REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2473/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CIA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21- 01/309, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-411-01/2020- 08/00630, URBROJ: 513-07-01-06-2020-01 od 27. listopada 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.875,00 EUR (slovima: tisuću osamsto sedamdeset pet eura).

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-411-10/21-01/309, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. travnja 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00630, URBROJ: 513-07-01-06-2020-01 od 27. listopada 2020., kojim se osiguraniku po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge, utvrđuje za 2019. godinu obveza doprinosa i to:

1. osnovica za obračun doprinosa člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge iz čl. 21. st. 2. odnosno čl. 37. st. 2. Zakona o doprinosima u iznosu 32.415,79 kn,

2. osnovica po kojoj su obračunani doprinosi temeljem koje je osiguranik prijavljen kao osigurana osoba na obvezna osiguranja u iznosu 2.812,50kn, 3. razlika osnovice za obračun doprinosa u iznosu 29.603,29 kn,

4. doprinos za mirovinsko osiguranje u iznosu 5.920,66 kn i

5. doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu 4.884,54 kn.

Također je određeno da iznosi obveza doprinosa dospijevaju na naplatu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, da se na iznos obveze doprinosa koja nije plaćena u roku obračunava i plaća zatezna kamata po stopi važećoj za razdoblje u kojemu dospjela obveza nije plaćena te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako se prvostupanjsko tijelo poziva na odredbe čl. 187.c st. 1., čl. 21. i čl. 37. Zakona o doprinosima, međutim, pritom zanemaruje odredbu čl. 187.c st. 2 Zakona, kojom je propisano da se za člana uprave, izvršnog direktora trgovačkog društva, likvidatora i upravitelja zadruge koji je osiguran po osnovi radnog odnosa i korisnik je mirovine, osim ako je korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ne utvrđuje obveza doprinosa prema stavku 1. ovoga članka. Tužiteljica ističe da je korisnica mirovine, što je razvidno iz potvrde HZZO-a od 9. veljače 2021., iz koje proizlazi da je „zdravstveno osigurana kao korisnica prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske“ te na taj način „…ostvaruje status osigurane osobe Zavoda kao osiguranik- umirovljenik…“. O tome je tužiteljica obavijestila prvostupanjsko tijelo i tuženika.

2.1. Tužiteljica ukazuje i na odredbe čl. 12. Zakona o mirovinskom osiguranju, kojom je propisano da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisnom nije drugačije određeno, kao i čl. 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojim je određeno da se na obvezno zdravstveno osiguranje osiguravaju i stječu status osiguranika članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društva, ako nisu obvezno osigurani po osnovi rada kod druge pravne ili fizičke osobe u RH ili u drugoj državi. Dakle, da bi osiguranik (tužiteljica) ostvario prava, a podredno i obveze, zakonska pretpostavka je da to pravo već nije ostvareno po drugoj osnovi. Tužiteljica nadalje zaključuje kako je propušteno utvrditi da je ona već (trajno) osigurana s osnove mirovinskog i zdravstvenog osiguranja prema čl. 7. ZOZO koja navodi: „Na obvezno zdravstveno osiguranje prema ovom Zakonu obvezno se osiguravaju i stječu status osiguranika: korisnici prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju, ako imaju prebivalište ili odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj.“ Shodno svemu navedenome, tužiteljica zaključuje da kao korisnica prava na mirovinu ne može biti obveznica plaćanja doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, jer već ima svojstvo osiguranika, pa samim time niti nema za što plaćati doprinos. Uz to, a kao najbitnije, tužiteljica ističe da je tuženik obvezu plaćanja doprinosa odredio a da prethodno nije donio rješenje kojim odobrava obavljanje samostalne djelatnosti – direktora/člana uprave, koje bi rješenje moralo biti provedeno u HZMO-u, konkretno u radnoj knjižici te bi u tom slučaju bio evidentiran poslodavac koji bi za nju bio dužan plaćati doprinose s osnove rada.

2.2. Tužiteljica, kao i u žalbi, ukazuje i na činjenicu da je upravni postupak pokrenula, vodila i okončala pravna osoba i njezini radnici koji nisu ovlašteni za obavljanje tih poslova koji su zakonom isključivo u ovlasti javne uprave. Obrazlaže kako iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je njegov pravni/stvarni donositelj pravna osoba APIS IT d.o.o., jer je u njemu navedeno da je u sustavu APIS-a evidentiran broj izdanog rješenja po APIS IT-MFDCU001 029087. Polazeći od navedenog, a budući da je jasno da APIS IT d.o.o. nije ovlašteno baviti se poslovima javne uprave, evidentna je nezakonitost rješenja budući da ga je donijela neovlaštena osoba. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan, ali ne iz razloga koje tužiteljica navodi.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6. Iz osporenog rješenja proizlazi da je prema podacima iz OIB sustava, koje Porezna uprava preuzima iz nadležnog sudskog registra, tužiteljica tijekom 2019. godine bila član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge i to od 01.01.2019. do 31.12.2019. kod ESV CALLIDE ADMONEO j.d.o.o., a u istom razdoblju je prijavljena i kao osiguranik - osnova osiguranja radni odnos, osnovica za obračun doprinosa 2.812,50 kn.

7. Odredbama članka 5. Zakona o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje Zakon) propisano je da je obveza doprinosa vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju i uz osnovu osiguranja. Početak i prestanak razdoblja osiguranja te osnovu osiguranja utvrđuju nositelji obveznih osiguranja (st. 1.).

Fizička osoba koja ima uređen status osiguranika prema nekoj od osnova obveznih osiguranja a osim toga:

1. obavlja samostalnu djelatnost obrta i s obrtom izjednačenu djelatnost ili samostalnu djelatnost slobodnog zanimanja ili samostalnu djelatnost športaša ili samostalnu djelatnost poljoprivrede i šumarstva ili ostale samostalne djelatnosti, ili 2. član je uprave ili izvršni direktor trgovačkog društva ili likvidator ili upravitelj zadruge, a nije osiguran po toj, već po nekoj drugoj osnovi osiguranja, ili 3. ostvaruje primitke od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak, ili

4. ostvaruje primitke od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak ili dohodak od imovine i imovinskih prava, ali prema tim primicima utvrđuje dohodak na način propisan za utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti ili prema tim primicima utvrđuje dobit, obveznik je doprinosa prema osnovi osiguranja, ali i prema ostalim osnovama iz točaka 1., 3. i 4., ovoga stavka pa se obveze doprinosa po više osnova i za isto razdoblje međusobno ne isključuju. Fizičkoj osobi iz stavka 2. točke 2. utvrđuje se razlika obveze doprinosa sukladno člancima 187.c do 187.g ovoga Zakona (st. 2.).

Osobom koja ima uređen status osiguranika smatra se fizička osoba koja je kod nositelja obveznih osiguranja prijavljena ili je trebala biti prijavljena kao osigurana osoba po osnovi obveznog osiguranja za koju je, ovim Zakonom, propisana obveza doprinosa (st. 3.).

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, obveza doprinosa prema stavku 2. ovoga članka nije nužno vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju (st. 4.).

7.1. Prema članku 187.c Zakona član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. ovoga Zakona odnosno člankom 37. stavkom 2. ovoga Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba (st. 1.).

Za člana uprave, izvršnog direktora trgovačkog društva, likvidatora i upravitelja zadruge koji je osiguran po osnovi radnog odnosa i korisnik je mirovine, osim ako je korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, ne utvrđuje se obveza doprinosa prema stavku 1. ovoga članka (st. 2.).

7.2. Člankom 187.d Zakona propisano je da se doprinosi obračunavaju na godišnju osnovicu iz članka 187.e ovoga Zakona, i to:

1. doprinos za mirovinsko osiguranje,

2. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za osiguranika toga osiguranja),

3. doprinos za zdravstveno osiguranje.

7.3. Sukladno članku 187.e Zakona godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje se kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona odnosno članka 37. stavka 2. ovoga Zakona.

7.4. Prema članku 187.f Zakona razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa je razdoblje od imenovanja do opoziva člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge odnosno do nastupa pravnih učinaka otvaranja stečajnog postupka i/ili likvidacije trgovačkog društva odnosno zadruge, prema podacima iz nadležnog sudskog registra (st. 1.).

Kada se doprinosi obračunavaju prema osnovici iz članka 187.e ovoga Zakona, a razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa kraće je od kalendarske godine, iznos godišnje osnovice razmjeran je broju dana za koje se utvrđuje obveza (st. 2.).

7.5. Člankom 187.g Zakona propisano je da iznos godišnje osnovice, vrste i godišnje iznose doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem (st. 1.).

Rješenje prema stavku 1. ovoga članka donosi se za obračunsko razdoblje (kalendarsku godinu) za koje postoji obveza, a godišnje obveze doprinosa utvrđene rješenjem konačna su obveza (st. 2.).

Godišnja obveza doprinosa obvezniku iz članka 187.c ovoga Zakona dospijeva na naplatu u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja (st. 3.).

Postupak utvrđivanja godišnje osnovice u skladu sa stavkom 1. ovoga članka propisat će ministar financija (st. 4.).

7.6. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I/411/2019 od 29. ožujka 2022., nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 5. stavka 2. točke 2., članka 7. točke 58., članka 21., članaka 187.c, 187.d, 187.e, 187.f i 187.g Zakona o doprinosima (Narodne novine broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18) te članka 4. stavka 5., članka 11., članka 14., članka 27., članka 29., članka 42. stavka 1. i članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima (Narodne novine broj 106/18).

8. Sud je tijekom spora pribavio očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 24. srpnja 2025. (str. 38 spisa), prema kojem je tužiteljica korisnica invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema članku 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, počevši od 1. srpnja 2009. U razdoblju od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019. korisnica je ostvarivala pravo na invalidsku mirovinu uz primjenu mirovinskog faktora 0,8, jer u tom razdoblju nije bila u radnom odnosu. Nadalje, u razdoblju od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. korisnica se nalazila u radnom odnosu na određeno nepuno radno vrijeme (1 sat) te je u tom razdoblju sukladno propisima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje primjenjivan mirovinski faktor 0,6667 za isplatu invalidske mirovine.

9. Na raspravi 4. studenoga 2025. tužiteljica ističe kako nema osnove ni za utvrđenje obveze doprinosa po razlici osnovice sukladno članku 187.c stavku 2. Zakona, a niti za utvrđenje obveze doprinosa kao takve, s obzirom da je tužiteljica umirovljenica koja ima trajno riješeno zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

10. Iz prethodno navedenih podataka spisa predmeta proizlaze sljedeće relevantne činjenice:

- tužiteljica je počevši od 1. srpnja 2009. korisnica invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

- tužiteljica je u relevantnom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. bila direktor i jedini osnivač trgovačkog društva ESV CALLIDE ADMONEO j.d.o.o. (prema podacima sudskog registra),

- tužiteljica u 2019. godini nije bila osigurana u obveznom osiguranju po osnovi obavljanja funkcije direktora trgovačkog društva ,

- tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019. nije bila u radnom odnosu,

- tužiteljica se u razdoblju od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. nalazila u radnom odnosu na određeno nepuno radno vrijeme (1 sat),

- tužiteljici je po osnovi osiguranja temeljem radnog odnosa u 2019. godini utvrđena osnovica za obračun doprinosa u iznosu 2.812,50 kn.

11. Invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad je naziv vrste mirovine iz Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13) koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013., a koja sadržajno odgovara institutu invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) odnosno Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/25). Profesionalna nesposobnost za rad, odnosno sada djelomični gubitak radne sposobnosti, znači da kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti (radna sposobnost je trajno smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja), ali da unatoč tome može raditi na prilagođenim poslovima (iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima). Takva osoba može istodobno primati mirovinu (dakle, biti korisnik prava iz mirovinskog osiguranja) i biti u radnom odnosu (dakle, biti osiguran u mirovinskom osiguranju) sa svim pravima i obvezama koje iz toga proizlaze, kao što je obvezno osiguranje po osnovi radnog odnosa, koje uključuje obvezu plaćanja doprinosa. Stoga nije točna tvrdnja tužiteljice da ne može biti obveznik doprinosa za obvezna osiguranja zato što je korisnica invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

12. Nadalje, člankom 12. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018) koji je bio na snazi 2019. godine, propisano je da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

12.1. Prema članku 90. stavku 1. Zakona, osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik je doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje.

13. U pravilu je obveza doprinosa vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju i uz osnovu osiguranja (čl. 5. st. 1. Zakona). Međutim, iznimno od toga, obveza doprinosa za člana uprave ili izvršnog direktora trgovačkog društva koji nije osiguran po toj, već po nekoj drugoj osnovi osiguranja, nije nužno vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju (čl. 5. st. 4. Zakona). Fizičkoj osobi koja ima uređen status osiguranika (osoba koja je kod nositelja obveznih osiguranja prijavljena ili je trebala biti prijavljena kao osigurana osoba) prema nekoj od osnova obveznih osiguranja, a osim toga je član uprave ili izvršni direktor trgovačkog društva, a nije osiguran po toj, već po nekoj drugoj osnovi osiguranja, utvrđuje se razlika obveze doprinosa sukladno člancima 187.c do 187.g Zakona (čl. 5. st. 2. i 3. Zakona).

14. Prema podacima spisa, tužiteljica je u 2019. godini bila direktor trgovačkog društva koji nije po toj osnovi osiguran, nego je tužiteljica prema očitovanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. bila u radnom odnosu na određeno nepuno radno vrijeme (1 sat), slijedom čega je u tom razdoblju bila u osiguranju po osnovi radnog odnosa, dok u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019. nije bila u radnom odnosu.

14.1. Iz navedenoga slijedi da je za tužiteljicu u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019., kada je bila direktor i nije bila u radnom odnosu, postojala obveza osiguranja sukladno članku 12. Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojem su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi. Da je tužiteljici za navedeno razdoblje utvrđeno svojstvo osiguranika sukladno citiranoj odredbi, o čemu odlučuju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (čl. 5. st. 1. Zakona), postojala bi i obveza plaćanja doprinosa po toj osnovi, sukladno člancima 90. do 94. Zakona, prema kojima je osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje, doprinosi se obračunavaju na osnovicu prema mjesečnoj osnovici iz članka 92. Zakona, mjesečna osnovica za obračun doprinosa je umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 1,0, a doprinosi dospijevaju na naplatu do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec.

15. Budući da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici utvrđena obveza doprinosa za cijelu 2019. godinu u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj čl. 21. st. 2. Zakona odnosno čl. 37. st. 2. Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba, sukladno člancima 187.c do 187.g ovoga Zakona, sud nalazi da rješenje nije zakonito, jer se navedene odredbe primjenjuju samo na direktora trgovačkog društva koji nije osiguran po toj, već po nekoj drugoj osnovi osiguranja, a koje uvjete tužiteljica ispunjava samo za dio 2019. godine i to od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. kada je bila u radnom odnosu. Naime, prema čl. 187.f st. 2. Zakona kada se doprinosi obračunavaju prema osnovici iz članka 187.e ovoga Zakona, a razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa kraće je od kalendarske godine, iznos godišnje osnovice razmjeran je broju dana za koje se utvrđuje obveza, koju odredbu je prvostupanjsko tijelo propustilo primijeniti.

16. Nije upitno da je tužiteljica trebala platiti doprinose i za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019., ali određenju te obveze mora prethoditi utvrđenje svojstva osiguranika za to razdoblje sukladno čl. 12. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 90. st. 1. Zakona, što je u konkretnom slučaju izostalo, a obveza doprinosa se u tom slučaju određuje prema člancima 90. do 94. Zakona, a ne prema člancima 187.c do 187.g Zakona koji su primijenjeni za cijelu 2019. godinu, umjesto samo za razdoblje od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. Pri tome nije od utjecaja činjenica što je i prema čl. 90. st. 1. i prema čl. 187.c Zakona obveznik doprinosa direktor (suprotno navodima tužbe da je obveznik doprinosa isključivo poslodavac).

17. Dakle, za razdoblje od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., u kojem je tužiteljica bila direktor i osigurana po osnovi radnog odnosa, prvostupanjsko tijelo je trebalo utvrditi razliku obveze doprinosa sukladno člancima 187.c do 187.g Zakona razmjerno broju dana za koje se utvrđuje obveza. Za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019., u kojem tužiteljica nije bila osigurana po osnovi radnog odnosa, je prvo trebao nadležni nositelj osiguranja utvrditi svojstvo osiguranika po osnovi direktora trgovačkog društava, a potom Porezna uprava utvrditi obvezu doprinosa sukladno člancima 90. do 94. Zakona. Naime, obveza doprinosa iznimno nije nužno vezana uz razdoblje provedeno u osiguranju u slučaju direktora trgovačkog društva koji nije osiguran po toj, već po nekoj drugoj osnovi osiguranja. Suprotno tome, obveza doprinosa za direktora koji nije osiguran po nekoj drugoj osnovi osiguranja, vezana je uz razdoblje provedeno u osiguranju po osnovi direktora trgovačkog društava.

18. Nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 187.c st. 2. Zakona, prema kojoj se obveza doprinosa ne utvrđuje za direktora koji je osiguran po osnovi radnog odnosa i korisnik je mirovine, jer navedena odredba iz svoje primjene izričito isključuje korisnike invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a kojem institutu odgovara invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema ranijem Zakonu o mirovinskom osiguranju i koju mirovinu koristi tužiteljica.

19. Treba dodati kako nije osnovan navod tužiteljice da je prvostupanjsko rješenje donijela neovlaštena osoba, jer je iz rješenja razvidno da je doneseno od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb i potpisano je od voditelja Ispostave CI.

20. Zbog prethodno navedenih razloga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je potrebno otkloniti navedene nedostatke, pazeći na nastup zastare prava na utvrđivanje doprinosa sukladno čl. 229. Zakona te čl. 108. i 109. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje OPZ), pri čemu zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka pred sudom radi utvrđenja obveze (čl. 108. st. 6. OPZ-a). Nadalje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje više ne može utvrditi svojstvo osiguranika po osnovi direktora trgovačkog društava za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 3. srpnja 2019., budući da je čl. 115. st. 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/25), kao i čl. 119. st. 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), propisano da se rješenje o priznanju svojstva osiguranika za članove uprave i izvršne direktore trgovačkih društava po službenoj dužnosti može donijeti u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje, a u protivnom se svojstvo osiguranika priznaje s datumom donošenja rješenja Zavoda. Iz navedenoga slijedi da je u konkretnom slučaju moguće utvrditi razliku obveze doprinosa samo za razdoblje od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., sukladno člancima 187.c do 187.g Zakona razmjerno broju dana za koje se utvrđuje obveza, iz kojeg razloga sud nije sam riješio stvar, nego je predmet vratio na ponovni postupak kako bi prvostupanjsko tijelo izračunalo iznos obveze.

21. U odnosu na postavljeni zahtjev za naknadu troškova spora, sud je na temelju čl. 144. ZUS-a ocijenio opravdanim trošak zastupanja za sastav tužbe i zastupanje na raspravi 04.02.2025. i 04.11.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, što iznosi 3.750,00 EUR.

21.1. Iako je sud poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje u cijelosti (zbog drugih razloga od onih koje tužiteljica ističe), tužiteljica u meritumu ove upravne stvari nije uspjela u cijelosti nego djelomično, jer je sud predmet vratio na ponovni postupak kako bi prvostupanjsko tijelo izračunalo iznos obveze za razdoblje od 4. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. razmjerno broju dana za koje se utvrđuje obveza. Stoga je sud naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak razmjerno uspjehu u sporu sukladno čl. 147. st. 2. ZUS-a, odnosno 50% priznatog troška, jer tužiteljici treba utvrditi razliku obveze doprinosa samo za drugu polovicu 2019. godine, a ne za cijelu 2019. godinu, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Petar Kovačević, e-komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, e-komunikacijom

3. U spis