Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 318/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B.-I. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika G. I. n. d.o.o., P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1516/2018-2 od 12. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-20/2017-17 od 31. srpnja 2018., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom otkaz ugovora o radu tužiteljici od 13. prosinca 2016. utvrđen je nedopuštenim te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto stariji novinar II razine i počevši od 16. lipnja 2017. pa nadalje prizna joj sva prava iz radnog odnosa toga radnog mjesta. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 3.125,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnio je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 -dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanjem na rad.
7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenilo je osnovanim uz obrazloženje
- da je tuženik Radničkom vijeću dostavio odluku od 27. listopada 2016. „o utvrđivanju namjere da se redovno, poslovno uvjetovano, iz gospodarskih razloga otkaže ugovor o radu tužiteljici“;
- da je tuženik nakon odluke od 27. listopada 2016. donio odluku od 18. studenoga 2016., koja sadrži iste kriterije za utvrđivanje radnika za čijim radom je prestala potreba, ali umjesto četrnaestorici radnika navodi se da tuženik ima namjeru otkazati ugovor o radu osmorici radnika i to onih označenim rednim brojevima od 30 do 37, među kojima je i tužiteljica;
- da je tužiteljici prestao ugovor o radu na temelju odluke o otkazu od 13. prosinca 2016.;
- da se P. G., „kao povjerenik radničkog vijeća“ usprotivio namjeri tuženika da tužiteljici otkaže ugovor o radu;
- da je postupajući prema odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR), a prema kojoj odredbi poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, tuženik kriterije propisane citiranom odredbom neprihvatljivo primijenio (negativno bodujući starost i staž radnika), te ujedno dao prednost posebnim kriterijima u odnosu na one zakonske;
- da je tuženik radničkom vijeću, odnosno povjereniku, dostavio podatke o namjeravanom otkazu, ali nije dostavio primjerak teksta odluke o otkazu, čime nije ispunio svoju obvezu iz čl. 150. ZR
zaključuje da je poslodavac pogrešno primjenjujući odredbe čl. 150. i 115. st. 2. ZR-a donio nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu.
8. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
9. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. st. 1. ZPP-a).
10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
11. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a.
12. Tuženik tvrdnje o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a iznosi tek paušalno, citirajući dijelove zakonske odredbe koja definira navedenu povredu, a pritom određeno ne navodi u čemu bi se određene proturječnosti i nejasnoće sastojale. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
13. Osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud dopustivši izvođenje dokaza koji su po tužiteljici, bez opravdanog razloga, predloženi tijekom glavne rasprave, pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a. Međutim, na dokazima koji su dopušteni protivno citiranim odredbama nije utemeljena pobijana presuda, te pogrešna primjena navedenih odredba nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu. Kako prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a ta bitna povreda postoji tek ako je pogrešna ili nepravilna primjena neke zakonske odredbe utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude, što konkretno nije, ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a.
14. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
15. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 150. i 115. st. 1. i 2. ZPP-a.
16. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR-a, prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja utjecaja na položaj radnika.
16.1. Osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi, smatrajući da dostava podataka koju ima u vidu odredba čl. 150. st. 1. ZR-a pretpostavlja dostavu primjerka odluke o otkazu (odnosno nacrta odluke), pogrešno primijenili navedenu odredbu, jer iz teksta odredbe čl. 150. st. 1. ZR-a baš takva obveza ne proizlazi.
17. Međutim, suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik kao poslodavac pogrešno primijenio kriterije o kojima je trebao voditi računa pri otkazivanju ugovora o radu, dakle, da je pogrešno primijenio odredbu čl. 115. st. 2. ZR-a, već zbog čega je odluka o otkazu nedopuštena.
18. Kako je već navedeno, prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
19. Osnovano je zaključivanje nižestupanjskih sudova da je tuženik polazeći od shvaćanja da u primjeni kriterija mlađem radniku s manje staža treba dati prednost u odnosu na starijeg radnika s više staža, pogrešno primijenio odredbu čl. 115. st. 2. ZR-a, jer je smisao navedene odredbe po prirodi stvari, u pravilu, upravo obrnut. Nadalje, pravilno je i zaključivanje nižestupanjskih sudova da poslodavac, neovisno o njegovom pravu o odbiru i drugih kriterija, prvenstveno treba dati prednost zakonskim kriterijima, a ostalima tek u situaciji kad se prema zakonskim kriterijima pojedini radnici nalaze u približno sličnoj situaciji.
20. Kako su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 115. st. 2. ZR-a, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a presuditi kao u izreci.
Ivan Vučemil, v.r.