- 1 -              Rev 750/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 750/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. L., OIB ... i drugotužitelja N. L., OIB ..., oboje iz S., koje zastupaju punomoćnici I. R., V. G. K. i I. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. R., V. G. K. i I. R. u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2120/2019-4 od 28. svibnja 2020., kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pn-168/2016 od 25. veljače 2019., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2120/2019-4 od 28. svibnja 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod 1 A. L. u dijelu koji glasi: 

"Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici A. L. štetu u iznosu od 506.478,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 3. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",

dok se u dijelu koji se odnosi na tužitelja N. L., kao i u dijelu koji se odnosi na više zatraženi tijek kamate od 26. siječnja do 2. prosinca 2007., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“.

 

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I Utvrđuje se kako je tužba povučena u dijelu kojim se tuženoj nalaže naknaditi tužiteljima neimovinsku štetu s osnova duševnih boli u iznosu od po 100.000,00 kn za svakog sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

 

II Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana  i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 156.520,75 kn sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

„Žalba se uvažava, te se preinačuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-168/16 od 25. veljače 2019. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tužiteljicu, tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici A. L. štetu u iznosu od 506.478,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 3. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

 

Preinačuje se odluka o parničnom trošku tako da se nalaže 1. tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 55.325,00 kn, a 2. tužitelju da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 48.605,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3576/2020-2 od 28. svibnja 2020. prvotužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Može li drugostupanjski sud u okviru ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odbiti tužbeni zahtjev uz utvrđenje koje nije utemeljeno na činjenicama iz obrazloženja prvostupanjske presude već na stanju spisa i novim (suprotnim) odlučnim okolnostima koje uopće nije ocijenio sud prvog stupnja (stvarna upotreba čl. 373.a ZPP)?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske odluke prvotužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud drugostupanjsku presudu i rješenje preinači, podredno da ih ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U revizijskom stadiju postupka, predmet spora je zahtjev prvotužiteljice radi naknade štete protiv tuženice Republike Hrvatske zbog nezakonitog rada zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je 31. siječnja 2003. zaprimljen prijedlog M. M. pod brojem Z-870/03 u kojem je zatražila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u ZU 8098 i 7745 k.o.o S. i to čest. zgr. 4031 /1/2 i to na dvosobnom stanu na drugom katu,

 

- da je rješenjem broj Z-870/03 od 8. veljače 2003. izvršena uknjižba prava vlasništva stana na ime M. M.,

 

- da je 24. veljače 2003. između M. M. kao prodavatelja i prvotužiteljice A. L. kao kupca sklopljen Ugovor o kupoprodaji spornog stana, te da da je uz ugovor priložen izvadak iz zemljišne knjige od 17. veljače 2003. iz kojeg je vidljivo da je M. M. upisana kao vlasnica navedenog stana, i to bez tereta i oznake postojanja plombe,

 

- da je prvotužiteljica kod Z. b. d.d. ishodila kredit kako bi isplatila dio kupoprodajne cijene, te da je rješenjem Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu broj Z-1688/03 od 26. veljače 2003. dozvoljena uknjižba prava zaloga na predmetnom stanu u korist Z. b. d.d., kao i da je prvotužiteljica stupila u posjed stana nakon isplate kupoprodajne cijene,

 

- da je prvotužiteljica 25. veljače 2005. pod poslovnim brojem Z-2684/05 podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu, te da je prvostupanjski sud rješenjem broj Z-2684/05 od 26. siječnja 2007. odbio prijedlog prvotužiteljice iz razloga što isti stan nije uknjižen na ime M. M., već na ime Z. B. radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000, 00 DEM i nuzgredica pod poslovnim brojem Z-1371/02,

 

- da je Z. B. 19. veljače 2002. pod brojem Z-1371/02 podnio prijedlog protiv M. M. za uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu, sve uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000,00 DEM temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 11. siječnja 1999. koji je potvrđen kod javnog bilježnika I. R. iz S. pod brojem OU-50/99 22. siječnja 1999.,

 

- da je 7. listopada 2002. zaprimljen prijedlog Z. B. pod brojem Z-7858/02, kojim je on povukao prijedlog za uknjižbu na spornom stanu u vlasništvu predloženika M. M.,

 

- da je rješenjem broj Z-1371/02 od 21. prosinca 2005. izvršena uknjižba prava vlasništva stana na ime Z. B. radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000,00 DEM.

 

8.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je prvotužiteljica u postupala s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da je ono što je u njih bilo upisano bilo nepotpuno ili neistinito, s obzirom da je prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana od 24. veljače 2003. pribavila izvadak iz zemljišne knjige u kojem je upisano vlasništvo M. M. i sadržana naznaka bez tereta, a iz kojeg nije bilo vidljivo da je ranije stigao prijedlog za upis Z. B., a niti podnesak kojim se povlači prijedlog. Nadalje je prvostupanjski sud ocijenio da je postojao nezakoniti rad Odjela za zemljišne knjige jer su prijedlozi koji su kasnije zaprimljeni (Z-870/03 i Z-1688/03) riješeni prije ranije zaprimljenih prijedloga (Z-1371/02 i Z-7858/02) tako da je prihvaćen zahtjev Z. B. za upis prava vlasništva podnesen protiv M. M., a koja u vrijeme podnošenja prijedloga 19. veljače 2002. još nije bila ni upisana kao vlasnica i to unatoč tome što je Z. B. prije toga 7. listopada 2002. pod brojem Z-7858/02 povukao prijedlog za uknjižbu za sporni stan te što je tužiteljica 25. veljače 2005., dakle, prije donošenja rješenja o upisu Z. B., podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom stanu, a što je suprotno odredbama članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 114/01 - dalje: ZZK), 45. st. 1. ZZK i 98. st. 1. ZZK.

 

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelji sklapanjem ugovora nisu stekli vlasništvo nekretnine koju su kupili, te da je šteta u uzročno posljedičnoj vezi s propustom sudskih službenika i očituje se u novčanom iznosu koji su predali prodavateljici na ime ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 66.467,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

 

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivajući se na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP i odbio tužbeni zahtjev prvotužiteljice kao neosnovan.

 

9.1. Prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da je prvotužiteljica postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, kao i da je zemljišnoknjižni odjel u svom radu postupao nezakonito. Međutim, drugostupanjski sud je zaključio da je prodavateljica dvostruko otuđila nekretninu i nije poduzela odgovarajuće pravne radnje da prvotužiteljici omogući stjecanje prava vlasništva, obzirom da je prodala tužiteljici stan i primila isplatu kupoprodajne cijene, a da prethodno nije raskinula Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva koji je prije toga sklopila sa Z. B., niti ishodila brisovno očitovanje za predmetni stan. Također, taj sud je utvrdio da M. M. nije nikada zaprimila rješenje Općinskog suda u Splitu broj Z-1371/02 od 21. prosinca 2005. kojim je provedena uknjižba prava vlasništva s njezinog imena na ime Z. B. radi osiguranja novčane tražbine, ali da nije ni zatražila dostavu navedenog rješenja, protiv kojeg je mogla izjaviti žalbu.

 

9.2. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je pravnorelevantni uzrok štete koju trpi prvotužiteljica postupanje prodavateljice M. M., obrazlažući da je riječ o situaciji gdje djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, pa da se kao uzrok uzima ona radnja koja je najbliža štetnoj posljedici - a to je postupanje prodavateljice.

 

9.3. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je odbio zahtjev prvotužiteljice kao neosnovan zbog nedostatka uzročno-posljedične veze između nezakonitog rada tijela državne uprave i nastale štete, kao pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93, 48/99 i 15/00).

 

10. U reviziji prvotužiteljica osnovano prigovara da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu pozivajući se na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP, koja odredba mu ne daje ovlaštenje utvrđivanja i ocjene novih odlučnih činjenica, te da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP a ne odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

11. Naime, sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP, na koju se je drugostupanjski sud pozvao, taj sud je ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje  pravilno utvrđeno ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U konkretnom situaciji, drugostupanjski sud nije u cijelosti prihvatio činjenična utvrđenja nižestupanjskog suda, te je sam utvrđivao činjenice bitne za odluku ocjenom izvedenih dokaza i isprava priloženih spisu koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir - koje ovlaštenje drugostupanjskom sudu daje odredba čl. 373.a st. 1. ZPP.

 

12. Osnovana je tvrdnja revidentice o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP te čl. 8. ZPP.

 

13. Naime, odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz. stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2).

 

13.1. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

 

13.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

14. Drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nije dao dovoljne i jasne razloge kako je ocjenom svih izvedenih dokaza i isprava priloženih spisu zaključio da je upravo postupanje prodavateljice M. M. neposredan uzrok štete, koji isključuje nezakonit rad zemljišnoknjižnog odjela kao pravnorelevantan uzrok štete koju trpi prvotužiteljica.

 

15. Budući da je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP.

 

16. Obzirom da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu i rješenje drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.