REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Kžzd-134/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca tog suda Zdravka Garića kao predsjednika vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Alenke Paus kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 179. a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika NE podnesenoj putem branitelja Matije Miloša, odvjetnika iz Pule protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kzd-186/2020, Kvm-189/2024 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika NE, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se ukidaju mjere opreza prema okrivljeniku NE i to:
- zabrane posjećivanja određenog mjesta i područja iz čl. 98. st. 2, toč. 2 ZKP/08 i to stana s pripadajućim dvorištem na adresi [adresa] u kojem živi LE te
- zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2, toč. 4 i 5 ZKP/08 i to u odnosu na LE kojoj se okrivljenik ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 metara niti s njom uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne kontakte i veze.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kzd-186/2020, Kvm- 189/2024 od 9. lipnja 2025. temeljem čl. 98. st. 1 i 2, toč. 3 u svezi sa čl. 123. st. 1, toč. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 – Rješenje Ustavnog suda RH, 84/22, 38/24 i 72/25, u daljnjem tekstu ZKP/08) protiv okrivljenika NE produljene su mjere opreza i to zabrane posjećivanja određenog mjesta i područja iz čl. 98. st. 2, toč. 2 ZKP/08 i to stana s pripadajućim dvorištem na adresi [adresa] u kojem živi LE te zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2, toč. 4 i 5 ZKP/08 i to u odnosu na LE kojoj se okrivljenik ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 metara niti s njom uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne kontakte i veze. Nadalje, je određeno da će naložene mjere trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude te je okrivljenik upozoren da u slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza iste će biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv pobijanog rješenja žalbu pravodobno podnosi okrivljenik RE zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 i st. 3 ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukinu mjere opreza, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 i st. 3 ZKP/08 iz razloga što je prvostupanjski sud uopćeno naveo postojanje osnovane sumnje te da pobijano rješenje ne sadrži dostatne i relevantne razloge u pogledu istražno-zatvorskog osnova iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08 te da prvostupanjski sud nije razmatrao načelo razmjernosti prilikom produljenja mjera opreza.
2.2. U podnesenoj žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da i dalje postoji istražno-zatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08. Tako se u žalbi ističe da su mu mjere određene još 31. kolovoza 2020. nakon što mu je ukinut istražni zatvor u trajanju od deset dana, da su protekom vremena, a radi se o proteku od skoro pet godina razlozi koji su postojali prilikom određivanja mjera opreza protekom vremena oslabili i nisu više, sami za sebe dostatni za opstojnost istražnozatvorskog osnova iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08. Pri tom ističe da su u odnosu na dijete IE mjere opreza ukinute još 4. veljače 2022. te da okrivljenik nije dolazio u sferu kršenja bilo kakve kaznenopravne zone prema toj žrtvi, a što se tiče žrtve FE, da su i prema toj žrtvi u jednom razdoblju bile ukinute mjere i to od 18. travnja 2024. pa do 24. rujna 2024. te da ni u tom razdoblju okrivljenik nije dolazio u bilo kakvu sferu kaznenopravne ili prekršajne aktivnosti prema oštećenici ili prema bilo kome drugome. Nadalje ističe se da s obzirom na kaznenopravnu i prekršajnu neosuđivanost okrivljenika, okolnost što mjere traju gotovo pet godina tijekom kojih okrivljenik nije dolazio u sukob sa zakonom zbog eventualnog počinjenja novih kaznenih djela, protiv njega se ne vode novi kazneni postupci, a kršenje mjera opreza koje je prijavljeno od strane oštećenice pravomoćno je odbijeno kao neosnovano. Stoga smatra da prvenstveno više ne egzistira istražno-zatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08.
3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.
4. Žalba okrivljenika NE je osnovana.
5. Vezano za istaknute postupovne povrede prvostupanjski sud je u dostatnoj mjeri naveo razloge za postojanje osnovane sumnje pri čemu se pravilno pozvao na okolnost da je optužnica u cijelosti potvrđena rješenjem optužnog vijeća od 18. prosinca 2020. te da osnovana sumnja i dalje egzistira prema sadržaju na raspravi ispitane žrtve LE, ŽE i EE pa su izloženi jasni i potpuni razlozi o postojanju osnovane sumnje. Nadalje, prvostupanjski sud dao je i razloge pod točkom 7. pobijanog rješenja u pogledu razmjernosti na način "što je naveo da ograničenja koja trpi okrivljenik nisu tolikog intenziteta da bi nadjačala svrhu daljnje primjene mjera odnosno da su ograničenja prava minimalna u srazmjeru s interesima kaznenog postupka". Prema tome navodi o načelu razmjernosti su dati dok je drugo pitanje da li su oni pravilni i prihvatljivi, a što se tiče žalbenih prigovora o nejasnim razlozima u pogledu istražnozatvorskog osnova iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08, žalbeni prigovori u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u bitnom, se svode na pobijanje rješenja zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08.
6. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća u pravu je okrivljenik kada navodi da je prestala potreba za daljnjom primjenom mjera opreza jer na strani okrivljenika više ne egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela odnosno više ne egzistira istražno-zatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08.
6.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je okrivljenik kaznenopravno i prekršajno neosuđivana osoba, da počinjena djela za koja je osnovano sumnjiv datiraju od 2009. do 2020., da je okrivljenik a s obzirom na to inkriminirano vrijeme iskazao upornost i bezobzirnost u činjenju tih kaznenih djela. Kao daljnji razlog prvostupanjski sud navodi da iako od strane suda nije utvrđeno da bi okrivljenik prekršio mjere opreza (u spisu pravomoćna odluka o odbijanju prijedloga o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom), prvostupanjski sud kao razlog za opasnost od ponavljanja kaznenog djela navodi da žrtva i dalje živi u uvjerenju da okrivljenik predstavlja prijetnju njezinoj sigurnosti, a što ukazuje na trajnu narušenost njihovih odnosa te da je žrtva LE na sjednici vijeća navela da ona zahtjeva da mjere ostaju na snazi jer je nju strah. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da se okrivljenik do sada pridržavao mjera opreza te da mjere opreza nisu ograničene rokovima trajanja istražnog zatvora.
7. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća pogrešno je zaključio da i dalje egzistira istražnozatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08. Naime, kada se sagleda i cijeni da okrivljenik, a nakon što su mu prvi put izrečene mjere opreza 31. kolovoza 2020., tada u odnosu i na dijete, pa su mjere opreza u dijete ukinute 4. veljače 2022., te nakon toga okrivljenik nije dolazio ni u kakav sukob sa zakonom vezano uz dijete, a što se tiče žrtve LE pravomoćnom odlukom suda utvrđeno je da nije bilo kršenja mjera opreza od strane okrivljenika prema njoj. Osim toga, u razdoblju od 18. travnja 2024. pa do 24. rujna 2024. kada su odlukom suda mjere opreza bile ukinute u odnosu na LE, okrivljenik nije prijavljen zbog eventualno novih kaznenih djela. Na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2025., a povodom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjera opreza žrtva se očitovala da nakon rujna 2024. od strane okrivljenika nije bilo kršenja mjera opreza, da je u tom vremenu dvaput srela okrivljenika u kafiću, da ni ne zna da li je on nju vidio, a da sa sinom okrivljenik ni ne održava kontakte. Nadalje, protiv okrivljenika izuzev ovog kaznenog predmeta, ne vode se drugi kazneni postupci.
7.1. Stoga, kada se objektivno sagleda ponašanje okrivljenika kroz gotovo pet godina, a nakon što su mu prvi put određene mjere opreza 31. kolovoza 2020., a to je da se protiv njega ne vode novi kazneni postupci, da je i prije počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv bio prekršajno i kazneno neosuđivana osoba, da je pravomoćnim rješenjem odbijen prijedlog za zamjenu mjera opreza istražnim zatvorom, pa sagledavajući cjelokupno njegovo ponašanje nakon 2020. godine tada razlozi koje navodi prvostupanjski sud u vidu da je iskazao upornost i bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenih djela za koje se tereti od 2009. do 2020., protekom vremena više ne mogu predstavljati uvjerljive razloge za postojanje istražno- zatvorskog osnova iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08. Naime, s obzirom na stadije kaznenog postupka, a kada se procjenjuju istražno-zatvorski osnovi, oni vremenom moraju ojačavati da bi i dalje mogli egzistirati. Međutim, u ovom konkretnom slučaju istražno-zatvorski razlozi koji jesu egzistirali 2020. su protekom vremena oslabili i više se ne može govoriti o tome da egzistira istražno-zatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08.
7.2. Vezano uz daljnji razlog kojeg navodi prvostupanjski sud da su odnosi između žrtve LE i okrivljenika trajno narušeni te da žrtva živi u uvjerenju da okrivljenik predstavlja prijetnju njezinoj sigurnosti, ovaj drugostupanjski sud respektira žrtvin osjećaj da ona i dalje smatra da okrivljenik predstavlja prijetnju njezinoj sigurnosti iako objektivni podaci u spisu ukazuje na drugačije ponašanje okrivljenika opisano pod točkom 7.1. ovog rješenja. Što se tiče narušenih odnosa ni oni sami po sebi ne opravdavaju postojanje zakonske osnove iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08 jer su ti odnosi bili narušeni i 2020., time što je u međuvremenu i razveden brak između žrtve i okrivljenika pa uprkos takvim narušenim odnosima okrivljenik protekom pet godina nije više dolazio u sukob sa zakonom. Stoga, ni ta okolnost po nalaženju ovog vijeća više ne govori u prilog opstojnosti istražno-zatvorskog osnova iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08.
8. Slijedom izloženog, zaključak je ovog drugostupanjskog vijeća da više ne egzistira istražno-zatvorski osnov iz čl. 123. st. 1, toč. 3 ZKP/08, a time niti mjere opreza, jer protek vremena od gotovo pet godina od određivanja mjera opreza ukazuje da su mjere opreza u odnosu na žrtvu LE ostvarile svoju svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
9. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 494. st. 3, toč. 3 ZKP/08 valjalo je prihvaćanjem žalbe okrivljenika preinačiti pobijano rješenje te ukinuti mjere opreza na način kako je to određeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Puli – Pola 4. prosinca 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Zdravko Garić
