Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-273/2022-6

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JT, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika JT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 13. rujna 2022. posl. br. K-279/2018-40, u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, BT, optuženog JT i njegova branitelja Željka Stankovića, odvjetnika u Sisku

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog JT kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku od 13. rujna 2022. posl. br. K-279/2018-40 optuženi JT proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, pa je na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 optuženi JT osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi JT je prvostupanjskom presudom obvezan platiti troškove kaznenog postupka čija će visina sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08 biti određena posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žali se optuženik JT, po branitelju Željku Stankoviću odvjetniku u Sisku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda preinači na način da se "kaznu snizi" odnosno skrati rok kušnje izrečene uvjetne osude i oslobodi optuženika troškova ovog postupka". Optuženik JT putem branitelja Željka Stankovića odvjetnika u Sisku dopunio je navode žalbe, u kojem navodi da prema odredbama čl. 124. i čl. 131. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pješacima zabranjuje kretanje kolnikom te da pješak koji namjerava prijeći kolnik na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su, na njihovo traženje, optuženi JT i njegov branitelj Željko Stanković, kao i Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku. Sjednici vijeća prisustvovali su optuženik JT, njegov branitelj Željko Stanković, odvjetnik u Sisku, te zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Branko Čvrljak.

6. Žalba optuženog JT nije osnovana.

7. Optuženi JT nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) u tvrdnjama da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, pobijana presuda da uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni.

7.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženog JT, nema nikakve nejasnoće u izreci presude, niti proturječnosti između izreke presude u pogledu kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim te su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti te prvostupanjski sud savjesnom ocjenom svakog dokaza za sebe i u svezi s ostalim dokazima, uključujući obranu optuženika, na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je optuženik JT proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupnja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda kaznenog postupka na koje, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti pa žalba optuženika, iz ove žalbene osnove, nije osnovana.

8. Optuženi JT u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je zanemario činjenicu da je upravo oštećenica CT uzrokovala predmetnu prometnu nesreću kršeći prometna pravila i propise iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama pretrčavanjem kroz kolonu iza dva-tri vozila na drugu stranu cestu na mjestu gdje to nije smjela napraviti te da pješakinja nije krenula na zabranjeni način prelaziti cestu da do prometne nesreće ne bi ni došlo. Osim toga, da iz iskaza vještaka dr. Želimira Obradovića proizlazi da ozljede koje je zadobila pješakinja CT kod zdrave osobe ne bi dovele do smrtne posljedice, odnosno da oštećenica nije umrla od posljedica prometne nesreće već od posljedica svoje bolesti ateroskleroze.

8.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik, iz nehaja, kao vozač osobnog automobila, kršenjem propisa iz čl. 51. st. 1., čl. 53. st. 1. i čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izazvao prometnu nesreću, u kojoj je smrtno stradala jedna osoba, pješakinja oštećenica CT. Naime, prvostupanjski sud je na temelju prometnog vještačenja i iskaza vještaka Pere Todorovića nedvojbeno utvrdio da je u trenutku reakcije optuženika na pojavu oštećenice koja je prelazila kolnik optuženik upravljao osobnim vozilom brzinom od 54 km/h u naseljenom mjestu gdje je brzina prometnim pravilom ograničena na 50 km/h, dakle da je upravljao nedopuštenom brzinom koja je za 4 km/h veća od dopuštene, što je protivno čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nadalje prvostupanjski sud je osnovano zaključio i obrazložio da, kako se radi o naseljenom mjestu, je optuženik mogao predvidjeti da bi na takvom mjestu, makar i nepropisno izvan pješačkog prijelaza, pješak mogao stupiti na kolnik ili se kretati po kolniku, odnosno da se radi o takvoj zapreci koju je optuženik u konkretnim uvjetima kao vozač osobnog automobila trebao i mogao predvidjeti i da je brzinu kretanja vozila kojim je upravljao bio dužan prilagoditi i toj okolnosti, ali i okolnosti da su bili noćni uvjeti na dijelu ceste koji je bio slabo osvijetljen, a kako nije to napravio kršio je odredbu čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a optuženik uz to, iako je bio dužan, nije obratio dužnu pozornost na oštećenu pješakinju CT koja je prelazila cestu s lijeve na desnu stranu, zbog čega je postupao i protivno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8.2. Nije sporno da je oštećenica CT kao pješakinja kritične prigode postupala protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz čl. 124. i čl. 131., koje u dopuni žalbe navodi optuženik, ali nepropisno postupanje oštećenice kao pješakinje u konkretnom slučaju ne isključuje krivnju optuženika za nastanak predmetne prometne nesreće, budući je i optuženik kao vozač osobnog automobila kršio naprijed navedene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što je za posljedicu imalo nastanak prometne nesreće u kojoj je druga osoba, oštećenica CT, zadobila teške tjelesne ozljede uslijed kojih je istog dana preminula u ..." u [adresa]. Naime, kršenje prometnih propisa od strane oštećenice pješakinje CT može se promatrati i cijeniti, kao što je to ispravno i napravio prvostupanjski sud, samo kao doprinos oštećenice u nastanku predmetne prometne nesreće, što je kao olakotnu okolnost opravdano cijenjena optuženiku prilikom izbora vrste i mjere kazne.

8.3. Glede tvrdnje optuženika u žalbi da je oštećena CT pretrčavala cestu, odnosno "izletila" na cestu u crnini po mraku, ista nije prihvatljiva budući je optuženik i sam u svojoj obrani kazao da se oštećenica kretala vrlo sporo jer se radilo o osobi starije životne dobi i koja se kretala uz pomoć štake, a iza sebe je vukla kolica za kupovinu, a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Pere Todorovića dipl. ing. proizlazi da se oštećenica kretala brzinom od 3 km/h koja odgovara donjoj granici normalnog hoda zdrave osobe starosne dobi od preko 70 godina, uz napomenu da se oštećenica kritične prigode kretala koristeći se podlaktičnom štakom, a drugom rukom vukući torbu – kolica za namirnice.

8.4. Nije prihvatljiva ni tvrdnja žalitelja da oštećenica nije preminula od posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći, već od posljedice bolesti ateroskleroze. Naime, to što je oštećenica imala aterosklerotičnu aortu i da je ateroskleroza indirektni uzrok rupture aorte, s obzirom da je uslijed te bolesti stjenka aorte postala tvrda i neelastična, zbog čega se razdor takve aorte u prometnim nesrećama događa pri naletnim brzinama vozila na pješaka manjim od naletnih brzina kod kojih dolazi do takve rupture aorte u slučaju kada je aorta zdrava, kako u svom iskazu navodi vještak sudske medicine dr. Želimir Obradović, tako da do traumatskog razdora zdrave grudne aorte dolazi pri brzini od 65 km/h, a razdor bolesne grudne aorte se može dogoditi i pri manjoj brzini u rasponu od 45 km/h do 55 km/h, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, nije od utjecaja na utvrđenje prvostupanjskog suda da je oštećenica CT u predmetnoj prometnoj nesreći uslijed naleta optuženika vozilom na nju, zadobila ozljede od kojih je istog dana preminula, budući iz cjelokupne medicinske dokumentacije za oštećenicu i nalaza i mišljenja spomenutog sudskog medicinskog vještaka nedvojbeno proizlazi da je naprijed imenovana oštećenica u predmetnoj prometnoj nesreći upravo zbog naleta vozila kojim je upravljao optuženik, na nju, između ostalih ozljeda zadobila i ozljedu traumatskog razdora grudne aorte koja je za posljedicu imala krvarenje u prsište i dovela do smrti oštećenice i da bez obzira na zdravstveno stanje oštećenice, odnosno predmetne aorte, upravo je udarac koji je oštećenica zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći bio uzrok rupture aorte što je za posljedicu imalo krvarenje i smrt oštećenice.

8.5. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

9. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik u žalbi navodi da ga je prvostupanjski sud trebao "barem" osloboditi kazne u skladu s odredbom čl. 50. KZ/11, ako već ne krivnje, budući da ga posljedice predmetnog događaja teško pogađaju, navodeći da je iskazao duboko žaljenje zbog predmetnog događaja, da je odmah nakon štetnog događaja uputio se do kuće oštećenice da vidi je li dobro i da ga je vijest o smrti oštećenice jako uzdrmala, a obitelji oštećenice da je izrazio sućut i kazao im da im stoji na raspolaganju i da im je bio spreman pomoći u tim teškim trenucima.

9.1. U čl. 50. st. 1. toč. 2. KZ/11 je propisano da sud može osloboditi kazne počinitelja kada ga posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja tako teško pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, o čemu se međutim ne radi u predmetnom slučaju, budući optuženik i oštećenica nisu bili ni u kakvoj rodbinskoj vezi ili slično, a to što je optuženik iskazao žaljenje rodbini oštećenice zbog predmetnog događaja i izrazio im sućut je ljudska gesta, dobrodošla u takvim slučajevima, što se može odraziti i na odluku o izboru vrste i mjere kazne, a u predmetnom slučaju optuženik je osuđen na minimalnu kaznu propisanu za kazneno djelo za koje je proglašen krivim (kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina), a uz to optuženiku je izrečena uvjetna osuda na temelju čl. 56. KZ/11, tako da se i ta minimalna propisana kazna zatvora za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, u trajanju od jedne godine, neće izvršiti ako u roku provjeravanja koje je odredio prvostupanjski sud optuženik ne počini novo kazneno djelo.

9.2. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba optuženika ni zbog povrede kaznenog zakona, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

10. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da do sada nije ni kazneno ni prekršajno osuđivan. Međutim, tu okolnost da optuženik nije ni kazneno ni prekršajno osuđivan i da je inkriminirani događaj zapravo izolirani incident u ponašanju optuženika, prvostupanjski sud je cijenio prilikom izbora vrste i mjere kazne, tako da je optuženika osudio na minimalnu propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim te uz to opravdano zaključio da i bez izvršenja kazne zatvora optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, zbog čega je optuženiku izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od pet godina. To je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdana i pravedna sankcija kojom će se u cijelosti postići svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle ista je podobna da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, njome će se jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika, ali i sve drgue, da ne čine kaznen djela, poglavito ona u prometu, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja

11. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je primjenom čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 4. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Jurišić