na iznos od 129,34 eura od 16.07.2016.,

na iznos od 179,97 eura od 16.09.2016.,

na iznos od 37,49 eura od 16.10.2016.,

na iznos od 94,19 eura od 16.12.2016.,

na iznos od 111,40 eura od 16.05.2017.,

na iznos od 6,46 eura od 16.06.2017.,

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I. izreke kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 135/23 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalbe je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Nije ni ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upire tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od prosinca 2012. do lipnja 2017. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbi članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.) i članka 55. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), i koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

8.1. Nadalje je predmet spora i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013. („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

8.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018., te odredbi članka 59. stavka 1. KU/2012. i članka 58. stavka 1. tog KU iz 2017., odnosno iz 2018.

9. Prije svega, ističe se da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-658/2021-3 od 14. ožujka 2023. ukinute presuda ovoga suda poslovni broj: Gž R-405/20 od 23. rujna 2020. u dijelu pod točkom 1.a, i toč. II. izreke, i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-235/2017-17 od 28. veljače 2020. te je predmet u tim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.1. Prvostupanjski sud u ponovljenom postupku prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja imaju primijeniti odredbe članka 57. i 59.a KU/2013. i Dodatka I. te odredbe članka 34., 55. i 58. KU/2018., kao i odredba članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.)

10. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove na radnom mjestu medicinske sestre.,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju kada je radio prekovremeno,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u utuženom razdoblju za odrađene prekovremen sate,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad u umanjenom iznosu,

- da tužiteljici nije u cijelosti plaćena naknada ni za prekovremeni rad.,

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Zorice Unukić dipl.oec.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što da je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudio joj razliku plaće po svim osnovama u iznosu od 1.901,46 eura bruto skupa s pripadajućim kamatama. Pri tome prvostupanjski sud nije prihvatio dopunu vještačenja koja je sačinjena sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom poslovni broj : Rev-658/2021-3 od 14. ožujka 2023., a prema kojem razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi 1.487,76 eura.

12. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

13. Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11. - u daljnjem tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

14. Stoga, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

14.1. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo za vremensko razdoblje dok nije stupio na snagu Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.

14.2. Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud u primjeni KU/2013. vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

15. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen je Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

15.1. Međutim, 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

15.2. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od dana toga izmijenjenog tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153., a ne Zaključak broj 148.

16. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. TKU/2013., koji je prethodno citiran) djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

17. Ovo stoga, jer se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

18. Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

19. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, što se ponovno ukazuje.

20. Imajući na umu sve navedeno, kao i stanje spisa te pobijanu odluku, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio osnovni nalaz vještaka za financije Zorice Unukić, a koje je sačinjeno bez primjene Zaključka broj 153. Ovaj je sud mišljenja, a uvažavajući i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci u ovom predmetu, kao i u odlukama broj Rev-281/2021 i Rev- 290/2021, da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti dopunu nalaza istoga vještaka od 29. prosinca 2023. a kojim je vještačenjem pravilno utvrđena razlika bruto plaće tužiteljici po svim osnovama u iznosu od 1.487,76 eura za utuženo razdoblje od lipnja 2014. do svibnja 2017., i to primjenjujući Zaključak broj 148. do prosinca 2015., a nakon toga Zaključak broj 153., a na način kako to tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske.

20.1. Stoga, nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio u cijelosti osnovni nalaz vještaka i dosudio tužiteljici iznos od 1.901,46 eura jer joj pravilnom primjenom materijalnog prava pripada iznos od 1.487,76 eura bruto, za koji je iznos pobijanu odluku trebao potvrditi skupa s pripadajućim kamatama koje teku na zatražene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a za više zatraženo u iznosu od 413,70 eura skupa sa zatraženim kamatama pobijanu odluku preinačiti i zahtjev tužiteljice za ovo traženje odbiti kao neosnovan.

21. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a. Pravilno bi prvostupanjski sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika utvrdio pripadajući trošak da je uspjela u cijelosti u sporu, ali, kako je djelomično uspjela u sporu, i to u omjeru od 78%, a tuženik 22%, to je uspjeh tužiteljice 66% (imajući na umu spornu osnovu i visinu zahtjeva), pa joj je shodno tom uspjehu dosuđen i parnični trošak u iznosu 1.255,81 eura primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 123/23.). Ovdje je za navesti da je tužiteljici u cijelosti priznat troška na ime predujma troška vještačenja u iznosu od 331,81 eura jer je bio potreban za vođenje parnice, a koji je iznos sadržan u dosuđenom trošku.

22.1. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka djelomično je osnovan, pa mu je shodno tom uspjehu (22%) sa žalbom priznat parnični trošak, dok je zahtjev za više zatraženo odbijen jer mu isti ne pripada, a u odnosu na zatražene sudske pristojbe nije dostavio dokaz da ih je platio pa mu ih ovaj sud nije mogao ni priznati.

23. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 373. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, ove presude

U Splitu 04. prosinca 2025.,

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte