REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3394/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, te Gordani Katarini Ronyi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zlatko Gregurić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, JJF, GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/22-01/134, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. lipnja 2023. i točke III. izreke rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-416-02/14-06/2, URBROJ: 513-07-06/22-20 od 27. svibnja 2022 II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/22-01/134, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. lipnja 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-416-02/14-06/2, URBROJ: 513-07-06/22-20 od 27. svibnja 2022., kojim je u točkama I. i II. izreke djelomično uvažen zahtjev tužitelja i utvrđena je zastara prava na naplatu kamata poreza i prireza na dohodak utvrđenog u postupku nadzora za prethodne godine u ukupnom iznosu od 574.593,08 kn; točkom III. izreke odbijen je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga poreza i prireza na dohodak utvrđenog u postupku nadzora za prethodne godine u ukupnom iznosu od 391.097,81 kn; točkom IV. izreke određeno je da će se danom izvršnosti rješenja u poreznim evidencijama poreznog obveznika otpisati dug iz točke II. izreke; a prema točki V. žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako se pobijano rješenje svodi na tvrdnju da se porezno tijelo, čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može namiriti iz opterećene stvari te da stoga zahtjev za utvrđivanje zastare nije osnovan. Međutim, tužitelj je u žalbi isticao da je ovrha, koja je vođena radi naplate istog potraživanja, obustavljena rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-415-02/2008-001/00004, URBROJ: 513-007-06-02/2018-21 od 6. prosinca 2018., zbog toga što su „prestala prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa“ (dakle, zastarom), a što je tuženik otklonio potpuno neargumentiranom, paušalnom i činjenično pogrešnom tvrdnjom da je isto bez utjecaja jer se radilo o naplati druge tražbine, ali bez obrazloženja o kojoj drugoj tražbini se radi. Kako bi se izbjegla dilema o tome koje potraživanje je bilo predmet naplate u ovršnom postupku koji je pokrenut rješenjem o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Križevci, KLASA: UP/I-415- 02022008-001/0004, URBROJ: 513-002-06-03/2008-01 od 6. veljače 2008. i koji je obustavljen gore navedenim rješenjem istog tijela od 6. prosinca 2018. zbog nastupa zastare, tužitelj u prilogu dostavlja rješenje o ovrsi i rješenje o obustavi ovršnog postupka, iz kojih je razvidno da je porezni dug utvrđen u postupku poreznog nadzora temeljem rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica , KLASA: UP-I-471- 02/05-01/79, URBROJ: 513-07-06/05-2 od 18. svibnja 2005.

2.1. Nadalje navodi kako je nesporno da je osiguranje koje je određeno rješenjem Općinskog suda u Križevcima, određeno temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Križevci, KLASA: UP-I-415- 01/09-01/38, UBROJ: 513-07-06-03/09-01 od 4. veljače 2009., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od ukupno 1.381.658,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (dakle, tražena je kamata na kapitalizirani iznos glavnice, kamate i kamatine kamate …) upisom založnog prava. Međutim, rješenje od 4. veljače 2009. nije rješenje kojim bi bila utvrđena obveza, nego je to rješenje kojim je utvrđeno stanje duga na dan 4. veljače 2009., a sve temeljem prethodno donesenih rješenja kojim su utvrđene obveze. A to „stanje duga na dan 4. veljače 2009. godine“ temelji se upravo na rješenju od 18. svibnja 2005. donesenom u postupku poreznog nadzora. Dakle, na temelju istog ovršnog naslova temeljem kojega je pokrenut ovršni postupak koji je još 2018. godine obustavljen kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na kamatu, a zbog nastupa zastare. Tužitelj inzistira u tvrdnji da je donošenjem rješenja o obustavi ovršnog postupka (zbog toga što su prestala prava i obveze iz porezno -dužničkog odnosa) od 6. prosinca 2018., koje je konačno i pravomoćno, utvrđeno da su sve obveze koje su bile predmet naplate, a to su sve obveze koje su utvrđene u postupku poreznog nadzora rješenjem od 18. svibnja 2005., otpisane iz knjigovodstva i više ne postoje, pa ih se stoga niti ne može namiriti, bez obzira na činjenicu što je radi njihovog osiguranja upisano založnog pravo.

2.2. Također ističe da se osporavano rješenje ne može ispitati, jer se obrazloženje svodi na tvrdnju da su sva potraživanja u odnosu na koja je odbijen zahtjev za utvrđivanje porezne zatare (specificirana u točki III. rješenja), bila obuhvaćena rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Križevcima broj: Ovr-527/09-3 od 22. veljače 2010. te da je na temelju tog rješenja upravo radi osiguranja potraživanja specificiranih u točki III. rješenja na nekretninama dužnika uknjiženo pravo zaloga. Obrazlaže kako nije sporno da je navedeno rješenje o osiguranju doneseno, ali je ono djelomično preinačeno povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Koprivnci posl.br. Gž-1683/09-2, na koju činjenicu se tuženik niti ne osvrće. Smatra da su prvostupanjsko tijelo i tuženik propustili obrazložiti svoju tvrdnju „da su potraživanja iz točke III. rješenja obuhvaćena rješenjem o osiguranju“, odnosno navesti koja su to potraživanja uopće osigurana upisanim založnim pravom i iz čega to proizlazi, jer iz rješenja o osiguranju kao niti iz z.k. izvatka to uopće nije vidljivo. Tvrdi kako temeljem zakona porezna obveza prestaje bez obzira na eventualno upisano osiguranje zasnivanjem za ložnog prava, jer ako su ostvareni zakonom propisani uvjeti za prestanak potraživanja tada prestaju i sva osiguranja. Smatra kako je Općim poreznim zakonom propisano da potraživanje iz porezno-dužničkog odnosa temeljem samog zakona prestaje nastupom zastare, bez obzira da li je isto osigurano upisanim založnim pravom , jer kod naplate potraživanja javnog prava zastara ima materijalnopravni učinak, pa nastupanjem zastare potraživanje prestaje temeljem samog zakona i Porezna uprava bi ga morala otpisati po službenoj dužnosti, a upisano založno pravo samo daje pravo da se iznos glavnice eventualno naplati i taj prigovor bi bilo moguće isticati u ovršnom postupku radi prisilne naplate. Tužitelj predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška sa zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbu kao neosnovanu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6. Na ročištu 11. ožujka 2025. tužitelj pojašnjava da je sporan iznos glavnice duga, budući da se radi o dugu koji je utvrđen poreznim nadzorom 2005. godine, pa je zatim 2009. doneseno rješenje kojim je utvrđen ukupan iznos duga, a na temelju kojeg rješenja je pokrenut postupak osiguranja i doneseno rješenje Ovr-527/09. Međutim, kako se u svakom idućem rješenju iznos duga kapitalizira, odnosno glavnici se pridodaju kamate iz prethodnog rješenja te se na taj način uglavničuje i dio kamate , tužitelj ističe kako nije moguće utvrditi koji iznos se odnosi na glavnicu, a koji iznos na kamate, koje se moraju otpisati čak i ako je glavnica duga osigurana založnim pravom.

6.1. Sud je uvidom u spis utvrdio da dostavljenom spisu tuženika ne prileži rješenje kojim je utvrđen dug 2005. godine niti rješenje iz 2009. godine temeljem kojeg je upisano založno pravo, pa je tuženik po pozivu suda navedene isprave dostavio podneskom od 10. lipnja 2025.

6.2. Na ročištu 6. studenoga 2025. tužitelj navodi kako je tuženik dostavio porezno rješenje od 18. svibnja 2005. kojim su utvrđene obveze po različitim vrstama poreza i doprinosa u iznosu od 1.381.658,70 kuna te tvrdi da je za ukupan iznos obveze utvrđene tim rješenjem upisao osiguranje osnivanjem založnog prava. Međutim, istovremeno tvrdi da nije nastupila zastara prava na naplatu iznosa od 391.097,81 kuna, koji iznos, kao iznos glavnice doprinosa, nije utvrđen niti jednom stavkom poreznog rješenja iz 2005. Istovremeno je otpisao sve ostale i poreze i doprinose koji su utvrđeni tim poreznim rješenjem iz 2005.

7. Iz osporenog rješenja proizlazi kako je porezno tijelo u ponovnom postupku, postupajući po presudi ovoga suda poslovni broj: Us I-3484/18-7 od 5. prosinca 2019., donijelo predmetno rješenje kojim je djelomično usvojilo zahtjev tužitelja i utvrdilo da je nastupila zastara prava na naplatu kamata poreznog duga, dok za glavnicu poreznog duga nije nastupila zastara prava na naplatu, jer je ista osigurana uknjižbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu poreznog obveznika. Tuženik obrazlaže kako je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno da je glavnica duga za 2003. i 2004. godinu utvrđena u 2007. godini, pa je zastara prava na naplatu, sukladno stavku 4. članka 108. Općeg poreznog zakona, počela teći od 01.01.2008. Navedena tražbina je osigurana založnim pravom koje je upisano u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Križevcima, poslovni broj: Ovr-527/09-03 od 19. svibnja 2009., što znači da se ista sukladno odredbi članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona, može namiriti iz vrijednosti zaloga, a kako nema osnova za otpis poreznog duga iz poreznih evidencija, isti je evidentiran na generiranom sistemskom broju za založno pravo 9341000065018.

8. Sukladno članku 109. stavku 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, 151/25, dalje OPZ) iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

8.1. Dakle, citirana odredba propisuje iznimku od obveze poreznog tijela da treba rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak kad utvrdi da je nastupila zastara. Stoga se u situaciji kada je tražbina osigurana založnim pravom, glavnica duga može namiriti iz opterećene stvari, zbog čega nema osnove za otpis glavnice duga iz poreznih evidencija, kako to pogrešno tumači tužitelj, već se takav dug u poreznim evidencijama evidentira na posebnom sistemskom broju za založno pravo, što znači da se može naplatiti samo iz opterećene stvari.

9. Porezno tijelo je u konkretnom slučaju postupilo na opisani način, sukladno uputi iz presude poslovni broj: Us I-3484/18-7 od 5. prosinca 2019. te je utvrdilo nastup zastare prava na naplatu kamata koje se onda otpisuju iz poreznih evidencija, dok je odbilo zahtjev za utvrđenje zastare naplate i otpis iz poreznih evidencija glavnice duga poreza i prireza na dohodak utvrđenog u postupku nadzora za 2003. i 2004. godinu.

10. Nije relevantan prigovor tužitelja kojim ističe da iznos glavnice doprinosa od 391.097,81 kuna nije utvrđen niti jednom stavkom poreznog rješenja iz 2005. , jer se uopće ne radi o iznosu duga doprinosa, već poreza i prireza na dohodak utvrđenog u postupku nadzora za 2003. i 2004. godinu.

10.1. Naime, poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP-I-471-02/05-01/79, URBROJ: 513-07-06/05-2 od 18. svibnja 2005. (str. 47 spisa) tužitelju je utvrđen manje obračunati PDV, porez na dohodak od nesamostalnog rada i obvezni doprinosi, sve za 2003. i 2004. godinu.

10.2. Iz osporenog rješenja je razvidno da je u ovome predmetu odbijen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga poreza i prireza na dohodak utvrđenog u postupku nadzora za prethodne godine u ukupnom iznosu od 391.097,81 kn (stanje duga na dan 1. siječnja 2022.). Dakle, ne radi se o iznosu obveze doprinosa.

10.3. Nadalje je iz poreznog rješenja od 18. svibnja 2005. razvidno da je istim utvrđen:

- manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada za 2003.g. - Grad

Križevci u iznosu 338.317,93 kn,

- manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada za 2003.g. - Općina Virje u iznosu 439,38 kn,

- manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada za 2004.g. - Grad

Križevci u iznosu 62.779,88 kn i

- manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada za 2004.g. - Općina Virje u iznosu 552,17 kn.

Kad se navedeni iznosi glavnice duga poreza na dohodak zbroje, dobije se iznos od 402.089,36 kuna.

11. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Križevci, KLASA: UP-I-415-01/09-01/38, URBROJ: 513-07-06- 03/09-01 od 4. veljače 2009. (str. 43 spisa), utvrđuje se da prema podacima Porezne uprave tužitelj na dan 4. veljače 2009. duguje, između ostaloga, na ime poreza na dohodak iznos glavnice od 401.097,81 kn, što je utvrđeno na temelju poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Odjela za nadzor, KLASA: UP- I-471-02/05-01/79, URBROJ: 513-07-06/05-2 od 18. svibnja 2005. te ovjerenog izlista iz Informacijskog sustava Porezne uprave.

12. Razlika u iznosima glavnice duga poreza na dohodak za 2003. i 2004. godinu iz navedena dva rješenja (rješenje od 18. svibnja 2005. - 402.089,36 kn i rješenje od 4. veljače 2009. - 401.097,81 kn, dakle, razlika iznosi 991,55 kn) proizlazi iz toga što rješenjem Ispostave Križevci od 4. veljače 2009. nije obuhvaćen dug poreza na dohodak - Općina Virje za 2003. u iznosu 439,38 kn i za 2004. u iznosu 552,17 kn (ukupno 991,55 kn), nego samo dug poreza na dohodak - Grad Križevci za 2003. u iznosu 338.317,93 kn kn i za 2004. u iznosu 62.779,88 kn.

13. Rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Križevcima, broj: Ovr-527/09-3 od 19. svibnja 2009. (str. 13 spisa), određuje se osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja, na temelju ovršnog rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica – Ispostava Križevci, KLASA: UP-I-415-01/09-01/38, URBROJ: 513-07-06-03/09-01 od 4. veljače 2009. godine, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja po osnovi poreznog duga u iznosu od 843.956,53 kn glavnoga duga i 537.702,17 kn kamata odnosno ukupno 1.381.658,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga od 5. veljače 2009. godine pa do isplate.

14. Nije osnovan prigovor tužitelja kojim ističe da je „tražena kamata na kapitalizirani iznos glavnice, kamate i kamatine kamate“ odnosno da se u svakom idućem rješenju iznos duga kapitalizira tako da se glavnici pridodaju kamate iz prethodnog rješenja na koji način se uglavničuje i dio kamate, budući da je dug glavnice poreza na dohodak u rješenju od 4. veljače 2009. za 991,55 kn manji nego u rješenju od 18. svibnja 2005. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem od 27. svibnja 2022. odbijen je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga poreza i prireza na dohodak utvrđenog u postupku nadzora za prethodne godine u iznosu od 391.097,818 kn, što je još 10.000,00 kn manje nego u rješenju od 4. veljače 2009.

15. Iz rješenja o osiguranju je razvidno da se osigurava glavnica duga od 843.956,53 kn i kamata od 537.702,17 kn (ukupno 1.381.658,70 kn), što se ne odnosi samo na dug poreza na dohodak za 2003. i 2004. (otpis kojega je predmet ovoga spora), nego i na ostale obveze poreza i doprinosa navedene u rješenju od 4. veljače 2009. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja kako nije jasno koja su to potraživanja uopće osigurana upisanim založnim pravom i iz čega to proizlazi, jer je iz rješenja o osiguranju razvidno da su osigurane novčane tražbine po osnovi poreznog duga koji je specificiran u rješenju Ispostave Križevci, KLASA: UP-I-415-01/09-01/38, URBROJ: 513-07-06-03/09-01 od 4. veljače 2009.

16. Tužitelj točno navodi da je rješenje o osiguranju djelomično preinačeno povodom žalbe, jer je Županijski sud u Koprivnci rješenjem broj: Gž-1683/09-2 od 22. veljače 2010., djelomično uvažio i djelomično odbio žalbu protivnika osiguranja te je rješenje o osiguranju Općinskog suda u Križevcima broj: Ovr-527-09-3 od 19. svibnja 2009. potvrdio u dijelu gdje je određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 612 k. o. [katastarska općina] radi tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 1.381.658,70 kn, a preinačio u dijelu gdje je određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava za zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga od 1.381.658,70 kn po stopi od 14% godišnje od 5. veljače 2009. pa do isplate i nadalje po stopama iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO -a te je taj dio prijedloga predlagatelja osiguranja odbio kao neosnovan.

16.1. Dakle, rješenje je preinačeno samo u dijelu koji se odnosi na osiguranje kamate, koja u ovome predmetu uopće nije sporna, jer je prvostupanjskim rješenjem otpisana zbog nastupa zastare, sukladno čl. 109. st. 10. OPZ-a.

17. Točan je i navod tužitelja da je ovršni postupak, koji je pokrenut rješenjem o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave

Križevci, KLASA: UP/I-415-02022008-001/0004, URBROJ: 513-002-06-03/2008-01 od 6. veljače 2008. (str. 18 spisa) i koji je obustavljen rješenjem istog tijela KLASA: UP/I-415-02/2008-001/00004, URBROJ: 513-007-06-02/2018-21 od 6. prosinca 2018. (str. 23 spisa) zbog prestanka prava i obveza iz porezno-dužničkog odnosa, vođen radi naplate duga utvrđenog u postupku poreznog nadzora rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP-I-471-02/05-01/79, URBROJ: 513-07-06/05- 2 od 18. svibnja 2005. Međutim, rješenjem o ovrsi od 6. veljače 2008. ovrha je određena na novčanim sredstvima ovršenika, pa je rješenjem od 6. prosinca 2018. takva ovrha pravilno obustavljena, jer se porezno tijelo kad protekne vrijeme zastare može namiriti samo iz opterećene stvari, a ne više na novčanim sredstvima ovršenika. Upravo zato se takav dug u poreznim evidencijama vodi na posebnom sistemskom broju za založno pravo.

17.1. Nadalje, izrekom rješenja od 6. prosinca 2018. obustavljen je postupak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i to su pravni učinci tog rješenja. Izrekom tog rješenja nije utvrđen nastup zastare prava na naplatu poreznog duga niti je određeno da će se zastarjeli dug otpisati iz poreznih evidencija, sukladno čl. 109. st. 4. i 9. OPZ- a, a to stoga što i dalje postoji mogućnost naplate iz opterećene stvari sukladno čl. 109. st. 10. OPZ-a.

18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te istim nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

18.1. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zlatko Gregurić, Zajednički odvjetnički ured Zlatko Gregurić, JJF, GJ, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis