Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Povrv- 103/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja GINGER 2020 d.o.o., OIB: 46788696493, Bunićeva poljana 4, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 21. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zakonske zastupnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 4. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anta Lozančića iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-77/2024, UPP/OS-Ovrv-11/2024 od 8. travnja 2025. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 16.050,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (koji se sada ima smatrati tužbom) protiv tuženika kao ovršenika, dana 12. siječnja 2024., slijedom čega je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Anta Lozančiča, poslovni broj: Ovrv-77/2024, UPP/OS-Ovrv-11/2024 od 8. travnja 2024.

2. Na predmetno je rješenje o ovrsi ovršenik uložio pravovremen prigovor u kojem je u cijelosti osporio predmetno potraživanje, povodom kojeg je sud, rješenjem, poslovni broj Povrv-103/2024 od 24. svibnja 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta, sve isprave u spisu, saslušane su parnične stranke, kao i svjedok CE.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 162.348,83 EUR na ime povrata zajma kojeg je tužitelj uplatio tuženiku (kroz više pojedinačnih uplata) na osobni bankovni račun 2022. i 2023. godine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je trgovačko društvo GINGER 2020 d.o.o., a ovdje tužitelj, uplatilo na osobni račun tuženika SE kroz razdoblje od godine i pol iznos od ukupno 162.348,83 EUR u više navrata, u nejednakim iznosima, nesporno je da je zakonska zastupnica tužitelja AE bila punomoćnica na predmetnom osobnom računu SE. Sporno je, međutim, je li predmetni novčani iznos na račun tuženika uplaćen s osnove ugovora o zajmu između tužitelja i tuženika ili je zakonska zastupnica tužitelja predmetni iznos uplaćivala na račun tuženika kako bi ga mogla kao punomoćnica na računu tuženika koristiti za osobne potrebe.

7. Ugovor o zajmu reguliran je odredbama članaka 499. - 508. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

7.1. Odredbom članka 499. stavka 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

8. Ugovor o zajmu je konsenzualni ugovor jer nastaje kad se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora, a to su određeni iznos novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vrijeme trajanja zajma, nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti isti iznos novca, a sama predaja novca spada u ispunjenje obveze iz zajma (VSRH, Rev-x 119/12 od 12. lipnja 2012.). Zajam je i neformalan ugovor jer se ne traži poseban oblik za njegovo sklapanje, a naposljetku, to je i dvostranoobvezni ugovor, jer tim ugovorom nastaje obveza za obje stranke – i zajmodavca i zajmoprimca (VSRH Rev 600/2016 od 18. svibnja 2021.).

9. Imajući sve to u vidu, kao i činjenicu da tužitelj isplatu od tuženika potražuje s osnove vraćanja pozajmljenih iznosa, sud je analizirao provedene dokaze radi sveobuhvatnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, cijeneći svaki dokaz zasebno, ali i sve dokaze zajedno, dovodeći ih u međusobnu vezu na način da čine jednu povezanu i logičnu cjelinu.

9.1. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja AE (list spisa 405-406) proizlazi da je tužitelj, društvo GINGER 2020 d.o.o. uplaćivalo iznose na račun tuženika u razdoblju od 2022. do 2023., kad je tuženik račun zatvorio. Navodi da je njezino poduzeće (tužitelj) radilo dobro, dok je tuženikov Poklisar (restoran) radio loše i imao je financijskih problema. Navodi da je u to vrijeme njezin osobni račun bio blokiran, pa je ona bila punomoćnica na ovom računu kojeg je otvorio tuženik. Ističe da joj je tuženik doslovno rekao: ti imaš sredstava i uplaćuj. Nekada bi ona kao punomoćnica dignula novac s računa tuženika i predala mu ga, nekada bi on dizao novac, nekada bi on i uplaćivao novac na taj račun. Isplate sa spornog računa tuženika su radili oboje, a taj novac (čiji se povrat sada traži) je potrošen za njihov zajednički život i život njihovog zajedničkog djeteta. Navodi i da je nešto od novca uplaćenog od strane Gingera na račun SE i osobno trošila, kao i da ovdje nije pitanje potrošnje novca, odnosno, tko je novac trošio, već je pitanje pozajmice od strane društva fizičkoj osobi. Smatra da SE društvu novac mora vratiti, kad ona već nije tražila podjelu izvanbračne stečevine i kad mu je oprostila pola dugovane alimentacije.

9.2. Tuženik, pak, u svom iskazu (list spisa 307-308) navodi da je sa zakonskom zastupnicom tužitelja AE bio u intimnoj vezi godinama, a da je iz te veze poteklo i zajedničko dijete. Navodi da je zakonska zastupnica tužitelja bila blokirana na svojim osobnim računima, a trgovačko društvo u njezinu vlasništvu Ray 32 d.o.o. je pošlo u stečaj. Molila ga je da joj pomogne na način da otvori račun na svoje ime, a da nju ovlasti kao punomoćnicu na tom računu, a što je on, s obzirom na prirodu njihovog odnosa, bez razmišljanja i napravio. Otišli su zajedno u RBA d.d., on je otvorio račun, AE stavio za punomoćnicu i priča s tim računom je za njega završila. Navodi da na taj račun nije ni jednog centra uplatio, niti podigao. Njegove aktivnosti vezane za predmetni račun svode se na otvaranje računa i opoziv punomoći AE, i to tek nakon što je dobio prijedlog za ovrhu, jer do tada o računu ništa nije znao. Bilo mu je nezamislivo da bi AE ovakvo nešto pokušala. O aktivnostima po računu nema nikakvih saznanja. Ističe da je od banke prilikom zatvaranja računa tražio promet po računu, da je tamo bilo dosta papira, ali da su mu za oko “zapele“ transakcije prema raznoraznim modnim kućama, a AE da inače voli trošiti na odjeću. Izražava svoje osobno mišljenje o tome kako je AE najbolje odjevena S, a to zaključuje jer joj je on kupio bundu od 60 tisuća eura, činčilu koja košta 20 tisuća eura, 20 torbica modne kuće Chanel i 50 naočala najcjenjenijih modnih brendova. Sve je to financirao za vrijeme njihove veze, pa smatra da je ovaj novac u iznosu od 162.348,83 EUR utrošila upravo na slične stvari. Posebice naglašava da nikad tužitelja, a ni njegovu zakonsku zastupnicu AE nije tijekom 2022. i 2023., a ni općenito, zatražio pozajmicu, niti je dobio, jer on za tim nema nikakve financijske potrebe, dapače, bio je sretan što on AE može pomoći. Pomagao je značajnim novčanim iznosima njezino poslovanje, pa primjerice navodi da joj je predao čak 60 tisuća eura u gotovini za zakup, kad je otvarala restoran (jer je u ugovoru bio naveden neki mali iznos), u uredu njezina odvjetnika Mladena Dragičevića, ali i u prisutnosti njezine sadašnje odvjetnice Doroteje Jurčić, kao i 40 tisuća eura nakon prve godine poslovanja tužitelja kad je ponovno imala problem sa isplatom. Navodi i da je opremio Paulin restoran, odnosno, kupio opremu za rad.

9.3. Saslušani svjedok CE (list spisa 404-405) iskazuje da je bio zaposlenik tužitelja na radnom mjestu voditelja poslovanja od 2022. pa do rujna 2024. Navodi da ga je SE doveo u društvo GINGER 2020 d.o.o. da vodi lokal Ginger, da mu je SE jamčio da stoji iza te priče i financijski i svakako. Naime, tada nije znao želi li raditi za gđu AE, jer je nije poznavao, a C nije kotirao kao dobar objekt, no SE mu je bio dovoljna garancija s obzirom da je isti jako dugo u ugostiteljstvu i da ima nekoliko ugostiteljskih objekata, kao što je restoran Poklisar koji posluje preko 30 godina ili Tata's, oba u starogradskoj jezgri. Navodi da je upravo SE 2022. za Ginger kupio frižidere i dio opreme koji su im bili potrebni za rad, on procjenjuje da se radi od oko 10 tisuća eura. Navodi da je C dobro poslovao dok je on bio voditelj, no da je prestao raditi 2024. jer mu nije sve plaćeno, tužitelj mu duguje još 15ak tisuća eura. Za taj se dug nije obraćao SE jer ga je on još godinu ranije obavijestio da više nema nikakav odnos s AE i da više financijski ne stoji iza te priče. Ističe i da je po nalogu AE vršio uplate i na račun SE, s tim da je, kad je AE od njega to zatražila prvi put, nazvao SE da ga pita je li to u redu jer mu je to bilo neobično, na što mu je tuženik odgovorio da je taj račun otvorio jer je AE na svim svojim računima blokirana i da mu je rekao da s tim računom čini sve ono što AE želi. Pojašnjava da mu je SE o tom računu rekao točno ovako: “ A, ja sam račun otvorio i opunomoćio AE da može raditi preko računa jer je blokirana na svim drugim računima. Mene taj račun ne zanima.“

10. Analizirajući iskaze parničnih stranaka, kao i iskaz svjedoka, promete po računu i financijske kartice dostavljene u spis, kao i ostale isprave, razvidno je da su od strane tužitelja na račun tuženika određeni novčani iznosi uplaćivani na desetke puta, u nepravilnim vremenskim razmacima, nekad učestalije, nekad rjeđe, u nejednakim iznosima kroz 2022. i 2023. Međutim, iz spisa ne proizlazi da bi predmetni novčani iznosi predstavljali pozajmice. Naime, kao što je gore rečeno, ugovor o zajmu je konsenzualni ugovor i on nastaje kad stranke postignu sporazum o bitnim sastojcima ugovora. Iz spisa ne proizlazi da je tuženik SE ikada zatražio od tužitelja ikakvu pozajmicu ili da je takvo što između stranaka ugovoreno. Zakonska zastupnica tužitelja navodi samo da je tuženik od nje (čak ne njezine firme) tražio novac, odnosno, da je rekao – "ti imaš sredstava i uplaćuj", nakon čega je ona počela uplaćivati s računa svoje firme razne iznose na njegov račun. Zakonska zastupnica tužitelja ni ne tvrdi da je tuženik zatražio neki određeni novčani iznos ili iznose koje je ona uplatila, a posebice ne tvrdi da je bilo ugovoreno vraćanje tih iznosa, odnosno, da su iznosi uplaćivani uz uvjet da tuženik iste vrati, a upravo je obveza povrata jedan od bitnih sastojaka ugovora o zajmu.

10.1. Ono što je ovdje, prema stavu ovog suda, primarno važno nije to tko je novac trošio i za što ga je trošio, već je li ugovor o zajmu sklopljen, odnosno jesu li se parnične stranke dogovorile da će određeni novčani iznos biti uplaćen na račun tuženika i da će ga tuženik vratiti, odnosno, je li između stranaka postignuta suglasnost volja na taj način. Naime, da bi ugovor o zajmu uopće nastao, neophodno je da je (između ostalog) ugovorena obveza vraćanja novca, a što je u ovom slučaju potpuno izostalo. Sve i da je tuženik rekao zakonskoj zastupnici tužitelja – "ti imaš sredstva i uplaćuj", time se nije obvezao da će taj iznos ikada vratiti. Dakle, i da je u cijelosti istinit iskaz zakonske zastupnice tužitelja (a u suprotnosti je s ostalim dokazima u spisu), ponovno ugovor o zajmu nije nastao, jer zakonska zastupnica tuženika ne tvrdi da je i u jednom trenutku između tužitelja i tuženika bilo ugovoreno da će se novac uplaćen na taj račun vratiti tužitelju od strane tuženika.

10.2. Sud stoga, već i analizom samog iskaza zakonske zastupnice tužitelja utvrđuje da uplaćeni iznosi ne predstavljaju zajam kojeg je tužitelj dao tuženiku, a sama činjenica da je tužitelj isplate knjižio kao zajam odnosno ''pozajmice'', nije nedvojben dokaz da su voljom stranaka sklapani ugovori o zajmu, posebice kad se u obzir uzmu svi ostali dokazi u spisu.

11. Nastavno na navedeno, iako, kraj utvrđenja da između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu, nije odlučno tko je novac trošio, ipak se u tom smjeru ističe i da zakonska zastupnica tuženika navodi da je i ona sama i podizala i osobno trošila novac uplaćen od strane tužitelja, da je taj novac trošen na njihovo zajedničko dijete, na njihov zajednički život, pa i takvo što ukazuje da pravna priroda uplaćenih iznosa nije bila zajam tuženiku. Kada se, uz to, iskaz parničnih stranaka dovede u vezu s iskazom svjedoka CE, proizlazi istinitost tuženikovog iskaza, odnosno, činjenica da je tuženik zaista predmetni račun otvorio isključivo u korist AE, zakonske zastupnice tužitelja, jer je bila blokirana na svim svojim računima. Proizlazi i iz iskaza tuženika i iz iskaza svjedoka CE da taj račun tuženika "nije zanimao", jer je on otvoren za njegovu izvanbračnu suprugu, a ovdje zakonsku zastupnicu tužitelja, te da tuženik nije radio nikakav promet po računu, odnosno, ne samo da nije primio nikakav novčani iznos osobno, već da nije ni znao da se uplate na njegov račun vrše, da se novac podiže i da se uplate od strane trgovačkog društva u vlasništvu njegove izvanbračne supruge knjiže kao pozajmice. Neozbiljnost i lakovjernost u ponašanju tuženika ne može imati za posljedicu vraćanje novčanog iznosa na ime zajma, iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka ugovora o zajmu, pa se od njega ne može tražiti da ispuni obvezu koja nikada nije ugovorena.

11.1. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je AE, zakonska zastupnica tužitelja, ujedno bila izvanbračna supruga tuženika i punomoćnica na računu tuženika, ovom je sudu uvjerljivo da je upravo ona u svojstvu zakonske zastupnice tužitelja uplaćivala iznose na račun kojeg je tuženik otvorio na svoje ime (što nije ni sporno), kao i da je sama tim uplaćenim iznosima raspolagala, sada u svojstvu punomoćnice na računu tuženika. Za primijetiti je i da sama zakonska zastupnica tužitelja u svom iskazu dovodi u vezu činjenicu da je bila blokirana na svim računima i da je bila punomoćnik na novootvorenom računu SE.

12. Iz ukupnosti dokaza sud kao nedvojbeno utvrđuje da između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu, da se stranke nisu usuglasile o bitnim sastojcima tog ugovora niti se tuženik ikad obvezao uplaćene iznose vratiti društvu, tužitelju (a iz dokaznog postupka proizlazi da iste nije niti primio, neovisno o tome što su uplaćivani na njegov račun).

13. Još je za navesti i sljedeće. Sudu nije životno i uvjerljivo da bi trgovačko društvo (za kojeg postoji obveza vođenja poslovnih knjiga) pozajmljivalo iznose gotovo 100 puta u godinu i pol dana, istoj (fizičkoj) osobi, bez ikakve popratne i druge dokumentacije. Uplate su nesporno vršene i nesporno upravo u onom iznosu koji se ovom tužbom potražuje, međutim, tužitelj (trgovačko društvo) koji tvrdi da je ugovor o zajmu sklopljen usmeno, u slučaju spora mora dokazati da je takav ugovor zaista sklopljen (VSRH Rev-1057/07 od 30. listopada 2007.), a ovdje je to u potpunosti izostalo.

13.1. Dalje se ističe i to da zakonska zastupnica tužitelja ne može svoja potraživanja prema tuženiku (s osnove alimentacije, podjele bračne stečevine) “izravnavati“ na ovaj način. To što je zakonska zastupnica tužitelja AE prema vlastitim navodima tuženiku oprostila pola dugovane alimentacije ili što nije tražila podjelu izvanbračne stečevine ne može se dovesti u vezu s navodnim dugom tuženika prema tužitelju, trgovačkom društvu u vlasništvu iste (koje društvo ima vlastitu pravnu sposobnost). Osobni odnos AE i SE nema nikakve veze s odnosom društva Ginger 2020 d.o.o. sa SE, pa ne može sud naložiti tuženiku da vrati novac društvu jer mu je zakonska zastupnica tužitelja oprostila alimentaciju (iskaz tuženice, list spisa 406). Sud može naložiti tuženiku da vrati uplaćene iznose ako su ti iznosi njemu zaista i pozajmljeni, ako je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, dakle, ako je tuženik primio utuženi iznos i obvezao se vratiti ga, a iz spisa ne bi proizlazilo da je to slučaj.

13.2. Sud se u ovom postupku koncentrirao samo na iskaze stranaka (i svjedoka) u dijelu u kojem su oni odlučni za rješavanje ovog spora, spora koji se vodi između trgovačkog društva i fizičke osobe, tuženika. Sud nije analizirao osobni odnos između zakonske zastupnice tužitelja i tuženika i njihove međusobne prijepore, jer to za ovaj spor ni za jedan način (pravno) nije bitno. Sud, tako, ne ulazi u pitanje tko je kome što u tom osobnom odnosu ostao dužan, je li zakonska zastupnica tužitelja tuženiku "oprašta" alimentaciju (a što bi bilo na štetu djeteta), je li zakonska zastupnica tužitelja tražila podjelu izvanbračne stečevine ili ne, je li i koliko je bundi, torbica i naočala tuženik kupio zakonskoj zastupnici tužitelja, jer sve to skupa s društvom GINGER 2020 d.o.o. nema nikakve veze. Sud nije ulazio ni u navode tuženika da se ovdje radi o "izvlačenju novca iz firme" (list spisa 182), jer se ovdje radi o pitanju obveze povrata iznosa temeljem ugovora o zajmu, no, svakako da bi, da je to ovdje slučaj, općenito govoreći, u obzir dolazila i kaznenopravna odgovornost (jednog ili više sudionika ovog postupka). Sud nije izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po prijedlogu tužitelja na okolnost visine "pozajmljenih" iznosa, jer je visina uplaćenog iznosa nesporna, pa tu činjenicu ne treba dokazivati (list spisa 406).

14. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke ove presude.

15. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku, tako mu pripada i trošak postupka temeljem odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23). Ovaj je postupak proizišao iz ovršnog postupka, te se radi o jednom jedinstvenom postupku. Sud je vodio računa o tome da tuženiku prizna samo one troškove koji su bili potrebni za ovaj spor, a u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je stoga priznat trošak prigovora na rješenje o ovrsi (Tbr. 11.1. Tarife), trošak sastava podneska od 3. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 21. srpnja 2025., 22. rujna 2025. i 21. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 2.444,00 EUR, kao i trošak podneska od 3. travnja 2025. kojim se treća osoba poziva da stupi u parnicu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. Tarife). Taj iznos valja uvećati za pripadajući i zatraženi PDV temeljem Tbr. 46. Tarife, što ukupno iznosi 15.337,50 EUR. Tome valja pridodati trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 663,00 EUR, dakle, ukupno - 16.050,00 EUR. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove odluke.

Dubrovnik, 4. prosinca 2025.

Sudac

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.