REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 145-P Ob-391/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Anti Brkljačiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Kristina Rakuša, odvjetnica iz Zagreb, protiv tužene PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Bratić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave, zaključene dana 27. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja, i punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene, dana 4. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelj ZB i tužena PB po osnovi bračne stečevine suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete opisana kao: Suvlasnički dio: 2725/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) povezano s vlasništvom posebnog dijela - dvosoban stan 3 u potkrovlju - uvučeni kat, ukupne korisne površine 40,86 m2 s pripadajućim: parkirališno mjesto PM 3 na građevnoj čestici površine 12,50 m2 u elaboratu označeno zelenom bojom, a koji je izgrađen na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi ULICA BEDEMA LJUBAVI ukupne površine 206 m2, i to DVORIŠTE površine 125 m2 i STAMBENA ZGRADA, SESVETE, ULICA BEDEMA LJUBAVI 50D površine 81 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Zemljišnoknjižni odjel Sesvete Općinskog suda u Sesvetama po pravomoćnosti ove Presude upisati će tužitelja ZB kao suvlasnika u ½ dijela na nekretnini iz toč. I izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženoj PB da nadoknadi tužitelju ZB trošak postupka u iznosu od 2.106,18 EUR, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 31.3.2023. godine tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da su stranke zaključile brak dana 15.7.2006. godine, a u tijeku je postupak razvoda braka pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba Vrbovec. Za vrijeme trajanja braka stranke su stekle suvlasništvo na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Sesvetama, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvosobni stan u potkrovlju, površine 40,86 m2, s pripadajućim parkirališnim mjestom površine 12,50 m2, u stambenoj zgradi [adresa]. Predmetna nekretnina samo je formalno upisana na tuženu, a stvarno je riječ o zajedničkoj imovini koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja braka. Naime, tužitelj je otkupio stan temeljem Zakona o prodaji stanovi na kojima postoji stanarsko pravo u stambenoj zgradi [adresa], te je isti stan prodao kupcu ĆB i dobivenim novcima od kupoprodaje kupio stan koji je predmet ovog postupka. Kako stranke nisu postigle drugačiji dogovor, smatra se da su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, pa predlaže u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 9.6.2024. godine da sud nakon provedenog postupka utvrdi da su tužitelj i tužena po osnovi bračne stečevine suvlasnici svaki u ½ dijela predmetne nekretnine te da zemljišno knjižni odjel po pravomoćnosti presude upiše tužitelja kao suvlasnika u ½ dijela na istoj nekretnini, a sve uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od dana 2.5.2023. godine tužena navodi da je točno da je za vrijeme trajanja braka stranaka kupljena navedena nekretnina, ali nije točno da je predmetni stan suvlasništvo parničnih stranaka, već je isti kupljen isključivo vlastitim sredstvima tužene u iznosu od 293.143,50 kn. Naime, tužena je od svoje, sada pokojne bake VB, dobila na dar sredstva u iznosu od 293.143,50 kn, što je predstavljalo protuvrijednost od 39.000,00 EUR, koliko je iznosila kupoprodajna cijena koju je tužena platila na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je zaključila sa prodavateljem dana 14.8.2013. godine. Baka tužene je naprijed navedena sredstva stekla prodajnom zemljišta, kao i ušteđevinom te je iste darovala svojoj unuci isključivo za kupnju stana pa predmetni stan ne može biti predmetom bračne stečevine, već je isključivo vlasništvo tužene. Nadalje, navodi kako je stan [adresa], otkupljen zajedničkim sredstvima bračnih drugova, a ovdje stranaka u postupku, te tužena smatra da su sredstva koja je tužitelj dobio prodajom predmetnog stana njihova bračna stečevina. Konačno, ističe da je predmetna sredstva koja je tužitelj dobio prodajom tog istog stana isti iskoristio u svrhu zatvaranja dva kredita koja je realizirao prije zaključenja braka sa tuženom, a značajan dio novčanih sredstava darovao je svojim roditeljima, te je kupio automobil, televizor i podmirio dug po rješenju o ovrsi u kojem je ovrhovoditelj bilo Jadransko osiguranje d.d. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u elektronički zapis iz Matice vjenčanih (list 6 spisa), zk izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), obavijest o stanju kredita na dan 31.12.2021. godine (list 9 spisa), preslik ovosudne presude posl.broj Ps-369/11 od dana 26. listopada 2012. (list 10 spisa), preslik presude Županijskog suda u Zagrebu posl. Broj Gž- 1005/13 od dana 3. ožujka 2023. godine (list 18 spisa), preslik predugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 7. kolovoza 2013. godine (list 26 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 14. kolovoza 2013. godine (list 29 spisa), preslik naloga klijenta PBZ Zagreb od dana 14.8.2013. (list 38 spisa), preslik Ugovora o kreditu broj 763137 (list 67 spisa), preslik Ugovora o kupoprodaji od dana 14. kolovoza 2013. (list 118 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LB, ČB, ŠB, FB, EB, AB, UB, OB i IB, te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Navedeni su dokazi provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a)

5. Odredbom članka 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15 i 156/23; u daljnjem tekstu ObZ-a) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

6. Odredbom čl. 39. ObZ-a propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 36. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 14. kolovoza 2013. godine prodao stan na adresi [adresa] za iznos od 75.500,00 EUR, te da je istoga dana zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina između prodavatelja Magnetic d.o.o. i tužene radi kupnje nekretnine na adresi [adresa] u ukupnom iznosu od 39.000,00 EUR. Sporno je da li je nekretnina na adresi [adresa] kupljena sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka ili novčanim sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu tužene.

8. Saslušani na spornu okolnost stranke različito iskazuju o porijeklu novčanih sredstava pa tako tužitelj navodi da je stan na adresi [adresa] kupljen 2013 godine i to isti dan kada je prodao stan na adresi Neznane junakinje i to upravo novcem dobivenim prodajom tog stana. Ovaj stan prodavali su preko agencije te je novac dobio na ruke u gotovini od kupca, a u trenutku primopredaje novca s njim su još bili agentica i bivša supruga, odnosno ovdje tužena. S tim novcem odmah su otišli u drugu agenciju preko koje su kupovali novi stan te su sa tom agenticom otišli u banku gdje su predali novac za kupnju stana. Ovaj novi stan bio je jeftiniji za 15.000,00 EUR, tako da su s ostatkom novca platili porez, te su krenuli sa kupnjom namještaja jer je stan bio prazan. Nadalje, ističe kako tužena laže kada kaže da je stan kupljen novcem koji je dobila od svoje bake jer se to može vrlo jednostavno provjeriti budući je baka imala mirovinu od 600,00 kn, živjela je u jednoj trošnoj kućici te je otprilike godinu dana prije nego što je prodan stan Z došla živjeti sa njima jer je bila slabo pokretna i bilo joj je nemoguće živjeti u toj njenoj nekretnini. Točno je da im je baka dala 10.000,00 kn koje je dobila prodajom jedne livade, ali taj novac im je dala da urede stan u Neznane junakinje kako bi ga lakše prodali i to je bilo upravo u onom razdoblju kada je živjela kod njih. Stan u Neznane junakinje dobio je sudskim putem jer je iza smrti svog pokojnog djeda koji je bio vojno lice dobio pravo otkupa u sudskom postupku koji je trajao nekoliko godina. Nakon toga stan nije otkupljivao jer je gospođa koja je bila kupac odbila otkup u kupoprodajnoj cijeni, odnosno drugim riječima nije ništa platio za taj stan, možda jednu ratu i po savjetu odvjetnice u tom postupku, odmah ga je prodao. Stan su kupili na tuženu jer je bio u dugovima u tom trenutku zbog kreditnih obveza i bojao se da mu banka ne uzme stan, pa su se dogovorili da bude na tuženu.

9. Tužena saslušana na istu okolnost navodi da je stan u Bedemu ljubavi kupljen 2013. godine i to sredstvima koje je njoj dala baka. Stan je kupljen za iznos od 293.000,00 kn i to početkom 8. mjeseca 2013. godine, ona je osobno dala kaparu za stan agenciji Dom expert i to u iznosu od 2.000,00 EUR i tom prilikom je sama bila u agenciji. Pregovore s tom agencijom je započela u 7. mjesecu, a početkom 8. mjeseca dala je kaparu te je dobila potvrdu o plaćenoj kapari. Dana 14.8.2013. godine našla se s djelatnicom agencije P i vlasnikom zgrade koji se zvao Ć, te su prvo otišli u banku gdje ja platila ostatak kupoprodajne cijene u gotovini, a nakon toga svi troje su otišli kod javnog bilježnika i potpisali kupoprodajni ugovor. Tom prilikom bila je sama, tuženik nije bio sa njom. Radilo se o novcu koji je njoj dala baka i to krajem 10. mjeseca 2010. godine. Naime, radilo se o novcu koji su njeni djed i baka štedjeli za gradnju nove kuće za koju su napravili samo temelje. Djed se razbolio pa nisu nastavili gradnju, a temelji stoje još dan danas. Djed je umro 1989. godine i radilo se o novcu kojeg je on ostvario od svojeg rada, a baka je sve vrijeme čuvala taj novac koji su čuvali za gradnju kuće. Uz to baka je imala i nekoliko zemljišta koja je prodavala, a nakon bakine smrti ostalo je još zemljišta i šuma u Sv. Ivanu Zelini. Nije točan opis tužitelja prodaje stana u Neznane junakinje, ona uopće nije bila s njim, a niti je to bio njegov stan. Koliko ona zna po Dejanovoj priči on je od prodaje tog stana dobio samo Škodu, laptop i televizor te joj je rekao da je zatvorio kredit koji je imao od prije, a ostatak novca zadržali su njegovi roditelji jer je otac htio raditi sušaru. Nisu uopće razgovarali na koga bi bio taj stan jer je to njen stan, a u trenutku kupnje stana bili su u lošim odnosima te je početkom 9. mjeseca 2013. godine ZB došao moliti da mu pruži još jednu šansu jer smo i prije imali problema. Ključ za stan dobila je kad je dala kaparu, a kako nije imala dovoljno novaca za stan jer je ukupna cijena bila 44.000,00 EUR, gospodin Ć joj je spustio cijenu zbog nekih nedostataka, a radilo se o bojleru i pločicama. Tužitelj taj dan nije s njima uselio u stan jer su bili u lošim odnosima, i on je doselio naknadno u rujnu, nakon njihovog razgovora. Razlog zašto je baka došla kod njih nije onaj koji je istaknuo tužitelj jer je baka imala dovoljno financijskih sredstava za samostalni život, ali je baka htjela ići u dom što ona nije htjela dopustiti. Što se tiče novca kojeg je dala baka, radilo se o 300.000,00 kn koje joj je baka dala krajem 2010. godine, novac je bio u velikoj žutoj koverti koja je bila zamotana u običnoj bijeloj vrećici. Baka joj je dala ovaj novac onda kada se preselila kod njih u Neznane junakinje, odnosno tom prilikom donijela je svoje stvari i taj novac. U trenutku primopredaje bile su prisutne samo ona i baka i baka joj je rekla da što prije makne novac jer je vidjela kakve su prilike u njihovom braku. Odmah nakon dva dana novac je odnijela kod svog brata upravo iz razloga jer je tuženik kontrolirao sve, bio je rastrošan te mu iz tog razloga nije rekla za taj novac. Novac koji joj je baka dala stajao je kod njenog brata sve do kolovoza 2013. godine, a brat je cijelo to razdoblje živio kod mame i tamo je čuvao ovaj novac. Kada je došla po novac, brat joj je predao novac točno onako kako ga je ona njemu predala u kuverti i vrećici s time da mama nije bila u stanu, bila je na poslu. Ovo se događalo 14.8.2013. godine i odmah je s novcem otišla se naći s gospođom P i gospodinom Ć. Desetak dana prije toga došla je kod brata te joj je dao novac u kunama iz te kuverte jer mu je objasnila da joj novac treba za kaparu, a odmah nakon toga otišla je u mjenjačnicu i zamijenila kune za iznos od 2.000,00 EUR.

10. Svjedoci saslušani tijekom ovog postupka i to LB, sestra tužitelja, ČB, majka tužitelja, KB, AB i IB, prijatelji i susjedi stranaka, te OB, bratić tužitelja, jasno iskazuju da su iz razgovora sa strankama saznali da je ZB prodao stan na adresi Neznane junakinje te upravo tim novcem je kupljen novi stan u [adresa]. Svjedok UB, agent koji je posredovao u prodaji nekretnine Neznane junakinje navodi kako se sjeća da su prodavatelji bili bračni par ČB koji su se žurili sa tom prodajom jer su bili zakaparili novi stan u [adresa]. Sjeća se da je stan prodan za 75.500,00 EUR, a ne može se sjetiti na koji način i kome je isplaćen novac. Iskaze ovih svjedoka ovaj sud u cijelosti prihvaća budući su isti životni i logični i nisu u suprotnosti sa dokumentacijom koja prileži spisu. Sa druge strane, ovaj sud ne prihvaća iskaz svjedoka ŠB, brata tužene, koji navodi da mu je sestra 2011. godine u stan donijela kuvertu u kojoj je bilo 300.000,00 kn i rekla mu da je to novac koji joj je baka dala radi kupnje stana. Naime, iskaz ovog svjedoka u suprotnosti je sa utvrđenjima koje ovaj sud prihvaća kao istinite, iskaz je neživotan i nelogičan, a sam svjedok zainteresiran je za ishod ovog postupka, budući mu je tužena sestra.

11. Na temelju provedenih dokaza mišljenje je ovoga suda da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranka te u cijelosti prihvaća argumentaciju tužitelja da je stan kupljen novcem dobivenim prodajom stana na adresi [adresa]. Naime, iz dostavljane dokumentacije proizlazi, a što među strankama nije niti sporno, da je dana 14. kolovoza 2013. godine tužitelj prodao navedeni stan za iznos od 75.500,00 EUR te da je tužena istoga dana u gotovini uplatila za kupnju novog stana iznos od 293.143,50 kn (potvrda na listu 44 spisa). Ovakvo utvrđenje suda temelji se i na iskazima svjedoka EB, AB i OB koji navode da su iz razgovora sa strankama doznali da je predmetni stan kupljen novcem dobivenim prodajom prethodnog stana. Isto tako, svjedoci koji ničime nisu zainteresirani za ishod ovoga postupka te poznaju stranke iz poslovnog, odnosno susjedskog odnosa, UB i IB, navode da se bračnom paru ČB žurilo sa prodajom stana u Neznane junakinje jer su kaparili drugi stan (UB), odnosno da su oboje u razgovoru rekli da su stan u [adresa] kupili na način da su prodali drugi stan u [adresa] (IB), pa ovaj sud povezujući sve iskaze nema razloga sumnjati da je porijeklo novca za kupnju stana u cijelosti od prodaje stana na adresi Neznane Junakinje. Ovdje valja istaknuti kako sud ne prihvaća navode tužene da je stan u cijelosti kupljen novcem koji je njoj dala baka, budući su ovakvi navodi neživotni, nelogični i u suprotnosti sa utvrđenjima koje prihvaća ovaj sud, jer da je doista stan kupljen novcem koji je dobila od bake, ostaje nejasno zašto je u razgovoru sa prijateljima i susjedima govorila da je stan kupljen na način da su prodali stan u [adresa]. Isto tako, neživotno je da je tužena kod brata u namještaju držala novac u gotovini gotovo 3 godine, a onda isti dan kada je tužitelj dobio novac od prodaje drugog stana uplatila u banci upravo taj novac za kupnju ovoga drugoga stana, te ovakve njezine navode ovaj sud drži usmjerenim jedino prema vlastitom uspjehu u sporu.

12. Isto tako, kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je stan na adresi [adresa] tužitelj stekao temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1005/13 od dana 5. ožujka 2013. godine (presuda na listu 18 spisa) te je isti bio opterećen založnim pravom za korist RH radi otkupa istoga stana u iznosu od 79.870,38 kn, a da je kupac preuzeo otplatu gotovo u cjelokupnom iznosu od 77.124,94 kn, evidentno je da je isti stan u cijelosti posebna imovina tužitelja budući su bračni drugovi za otplatu istoga stana uplatili samo neznatni dio od 2.745,44 kn, a sve u skladu sa odredbom čl. 39. ObZ-a.

13. Slijedom svega navedenoga, a kako je utvrđeno da je stan na adresi [adresa] kupljen u cijelosti novčanim sredstvima dobivenim od prodaje stana na adresi [adresa], koji je u cijelosti vlastita imovina tužitelja, valjalo je u cijelosti prihvatiti njegov zahtjev kojim traži da se utvrdi da je suvlasnik u ½ dijela stana na adresi [adresa], pobliže označenoga u izreci ove presude te je temeljem navedene zakonske odredbe odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

14.Odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi stranaka, budući je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

15.Sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja, budući je u cijelosti odlučeno o njegovom prethodnom tužbenom zahtjevu.

16.Odluka o trošku donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe od dana 17.3.2023. godine, pristup na ročišta dana 10.4.2024., 10.6.2024., 18.9.2024., 4.12.2024., 24.2.2025., 14.5.2025. i 27.10.2025. za svaku radnju po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR te 25% PDV iznosi 2.000,00 EUR. Ovome valja pridodati i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR te pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.106,18 EUR.

18. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od dana 9.6.2024. godine, 22.10.2024. godine i 12.6.2025. godine budući isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, a sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

19. Temeljem svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. prosinca 2025. godine

S u d a c:

Ante Brkljačić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene