- 1 -              Rev 1371/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1371/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: …, protiv ovršenika D. Š. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-512/18-2 od 7. veljače 2019. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1437/18 od 23. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-512/18-2 od 7. veljače 2019. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Ovr-1437/18 od 23. kolovoza 2018. odredio je ovrhu na temelju ovršne isprave- Ugovora o kreditu br. … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je solemniziran dana 8. siječnja 2007. od strane javnog bilježnika Z. P. iz S., pod brojem OU-5/07, ovršnim od 2. kolovoza 2013. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 131.389,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF A. d.d. Z., važećem na dan 17. svibnja 2018., i 15,94 kuna na ime zateznih kamata i to na nekretnini ovršenika pobliže opisanoj u rješenju o ovrsi.

 

2.              Županijski sud u Zadru rješenjem poslovni broj Gž Ovr-512/18-2 od 7. veljače 2019. pod točkom 1. izreke odbio je žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsko rješenje o ovrsi osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, a pod točkom 2. izreke je odredio vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu da sa žalbom ovršenika u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona postupi sukladno čl. 52. toga Zakona.

 

3.              Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je izjavio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku i čl. 12. Ovršnog zakona. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da pobijanu odluku preinači.

 

4.              U odgovoru na reviziju ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika iz revizije te je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5.              Revizija ovršenika nije osnovana.

 

6.              Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12 i 25/13– dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

 

7.              Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) je propisano da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. istog stavka.

 

8.              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9.              Ovršenik je u reviziji postavio sljedeća pravna pitanja:

 

              "1. Je li sukladno čl. 36. stavak 5. Ovršnog zakona, u smislu odlučivanja o ovršnosti isprave na temelju koje se provodi ovrha, odnosno ispitivanja uvjeta za stjecanje svojstva ovršnosti i izdavanje potvrde o ovršnosti ovršne isprave, ovlašten odlučivati sud prvog stupnja ("sud koji vodi ovršni postupak") ili sud drugog stupnja?

 

              2. Ukoliko je odluku iz čl. 36. stavak 5. Ovršnog zakona, odnosno odluku o ukidanju potvrde o ovršnosti, dužan donijeti sud prvog stupnja ("sud koji vodi ovršni postupak"), smije li taj sud poslati žalbu ovršenika na odlučivanje sudu drugog stupnja prije nego li je, u skladu s čl. 36. stavak 5. donio rješenje o ovakvom prigovoru ovršenika i predstavlja li takvo postupanje suda prvog stupnja povredu Ovršnog zakona?

 

              3. Nastavno na pitanje 2), smije li sud drugog stupnja i temeljem koje materijalnopravne ili procesnopravne odredbe, a da o tome prethodno nikakvu odluku nije donio sud prvog stupnja, u drugostupanjskom rješenju kojim odlučuje o žalbi ovršenika, donijeti odluku u pogledu ovršnosti i potvrde ovršnosti, a iz čl. 36. stavak 5. Ovršnog zakona?

 

              4. Smije li sud koji provodi ovrhu ("sud koji vodi ovršni postupak") i drugostupanjski sud uvažiti dostavu novih isprava od ovrhovoditelja, a koje je isprave bio dužan dostaviti uz Prijedlog za ovrhu, i to nakon uložene žalbe ovršenika te smije li na temelju tih nakon uložene žalbe dostavljenih isprava pobiti žalbene razloge žalbe?

 

              5. Je li sud koji provodi ovrhu ("sud koji vodi ovršni postupak") odnosno sud drugog stupnja, dužan u ovršnom postupku po službenoj dužnosti, ex offo, paziti na ništetnost ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno ništetnost ugovornih odredbi?

 

              6. Ukoliko je odgovor potvrdan, može li ta obveza, kao obveza koja proizlazi iz prava Europske unije, biti stavljena van snage pozivanje na načelo "strogog formalnog legaliteta"?

 

              7. Smije li sud koji provodi ovrhu ("sud koji vodi ovršni postupak") provesti ovrhu ignorirajući pravomoćne presude u sporu kolektivne pravne zaštite i to takve kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi na temelju kojih se ovrha provodi?

 

              8. Smije li sukladno odredbama Ovršnog zakona i odredbama Zakona o obveznim odnosima, ovrhovoditelj dugovanje ovršenika nakon raskida ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima dugovanje do dana pokretanja ovršnog postupka voditi u valuti švicarski franak i je li zakonito rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju tražbine koja je iskazana kao glavnica, kamata, zatezna kamata i troškovi, a sve do dana podnošenja ovršnog prijedloga obračunato tako da se glavnica navodi u valuti CHF, da se kamata navodi u valuti CHF, da se zatezna kamata navodi u valuti CHF, da se troškovi navode u valuti CHF, te na dan podnošenja ovršnog prijedloga sve preračunati u kune i to po srednjem tečaju ovrhovoditelja?

 

              9. Smije li u skladu s odredbama Ovršnog zakona i Zakona o obveznim odnosima, rješenje o ovrsi glasiti na način da se zatezna kamata do pokretanja ovršnog postupka uglavniči na način da se onda na tako uglavničenu zateznu kamatu za cijelo vrijeme računa zatezna kamata iako glavnica nije podmirena?

 

9.              Je li sud u ovršnom postupku pri ocjeni pravične ravnoteže dužan uzeti u obzir sve parametre pobrojane u čl. 80.b Ovršnog zakona u situaciji kada raspolaže sa činjenicama na temelju kojih može sve te parametre ocijeniti ili je ovlašten samovoljno izdvojiti samo neke i na temelju njih provesti ocjenu pravične ravnoteže?

 

              10.              Smije li sud u postupku ovrhe zanemariti istaknuti prigovor ustavno i konvencijskog prava na dom?"

 

10.              Pri tome se kao razloge važnosti postavljenih pitanja pozvao u odnosu na pitanja od 1.-4. na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj: Gž Ovr-141/17 od 17. kolovoza 2017. i dopis istog suda poslovni broj: Gž Ovr-1174/18-2 od 15. studenog 2018., u odnosu na pitanja od 5.-7. na presudu suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 (Banco Primus/Gutierrez), presudu od 21. prosinca 2016.- spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo i dr. C-154/15 i C-415/11 u predmetu Aziz, odluku Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž Ovr-316/18 od 4. siječnja 2019., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4455/2016 ne navodeći datum odluke, u odnosu na pitanja 8.-9. na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gžovr-466/14 od 12. prosinca 2014., u odnosu na 10. pitanje na odluku Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž Ovr-316/18 od 4. siječnja 2019. i u odnosu na 11. pitanje na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vaskrsić protiv Slovenije, broj zahtjeva 31371/2012, predmete Zehentner i Rousk i druge te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5374/2013. te odluku Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž Ovr-316/18 od 4. siječnja 2019.

 

11.              Prema ocjeni ovog suda pitanje naznačeno pod točkom 5. je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a to pitanje glasi: "Je li sud koji provodi ovrhu ("sud koji vodi ovršni postupak") odnosno sud drugog stupnja, dužan u ovršnom postupku po službenoj dužnosti, ex offo, paziti na ništetnost ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno ništetnost ugovornih odredbi?".

 

12. Razlog važnosti tog pitanja predstavlja odluka suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 (Banco Primus/Gutierrez) u kojoj je navedeno sljedeće: "Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da joj nije protivno nacionalno pravilo" "koje nacionalnom sudu zabranjuje da po službenoj dužnosti preispita nepoštenost odredaba nekog ugovora, ako je već pravomoćnom odlukom odlučeno o zakonitosti svih odredaba ugovora u odnosu na tu direktivu.

 

Nasuprot tomu, u slučaju postojanja jedne ili više ugovornih odredaba čija eventualna nepoštenost još nije ispitana tijekom prethodne sudske kontrole spornog ugovora koja je okončana pravomoćnom odlukom, Direktivu 93/13 valja tumačiti na način da je nacionalni sud kojem se potrošač uredno obratio u okviru izvanrednog prigovora dužan, na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti, ako raspolaže za to potrebnim činjeničnim i pravnim elementima, ocijeniti njihovu eventualnu nedopuštenost."

 

13. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi sljedeće:

 

- da je 23. svibnja 2018. ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, inače založnog dužnika, na temelju ovršne isprave ugovora o kreditu br. …sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je solemniziran 8. siječnja 2007. od strane javnog bilježnika Z. P. iz S. pod brojem OU-5/07 i ovršnim 2. kolovoza 2013.,

 

- da je ugovor o kreditu odobren u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti,

 

- da je tražbina iz kredita ugovorom o cesiji od 25. siječnja 2018. koji je solemniziran 30. siječnja 2018. po javnom bilježniku I. L. iz Z. prenesena na ovdje ovrhovoditelja,

 

- da je ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor da je ovršna isprava (ugovor o kreditu sklopljen u valuti CHF) ništetna.

 

14. Na temelju tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi, odbio ovršenikovu žalbu i potvrdio rješenje o ovrsi osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona tj. da ovrhovoditelj nije ovlašten voditi ovrhu protiv ovršenika jer da niti ovrhovoditelj niti ovršenik nisu osobe koje su u ovršnoj ispravi označene kao vjerovnik i dužnik te je vratio spis prvostupanjskom sudu da sa žalbom ovršenika u odnosu na taj žalbeni razlog postupi sukladno čl. 52. Ovršnog zakona.

 

14.1. Vezano za žalbeni navod da se ovrha temelji na ništetnoj ovršnoj ispravi odnosno na ugovoru o kreditu zaključenom u valuti CHF, drugostupanjski sud je naveo sljedeće: "ovaj sud nije ovlašten upuštati se u razmatranje materijalne zakonitosti i pravilnosti ovršne isprave, što znači da ovršenik ne može s uspjehom pobijati sadržaj ovršne isprave ako ne pobija samu ovršnu ispravu (što može biti predmet parničnog postupka), pa bi tek u slučaju kada bi pravomoćnom presudom u parničnom postupku bila utvrđena ništetnost ovršne isprave, bio ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ te bi ovršni sud bio vezan za takvo utvrđenje, što ovdje nije slučaj."

 

15. Mjerodavne odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12 i 25/13– dalje: OZ) glase:

 

Članak 50.

 

(1) Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

 

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,

 

2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

 

3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

 

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

 

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

 

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

 

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

 

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

 

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

 

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

 

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

(2) U žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovršenik može iznositi nove činjenice i nove dokaze ako se tiču razloga zbog kojih je ona izrijekom dopuštena te zbog bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti sve isprave na koje se poziva u žalbi.

 

(3) Nove činjenice koje se tiču razloga iz stavka 1. točaka 7., 9., 10. i 11. ovoga članka sud smije utvrđivati samo u skladu s odredbama članka 52. ovoga Zakona.

 

(5) U povodu žalbe iz stavka 1. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. ovoga članka te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

 

(6) Ovrhovoditelj može žalbom pobijati rješenje o ovrsi ako je njime prekoračen njegov zahtjev te zbog odluke o troškovima postupka.

 

(7) Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu ovrhe, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

 

Članak 52.

 

(1) Ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.

 

(2) Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu.

 

(3) Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

 

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

 

(5) Na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka.

 

(6) Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu iz stavka 3. ovoga članka ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

 

(7) Ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i točke 8. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja, ako smatra da žalba zbog njih nije osnovana, uputit će bez odgode presliku spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih razloga.

 

(8) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ovrhovoditelj koji smatra da je ovlašten na temelju određene ovršne isprave predložiti ovrhu, može tužbom zatražiti da se to utvrdi u posebnoj parnici.

 

16.              Ovršenik u ovom postupku žalbom osporava tražbinu navodeći da tražbina ovrhovoditelja nema pravnog osnova i da ovrhovoditelj tražbinu temelji na ništetnoj ovršnoj ispravi - ugovoru o kreditu koji je zaključen u valuti CHF i s promjenjivom kamatnom stopom koje odredbe ovršenik smatra nepoštenima.

 

17.              U ovom konkretnom predmetu nepoštenost ugovornih odredbi spornog ugovora o kreditu još nije ispitana tijekom sudske kontrole spornog ugovora niti je sudska kontrola spornog ugovora okončana pravomoćnom odlukom.

 

18.              Sud je u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom. Prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi.

 

19.              Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi ovršenika ne uputi ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je propisano čl. 52. st. 3. OZ te da žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave-ugovora o kreditu ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.

 

20.              Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1437/18 od 26. veljače 2019. ovršenik je već upućen da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ jer tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

 

21.              Iako ovršenik tim rješenjem nije izričito upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako bi se utvrdilo jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, ovršenik je u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovlašten isticati i takve prigovore. Jednako pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda broj: Rev-861/2022-2 od 5. listopada 2022.

 

22.              Iz sadržaja obrazloženja rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1437/18 od 26. veljače 2019. proizlazi da je ovršenik upućen pokrenuti parnični postupak radi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ jer tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave pa prema shvaćanju ovog suda proizlazi da se to odnosi i na utvrđivanje činjenice jesu li pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

 

23.              Stoga, ako ovršenik u propisanom roku pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te ishodi pravomoćnu presudu kojom će biti utvrđena ništetnost ili eventualno djelomična ništetnost odredbi ugovora o kreditu, moći će takvu ispravu upotrijebiti u ovršnom postupku sukladno odredbi čl. 50. st. 3. OZ odnosno čl. 53. OZ pa prema shvaćanju ovog suda ovakvo postupanje nije suprotno navedenoj odluci suda Europske unije.

 

24.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ reviziju ovršenika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

25.              U odnosu na pitanja od 1.-4. revident nije iznio razloge važnosti postavljenih pitanja jer se revident pozvao na ukidna drugostupanjska rješenja kojima su predmeti vraćeni prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj: Gž Ovr-141/2017 od 17. kolovoza 2017. i Županijski sud u Sisku poslovni broj: Gž Ovr-316/2018 od 4. siječnja 2019.). Pravna shvaćanja izražena u ukidnom rješenju ne predstavljaju razlog važnosti postavljenih pitanja, jer se ne radi o odluci kojom je pravomoćno odlučeno o određenoj pravnoj stvari, a drugostupanjski sud (u slučaju nastavka postupka) nije vezan svojim pravnim shvaćanjem iz ranije ukidne odluke. Niti dopis Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj: Gž Ovr-1174/18 od 15. studenog 2018. kojim drugostupanjski sudi remisorno vraća predmet prvostupanjskom sudu ne predstavlja razlog važnosti postavljenih pitanja jer niti u dopisu nije pravomoćno odlučeno i izraženo pravno shvaćanje o određenoj stvari.

 

26.              Nadalje, šesto i sedmo pitanje nastavljaju se na peto pitanje pa kako je na peto pitanje već odgovoreno ovom odlukom, ovaj sud ocjenjuje da šesto i sedmo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

27.              Vezano za osmo pitanje valja reći da odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gžovr-466/14 od 12. prosinca 2014. koja je ukidna odluka drugostupanjskog suda ne predstavlja razlog važnosti tog pitanja iz razloga kao što je već navedeno pod točkom 24. ove odluke pa niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

28.              Deveto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je na uglavničenu zateznu kamatu tražena zatezna kamata jer suprotno proizlazi iz prijedloga za ovrhu (i priložene dokumentacije) pa niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a za dodati je da ovršenik nije izložio niti odgovarajući razlog važnosti tog pitanja jer kao što je već navedeno pod točkom 24. ove odluke, odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gžovr-466/14 od 12. prosinca 2014. kao ukidna odluka drugostupanjskog suda ne predstavlja razlog važnosti tog pitanja.

 

29.              Vezano za deseto i jedanaesto pitanje valja reći da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se ovršenik, kao založni dužnik u čl. 11. Ugovora o kreditu broj 216-777/2006, suglasio da Banka može na temelju ugovora kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbine iz tog ugovora, nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida ugovora, neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi).

 

29.1.              Stoga kada je sud odredio ovrhu na nekretnini osobe (založnog dužnika) koja se suglasila da banka može neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi), takvo shvaćanje je u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019., odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Nikola Frlan protiv Republike Hrvatske povodom Zahtjeva br. 2545/14 te odlukom revizijskog suda broj: Rev-476/2021-3 od 16. studenoga 2022.

 

 

 

 

 

 

 

 

29.2.              Budući da je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu s navedenim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava, kao i sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci broj: Rev- 4639/2019-2 od 18. srpnja 2023. i Rev-476/2021-3 od 16. studenoga 2022., postavljena pitanja pod 10. i 11. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.