Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-272/2022-6

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠO i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 256. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika ŠO podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K-340/2015 od 29. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Zvonka Ivića

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe državnog odvjetnika i optuženika ŠO, ukida se pobijana presuda u toč. 1. i 2. izreke zbog kaznenih djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 te u toč. V. izreke u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženika ŠO zbog odluke o kazni u odnosu na ta djela su bespredmetne.

II. Uslijed odluke pod I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženik ŠO zbog produljenih kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., - dalje u tekstu: KZ/97) i ovjerovljavanje neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. u svezi st. 2. i čl. 61. KZ/97, za koja je prvostupanjskom presudom optuženi ŠO proglašen krivim pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude, te se optuženom ŠO utvrđuju kazne zatvora temeljem čl. 311. st. 2. u svezi čl. 61. KZ/97 u trajanju od 8 (osam) mjeseci i temeljem čl. 315. st. 1. u svezi čl. 61. KZ/97 u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa se optuženi ŠO na temelju čl. 60. KZ/97 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se prema optuženom ŠO na temelju čl. 67. KZ/97 primjenjuje uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

III. U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika ŠO odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-340/2015 od 29. kolovoza 2022. proglašen je krivim optuženi ŠO zbog počinjenja dva kaznena djela protiv gospodarstva, utajom poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 (pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude), te su mu na temelju navedenih zakonskih propisa za svako od tih djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te zbog produljenih kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprave, krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 61. KZ/97 i ovjerovljavanje neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97 u svezi čl. 61. KZ/97 (pod toč. 3. izreke pobijane presude), za koja kaznena djela su optuženiku utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te je optuženi ŠO na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, a potom temeljem čl. 57. KZ/11 optuženom ŠO izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da dio jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od sedam mjeseci ima izvršiti, dok preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ukoliko imenovani optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženom ŠO naloženo je na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj platiti ukupan iznos od 145.522,50 HRK, od toga na ime imovinskopravnog zahtjeva u svezi kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, opisanog pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, iznos od 60.383,80 HRK, a u svezi kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, opisanog pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, iznos od 85.138,70 HRK, koji ukupan iznos od 145.522,50 HRK je oštećenoj Republici Hrvatskoj dužan naknaditi u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude dok JE sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik Republika Hrvatska upućena u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 556. st. 1. ZKP/08 i čl. 79. st. 1. KZ/11, određeno je da se trajno od ĆO oduzima potvrda Republike Hrvatske, Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, ..., [broj] od 10. lipnja 2010., privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko– dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Odjela gospodarskog kriminaliteta broj: 511-12-12-14168/10 od 12. kolovoza 2010., serijskog broja [serijski broj].

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženik ŠO je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.966,66 HRK, od čega 2.466,66 HRK predstavlja trošak knjigovodstveno– financijskog vještačenja te 1.500,00 HRK paušal.

1.4. Temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08 odbijena je optužba protiv EO, s podacima kao u toč. VIII. izreke prvostupanjske presude, zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, pobliže opisanog u toč. VIII. izreke prvostupanjske presude.

1.5. Na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08 odbijena je optužba protiv optuženog ŠO, s podacima kao u osuđujućem dijelu prvostupanjske presude, i EO, zbog kaznenog djela pogodovanja vjerovnika iz čl. 281. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, pobliže opisanog u toč. IX. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude, osuđujućeg dijela, žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni, djelomično uvjetnoj osudi i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda (u osuđujućem dijelu) ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika osudi na strože kazne i na bezuvjetnu kaznu zatvora. Protiv ove presude, osuđujućeg dijela, žalbu je podnio i optuženi ŠO, po braniteljici Andrei Čečuk, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se optuženika ŠO oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Sukladno odredbi čl. 475. st. 1. ZKP/08 o sjednici vijeća, na traženje optuženika u žalbi, izviješteni su državni odvjetnik, optuženik ŠO i njegova braniteljica Andrea Čečuk. Sjednici ja nazočio u javnom dijelu zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Zvonko Ivić, dok sjednici vijeća nisu pristupili uredno izviješteni optuženik ŠO i braniteljica Andrea Čečuk, odvjetnica u [adresa], pa je sjednica sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika ŠO su djelomično osnovane.

U odnosu na toč. I. izreke

7. U pravu su državni odvjetnik i optuženik ŠO kada ističu da se prvostupanjska presuda ne može ispitati u dijelu koji se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu (toč. V. izreke prvostupanjske presude), a koja odluka je vezana za dva kaznena djela utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 za koja je optuženik ŠO proglašen krivim pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude jer je u tom dijelu izreka prvostupanjske presude proturječna sama sebi i razlozima presude, a razlozi pobijane presude u tom dijelu su nejasni i međusobno proturječni, pa je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je u toč. V. izreke pobijane presude obvezao optuženika ŠO na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj u ukupnom iznosu od 145.522,50 HRK, od čega se iznos od 60.383,80 HRK odnosi na kazneno djelo za koje je imenovani optuženik proglašen pod toč. 1. izreke pobijane presude, a iznos od 85.138,70 HRK na kazneno djelo za koje je imenovani optuženik proglašen krivim pod toč. 2. izreke pobijane presude, iako iz činjeničnog opisa kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim proizlazi da je prouzročio štetu Republici Hrvatskoj u dvostruko većem iznosu, u ukupnom iznosu od 291.0453,00 HRK, od toga se iznos od 120.767,60 HRK odnosi na kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim pod toč. 1. izreke pobijane presude, a iznos od 170.277,40 HRK odnosi se na kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim pod toč. 2. izreke pobijane presude, a da pritom prvostupanjski sud nije utvrdio da bi prouzročena šteta Republici Hrvatskoj bila dijelom podmirena. Iz samih razloga presude koji se odnose na taj dio bi proizlazilo da prvostupanjski sud smatra da je optuženik ŠO obvezan nadoknaditi samo polovinu imovinskopravnog zahtjeva, očito iz razloga jer se kazneni postupak vodio i protiv optužene EO u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 1. optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu posl. br. K-DO-2187/10 od 30. rujna 2014. (djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude), a u odnosu na koju je odbijena optužba zbog odustajanja državnog odvjetnika (toč. VIII. izreke pobijane presude) i trgovačkog društva ... u odnosu na kazneno djelo pod toč. 3. optužnice (toč. 2. izreke pobijane presude) za koje kazneno djelo je optuženik ŠO proglašen krivim pod toč. 2. izreke pobijane presude, a u odnosu na ... obustavljen je kazneni postupak, a da prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude nije pojasnio zbog čega bi to imalo utjecaj na odluku, odnosno visinu imovinskopravnog zahtjeva kada je upravo optuženik ŠO kaznenim djelima utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, za koja je proglašen krivim pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, oštetio proračun Republike Hrvatske za ukupan iznos od 291.045,00 HRK (od čega se iznos od 120.767,60 HRK odnosi na kazneno djelo za koje je proglašen krivim pod toč. 1., a iznos od 170.377,40 HRK odnosi na kazneno djelo za koje je proglašen krivim pod toč. 2., sve izreke pobijane presude).

7.2. Iz svih navedenih razloga, kako je sud prvog stupnja u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu u toč. V. izreke pobijane presude, a s tim u vezi i u odnosu na kaznena djela za koja je optuženik ŠO proglašen krivim pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i optuženika ŠO, pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

7.3. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je ukazano, provest će do sada izvedene dokaze koji se odnose na optužbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv optuženika ŠO za kaznena djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, navedena u toč. 1. i 3. optužnice navedenog državnog odvjetništva posl. br. K-DO-2187/10 od 30. rujna 2014 ( izmijenjene podneskom ODO Split posl. br. 121/2020 od 3. veljače 2020.) i one koji se odnose na odluku o imovinskopravnog zahtjeva oštećenika u svezi tih kaznenih djela, a po potrebi i druge te će nakon što izvede sve potrebne dokaze donijeti novu na zakonu utemeljenu presudu koju će valjano i obrazložiti.

7.4. Uslijed odluke pod toč. I., žalba državnog odvjetnika i optuženika ŠO zbog odluke o kazni u odnosu na ta djela postale su bespredmetne.

U odnosu na toč. II. i III. izreke

8. U odnosu na djela za koja je optuženik ŠO proglašen krivim u toč. 3. izreke pobijane presude, produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 61. KZ/97 i produljenog kaznenog djela ovjerovljavanje neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. u svezi čl. 61. KZ/97, optuženik u žalbi navodi da je isplata plaće radnicima mimo žiro računa trgovačkog društva vršena zbog blokade računa trgovačkog društva ... i da stoga nije jasno kakvu poruku prvostupanjski sud svojim zaključivanjem šalje, jer da je najlakše, kao što su to bili brojni primjeri u Republici Hrvatskoj, proglasiti stečaj trgovačkog društva, koja imovine nemaju i onda se radnicima ne isplaćuju plaće, a onda ti isti radnici ne plaćaju kredite, obveze, upadaju u dugove i u konačnici padaju na teret države.

8.1. Optuženik ŠO na raspravi koja je održana 10. studenog 2021., očitujući se o optužnici, izjasnio se da se smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela pod toč. 4. optužnice, a u toj točki optužnice teretio se za produljena kaznena djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 i ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, sve u svezi čl. 61. KZ/97, a na raspravi održanoj 14. srpnja 2022., optuženik se opet izjasnio da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela pod toč. 4. optužnice, a radi se o kaznenim djelima za koja je proglašen krivim pod toč. 3. izreke pobijane presude.

8.2. Odredbom čl. 464. st. 7. ZKP/08 propisano je da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

8.3. Osim toga, optuženik je iznoseći svoju obranu nedvosmisleno priznao počinjenje kaznenih djela za koja se teretio u toč. 4. optužnice državnog odvjetnika (toč. 3. izreke pobijane prvostupanjske presude), navodeći da je on sadržaj potvrda, pečate i potpise ovlaštenih osoba krivotvorio, da je to sam smislio i da njegova supruga optužena EO nije znala za te njegove radnje, krivotvorenja, a on da je to napravio tražeći način kako da se izvuče iz problema koji su nastali u poslovanju, zbog čega se i odlučio na krivotvorenje potvrda jer su u policiji zaprimali kopije nakon što bi im se pokazao original, a same te potvrde da je policiji dostavljala ĆO po njegovu nalogu, a koja da nije znala da se radi o krivotvorinama. U tom pravcu, u odnosu na navedena kaznena djela, sud prvog stupnja iznio je razloge navedene u toč. 32.5. i 32.6. obrazloženja pobijane presude.

8.4. Za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim u toč. 3. izreke pobijane presude, dakle za produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 61. KZ/97 i produljeno kazneno djelo ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. u svezi čl. 61. KZ/97, sud prvog stupnja optuženiku ŠO utvrdio je kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, što je minimalna kazna za ta kaznena djela, budući je propisana kazna zatvora za oba naprijed navedena kaznena djela od šest mjeseci do pet godina. Međutim, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, polazeći od stupnja njegove krivnje, a postupao je s izravnom namjerom, dakle radi se o najvećem stupnju krivnje, te imajući u vidu da je inkriminirana kaznena djela počinio kroz dulje vremensko razdoblje (tijekom deset mjeseci), u pravu je državni odvjetnik da je optuženiku za svako od tih kaznenih djela trebalo utvrditi veću kaznu zatvora od minimuma koji je utvrdio sud prvog stupnja (šest mjeseci) te po nalaženju ovog drugostupanjskog suda primjerena kazna zatvora za svako kazneno djelo koju je trebalo utvrditi je kazna zatvora od po osam mjeseci i optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Međutim, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, nije u pravu državni odvjetnik da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti samo bezuvjetnom kaznom zatvora, budući je ocjena ovog drugostupanjskog suda da i bez izvršavanja kazne zatvora optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, imajući u vidu činjenicu da se radi o osobi koja je srednjih godina, a koja do sada nije osuđivana i njegove osobne i imovinske prilike, uz dosta dugo vrijeme provjeravanja od četiri godine.

8.5. Napominje se da KZ/97 nije poznavao djelomičnu uvjetnu osudu, a sada su optuženiku ostala samo kaznena djela iz KZ/97 za koja je proglašen krivim u toč. 3. izreke prvostupanjske presude, dakle produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 61. KZ/97 i produljeno kazneno djelo ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. u svezi čl. 61. KZ/97, nakon što je rješenjem pod toč. I. izreke ove odluke ukinuta pobijana presuda za kaznena djela iz KZ/11, kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, za koja je optuženik bio proglašen krivim pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude.

8.6. U uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Prvostupanjskom presudom, u toč. 7. izreke optuženik ŠO obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.966,66 HRK, od čega 2.466,66 HRK se odnosi na trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a iznos od 1.500,00 HRK na paušalni iznos. Sud prvog stupnja je kod određivanja paušalnog iznosa vodio računa o duljini trajanja i složenosti postupka te uzeo u obzir činjenicu da je optuženik radno sposobna osoba i da je prema vlastitim navodima zaposlen, te je opravdano sud prvog stupnja zaključio da optuženik ŠO troškove postupka koje mu je naloženo platiti može to napraviti bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje ili osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

8.7. Slijedom svega naprijed iznijetog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. i III. izreke.

9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1., čl. 486. st. 1. i čl. 482. sve ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Šibeniku 4. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Jurišić