- 1 -              Rev 914/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 914/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice H. r., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-115/2019-2 od 30. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2049/2018-25 od 16. studenoga 2018., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena odluka tuženice od 11. prosinca 2017. kojom je redovito, zbog skrivljenog ponašanja, otkazan ugovor o radu tužitelja od 13. svibnja 2013. Ujedno je naloženo tuženici tužitelja vratiti na radno mjesto komentator i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troška revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava njenu osnovanost i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika i zahtjev za vraćanje na rad.

 

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz utvrđenje i obrazloženje

- da je tuženica tužitelju dana 11. prosinca 2017. otkazala ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja;

- da je tuženica u odluci o otkazu tužitelju stavila na teret da je povrijedio odredbe ugovora o radu, Etičkog kodeksa za novinare i kreativno osoblje, Pravilnika o radu i Općih pravila o radu i ponašanju, jer 2014., kao urednik, scenarist i koredatelj filma „M. j. v.“ nije pribavio suglasnost oca mlt. djeteta za snimanje mlt. djeteta, iako je morao znati da takvu suglasnost treba pribaviti; da taj nedostatak nije evidentirao u katalog programskog sadržaja pod ostale napomene, zbog čega urednici nisu znali da emisija nema potrebnu suglasnost te je ista ponovno emitirana 2015., 2016. i 2017.; da je tužitelj 22. listopada 2017. zatražio ponovno emitiranje emisije; da je neprofesionalno i neprimjereno komunicirao s kolegicom J. M. kada je ona od tužitelja zahtijevala da dostavi suglasnost oca za snimanje ili odgovarajući dokaz da majka djeteta ima isključivo skrbništvo, koje potonje ponašanje predstavlja povredu čl. 2. st. 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju;

- da je otac mlt. djeteta još 22. listopada 2014. dostavio tuženiku „opomenu pred tužbu“ nakon čega je tužitelj, a nakon što je film već jednom emitiran o problemu s nedostatkom suglasnosti oba roditelja, istog dana obavijestio pravnu službu;

- da tužitelj nije pravnik po struci, te da je nakon što je tužitelj Pravnu službu obavijestio o postojećem problemu, upravo Pravna služba trebala voditelja programa obavijestiti radi upisivanja ograničenja;

- da tuženica nije dokazala na temelju kojeg propisa je postojala obveza tužitelja da u internetski program dokumentarnog filma „M. j. v.“ unosi važne podatke, a da je pregledom unosa vidljivo da tužitelj nije unosio podatke za film, već administratorica Ž. K.;

- da je neprihvatljiva tvrdnja tuženice da je tek u listopadu 2017. doznala za problem s nedostatkom suglasnosti drugog roditelja za prikazivanje filma, jer je to tuženica svakako znala još 2014.;

- da tuženica nije dokazala da je tužitelj tražio ponovno emitiranje filma u listopadu 2017.;

- da vezano na posljednju povredu - neprofesionalno i neprimjereno komuniciranje s kolegicom J. M. tuženica nije provela postupak definiran odredbom čl. Toč. XIII Općih pravila o radu i ponašanju, stoga da tuženica nije dokazala ni povrede kodeksa koje tužitelju stavlja na teret

zaključuje da tuženica nije dokazala postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

9. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP-a počinjenih po drugostupanjskom sudu.

 

10. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11. U bitnom iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj dokumentarni film „M. j. v.“ snimio još 2014., da je o problemu izostanka suglasnosti oba roditelja za snimanje filma Pravna služba tuženice obaviještena još 2014., dakle, da nije prihvatljiva tvrdnja tuženice da je za taj problem saznala tek 2017.; da odluku o emitiranju određenog sadržaja donosi glavni urednik, a ne urednik, scenarist i koredatelj filma što je tužitelj konkretno bio; da tuženica nije dokazala da je tužitelj tražio ponovno emitiranje filma; da tuženica tužitelju zbog neprimjerenog komuniciranja s kolegicom J. M. stavlja na teret povredu odredbe čl. 2. st. 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju, postojanje koje povrede nije utvrđeno na način propisan tim Pravilima. Suprotno tvrdnji revidentice, za naprijed iznesena utvrđenja i zaključke prvostupanjska presuda ima jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Okolnost da tuženica ne prihvaća zaključivanje prvostupanjskog suda vezano na povredu odredbe čl. 2. st. 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju, temeljeno na izostanku propisane procedure, obrazloženje presude ne čini nerazumljivim.

 

11.1. Jednako tako i drugostupanjski sud, otklonivši pritom žalbene tvrdnje o nedostacima prvostupanjske presude i počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u obrazloženju presude ocijenio je žalbene razloge od odlučnog značenja te nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

12. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR) smatrajući da je imala opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

 

14. Suprotno tvrdnji revidentice pravilno su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje primijenili materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR-a kada su zaključili da tuženica nije dokazala postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

 

14.1. Naime, tuženica tužitelju stavlja na teret povredu obveze iz radnog odnosa koja datira još iz 2014. (neunošenje podataka o ograničenjima za emitiranje), zatim zahtijevanje ponovnog emitiranja dokumentarnog filma unatoč znanju o postojanju ograničenja te povredu čl. 2. st. 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju.

 

14.2. Po ocjeni ovog suda pozivajući se u otkazu ugovora o radu iz 2017. na povredu obveze iz radnog odnosa iz 2014., kad bi ona i bila dokazana, a nije, s obzirom na protek vremena, tuženica nije dokazala postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

14.3. Postojanje povrede koja se sastoji u traženju ponovnog emitiranja dokumentarnog filma „M. j. v.“ nije dokazano, a po ocjeni ovog suda, s obzirom na izostanak ovlaštenja tužitelja da uređuje program, kad bi i postojala nema tu težinu koja bi opravdavala otkazivanje ugovora o radu.

 

14.4. Jednako tako, po ocjeni ovog suda, obraćanje pravnici J. M. e-mailom 8. studenog 2017., u kojem tužitelj doista suvišno polemizira s istom o potrebi dostavljanja daljnjih podataka, ne predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa koje bi, s obzirom na način obraćanja i upotrijebljene izraze, opravdavalo otkazivanje ugovora o radu.

 

15. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 17. listopada 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.