Poslovni broj: Pn-1617/2022-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić&Partneri d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davora Pavičića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 04. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, naknaditi tužitelju NC, iz [adresa], iznos u visini od 5.508,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 5.072,40 EUR tekuće od 10. lipnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 435,72 EUR tekuće od 22. studenog 2022. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb naknaditi tužitelju NC, iz [adresa], parnični trošak u visini iznosa od 3.233,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 04. prosinca 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem visine tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12. lipnja 2019. godine dogodila prometna nezgoda u kojem je stradao kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka], da je za nezgodu odgovorna osiguranica tuženika BC, iz [adresa] koja je motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] protupravno oduzela prednost prolaska motocikla kojim je upravljao tužitelj, udarila u bočnu desni dio istoga te na taj način prouzročila nezgodu. Tužitelj navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži uz tužbu i da je uslijed štetnog događaja zaostala naruženost u vidu šepanja i ožiljaka a zbog čega trpi duševne boli. Nadalje navodi da su uslijed liječenja nastali mu troškovi liječenja u iznosu od 2.582,93 kn, a na koji iznos potražuje zateznu kamatu sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj zahtijeva isplatu neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini iznosa od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. godine (dan podnošenja tužbe) i iznos u visini od 2.582,93 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2022. godine do isplate s osnova troškova liječenja. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja kako to navodi tužitelj u činjeničnim navodima tužbe, priznaje pasivnu legitimaciju, osporava odgovornost, osnov i visinu štete s osnova neimovinske i imovinske štete kao previsoko postavljen, osporava osnov i visinu štete s osnova troškova liječenja jer je tužitelj provodio fizikalnu terapiju u privatnoj poliklinici Medikol, Zagreb, a što je nesporno mogao obaviti i preko HZZO-a, time da fizikalna terapija nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Tuženik navodi kako je potrebno prvenstveno utvrditi težinu povreda koje opravdavaju naknadu štete, Osporava tijek zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 6-21 spisa), račune (list 22-27 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-477/19-2 od 06. prosinca 2019.g. (list 66-68 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 122-173 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću-Čugura, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka SC, prometnog vještaka.

Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-477/19.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet ovog spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje, te naknada imovinske štete s osnova pružene tuđe pomoći i njege, naknada štete s osnova troškova liječenja. Između stranaka sporna je odgovornost, osnov i visina štete.

5. U tijeku postupka tužitelj se protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu sadržajno kao u podnesku od 11.10.2023. godine (list 37-40 spisa). Tužitelj navodi da tuženik neosnovano osporava odgovornost budući je dostavio tužitelju sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 5 spisa). Protivi se provođenju sudsko-medicinskog vještačenja koje predlaže tuženik u odgovoru na tužbu jer sud ne može određivati metodologiju i pristup vještačenju.

Tužitelj na pripremnom ročištu, a prije zaključenja prethodnog postupka povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 92,91 EUR s osnova troškova liječenja, te se potražuje s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 3.981,68 EUR sa zateznom kamatom od 10.06.2022. godine, te s osnova troškova liječenja iznos od 435,72 EUR sa zateznom kamatom od 22.11.2022. godine, time da tužitelj preinačuje i tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zatezne kamate u odnosu na troškove liječenja.

Tuženik se protivi objektivnoj preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem tužbenog zahtjeva.

Stranke čine nespornim da su tužitelju pružali pomoć ukućani tj. članovi obitelji. Stranke čine nespornim visinu cijene sata za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4,00 EUR/sat.

6. Na okolnost utvrđivanja nastanka štetnog događaja i odgovornosti sud je izvršio uvid u spis i presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj K-477/19, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka SC.

Na održanom očevidu na licu mjesta na koji su pristupili osobno tužitelj i osiguranica tuženika BC sud je neposrednim opažanjem utvrdio mjesto prometne nezgode. Svedokinja BC, osiguranica tuženika, navodi da je izlazila od vulkanizera, provjerila je da li nailaze vozila, propustila tri vozila, a potom je izlazila na glavnu cestu i udarila u motor tužitelja, predaje u spis presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-477/19.

Tužitelj predlaže da sud pribavi spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-477/19 budući da tuženik niti u odgovoru na tužbu a ni na pripremnom ročištu nije izvijestio sud ni tužitelja da se vodi kazneni postupak protiv njegove osiguranice.

7. Sud je po prijedlogu tužitelja pribavio spis K-477/19 Općinskog suda u Novom Zagrebu.

Uvidom u spis i presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-477/19-2 utvrđeno je da je osiguranici tuženika izdan kazneni nalog, utvrđeno je da je BC, iz [adresa], kriva što je dana 12. lipnja 2019. godine oko 11,20 sati u Klinča Selu, upravljajući osobnim vozilom prilikom uključivanja u promet protivno odredbama čl. 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustila se uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, zbog čega je prednjim dijelom vozila udarila u desnu bočnu stranu motocikla kojim je upravljao MC (tužitelj) te je ista osuđena na kaznu zatvora u trajanju šest (6) mjeseci.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka SC od 14.08.2024.g. (list 80-88 spisa) sud je utvrdio da radnjom ulaska na kolnik vozačica vozila osiguranika tuženika je presjekla put kretanja motociklu tužitelja, a s obzirom na dobru preglednost, vozačica vozila osiguranika tuženika je neposredno prije započinjanja radnje uključivanja na kolnik radnjom skretanja u lijevo mogla vidjeti motocikl tužitelja koji joj je dolazio u susret, krećući se svojom desnom (zapadnom) stranom kolnika, udaljen od mjesta sudara oko 11,2 m, pa da je vozačica vozila osiguranika tuženika tada odustala od radnje uključivanja i propustila motocikl tužitelja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Na način kako je reagirao tužitelj, kočenjem udaljen oko 11,2 m od mjesta sudara, uspio bi radnjom intenzivnog kočenja zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara, i na taj način bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut, da se kretao brzinom manjom od 27,4 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h.

Nalaz i mišljenje vještaka SC sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

Nakon provedenog očevida na licu mjesta i dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka SC tuženik priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja.

9. Sud je na okolnost osnova i visine štete izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži u spisu, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću-Čuruga. Vještak u nalazu i mišljenju od 11.11.2024.g. (list 101-103 spisa) navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom križne kosti i oguljotinu desne potkoljenice Liječen je prema pravilima struke. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Liječenje završeno 12.04.2022. godine. Vještak navodi da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od četiri (4) dana, srednjeg intenziteta dvanaest (12) dana i manjeg intenziteta pedesetpet (55) dana -kumulativno, trpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jedan (1) dan , srednjeg intenziteta osam (8) dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od pedesetpet (55) dana -kumulativno. Kod tužitelja zaostaje naruženje u lakom stupnju povremeno vidljivo (ožiljak na nadkoljenici desne noge). Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 7 %. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega tri (3) sata dnevno kroz dvadeset (20) dana, potom dva (2) sata dnevno kroz tridesetpet (35) dana -kumulativno.

Svi računi su se mogli ostvariti u sustavu HZZO-a, a postupci koji su plaćeni su indicirani po algoritmu liječenja navedenih ozljeda.

Nalaz i mišljenje vještaka Jakše Filpovića-Čuruge sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka obzirom da je vještak pogrešno procijenio da je liječenje tužitelja završeno dana 12.04.2022.g. gotovo tri godine nakon prometne nezgode. Ističe da je tužitelj nakon prometne nezgode koja je predmet ovog spora doživio novu prometnu nezgodu dana 03.06.2020.g. u kojoj je zadobio tjelesne ozljede te je podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženika koji se postupak vodi pod poslovnim brojem Pn- 984/2022.Osporava dio mišljenja u kojem je vještak ocijenio pretrpljene bolove, strah i naruženost. Navodi da je tužitelj nakon liječenja bio pokretan pa se osporava nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je vještak utvrdio potrebu za tuđom pomoći i njegom.

10. Sud je dopunski saslušao vještaka Jakšu Filipovića-Čuguru na primjedbe tuženika. Vještak u dopunskom očitovanju navodi da evidentne datume tijekom tijeka liječenja tuženik uredno navodi, ali da je njegov zadatak kao vještaka bio da ocjeni smanjenje životnih funkcija po navedenom ozljeđivanju što je verificirano i kroz pregled tužitelja, nisu mu poznati detalji koje tuženik navodi tj. da je tužitelj dobio više od 25 kg i da radi fizički posao. Nadalje navodi u odnosu na pretrpljene bolove da u štetnom događaju tužitelj je zadobio prijelom križne kosti i da opisani prijelom križne kosti predstavlja dio i pomičnog dijela kralješnice što izaziva bol kako pri dužem stajanju tako i pri dužem ležanju, smatra da ocjena boli je objektivna s obzirom na zadobivenu ozljedu, a isto sve odnosi se i na strah jer je postojala zabrinutost za ishod liječenja po navedenom ozljeđivanju. Pitanje tuđe pomoći je iskazano u trajanju od 55 dana gdje je tužitelj imao bolove u području kralješnice koja se čak očitovala i tijekom defekacije, tužitelj zasigurno nije mogao hodati bez pomoći pomagala. U odnosu na naruženje vještak ističe da kod tužitelja je isto verificirano fotografijom u nalazu i mišljenju i predstavlja naruženje lakog stupnja. Navodi da se trajno smanjenje životne aktivnosti od 7 % odnosi na smanjenje životne aktivnosti po prijelomu križne kosti od 5%, a 2% vratna kralješnica, da nije riječ o matematičkom zbrajanju jer zasebno prijelom križne kosti je od 5% do 7%, a vratne kralješnice 2% do 3 %, a uzevši i degenerativne promjene zajednička ocjena obzirom da se radi o jednom organu odnosno kralješnici iznosi 7%. Navodi da nije imao na uvid zdravstveni karton, da iz indirektnih nalaza koji su vršeni tijekom liječenja je vidljivo da postoje degenerativne promjene, ali nema saznanja da li su nastali normalnim starenjem ili ranijom ozljedom jer nije imao na uvid zdravstveni karton.

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika.

Nakon dopunskog očitovanja vještaka tuženik ostaje kod svih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i ostaje kod prijedloga da se pribavi cjelokupni zdravstveni karton, te predlaže provesti novo medicinsko vještačenje.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavom zdravstvenog kartona rješenjem poslovni broj Pn-1617/2022-36 od 08. travnja 2025. godine. Tuženik u podnesku od 25. ožujka 2025. godine navodi da je tužitelj dana 03.06.2020. godine doživio novu prometnu nezgodu, da bi pribavom zdravstvenog kartona medicinske dokumentacije iz predmeta poslovni broj Pn-984/2022 bili vidljivi podatci o ozljedama iz prometne nezgode od 03.06.2002. godine. Kako predmet ovog spora nije naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u svezi prometne nezgode koja se dogodila dana 03. lipnja 2020. godine to je sud ocijenio kao neosnovan dokazni prijedlog za pribavom zdravstvenog kartona medicinske dokumentacije iz spisa poslovni broj Pn-984/2022 koji tuženik predlaže nakon zaključenja prethodnog postupka.

Sud nije prihvatio niti prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja iz razloga što nalaz vještaka nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

12. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, naruženja te zaostalih trajnih posljedica, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

13. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od četiri (4) dana, srednjeg intenziteta dvanaest (12) dana i manjeg intenziteta pedesetpet (55) dana -kumulativno, trpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jedan (1) dan , srednjeg intenziteta osam (8) dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od pedesetpet (55) dana-kumulativno. Kod tužitelja zaostaje naruženje u lakom stupnju povremeno vidljivo (ožiljak na nadkoljenici desne noge). Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 7%.

S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje i dopunsko očitovanje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njegovo tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužitelju daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

14. Sud bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 4.552,40 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, naruženja (lako naruženje povremeno vidljivo, primjerice u ljetnim mjesecima kada tužitelj nosi kratke hlače) te smanjenja životnih aktivnosti kao i trajnih posljedica koje po provedenom liječenju zaostaje u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice i pogoršanja statusa LS kralježnice.

15. Tužitelju je trebala tuđu pomoć i njega po tri (3) sata dnevno tijekom dvadeset (20) dana, a potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od dva (2) sata dnevno tijekom tridesetpet (35) dana, ukupno je tužitelju bilo potrebno 130 sati tuđe nestručne pomoći. Tužitelju bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 520,00 EUR (130 sati x 4,00 EUR = 520,00 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 4,00 EUR, a koju cijenu sata stranke su učinile nespornom.

16. Sud tužitelju dosudio ukupan iznos u visini od 4.552,40 EUR s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje, te iznos u visini od 520,00 EUR ukupno 5.072,40 EUR. Time je sud dosudio zatraženi iznos štete u visini od 5.072,40 sa zateznom kamatom tekućom od dana 10. lipnja 2022. godine (dan podnošenja tužbe) do isplate sve kao pod točkom I. izreke presude. Sud je imao u vidu da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020- 5) donijeti 2020. godine, te uzimajući u obzir promjenu važeće valute iz HRK u EUR, kao i inflaciju kojom su građani Republike Hrvatske izloženi.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe tj. dana 10. lipnja 2022. godine, sve sukladno čl. 1103. ZOO-a.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane i paušalne budući da tužitelj nije zahtijevao zateznu kamatu na utuženi iznos tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva niti tvrdi da bi odštetni zahtjev dostavio tuženiku.

Visina zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a sve kao pod točkom I. izreke presude.

17. Tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u visini iznosa od 2.582,93 kn/435,72 EUR. Tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva troškove liječenja jer da je tužitelj mogao obaviti fizikalnu terapiju preko HZZO. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše

M sud je utvrdio da

su se svi računi mogli ostvariti u sustavu HZZO-a, a postupci koji su plaćeni su indicirani po algoritmu liječenja navedenih ozljeda.

Glede imovinske štete za troškove liječenja sud ističe da nije nepoznanica da su u hrvatskim bolnicama izrazito dugačke liste čekanja za provođenje različitih pregleda, pretraga i terapija. Upravo iz tog razloga, pacijenti učestalo donose odluku da određene medicinske preglede i pretrage kao i fizikalnu terapiju provedu u privatnim poliklinikama. Takva odluka pacijenta razumljiva je iz razloga što su ove medicinske usluge od važnosti u procesu liječenja i uspješnog oporavka. S obzirom na to da danas postoji značajan broj privatnih poliklinika, pacijenti imaju mogućnost izbora: provoditi spomenute pretrage u okviru zdravstvenog osiguranja, odnosno na teret HZZO ili odabirom određene privatne poliklinike koja pruža uslugu provođenja potrebnog pregleda ili pretrage. Uzimajući u obzir već spomenute liste čekanja, razumljivo je da se pacijenti u cilju skrbi za svoje zdravlje često odluče i za zdravstvenu uslugu u privatnim poliklinikama. No dok su prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osigurane osobe dužne sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u propisanom manjem omjeru, troškovi liječenja u privatnim poliklinikama nameću obvezu da se pružena zdravstvena usluga namiri u cijelosti prema cijeni i troškovniku poliklinike. Osiguravajuće kuće redovno osporavaju troškove liječenja koji su oštećenicima nastali provođenjem pregleda i pretraga u privatnim poliklinikama uz obrazloženje da je takve preglede, pretrage ili primjerice fizikalnu terapiju, bilo moguće provesti na teret HZZO-a. Prema shvaćanju osiguratelja, okolnost da je određeni pregled bilo moguće provesti na teret zdravstvenog osiguranja, dostatan je razlog da se trošak liječenja nastao u privatnoj poliklinici ne prizna kao osnovan u postupcima radi naknade štete.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nekoliko svojih odluka izrazio stajalište prema kojem je o troškovima liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO-a, potrebno odlučiti ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, ako su tako nastali troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama (Rev x- 151/2015, Rev-1040/2013). Osnova za odbijanje potraživanja po osnovi troškova liječenja nastalih u privatnim poliklinikama redovito se pronalazi u zakonskoj odredbi prema kojoj je svatko dužan voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što bi inače bila, sukladno čl. 1092. ZOO.

18. Sud je uvidom u dostavljene račune uz tužbu koji prileže na listu 22-27 spisa utvrdio da je tužitelj platio u Privatnoj Poliklinici Medikol, Zagreb shock wave terapiju za svakih 5 dolazaka u iznosu od 700,00 kn prema računu broj 4108/15/1 od 29.12.2021.g. i dana 01.02.2022.g. prema računu broj 335/15/1 iznos u visini od 700,00 kn, prema računu broj 959/15/1 od 23.02.2022.g. iznos u visini od 700,00 kn, dana 21.11.2022. godine prema računu broj 3264/15/1 tužitelj je platio iznos u visini od 92,91 EUR (list 47 spisa), dana 12.04.2022.g. platio je prema računu broj 1205/15/1 iznos u visini od 350,00 kn (konzultacije fizijatra) te je platio u Kliničkom bolničkom centru trošak participacije u iznosu od 28,40 kn i dana 09.02.2022.g. iznos u visini od 104,53 kn, ukupno 3.282,96 kn/435,72 EUR.

19. Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova troškova liječenja. Sud je stajališta ako je samom zakonskom odredbom propisano da osoba kojoj je netko nanio tjelesnu ozljedu ili povrijedio zdravlje ima pravo na naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi čini se dvojbenim naknadu troškova liječenja ograničavati samo na one nužne, odnosno one bez kojih uopće nije moguće provesti liječenje.

Odlučna činjenica koja bi trebala predstavljati polaznu točku odlučivanja po shvaćanju ovog suda jest da kod oštećene osobe ne bi ni došlo do potrebe liječenja i nastanka troškova liječenja da nije bilo štetne radnje štetnika koji je odgovoran za ozljede koje je oštećenik zadobio. Naime, odredbu čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe, osiguratelja) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Po stavu ovog suda svakoj osobi pripada pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja te liječenjem u privatnim zdravstvenim ustanovama oštećenici zapravo umanjuju štetu i doprinose bržoj stabilizaciji svog zdravstvenog stanja.

Iako nije odlučno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je primjerice istovjetno stajalište zauzeo i Županijski sud u Puli u odluci poslovni broj Gž-402/2022 i Županijski sud u Rijeci u odluci poslovni broj Gž-672/2022.

20. Stoga tužitelju pripada traženi iznos za troškove liječenja od 435,72 EUR, temeljem čl. 1095. ZOO-a koju visinu je tužitelj dokazao računima dostavljenim u spis. Tužitelj na pripremnom ročištu povisuje tužbeni zahtjev istaknut u tužbi za iznos od 92,91 EUR, tako da potražuje ukupan iznos s osnova troškova liječenja u iznosu od 435,72 EUR. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom I izreke presude.

Tužitelju bi pripadala zatezna kamata tekuća na svaki plaćeni iznos s osnova troškova liječenja od dana plaćanja, a kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu tekuću od 22. studenog 2022. godine na utuženi iznos od 435,72 EUR to mu je sud dosudio tijek zatezne kamate kako je zahtijevao.

21. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2024 . godine prije zaključenja prethodnog postupka sud je dopustio preinaku tužbe kako je to tužitelj učinio na pripremnom ročištu. Tužitelj je podneskom od 10. prosinca 2024. godine povisio tužbeni zahtjev za iznos od 1.090,72 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu nakon što je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića- Čuruge.

Tuženik se protivi povišenju tužbenog zahtjeva sadržajno kao u podnesku od 25.03.2025. godine te se poziva i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke Županijskih sudova navodeći u bitnom da nije dopuštena objektivna preinaka tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

22. Uz dužno poštivanje svih odluka viših sudova i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje odluke dostavlja tuženik, a koje je sud imao u vidu odlučujući o objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva ovaj sud je stajališta kako je objektivna preinaka tužbenog zahtjeva povišenjem istoga opravdana kako bi se riješili svi sporovi između stranaka u ovoj pravnoj stvari.

Nije sporno da je u ovoj pravnoj stvari nakon što je zaključen prethodni postupak proveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja karaktera zadobivenih ozljeda i visine štete koju tužitelj trpi iz predmetnog štetnog događaja, da je punomoćnik tužitelja nalaz i mišljenje vještaka zaprimio dana 26. studenog 2024. godine (list 112 spisa) i da je podneskom od 10. prosinca 2024. godine povisio tužbeni zahtjev što predstavlja preinačenje tužbe iz odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. Po ocjeni ovog suda takvo preinačenje tužbenog zahtjeva je svrsishodno. Tuženik pravilno navodi da odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

Prema stajalištu ovog suda u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete koju tuženik osporava, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koje dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Nadalje sud je mišljenja da se tuženik neosnovano poziva na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske budući provedenim vještačenjem nisu utvrđene nove činjenice kako to smatra tuženik već su utvrđeni kriteriji za utvrđivanje naknade štete temeljem kojih je sud utvrdio visinu štete koju je tuženik tijekom postupka osporavao. Slijedom navedenog sud je dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva kao u izreci ovog rješenja.

Sud pri tome ističe kako i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.g.navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012.)…" Pri tome je sud imao u vidu i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu N protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024. u kojem je zauzeto istovjetno stajalište o pravu pristupa sudu.

23. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154.st.1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 10.06.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 11.10.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a),

pristup na ročište dana 12.03.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 30.04.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 2. OT-a), pristup na očevid dana 23.05.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT- a), sastav podneska od 04.09.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 17.10.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 10.12.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 08.04.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT-a), ukupno 1.950,00 EUR, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 487,50 EUR, ukupno 2.437,50 EUR, priznat je trošak očevida, prometnog i medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 649,48 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,85 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 101,53 EUR, ukupno 3.233,26 EUR.

Sud nije dosudio tužitelju trošak sastava odštetnog zahtjeva budući da isti ne prileži u spisu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), time da nacrt izvansudske nagodbe nije samo po sebi dokaz da je tužitelj obratio se tuženiku u mirnom postupku, a pri tome sud ima u vidu da je tužitelj zahtijevao isplatu utuženog iznosa sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31.08.2023.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 22.03.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9. točka 3. OT-a), sastav podneska od 23.05.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 2. OT-a), jer nisu bili nužni za vođenje postupka.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada i zatezna kamata sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 04. prosinca 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku