- 1 -              Rev 151/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 151/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. F. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik J. N. N., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-499/2018-2 od 2. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-180/2015-46 od 23. veljače 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-180/2015-54 od 29. studenoga 2019., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 18. veljače 2014. i zahtjev za vraćanje na rad sukladno ugovoru od 1. ožujka 2011., kao i zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o zabrani dolaska na posao (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i zahtjev za vraćanje na rad, tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljica temelji na tvrdnji o nepostojanju opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu osporavajući utvrđenje sudova o smanjenju opsega poslovanja tuženika.

 

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz utvrđenje i obrazloženje

- da je radno mjesto tužiteljice ukinuto i da je time prestala potreba za njenim radom;

- da je tuženik poslodavac koji zapošljava manje od dvadeset radnika te da ima blagodati predviđene odredbom čl. 107. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11,82/12 i 72/13 - dalje: ZR);

dakle, da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

8. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjene pred oba suda te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a učinjene pred drugostupanjskim sudom.

 

11. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

12. Postupovne povrede na koje ukazuje tužiteljica, a koje su vezane na neprimjerene troškove mobitela nisu o odlučnoj činjenici, stoga povredama na koje tužiteljica u tom dijelu ukazuje nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

13. Suprotno tvrdnji tužiteljice prvostupanjski sud je do utvrđenja o postojanju odlučnih činjenica došao prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza svakog zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je u svemu postupio u smislu čl. 8. ZPP-a. Nije stoga ni prvostupanjski, a posljedično tomu ni drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

 

14. Jednako tako, suprotno tvrdnji tužiteljice drugostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, okolnost da je prvostupanjski sud u razlozima presude naveo da tuženik tužiteljicu nije mogao zaposliti na drugim poslovima, dok je drugostupanjski sud očitujući se na žalbene navode zaključio da takva obveza tuženika kao „malog poslodavca“ nije prema odredbi čl. 107. st. 5. ZR-a ni postojala, ne čini pobijanu presudu proturječnom.

 

15. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

16. Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP-a) to ti navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

17. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 107. st. 1., 2. i 4. ZR-a.

 

18. Odredbe čl. 107. st. 1. do 5. ZR-a glase:

(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili

3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

(2) Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

(3) Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

(4) Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

(5) Odredbe stavka 2. do 4. ovoga članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.

 

19. Suprotno tvrdnji revidentice na utvrđeno činjenično stanje o izvršenoj reorganizaciji i ukidanju radnog mjesta tužiteljice, te time o prestanku potrebe za radom tužiteljice, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. ZR.

 

20. Iznoseći tvrdnju o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 107. st. 2. i 4. ZR-a tužiteljica zanemaruje odredbu st. 5. istog članka prema kojoj odredbi se prethodne odredbe ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Stoga nije osnovana ni tvrdnja revidentice o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 107. st. 2. i 4. ZR-a.

 

21. Slijedom iznesenog nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

22. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.