Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pr-26/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u [adresa] protiv tužene Srednje škole Plitvička Jezera iz Korenice, Zagrebačka 2, OIB: 67749942551 koju zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2025. i nakon objave dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Srednjoj školi Plitvička Jezera, Korenica, Zagrebačka 2, OIB: 67749942551 isplatiti tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bruto iznos od 11.452,51 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kako slijedi:

- iznos od 829,29 EUR od 16. listopada 2019.

- iznos od 829,29 EUR od 16. studenog 2019.

- iznos od 829,29 EUR od 16. prosinca 2019.

- iznos od 896,86 EUR od 16. siječnja 2020.

- iznos od 943,26 EUR od 16. veljače 2020.

- iznos od 943,26 EUR od 16. ožujka 2020.

- iznos od 943,26 EUR od 16. travnja 2020.

- iznos od 943,26 EUR od 16. svibnja 2020.

- iznos od 943,26 EUR od 16. lipnja 2020.

- iznos od 943,72 EUR od 16. srpnja 2020.

- iznos od 943,72 EUR od 16. kolovoza 2020.

- iznos od 943,72 EUR od 16. rujna 2020.

- iznos od 520,32 EUR od 16. listopada 2020.

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Srednjoj školi Plitvička Jezera, Korenica, Zagrebačka 2, OIB: 67749942551 isplatiti tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] neto iznos od 199,08 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana".

III. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.718,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 14. listopada 2024. tužitelj je naveo da je kao radnik s tuženikom kao poslodavcem 16. rujna 2015. zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme od pet godina kojim je određeno da će obavljati poslove ravnatelja škole - tuženika s početkom rada 16. rujna 2015. Nadalje, da je tijekom 2017. protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak te je presudom ovog suda poslovni broj K-71/2020-24 od 26. veljače 2024. odbijena optužba da je tužitelj počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Zbog činjenice da je protiv njega pokrenut kazneni postupak tužena je 31. prosinca 2018. donijela odluku kojom se tužitelj udaljava od obavljanja poslova ravnatelja s danom 7. siječnja 2019. s time da udaljenje traje do obustave postupka ili pravomoćne sudske odluke, a najkasnije do isteka mandata, te je određeno da tužitelj za vrijeme udaljenja ima pravo na naknadu mjesečne plaće u visini 2/3 prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Istom odlukom određeno je da će se tužitelju vratiti obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja ako pravomoćnim rješenjem bude obustavljen kazneni postupak ili tužitelj bude oslobođen optužbe. Tužitelj tvrdi da je tužena počevši od plaće za siječanj 2019. sve do isteka mandata ravnatelja 16. rujna 2020. tužitelju ustezala plaću (ravnatelja) u visini od 1/3 plaće. Nakon što je pravomoćno odbijena optužba da je počinio kazneno djelo tužitelj se pisano obratio tuženoj radi povrata iznosa plaće koji su mu neosnovano ustezani temeljem odluke o udaljenju od 31. prosinca 2018., a na isplatu kojih iznosa ima pravo sukladno odredbi članka 106. stavka 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ali se tužena nije očitovala niti je po zahtjevu tužitelja postupila. Stoga tužitelj od tužene zahtijeva isplatu neosnovano ustegnutih iznosa za razdoblje od plaće za rujan 2019. do plaće za rujan 2020. u ukupnom bruto iznosu od 11.887,29 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama pri čemu je u obračun uzeta u obzir činjenica da je nakon donošenja rješenja o udaljenju došlo do rasta koeficijenta složenosti posla i osnovice. Tužitelj također ističe kako mu je tužena ustegnula i iznos regresa za godišnji odmor za 2020. u iznosu od 199,08 EUR na koji je imao pravo sukladno članku 59. tada važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2020. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženu na isplatu gore navedenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, naznačeni datum dospijeća kao i pravo tužitelja na regres. Tužena ističe da je ugovor o radu ravnatelja od 16. rujna 2015. svakako prestao istekom roka od 5 godina odnosno s danom 16. rujna 2020. Ističe i prigovor zastare potraživanja dospjelih pet godina prije podnošenja tužbe. Suglasna je s prijedlogom tužitelja da se radi utvrđivanja tih činjenica provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje nakon čega će se detaljno očitovati o tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da su navodi tužene neosnovani jer tužitelj zahtijeva isplatu neosnovano ustegnutih iznosa plaće za razdoblje od rujna 2019. do rujna 2020. kao i neosnovano ustegnut regres za 2020. sve sukladno članku 106 stavku 7 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Tužitelj ističe da su neosnovani navodi tužene da je potraživanje tužitelja u zastari s obzirom je tužba podnesena 14. listopada 2024. odnosno unutar 5 godina od dospijeća ustegnutog obroka plaće za rujan 2019. i nadalje. Napominje da se sukladno članku 92 Zakonu o radu naknada plaće i ostali primici isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Tako je plaća za rujan 2019. trebala biti isplaćena najkasnije do 15. listopada 2019. dok je tužba ponesena 14. listopada 2024. odnosno unutar petogodišnjeg roka.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u ugovor o radu od 16. rujna 2015., presudu ovog suda poslovni broj K-71/2020-24 od 26. veljače 2024., odluku tužene o udaljenju od obavljanja poslova od 31. prosinca 2018., zahtjev tužitelja od 4. ožujka 2024. radi isplate obustavljenog dijela plaće i ostalih naknada i uvid u obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja.

4.1. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariu Jankoviću iz D&S d.o.o. sa sjedištem u [adresa] čiji je zadatak bio da utvrdi iznos koji je tužitelju ustegnut počevši od plaće za rujan 2019. do isteka mandata ravnatelja 16. rujna 2020.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela plaće koja mu je obustavljena temeljem odluke tužene od 31. prosinca 2018. o udaljenju od obavljanja poslova ravnatelja s danom 7. siječnja 2019. te zahtjev tužitelja za isplatu regresa za 2020.

6. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na potraživanje ustegnute plaće za razdoblje od rujna 2019. do rujna 2020. u cijelosti osnovan dok zahtjev za isplatu regresa za 2020. nije osnovan.

7. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

- da je temeljem ugovora o radu zaključenog s tuženom dana 16. rujna 2015. tužitelj započeo s radom kod tužene na radnom mjestu ravnatelja dana 16. rujna 2015. te da je ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme od pet godina;

- da je odredbom članka 6 ugovora o radu ugovoreno da je ravnatelj ovlašten dostavljati službenim tijelima podatke koji se odnose na njegov obračun i isplatu plaće, dodatke na plaću, nadoknadu plaće i druge novčane nadoknade prema odredbama Zakona o plaćama u javnim službama, provedbenim propisima donesenim prema odredbama toga zakona i odredbama kolektivnog ugovora;

- da je Odlukom tužene od 31. prosinca 2018. tužitelj s danom 7. siječnja 2019. udaljen od obavljanja poslova ravnatelja temeljem obavijesti ovog suda da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 228 stavka 1 Kaznenog zakona;

- da je člankom 3. navedene Odluke određeno da za vrijeme udaljenja od rada tužitelj ima pravo na naknadu mjesečne plaće u visini 2/3 prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova;

- da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj K-71/2020-24 od 26. veljače 2024. odbijena optužba da bi tužitelj počinio kazneno djelo protiv imovine kažnjivo po članku 228 stavku 1 Kaznenog zakona;

- da je tužitelj dopisom od 4. ožujka 2024. od tužene zahtijevao isplatu obustavljenog dijela plaće i ostalih naknada čija isplata je uskraćena tužitelju od udaljenja iz službe odnosno od 7. siječnja 2019.

- da je tužitelju u utuženom razdoblju od rujna 2019. do rujna 2020. trebala biti isplaćena plaća u iznosu od 220.808,31 kuna te da mu je u navedenom razdoblju zbog udaljenja iz službe ustezan dio plaće i isplaćena plaća u iznosu od 134.519,26 kuna i da ustegnuti iznos plaće odnosno razlika između plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koja mu je trebala biti isplaćena da nije bio udaljen iz službe iznosi 86.289,05 kuna odnosno 11.452,51 EUR što je sve utvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

8. Odredbom članka 106 stavka 7 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br. 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019, 64/2020, 133/2020, 151/2022, 155/2023, 156/2023) propisano je: Ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen od odgovornosti, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja.

9. Odredbom članka 59 stavka 1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 128/17, 47/18, 2/19 i 123/19, dalje u tekstu: TKU) koji je u utuženom razdoblju bio na snazi, propisano je:

Zaposleniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora, a odredbom stavka 3 istog članka: Regres se isplaćuje jednokratno najviše jednom godišnje najkasnije do 15. srpnja tekuće godine, a zaposlenicima koji se kasnije zaposle, ili zbog duljeg bolovanja, korištenja rodiljnog, roditeljskog dopusta i sl. nisu u to vrijeme na poslu, regres se isplaćuje najkasnije 7 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Odredbom stavka 4 istog članka propisano je: Pravo na regres ima svaki zaposlenik koji u tekućoj godini koristi makar i razmjerni dio godišnjeg odmora.

9.1. Dodatkom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 123/2019) u članku 4 propisano je da će regres za 2020. iznositi 1.500,00 kuna.

10. U postupku između stranaka nije sporno da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 16. rujna 2015. kod tužene kao radnik obavljao poslove ravnatelja škole - tužene sve do donošenja odluke tužene KLASA: 003-06/18-01/20, URBROJ: 2125//36-06-18-01 od 31. prosinca 2018. kojom je tužitelj udaljen od obavljanja poslova s danom 7. siječnja 2019. iz razloga što je tužena od strane ovog suda obaviještena da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 228 stavka 1 Kaznenog zakona.

11. Jednako tako, između stranaka nije sporno da je presudom ovog suda poslovni broj K-71/2020-24 od 26. veljače 2024. odbijena optužba da bi tužitelj počinio kazneno djelo protiv imovine kažnjivo po članku 228 stavku 1 Kaznenog zakona.

12. Nije sporno niti da je tužitelju u utuženom razdoblju ustegnuta plaća u ukupnom iznosu od 11.452,51 EUR te da mu nije isplaćen regres za 2020.

13. Naime, sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju temeljem dostavljenih obračuna plaća za razdoblje od listopada do prosinca 2018. utvrdio da se tužitelju plaća isplaćuje: - po koeficijentu 2,0760, - minuli rad se uvećava za 0,5% sa promjenom u rujnu svake godine, - dodatak za rad u srednjoškolskoj ustanovi s otežanim uvjetima rada u iznosu od 10%, - dodatak po sporazumu u iznosu od 13,725%. Tužitelju je plaća za rujan 2020. godine isplaćena u manjem bruto iznosu od 9.458,58 kn radi toga što tužitelj nije bio ravnatelj nakon 16. rujna 2020. Za potrebe izračuna za dio rujna isplaćene plaća i plaća koju je trebao primiti svedena je na 12 dana i koeficijent ravnatelja. Osnovica za obračun plaća u djelatnosti školstva iznosila je u razdoblju od rujna 2019. do prosinca 2019. godine 5.695,87 kuna, u razdoblju od siječnja 2020. do svibnja 2020. godine 5.809,79 kuna i u razdoblju od lipnja 2020. do rujna 2020. godine 5.925,99 kuna. Tužitelju se osnovna plaća uvećava za dodatak od 3% počevši od plaće za prosinac 2019. do svibnja 2020. godine i za dodatak od 1% počevši od plaće za lipanj 2020. do rujna 2020. godine. Ova uvećanja obračunavaju se na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnog razdoblja odnosno na ugovorenu plaću sa svim dodacima. Temeljem osnovica za obračun plaća, koeficijenta za obračun i dodataka na plaću koji su bili u primjeni u utuženom razdoblju vještak je utvrdio koliku bi plaću tužitelj primao da nije bio udaljen iz službe pri čemu je ustegnuti iznos plaće vještak izračunao kao razliku između plaće koju bi tužitelj primio da nije bio udaljen iz službe i plaće koja mu je isplaćivana u umanjenom iznosu. Nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio da je tužitelju u razdoblju od rujna 2019. do rujna 2020. trebala biti isplaćena plaća u iznosu od 220.808,31 kuna, a zbog udaljenja iz službe ustezan mu je dio plaće te mu je isplaćena plaća u iznosu od 134.519,26 kuna. Ustegnuti iznos plaće odnosno razlika između plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koja mu je trebala biti isplaćena da nije bio udaljen iz službe iznosi 11.452,51 EUR.

14. S obzirom na gornja utvrđenja nesporno je da tužitelju pripada utuženi iznos od 11.452,51 EUR na ime razlike plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koja mu je trebala biti isplaćena da nije bio udaljen iz službe sve sukladno odredbi članka 106 stavka 7 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Na dosuđeni bruto iznos plaće tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće, tj. od 16.-og u mjesecu kako je to navedeno u izreci presude jer je plaća tužitelja dospjela

16.-og za svaki pojedinačni iznos, sve u skladu s odredbom članka 92 stavka 3 ZR-a.

15. Pritom se napominje kako je odredbom članka 139 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužitelj podnio tužbu 14. listopada 2024., a najstarije potraživanje tužitelja je za mjesec rujan 2019. koje dospijeva 15. listopada 2019., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja za utuženo razdoblje kako to tvrdi tužena. Naime, prema odredbi članka 92 ZR-a naknada plaće isplaćuje se najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec što znači da je plaća za mjesec rujan 2019. trebala biti isplaćena tužitelju najkasnije do 15. listopada 2019.

16. Međutim, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 199,08 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2020. do isplate na ime neisplaćenog regresa za 2020.

17. Naime, odredbom članka 59 stavka 4 TKU-a propisano je: Pravo na regres ima svaki zaposlenik koji u tekućoj godini koristi makar i razmjerni dio godišnjeg odmora.

18. Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama broj 80/19 od 7. veljače 2019. za ostvarivanje prava na regres za korištenje godišnjeg odmora dovoljno je da zaposlenik u tekućoj godini koristi makar i jedan dan godišnjeg odmora.

19. Dakle, pravo na regres veže se uz stvarno korištenje godišnjeg odmora pa bez obzira koristi li zaposlenik jedan dan godišnjeg odmora ili cijeli godišnji odmor, ostvaruje pravo na puni iznos regresa.

20. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj rješenjem tužene od 31. prosinca 2018. udaljen iz službe s danom 7. siječnja 2019. i da je ugovor o radu prestao 16. rujna 2020., a tijekom 2020. nije koristio godišnji odmor jer nije ni bio u službi, to mu po ocjeni suda ne pripada pravo na isplatu regresa za 2020. godinu.

21. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

22. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154 stavka 5 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

23. Sud je primjenom citirane odredbe ZPP-a sud odlučio da tužena nadoknadi sve troškove koje je tužitelj imao budući da nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

24. Stoga su tužitelju primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i to Tbr. 7 toč. 1 (s obzirom da se radi o procjenjivom predmetu iz radnog odnosa) priznati zatraženi troškovi zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 7 t. 1 Tarife), za sastav podneska od 17. prosinca 2024. godine 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2025. godine 50 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 125,00 EUR (Tbr. 9 t. 2. Tarife), za sastav podneska od 25. veljače 2025. godine 25 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 62,50 EUR (Tbr. 8 t. 4. Tarife), za sastav podneska od 29. srpnja 2025. godine 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 30. listopada 2025. godine 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife) i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, dakle sveukupno u iznosu od 1.718,39 EUR.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću, 4. prosinca 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Dominik Musulin, odvjetnik u [adresa]

2. Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 4