Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-47/2025-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KJ i optužene FJ, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog KJ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 4. srpnja 2025. broj Kzd-8/2024-75, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 4. srpnja 2025. broj Kzd-8/2024-75 optuženi KJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11, opisanog pod točkom 1) izreke, zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 2. u vezi članka 158. KZ/11. opisanog pod točkom 2) izreke te zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 2., opisanog pod točkom 3) izreke, sve u vezi članka 51. KZ/11., a optužena FJ zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1 KZ/11., opisanog pod točkom 4) izreke. Nakon toga su optuženom KJ za svako od navedenih kaznenih djela utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11., temeljem istog propisa, a kažnjivim po članku 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. za kazneno djelo iz članka 160. stavka 2. u vezi članka 158. KZ/11, temeljem istog propisa, a kažnjivim po članku 160. stavku 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca te za kazneno djelo iz članka 160. stavka 1. KZ/11 I., na temelju istog propisa, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je za ova kaznena djela optuženi KJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, dok je optužena FJ na temelju članka 160. stavka 1. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi KJ i optužena FJ u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. i 6. ZKP/08, te nužnih izdataka oštećenika, a što uključuje i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika žrtava po službenoj dužnosti i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja I. okrivljeniku po službenoj dužnosti Zlatka Šimeka, odvjetnika u Koprivnici.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi KJ po branitelju, odvjetniku Zlatku Šimeku zbog odluke o kazni, predlaže da se presuda u tom dijelu preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje su utvrđene tijekom postupka. Iz rezultata provedenog postupka da nije utvrđen najteži stupanj krivnje, namjera, kao i posljedice kod žrtve zbog ponašanja optuženika jer žrtva nastoji ostvarivati daljnji kontakt s roditeljima što ukazuje da kod nje nije izazvan osjećaj straha i uznemirenosti pa da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio osjećaj roditeljske odgovornosti brigom za žrtvu-dijete. Nadalje, u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora optuženik smatra da je ista prestrogo određena jer nije uzeta okolnost da je optuženik otac petero djece, lošeg imovnog stanja i nezaposlen pa izrečena kazna nije primjerena okolnostima predmetnog kaznenog djela i osobi optuženika te se svrha kažnjavanja može postići odmjeravanjem blaže kazneno pravne sankcije.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio kako je prvostupanjski sud pri utvrđivanju pojedinačnih kazni zatvora te izricanju jedinstvene kazne zatvora pravilno cijenio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za individualizaciju kazne te im potom dao pravilan značaj,

7.1. Tako je prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način optuženom KJ kao olakotne okolnosti cijenio priznanje kaznenih djela te da je roditelj djeteta u dobi od četiri mjeseca s kojim živi.

7.2. S druge strane, optuženiku je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao otegotne okolnost što je višestruko osuđivan na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, iako ne za istovrsna kaznena djela, zatim intenzitet i povredu zaštićenog dobra jer je kaznena djela počinio u razdoblju od tri godine na štetu vlastite djece, kao i posljedice nastale za žrtve kaznenih djela, ČJ, starosti od jedanaest godina i CJ u dobi od šest godina u vrijeme učina, a koje se ogledaju u njihovom narušenom psiho socijalnom razvoju.

8. Imajući stoga u vidu sve navedene činjenice, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno su utvrđene kako pojedinačne kazne tako i na njihovu temelju odmjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

8.1. Upravo ovako odmjerenom i izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u dostatnoj će se mjeri izraziti prijekor prema počiniteljima kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a na samog optuženika da osvijesti krajnju neprihvatljivost svog ponašanja, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, o pravednosti kažnjavanja i počinitelju ponovno omogućiti ponovno uključivanje u društvo te će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Slijedom navedenog, a kako nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Šibenik, 4. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić