REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

R1–42/2025

21 000 SPLIT

Sukoišanska 6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivi Bakaliću, uz sudjelovanje Darinke Nejašmić kao zapisničara, u izvanparničnom postupku, odlučujući o prijedlogu predlagatelja OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Ruskoviću, odvjetniku u Dubrovniku, prema protustranci: HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d., Živogošće (Općina Podgora), Porat 136, OIB: 88429213928, zastupan po punomoćniku dr.sc. Marku Rašici, odvjetniku u OD Rašica i partneri d.o.o. Zagreb, radi određivanja naknade članu uprave imenovanom od strane suda, izvanraspravno je 4. prosinca 2025.

r i j e š i o:

1. Dužna je protustranka HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d., Živogošće (Općina Podgora), Porat 136, OIB: 88429213928, platiti predlagatelju OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajuću nagradu za obavljanje poslova člana uprave protustranke imenovanog od strane suda u neto iznosu od 26.290,32 EUR uvećano za sve pripadajuće poreze, prireze i obvezne doprinose.

2. Dužna je protustranka HOTELI ŽIVOGOŠĆE d.d., Živogošće (Općina Podgora), Porat 136, OIB: 88429213928, platiti predlagatelju OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova postupka iznos od 437,50 EUR

Obrazloženje:

1. Podneskom od 13. svibnja 2025. predlagatelj se je obratio sudu za zahtjevom da sud odredi naknadu za rad člana uprave imenovanog od strane suda. U zahtjevu u bitnom navodi da je bio radnik protustranke od 1.ožujka 2017. do 31.ožujka 2025. na radnom mjestu glavni direktor hotela Sensimar Makarska koji je početkom 2020. promijenio ime u TUI Blue Makarska. Ističe se i činjenica da je krajem studenog 2019. protustranka ostala bez jedinog člana uprave zbog isteka mandata, a da su istovremeno istekli mandati većine članova nadzornog odbora zbog čega mu je TB kao predstavnica društva Adriasense d.o.o., tada drugog po veličini dioničara predložila da uz svoj posao pristane obnašati i dužnost člana uprave protustranke dok glavna skupština ne izabere nadzorni odbor koji će potom izabrati upravu na što je predlagatelj pristao iskazujući time razumijevanje prema poziciji u kojoj se je našao njegov poslodavac i ujedno očekujući da će taj mandat trajati relativno kratko.

2. Adriasense d.o.o. je potom podnio zahtjev Trgovačkom sudu u Splitu da se temeljem članka 245. Zakona o trgovačkim društvima (dalje:ZTD) predlagatelj imenuje članom uprave protustranke što je sud i napravio svojim rješenjem R1-39/2019. od 22. siječnja 2020. te je predlagatelj dužnost člana uprave obavljao od tog dana pa sve do 1. travnja 2022. kada je nova uprava stupila na dužnost.

3. Predlagatelj ukazuje kako je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu bilo određeno da predlagatelj ima pravo na nagradu za rad na poslovima člana uprave te da je očekivao i prijedlog od protustranke u tom smjeru. Štoviše, ističe da je oko godine dana od imenovanja na tu temu razgovarao s TB koja je u međuvremenu postala direktoricom društva Adriasense d.o.o., iako je bio svjestan da njegovu nagradu može odrediti samo nadzorni odbor koji tada nije postojao. Nadzorni odbor protustranke je izabran na glavnoj skupštini od 29. ožujka 2022., a za članicu je izabrana upravo TB koja je potom izabrana i za predsjednicu NO.

4. Kako se nakon izbora NO protustranka nije otvorilo pitanje nagrade predlagatelja, isti je 20. ožujka 2025. uputio dopis upravi protustranke i (budućoj) predsjednici NO s prijedlogom postizanja sporazuma oko pripadajuće nagrade u visini od 1.000,00 EUR mjesečno uvećano za poreze i doprinose. Na navedeni dopis dobio je odgovor od TB, predsjednice NO, u kojem dopisu su izneseni različiti argumenti zbog čega predlagatelju ne bi trebala biti isplaćena nagrada uz navod da mu je nagrada već isplaćena kroz bonuse.

5. Smatrajući da su navodi iz dopisa o plaćenoj nagradi putem bonusa netočni, predlagatelj je na dopis protustranke odgovorio dopisom od 7. svibnja 2025. Međutim, cijeneći da odgovor protustranke sadrži izričito odbijanje zahtjeva za isplatu bilo kakve nagrade, predlagatelj se je odlučio obratiti sudu da sud odredi iznos nagrade.

6. U svezi mogućih parametara koji mogu pomoći sudu, predlagatelj je u pet zasebnih cjelina (osnovna obilježja protustranke, poslovi jedinog člana uprave, rezultati poslovanja, prosječna neto plaća u RH, stopa inflacija) dostavio podatke iz relevantnog razdoblja i obrazloženja zbog čega bi zatražena nagrada bila korektna, a moguća i skromna.

7. Podneskom od 27. lipnja 2025. protustranka se je očitovala na zahtjev predlagatelja na način da je isti osporila u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, dodatno i uz prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani predlagatelja. Protustranka navedeno obrazlaže tvrdnjom da su se stranke sporazumjele o (ne)plaćanju nagrade jer je predlagatelj primio sve iznose po osnovu obavljanja funkcije člana uprave u navedenom razdoblju.

8. Protustranka ne osporava da je predlagatelj za člana uprave imenovan rješenjem Trgovačkog suda od 22. siječnja 2020. u vrijeme kada društvo nije imalo upravu ni nadzorni odbor. Međutim, protustranka osporava opseg poslova koje je obavljao predlagatelj pa s tim u svezi ističe kako je predlagatelj u vrijeme imenovanja od strane suda bio generalni direktor hotela Sensimar Makarska (sada TUI Blue Makarska) i na toj funkciji je ostao sve do početka 2025. S tim u svezi se ističe kako je predlagatelju prije imenovanja izričito pojašnjeno da će njegova funkcija u upravi imati isključivo formalni karakter bez aktivnog uključivanja u vođenje poslova društva, dok će ključni upravljački, operativni i administrativni poslovi biti povjereni drugim osobama i povezanim društvima zbog čega je i sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji između protustranke i Hoteli Koločep d.d. te društva Karisma Hotels Adriatic d.o.o. Dodatno, na okolnost formalnosti funkcije uprave, protustranka ukazuje i na činjenicu da je u trenutku imenovanja za člana uprave, protustranka bila u postupku izvanredne uprave te je kao izvanredni povjerenik bio imenovan FB i čija su prava i dužnosti prestale 23. travnja 2021.

U odnosu na sami zahtjev za isplatom naknade ističe se da je predlagatelj bio zaposlenik protustranke od 2017. do 2025. i da nikada nije zatražio posebnu nagradu za obavljanje funkcije člana uprave. Protustranka iz takvog postupanja izvlači zaključak da je predlagatelj u dobroj vjeri implicitno prihvatio isplate po svom ugovoru o radu za radno mjesto generalnog direktora hotela TUI Blue Makarska te da je taj ugovor bio relevantan za ukupne odnose između stranaka. S tim u svezi se ukazuje kako je za vrijeme pandemije Covid-19, a u cilju racionalizacije poslovanja odlučeno da se funkcija predlagatelja formalno objedini s funkcijom člana uprave s čime se isti nedvojbeno suglasio. Štoviše, da tijekom pandemije hotel TUI Blue uopće nije bio otvoren 2020. godine, dok je u 2021. radi svega tri mjeseca, ali da je usprkos tome osnovna plaća bila neznatno smanjena što posredno upućuje na zaključak da je kroz takvu plaću uračunavana i naknada za formalno obnašanje dužnosti člana uprave. Dodatno se ističe kako su predlagatelju kroz sustav nagrađivanju isplaćivani bonusi za koje nije ostvario uvjete.

Konačno, protustranka je iskazala i prigovor zastare potraživanja pozivajući se pritom na odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05. i drugi) prema kojima potraživanje iz osnove nagrade za rad zastarijevaju za tri godine od kada je potraživanje moglo biti ostvareno, međutim bez navođenja konkretne zakonske odredbe kojom bi to bilo propisano. S tim u svezi se ukazuje kako je mandat člana uprave predlagatelja prestao 1. travnja 2022. zbog čega je do podnošenja zahtjeva 19. (a ispravno 13.) svibnja 2025. protekao rok zastare. Protustranka tvrdi kako je predlagatelj pravo na uređenje odnosa u svezi nagrade mogao ostvariti za vrijeme mandata ili neposredno po njegovu isteku.

9. Na kraju svog očitovanja protustranka je predložila prekinuti postupak sukladno članku 27. Zakona o izvanparničnom postupku (dalje: ZIPP) i uputiti stranke u parnicu jer između stranaka postoji spor o pravu i utvrđivanju spornih činjenica.

10. Predlagatelj je podneskom od 4. srpnja 2025. odgovorio na navode iz odgovora protustranke i iste osporio u cijelosti po pojedinim točkama kako ih je protustranka izložila.

Tako, u odnosu na prijedlog za prekid postupka se ističe kako između stranaka ne postoji spor o bitnim činjenicama jer je nesporno da je predlagatelj bio član uprave protustranke imenovan od strane suda te da se stranke ne mogu sporazumjeti oko nagrade za obavljanje poslova člana uprave. U svezi potonjeg se naglašava kako protustranka iznosi kontradiktorne tvrdnje kada prvo tvrdi da je između stranaka postignut dogovor da mu se za poslove člana uprave neće isplaćivati nikakva nagrada u bitnu opasku kako nije navedeno između koga bi bio postignut takav dogovor, potom da predlagatelj do 2025. nije zatražio isplatu nagrade čime je implicitno prihvatio da mu se nagrada neće isplatiti i konačno da je konkludentno pristao ne primati nagradu na poslove člana uprave.

U odnosu na prijedlog da se predlagatelja uputi u parnicu kako bi dokazivao postojanje negativne činjenice o nepostojanju sporazuma o nagradi ističe se kako je to protivno ustaljenoj praksi žalbenog suda.

Vezano za prigovor zastare potraživanja i predlagatelj ukazuje kako protustranka ne navodi članak ZOO prema kojem bi u konkretnom slučaju rok zastare bio 3 godine pa s tim u svezi predlagatelj ističe pravni stav o primjeni općeg zastarnog roka od 5 godina.

U odnosu na tvrdnju da je predlagatelj formalno obnašao dužnost člana uprave jer su ključne upravljačke i operativne poslove preuzela druga društva i osobe, predlagatelj ističe kako Zakon o trgovačkim društvima ne poznaje pojam „formalnog člana uprave“, već upravo suprotno detaljno propisuje poslove uprave, kako u kontekstu ZTD, tako i u kontekstu drugih zakona (Zakon o financijskom poslovanju, Zakon o računovodstvu itd). Zbog navedenog po ZTD ne može postojati član uprave s nikakvim ovlastima ili da član uprave poslove uprave prenese na drugu osobu. Izuzetak da predstavljaju poduzetnički ugovor o vođenju poslova društva koji mora biti upisan u sudski registar ili odnosi društava unutar koncerna. Međutim, napominje da ugovor o poslovnoj suradnji kojeg spominje protustranka nije bio poduzetnički ugovor, dok protustranka nije bila u sustavu koncerna. Predlagatelj ističe kako ga navodima o formalnom statusu protustranka želi svesti na stroj koji mehanički potpisuje dokumente zanemarujući pritom da član uprave ima ozbiljne odgovornosti te da za svoj rad može odgovarati i kazneno i materijalno, svojom osobnom imovinom.

Konačno, u svezi navoda da je predlagatelj za svoj rad u upravi honoriran putem isplaćenih bonusa, isti navodi da su mu bonusi isplaćivani temeljem njegovog ugovora o radu zbog čega isti nisu predmet ovog postupka.

11. Na navedeni podnesak predlagatelja se je ponovno očitovala protustranka podneskom od 29. srpnja 2025. u kojem su ponovljeni i dodatno obrazloženi razlozi izneseni u ranijem podnesku. Tako, ustrajava se na prijedlogu za prekidom postupka i upućivanju predlagatelja u parnični postupak tvrdeći da je postojao usmeni dogovor da predlagatelj neće potraživati naknadu za svoj rad člana uprave te su na tu okolnost predloženi svjedoci TB i PB, a da je parnični postupak jedino mjesto za razrješenje ovog temeljnog i očito spornog pitanja.

U odnosu na ranije istaknuti prigovor zastare, protustranka ističe kako to proizlazi iz članka 226. ZOO kojim je propisano da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, a kako predlagatelj potražuje nagradu za razdoblje od siječnja 2020. do ožujka 2022. da je prigovor zastare osnovan.

U odnosu na tvrdnju o formalnom karakteru članstva u upravi ističe se kako je takav termin korišten da bi se opisalo stvarno činjenično i pravno stanje u kojem predlagatelj zbog specifičnih okolnosti nije obavljao poslove vođenja društva u punom opsegu. S tim u svezi se ukazuje na činjenicu da je nad protustrankom bio vođen postupak izvanredne uprave od 10. travnja 2017. do 23. travnja 2021., a za članove uprava povezanih društava da je člankom 13. stavak 3. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku propisano da mogu poduzimati samo radnje potrebne za redovito obavljanje poslovne djelatnosti, a ostale radnje preko toga samo uz prethodnu suglasnost izvanrednog povjerenika. Protustranka iz navedenog izvlači zaključak da je zakonska uloga predlagatelja bila bitno umanjena, neovisno o odredbama ZTD, te da je predlagatelj bio svjestan da njegove dužnosti i aktivnosti nisu bile onakve kakve bi bile u redovitim okolnostima.

12. Na navedeni podnesak protustranke odgovorio je predlagatelj svojim podneskom od 12. kolovoza 2025., ali sud procjenjuje kako sadržaj u bitnom ne odudara od ranijih očitovanja predlagatelja te se na sadržaj istog sud nije pozivao.

13. Određujući se prema zahtjevu predlagatelja i osporavanjima protustranke, sud je pregledom priloženih dokaza riješio kao u izreci iz slijedeći razloga.

14. Rješenjem ovog suda broj R1-39/2019. od 22. siječnja 2020. predlagatelj je imenovan na dužnost člana uprave koju je obavljao od tog dana pa sve do 1. travnja 2022. Rješenje je doneseno temeljem članka 245. Zakona o trgovačkim društvima

(dalje: ZTD) kojim je propisano:

„(1) Ako neki član uprave nije imenovan, u hitnom će ga slučaju na zahtjev zainteresirane osobe imenovati sud.

(2) Tako imenovana osoba ostaje članom uprave sve dok se u skladu sa statutom ne imenuje član uprave na čije mjesto je on imenovan.

(3) Član uprave kojega imenuje sud ima pravo na nadoknadu troškova koje ima u obavljanju toga posla i na nagradu za rad. Ako se tako imenovani član uprave i društvo ne mogu o tome sporazumjeti, o nadoknadi troškova i o plaćanju nagrade odlučuje sud.“

15. Između stranaka nije sporno da je predlagatelj obnašao dužnost člana uprave protustranke u navedenom razdoblju, ali stranke imaju potpuno različiti stav pripada li predlagatelju pravo na nagradu ili je između stranaka postojao prešutni ili usmeni dogovor, podredno konkludentni pristanak da predlagatelj za svoj rad neće potraživati nagradu.

16. Prema stavu predlagatelja, njegovo pravo na nagradu proizlazi iz članka 245. ZTD., na koju odredbu se je pozvao i sud prigodom njegova imenovanja za člana uprave protustranke rješenjem R1- 139/2019. Predlagatelj posebno ukazuje kako mu se nitko od protustranke nije obratio s prijedlogom za reguliranje nagrade nakon što su se izborom nadzornog odbora i uprave stekli uvjeti za rješavanje tog spornog pitanja. Nakon što je predlagatelj protustranci osobno uputio dopis za reguliranje nagrade, ističe da je dobio odgovor kojim se takav zahtjev prvenstveno osporava kao neosnovan, a dodatno je iskazan i stav da je predlagatelj za svoj rad u upravi nagrađen putem isplaćenih bonusa. Nakon takvog očitovanja protustranke predlagatelj se je sa zahtjevom obratio sudu.

17. Prema očitovanjima protustranke razvidno je kako se potraživanje predlagatelja osporava s više osnova koji su po ocjeni suda dijelom međusobno kontradiktorni. Tako, u svom odgovoru protustranka prvenstveno ističe kako su se stranke sporazumjele o neplaćanju nagrade, potom da je predlagatelj primio sve iznose po osnovu članstva u upravi, nakon toga je kao osnov osporavanja naveden i razlog formalnog karaktera članstva u upravi osobito iz razloga sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji od 20. siječnja 2020. kojim ugovorom su brojni poslovi preneseni iz nadležnosti predlagatelja na društvo Karisma hotels Adriatic d.o.o. U sklopu obrazloženja o formalnom karakteru članstva u upravi protustranka je ukazala i na činjenicu da je kao povezano društvu u sastavu koncerna Agrokor, položaj uprave bio ograničen člankom 13. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku na radnje potrebne za redovito obavljanje poslovne djelatnosti, a ostale radnje preko toga samo uz prethodnu suglasnost izvanrednog povjerenika, sve u razdoblju postupka izvanredne uprave od 10. travnja 2017. do 23. travnja 2021. Nadalje je iznesen i argument da je tijekom predlagateljevog mandata u upravi isti zadržao svoju funkciju generalnog direktora hotela TUI BLUE Makarska koji posluje u sklopu protustranke te je isti za taj dio svoga rada primao isplate koje su nadilazile iznose predviđene ugovorom o radu jer taj hotel u 2020. uopće nije radio dok je u 2021. radio samo tri mjeseca. U svezi ove grupe prigovora protustranka je predložila prekid postupka sukladno članku 27. ZIPP. Konačno, osporavanje potraživanja predlagatelja je iskazano i putem prigovora zastare potraživanja držeći da se radi o povremenim tražbinama za koje je propisan zastarni rok od 3 godine.

18. U odnosu na kontradiktorna očitovanja stranaka pred sud se je postavilo nekoliko spornih pitanja na koja je bilo potrebno iskazati stav suda u cilju pravilnog rješavanja ove pravne stvari.

19. Kao preduvjet meritornog odlučivanja, sud je prvenstveno morao dati odgovor je li osnovan prijedlog protustranke da se ovaj postupak prekine sukladno članku 27. ZIPP i da se predlagatelja uputi u parnicu iz razloga jer između stranaka postoji spor o pravu čije rješenje zavisi od utvrđenja spornih činjenica. Procjenjujući očitovanja stranaka i priložene dokaze sud je zaključio kako uvjeti za prekid postupka iz citirane odredbe nisu ispunjeni.

Sud prihvaća kao točnu primjedbu predlagatelja iz podneska od 4. srpnja 2025. da u ovoj pravnoj stvari postoje samo dvije bitne činjenice, da je predlagatelj bio imenovan od strane suda na mjesto člana uprave protustranke kao i da se stranke ne mogu sporazumjeti oko visine naknade predlagatelja.

20. Protustranka je u osporavanju zahtjeva predlagatelja prvo iznijela tvrdnju o postojanju navodnog dogovora između stranaka oko neplaćanja nagrade za rad u upravi, potom da je predlagatelj isplaćen kroz više isplaćene bonuse kao direktor hotela TUI BLUE Makarska, potom da je predlagatelj bio samo formalni član uprave jer da su svi ključni upravljački, operativni i administrativni poslovi bili ugovorom preneseni na treće društvo i konačno da su poslovi člana uprave bili bitno suženi činjenicom da je protustranka kao povezano društvo bilo obuhvaćeno postupkom izvanredne uprave pa je uprava obavljala samo redovite poslove. Na navedene okolnosti predloženo je saslušanje TB i PB.

21. Određujući se prema iznesenim razlozima osporavanja protustranke, sud primjećuje kako su isti dijelom međusobno kontradiktorni jer zbog čega bi predlagatelj bio isplaćivan kroz povećane bonuse ako je postojao dogovor o neplaćanju nagrade za članstvo u upravi. Isto tako, na okolnost potrebe prekida postupka radi utvrđenja spornih činjenica predloženo je saslušanje TB i PB ne naznačujući s koje funkcije bi isti mogli imati saznanja o istom ili pak imali ovlaštenje za sklapanja dogovora npr. o neplaćanju u ime protustranke kod činjenice da protustranka u trenutku imenovanja predlagatelja nije imala ni upravu ni nadzorni odbor kao jedina tijela koja bi svojim radnjama mogli obvezivati protustranku.

Člankom 247. stavak 1. ZTD propisana su načela za primanja članova uprave, a to pitanje je stavljeno u nadležnost nadzornog odbora. Ukazuje se i na članka 18. stavak 5. ZOO kojim je propisano da za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje poduzimaju u tome svojstvu. Kako iz priloženog obrazloženja rješenja R1-139/2019. (list 7-13 spisa) o imenovanju predlagatelja proizlazi da je mandat nadzornog odbora kod protustranke istekao 26. studenog 2019., lako je zaključiti da kod protustranke nije postojalo nadležno tijelo koje bi moglo s predlagateljem sklopiti sporazum ne neisplati nagrade. TB u tom trenutku i sve do ožujka 2022. nije bila član nadzornog odbora protustranke i nije imala ovlast takav sporazum sklopiti zbog čega je njeno saslušanje na navedenu okolnost nepotrebno. Isto tako se naglašava da je predlagatelj bio jedini član uprave protustranke i nije mogao sklopiti sporazum o nagradi sa samim sobom te je to pitanje jedino moglo biti riješeno s imenovanjem novog nadzornog odbora, a iz očitovanja stranaka je razvidno da takav sporazum nije postignut. Također, saslušavati PB na okolnost formalnog obnašanja dužnosti predlagatelja je po ocjeni suda po prirodi stvari suvišno jer su ovlasti člana uprave propisana zakonom. Isto tako, prekidati postupak radi saslušanja istog na okolnost da je predlagatelju tijekom 2024. isplaćen četiri puta uvećani bonus bilo bi potpuno promašeno u ovoj pravnoj stvari jer bi trebalo biti notorno da se bonusi isplaćuju sukladno ugovoru o radu za proteklu kalendarsku godinu, a to bi bila 2023. kada predlagatelj više nije bio član uprave protustranke i bonus mu je jedino mogao biti isplaćen za rad na mjestu direktora hotela TUI BLUE Makarska. Uzgred se napominje da je uprava društva protustranke napravila prekršaj ukoliko je predlagatelju 2024. godine isplaćen četverostruki bonus iznad ugovora o radu i ostvarenih poslovnih rezultata za 2023. godinu. Na okolnost ograničavanja opsega poslova uprave za vrijeme postupka izvanredne uprave u društvu Agrokor i sama protustranka je u svom očitovanju od 29. srpnja 2025. naglasila da je taj postupak završen 23. travnja 2021. Kako je predlagatelj bio član uprave do 1. travnja 2022. razvidno je da gotovo cijela jedna godina mandata nije bila obuhvaćena tim postupkom, ali protustranka za to razdoblje ne nudi obrazloženje o opsegu poslova ako su poslovi uprave za vrijeme izvanredne uprave bili reducirani. Argumentum a contrario, ako su poslovi uprave za vrijeme postupka izvanredne uprave bili reducirani, onda je nakon završetka postupka izvanredne uprave predlagatelj poslove uprave obavljao u punom opsegu.

22. Sve naprijed izneseno je istaknuto iz razloga kako bi se pokazalo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 27. ZIPP o prekidu postupka jer predloženi dokazi putem kojih bi se trebale utvrditi sporne činjenice nisu bili takve kvalitete koja bi opravdala prekid postupka i upućivanje predlagatelja u parnicu.

23. Nakon prethodno iskazanog stava suda u svezi nepostojanja uvjeta za prekid postupka sukladno članku 27. ZIPP, sud je došao u priliku odlučiti o osnovanosti zahtjeva predlagatelja u svezi isplate nagrade za obavljanje poslova uprave u razdoblju od 22. siječnja 2020. do 31. ožujka 2022. Za navedeno razdoblje predlagatelj predlaže da mu sud odredi nagradu u neto iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno smatrajući da je navedeni iznos primjeren i korektan u odnosu veličinu protustranke kao srednje velikog poduzetnika, na opseg i složenost poslova u razdoblju restrukturiranja financijskih obveza i promjene vlasničke strukture kao posljedice nagodbe vjerovnika u društvu Agrokor, aktivnostima prilagodbe poslovanja u okolnostima uzrokovanim epidemijom Covid 19 te uvažavajući da je dio poslova uprave prenesen na drugo trgovačko društvo ugovorom o poslovnoj suradnji. Kao osnov potraživanja predlagatelj navodi rješenje ovog suda broj R1-139/2019., u kojem je točkom 2. izreke navedeno da predlagatelj ima pravo od društva protustranke tražiti nagradu, a ako se stranke o tome ne uspiju dogovoriti da će o tome odluku donijeti sud. Predlagatelj ukazuje i na činjenicu da je s protustrankom nakon prestanka mandata pokušao postići dogovor kojeg je protustranka odbila čime su se u kontekstu rješenja o imenovanju R1-139/2019. i članka 245. ZTD stvorile pretpostavke da o iznosu nagrade odluči sud.

24. Obrazlažući razloge zbog čega bi zatraženi iznos nagrade od 1.000,00 EUR-a neto mjesečno bio primjeren i korektan predlagatelj je u odnosu na veličinu protustranke kao poslovnog subjekta istaknuo da isti posluje u dva hotela s ukupno 445 soba i jednim auto kampom, da ima više od 100 zaposlenih, da ostvaruje prihode u milijunima eura i ima značajnu imovinu. Predlagatelj je posebno ukazao na podatke o prosječnoj neto plaći zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2020. do 2025. prema kojim podacima je prosječna plaća iznosila u rasponu od 897,60 EUR-a pa do 1.416,00 EUR-a. U isto vrijeme u Republici Hrvatskoj bile su značajne stope inflacije pa kada se stope inflacije dodaju na prosječnu neto plaću zaposlenih u pojedinoj godini dolazi se do podatka da bi omjer kupovne moći u 2025. od preko 1.100,00 EUR-a odgovarao prosječnim plaćama u ranijem razdoblju. Predlagatelj je u zahtjevu posebno ukazao i na rezultate poslovanja protustranke koja je 2020. ostvarila gubitak u poslovanju, ali već 2021. i 2021. rezultat poslovanja je bio višemilijunski dobitak pa je tako 2022. iznosio 10,8 mil. kuna uz prosječan broj od 155 zaposlenih.

25. U odnosu na osporavanje predlagateljevog prava na nagradu od strane protustranke, koji razlozi se mogu sažeti u rasponu od tvrdnje da predlagatelju ne pripada nikakva nagrada za obavljanja rada članstva upravi pa do stava da ako bi mu nagrada i pripadala, da mu je već isplaćeno, predlagatelj osporava navedene tvrdnje protustranke kao neosnovane i tvrdi da mu nikakva nagrada za njegov rad nije isplaćena. U isto vrijeme u odnosu na postavljeni zahtjev protustranci za obračunom nagrade od 20. ožujka 2025. i njihovo očitovanje od 15. travnja 2025., predlagatelj pravilno ukazuje kako su navodi iz tog očitovanja kontradiktorni jer se prvo tvrdi da predlagatelju ne pripada nikakva nagrada, a potom se tvrdi da mu je nagrada isplaćena kroz povećane bonuse. Iz takvog očitovanja i sud zaključuje da su navodi osporavanja kontradiktorni jer ako nekome ne pripada nagrada onda se nema što isplaćivati kroz povećane bonuse.

26. U odnosu na zatraženi iznos nagrade sud je pregledom očitovanja stranaka zaključio kako je u konkretnom slučaju iznos nagrade korektan i primjeren obujmu poslova koje je predlagatelj radio kao član uprave protustranke. Pritom treba ukazati na nekoliko relevantnih podataka koji potvrđuju stav suda. Tako, predlagatelj je u prilogu zahtjeva dostavio kopiju dopisa od 20. ožujka 2025. (list 14-15) i u kojem dopisu se na kraju druge stranice navodi podatak da je njegov prethodnik na mjestu člana uprave imao prihode čiji je ukupni trošak prema društvu protustranci iznosio gotovo 50.000,00 kn mjesečno ili nešto više od 6.500,00 EUR-a. U isto vrijeme protustranka je u prilogu svog očitovanja dostavila kopije ugovora o radu predlagatelja i njegove dodatke iz kojih isprava je razvidno da je predlagatelj na radnom mjestu glavnog direktora hotela SENSIMAR Makarska (poslije TUI BLUE Makarska) ostvarivao od 2017. pa do 2025. prihode u bruto iznosu od 23.771,75 kn što bi odgovaralo iznosu od 3.154,98 EUR pa do 3.844,00 EUR-a. Uvažavajući činjenicu da je nakon imenovanja na mjesto člana uprave predlagatelj i dalje obnašao dužnost glavnog direktora hotela TUI BLUE Makarska za što je primao plaću u navedenim iznosima, ali da je u isto vrijeme obavljao i poslove jedinog člana uprave za što mu do sada nije isplaćena nikakva naknada iz razloga koji su izneseni u prethodnom dijelu obrazloženja, sud zaključuje da u konkretnom slučaju predlagatelj ima pravo na nagradu za obavljene poslove člana uprave protustranke. Navedeno pravo na nagradu proizlazi iz rješenja suda R1-139/2029 i članka 245. ZTD-a jer se stranke nisu uspjele dogovorili o iznosu nagrade, preciznije rečeno njihovi stavovi su potpuno suprotni.

27. Određujući se prema zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR-a mjesečno, sud zaključuje kako predlagatelju za obavljene poslove pripada navedeni iznos. Predlagatelj je bio jedini član uprave protustranke, a prema navodima predlagatelja iz dopisa od 20. ožujka 2025. koje protustranka nije osporila, prethodni član uprave GB je imao mjesečne bruto prihode oko 6.500,00 EUR-a. Kod činjenice da se neto prihodi na navedeni bruto iznos kreću u rasponu oko 60 do 65% proizlazilo bi da je neto prihod prethodnog člana uprave kretao u rasponu od oko 3.900,00 do 4.200,00 EUR-a mjesečno.

28. Dakle od iznosa kojeg je ostvario prethodni član uprave predlagatelj je zatražio oko 1/4 navedenog iznosa. Predlagatelj je već u prijedlogu naveo okolnosti koje podupiru takav njegov smanjeni zahtjev pa je tako između ostalih kazao da je za vrijeme njegovog mandata dio korporativnih funkcija prenesen na drugo trgovačko društvo temeljem ugovora o poslovnoj suradnji što je doprinijelo smanjenom obujmu poslova uprave. Sud posebno napominje kako je to inače bio i jedan od navedenih razloga osporavanja protustranke iz podneska od 27. lipnja 2025. pod točkom II.a. Međutim, prema ocjeni suda navedenim ugovorom nisu prenesene sve ovlasti uprave na treće društvo jer je predlagatelj kao član uprave imao određene zakonske obveze koje se ne mogu prenositi ugovorom o poslovnoj suradnji na druge pravne osobe, već pripadaju u isključivu nadležnost člana uprave kao npr. zastupanje društva, odgovornost prema poreznim i drugim kontrolnim tijelima, sklapanje ugovora i slično. Dakle, kod činjenice da zatraženi iznos nagrade predstavlja 1/4 troška kojeg je društvo protustranka imala za vrijeme ranijeg člana uprave, sud je ocijenio da je navedeni zahtjev predlagatelja primjeren i osnovan. Pritom se posebno ukazuje kako se predlagatelj s navedenim iznosom nagrade i svojom plaćom temeljem ugovora o radu nije niti približio iznosu kojeg je ostvarivao njegov prethodnik ČB na mjestu člana uprave protustranke što samo po sebi govori da je zatraženi i određeni iznos korektan i primjeren, a vjerojatno i skroman kako je to slikovito iskazao predlagatelj u zahtjevu (st. 6. spisa).

29. Ovo utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje osporavanjima protustranke koja su dijelom međusobno kontradiktorna, ali će sud ipak u odnosu na svako osporavanje dati svoj osvrt.

Kao prvi razlog osporavanja zatraženog iznosa navedeno je da su se „predlagatelj i protustranka sporazumjeli o neplaćanju nagrade čime se predmijeva da je predlagatelj primio sve iznose po osnovi obavljanja funkcije člana uprave od 22. siječnja 2020. do 31. ožujka 2022." U odnosu na citirano očitovanje protustranke sud postavlja retoričko pitanje kako je to moguće sporazumjeti se o neplaćanju nagrade i ujedno primiti sve iznose po osnovi obavljanja funkcije člana uprave. Iz očitovanja protustranke o navodno postignutom dogovoru o neplaćanju nagrade, primjetno je kako se ne pojašnjava tko je u ime protustranke postigao takav dogovor pa takva tvrdnja po ocjeni suda ostaje nedokazana. Tek naknadno je na te okolnosti predloženo saslušanje TB.

30. U odnosu na slijedeći razlog osporavanja istaknut od strane protustranke koji bi ukazivao da je članstvo predlagatelja u upravi protustranke bio formalnog karaktera istaknuta su dva razloga. Prvi razlog se ogleda u činjenici sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji od 20. siječnja 2020. kojim ugovorom su upravljački, operativni i administrativni poslovi povjereni društvu KARISMA HOTELS ADRIATIC d.o.o., a drugi razlog navodno formalnog obavljanja funkcije uprave iskazan je kroz tvrdnju da se protustranka nalazila u sklopu postupka izvanredne uprave prema društvu AGROKOR kao povezano društvo gdje je izvanredni povjerenik odlučivao o svim bitnim uvjetima poslovanja protustranke.

U svezi prethodnih tvrdnji sud prvenstveno ukazuje kako po odredbama ZTD uprava uz nadzorni odbor i skupštinu čini osnovna tijela dioničkog društva za koja odredbama ZTD nigdje nije propisano formalno obnašanje funkcije pa ostaje nejasno kako se to može biti formalni član uprave u dioničkom društvu. Nadalje se ukazuje da su temeljem ugovora o poslovnoj suradnji (list 123-128) temeljem članka 3. propisani poslovi koje se prenose na pružatelja usluga, ali po ocjeni ovog suda navedene prenesene aktivnosti nisu isključile zakonske obveze predlagatelja iz članka 240. i 241. ZTD-a kao ni aktivnosti iz čl. 243. ZTD-a.

Posebno se napominje da navedeni ugovor o poslovnoj suradnji nije bio poduzetnički ugovor, i kao takav nije upisan u sudski registar. Nadalje protustranka nije bila dio koncerna ili se nalazila pod drugim oblicima utjecaja (ugovor o vođenju poslova društva iz članka 479. ZTD) koji bi ograničili poslove uprave. Usprkos svemu navedenom, članovi uprave imaju svoje zakonske obveze i po drugim pozitivnima propisima iz kojih može proizaći njihova kaznena, prekršajna i materijalna odgovornost, a takva odgovornost nije isključena sklopljenim ugovorom o poslovnoj suradnji pa je njegov značaj u konkretnom slučaju na opseg aktivnosti predlagatelja kao člana uprave protustranke ipak bio ograničen. Uostalom, i sam predlagatelj je prigodom postavljanja zahtjeva naveo da su temeljem navedenog ugovora pojedini korporativni poslovi bili preneseni na drugo društvo koju činjenicu je predlagatelj uvažavao kroz postavljeni zahtjev i iznos nagrade.

31. U odnosu na činjenicu da je u trenutku imenovanja protustranka bila obuhvaćena postupkom izvanredne uprave prema društvu AGROKOR d.d., i sama protustranka je u svom podnesku od 29. srpnja 2025. pod točkom I.c. navela da je predlagatelj za vrijeme postupka izvanredne uprave u poslovima zastupanja bio ovlašten poduzimati isključivo radnje koje su potrebne za redovno obavljanje poslovne djelatnosti, a preko toga mu je trebala suglasnost izvanrednog povjerenika zbog čega su ovlasti člana uprave bile bitno smanjene. Međutim, u istom podnesku protustranka ne objašnjava koliki je bio opseg poslova predlagatelja u razdoblju od 23. travnja 2021. kada je pravomoćno završen postupak izvanredne uprave pa do 1. travnja 2022. kada je prestala funkcija predlagatelja kao člana uprave protustranke. U svezi navedenog sud je u ranijem dijelu obrazloženja suprotnom argumentacijom naglasio da ako su za vrijeme izvanredne uprave ovlasti uprave protustranke bile bitno smanjene, onda je razložno zaključiti da su s prestankom postupka izvanredne uprave ta bitna ograničenja i umanjenja otpala što znači da u razdoblju od 23. travnja 2021. do 1. travnja 2022. predlagatelj za svoje aktivnosti nije više trebao ničiju suglasnost.

32. U odnosu na daljnji razlog osporavanja zahtjeva predlagatelja za isplatom nagrade, protustranka je u odgovoru navela i tvrdnju da je u razdoblju od siječnja 2020. do ožujka 2022. predlagatelj putem sustava nagrađivanja ostvarivao bonuse koji su premašivali iznose predviđene ugovorom o radu. Ovo osobito u kontekstu činjenice da je predlagatelj istovremeno bio i generalni direktor hotela TUI BLUE MAKARSKA koji 2020. nije otvoren zbog pandemije Covida, a 2021. je bio otvoren malo više od 3 mjeseca, a predlagatelj je svejedno ostvarivao bonuse. Kao posebna godina istaknuta je 2024. kada je predlagatelju isplaćen bonus u iznosu od 4 puta većem od bonusa koji je trebao dobiti sukladno bonus shemi. U svezi ove isplate sud je već ranije pod točkom 21. iskazao stav da su se bonusi isplaćeni 2024. pretpostavljeno odnosili za poslovanje 2023., a ako je nešto isplaćeno preko ugovora o radu, onda je nova uprava društva protustranke počinila prekršaj.

Time je po ocjeni suda i ovaj razlog otpao kao neosnovan ne samo zbog činjenice što su navodi o isplatama putem povećanih bonusa u direktnoj suprotnosti s osnovnom tvrdnjom protustranke da predlagatelju temeljem (navodnog) sporazuma za njegov rad u upravi neće biti isplaćena nagrada, a dodatno su ovi razlozi osporavanja neosnovani jer su bonusi pripadali predlagatelju temeljem njegovog ugovora o radu, dok pitanje nagrade za poslove člana uprave protustranke takvim ugovorom o radu nije niti moglo biti obuhvaćeno.

33. Konačno, protustranka je istaknula prigovor zastare potraživanja tvrdeći da je predlagatelj, za slučaj da mu pripada nagrada trebao svoju nagradu primati mjesečno čime bi ista imala karakter povremenog davanja koje dospijeva u pravilnim vremenskih razmacima (mjesečno ili godišnje) pa bi takvo potraživanje sukladno članku 226. st.1 ZOO-a zastarijevalo u roku do 3 godine o dospjelosti svakog pojedinog davanja.

U svezi ovog osnova osporavanja ističe se da u vrijeme kada je predlagatelj imenovan od strane suda za člana uprave protustranke, kod protustranke nije postojao nadzorni odbor u čijoj isključivoj nadležnosti je bilo odlučiti o nagradi predlagatelja. Kako je nadzorni odbor preuzeo dužnost tek krajem ožujka 2022., upravo u tom trenutku su se stekli uvjeti za određivanje nagrade predlagatelju. Međutim, iznos koji bi bio određen predlagatelju nakon prestanka mandata mogao je jedino biti utvrđen u jednokratnom fiksnom iznosu, a to posljedično znači da tako utvrđeni iznos više ne bi imao karakter povremenih davanja iz članka 226. stavak 1. ZOO-a zbog čega eventualno potraživanje predlagatelja prema protustranci može jedino potpadati pod opći zastarni rok od 5 godina koji od završetka mandata 1. travnja 2023. pa do podnošenja zahtjeva

13. svibnja 2025. nije protekao.

34. Time su se svi razlozi osporavanja protustranke pokazali kao neosnovani zbog čega je sud riješio kao u izreci pod točkom I. temeljem članka 245. stavak 3. ZTD-a. Sam iznos nagrade od 26.290,32 EUR predstavlja razmjernu nagradu od 290,32 EUR za zadnjih 9 dana u siječnju 2020. i po 1.000,00 EUR za slijedećih 26 mjeseci.

35. U izreci rješenja pod točkom II. sud je odlučio o troškovima postupka temeljem članka 32. ZIPP i uz odgovarajuću pripremu članka 154. stavak 1. ZPP-a. Troškovi predlagatelja sastoje se od troškova zastupanja po OT za sastav zahtjeva po Tbr. 16. točka 1., alineja prva u svezi s Tbr. T. točka 1., 125 bodova ili 250,00 EUR- a, za sastav podnesaka od 4. srpnja i 12. kolovoza 2025., po Tbr. 16. točka 4., ostali podnesci, 25 bodova ili po 50,00 EUR-a . Troškovi zastupanja uvećani su za PDV 25% ili 87,50 EUR-a.

U Splitu, 4. prosinca 2025.

SUDAC:

Ivo Bakalić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od primitka otpravka. Žalba se podnosi u dva primjerka putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Žalba ne odgađa provedu ovog rješenja.

DNA:

1. Punomoćniku predlagatelja, odvj. Anto Rusković

2. Punomoćniku protustranke, odvj. dr.sc. Marko Rašica, uz podnesak predlagatelja od 12. kolovoza 2025.,

3. U spis.