Posl. br.P-120/2022-52
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vicku Dabeliću, odvjetniku u Orebiću, protiv tuženih: 1. RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 29. listopada 2025., u prisustvu tužiteljice i njenog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te punomoćnika tužene ad 3/, na ročištu održanom radi objave odluke dana 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vrt, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u Skici izmjere mjernika vještaka Tomislava Protić dipl. ing. geod., ČK dipl. ing. geod. i Tonia Farca dipl. ing. geod., svi iz Ureda za geodetske poslove "Gauss d.o.o." iz Splita od prosinca 2023. označen brojevima: 1, 21, 20, 19, 18, 17, 16, 22, 14, 13, 12, 11, 10, 9, 23, 24, 5, 4, 3, 2, 1, a koja skica je sastavni dio ove presude, pa se tužiteljica ovlašćuje temeljem ove presude prije označeni dio navedene nekretnine izdvojiti u zasebnu parcelu putem nadležnog ureda za katastar, i istu uknjižiti na svoje ime i vlasništvo u cijelosti, uz istodobno brisanje sa imena tuženih: ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] za 2/6 dijela i ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] za 1/3 dijela.
II. Nalaže se tuženiku ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.819,45 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 780,55 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi je tužiteljica u zemljišnim knjigama suda upisana kao vlasnica 1/3 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok su na preostalom dijelu kao vlasnici ove nekretnine upisani tuženi, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju. Naime, tužiteljica je isključiva vlasnica i posjednica posebnog i fizički odvojenog dijela ove nekretnine, i to baš onog koji je opisan u točki I. izreke ove presude, pri čemu je tužiteljica ovu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga IK po Rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-220/08. Prethodno je suprug tužiteljice istu ovu nekretninu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 1. rujna 1978., a odmah nakon sklapanja ugovora izdvojio je svoj dio nekretnine, ogradio ga, a potom na istom izgradio i obiteljsku kuću koja je legalizirana po rješenju Upravnog odjela za prostornog uređenje Korčula od 27. lipnja 2017. Stoga tužiteljica utuženi dio nekretnine, koji je od susjednih nekretnina trajno i jasno označen ogradnim zidovima, drži u svom kvalificiranom posjedu preko 40 godina, pa smatra kako je utuženi dio nekretnine stekla u vlasništvo dosjelošću.
1.1. Kako se tužiteljica što osobno, a što putem svojih pravnih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu utuženog dijela nekretnine dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u zemljišnim knjigama suda su kao suvlasnici cijele nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tužiteljica i tuženi, a tužiteljica ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci, pri čemu je tužbeni zahtjev preciziran podneskom punomoćnika tužiteljice od 25. srpnja 2025., odnosno nakon što je izvršen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka.
1.2. Tužena ad 1/ i 3/, iako uredno pozvane nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu, uz napomenu da je tužena ad 3/, naknadno, a podneskom svog punomoćnika od 8. listopada 2025. u cijelosti priznala postavljeni tužbeni zahtjev navodeći da su svi navodi iz tužbe istiniti i točni. Tuženi ad 2/ u svom odgovoru na tužbu od 20. lipnja 2022. u bitnom osporava postavljeni tužbeni zahtjev, uz tvrdnju da je prednik tužiteljice zapravo kupio manju površinu, i to baš 416 m2, a da na terenu drži znatno veću površinu od 560 m2, a iz kojeg razloga smatra kako je ovako postavljen tužbeni zahtjev neosnovan te ga predlaže odbiti.
1.3. U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka, osim što je prilikom uviđaja održanog 24. studenog 2023. tuženik ad 2/ istaknuo kako je tužena ad 1/, a koja je ujedno i njegova supruga, Ugovorom o darovanju nekretnina od 24. listopada 2023. svoj dio na predmetnoj nekretnini darovala njemu, međutim, u tom trenutku ovaj ugovor o darovanju nije bio proveden u zemljišne knjige suda, pa je stoga sud nastavio postupak u odnosu na sve tužene, uz napomenu da je ovaj ugovor o darovanju tijekom postupka proveden u zemljišne knjige, međutim, kako u zemljišnim knjigama suda postoji zabilježba predmetnog spora, to je ovaj postupak nastavljen i u odnosu na tuženu ad 1/.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu od 27. lipnja 2021. i 25. srpnja 2025., skice izmjere koju je izradio dipl. ing. geod. MK od 27. kolovoza 2020., rješenja o nasljeđivanju iza smrti JK pok. L iz [adresa] posl. br. O-220/08 UPP/OS-109/08, Kupoprodajnog ugovora od 1. rujna 1978., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava u Korčuli od 27. lipnja 2014., skice premjeravanja broj 105 od 4. prosinca 1978., skice premjeravanja broj 114 od 17. veljače 1981., Ugovora o darovanju nekretnina od 24. listopada 2023., održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, u svojstvu svjedoka saslušani su ŠK, TK i OK, svi iz [adresa], te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem tuženika, a ovo iz razloga što su isti bili uredno pozvani na ročište predviđeno za saslušanje parničnih stranaka, a pozivu suda nisu se odazvali niti su opravdali svoj izostanak (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Također, tijekom postupka u svojstvu svjedoka nisu saslušani UK i HK, a ovo iz razloga što je tužiteljska strana predložila saslušanje ovih osoba u svojstvu svjedoka pri čemu sudu nisu dostavljene njihove adrese, pa saslušanje ovih svjedoka nije bilo moguće. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu od 27. lipnja 2021. vidljivo je da je u zemljišnim knjigama suda evidentirana isključivo nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], bez iskazane površine, a kao suvlasnici ove nekretnine u zemljišnim knjigama upisani su tužiteljica za 2/6 dijela, tužena ad 1/ i tuženi ad 2/ za po 1/6 dijela te tužena ad 3/ za 2/6 dijela. Pregledom zk izvatka za istu nekretninu od 25. srpnja 2025. utvrđeno je da su sada kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tužiteljica za 1/3 dijela, tužena ad 3/ za 1/3 dijela te tuženik ad 2/ za 2/6 dijela, a iz čega se zaključuje kako je tijekom postupka tuženik ad 2/ u zemljišnim knjigama suda proveo Ugovor o darovanju nekretnina od 24. listopada 2023. kojim ugovorom mu je njegova supruga, odnosno tužena ad 1/, darovala svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini. U postupku nije sporno da nekretnina koja je predmetom tužbe u naravi predstavlja kuću sa uređenom okućnicom koja je smještena u mjestu [adresa], na adresi [adresa], te da je u posjedu tužiteljice, kao i to da je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] u katastarskim operatima parcelirana, pa tako postoji nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja predmet spora, te nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], a koja nekretnina je položena istočno od sporne nekretnine te je zapravo na terenu podijeljena između tuženog ad 2/ i tužene ad 3/. Također, među strankama je nesporno da nekretnina u zemljišnim knjigama označena kao kat. čest. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja tri odvojene cjeline, odnosno uređene kuće zajedno sa okućnicama, time da se kuća i okućnica tužiteljice nalazi prema zapadu, a na koju se prema istoku nastavlja uređena kuća i okućnica tužene ad 3/, a na koju se prema istoku nastavlja uređena kuća i okućnica u vlasništvu tuženog ad 2/ koja je ranije bila u suvlasništvu tuženika ad 1/ i 2/, pri čemu su ovako opisani posjedi stranaka međusobno odijeljeni kameno betonskim zidovima. Prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno je kako predmetna nekretnina sa svoje južne strane graniči sa javnom cestom. Na zapadu ova nekretnina graniči sa kat. čest. [katastarska čestica] od koje je trajno i jasno odvojena kameno betonskim zidom koji je prema procjeni suca stariji od 20 godina, sa svoje sjeverne strane graniči sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je omeđena starim kamenim suhozidom koji nesporno pripada u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je prema istoku utužena nekretnina je od susjedne nekretnine većim dijelom omeđena kameno betonskim zidom koji je u suvlasništvu susjeda. Naime, u svom krajnjem sjeveroistočnom dijelu predmetna nekretnina od susjedne nekretnine prema istoku, koja je nesporno u vlasništvu tužene ad 3/, nije omeđena betonskim zidom u dužini od otprilike 2 metra budući je na ovom mjestu na terenu formiran pješački prolaz na tu susjednu nekretninu. Među strankama nema niti spora o tome da je tužiteljica utuženi dio nekretnine naslijedila od svog muža JK, a kako to proizlazi i iz Rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti pod posl. br. 220/08 UPP/OS-109/08. Isto tako nema spora o tome da je suprug tužiteljice prethodno ovu nekretninu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora kojeg je dana 1. rujna 1978. kao kupac sklopio sa prodavateljicom GK. Među strankama nema spora niti o tome da je GK rođ. KK bila stvarna vlasnica ove nekretnine, a koju je stekla temeljem diobe koju je izvršila sa svojim bratom KK pok. R i to sudskom nagodbom u izvanparničnom postupku Općinskog suda u Dubrovniku od 9. lipnja 1977. posl. br. 1R-100/76. Pregledom Kupoprodajnog ugovora od 1. rujna 1978. utvrđeno je kako je GK rođ. KK pravnom predniku tužiteljice, dakle njenom pok. suprugu, prodala jednu građevinsku parcelu u mjestu [adresa], a koja je u samom ugovoru opisana kao 1/3 dijela voćnjaka zv. "Vrblaca" označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od strane zapada na čijoj površini je urbanističkim planom mjesta [adresa] osnovana jedna građevinska parcela, u površini od 416 m2, i to onako kako stoji i leži sa svim pripadnostima i pravima. Iz daljnjih odredbi ovog Kupoprodajnog ugovora proizlazi kako su stranke sporazumno ugovorile kupoprodajnu cijenu koja je prodavateljici isplaćena te da je kupac ušao u posjed kupljenog dijela nekretnine, pa ovaj sud nalazi kako je ovaj Kupoprodajni ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti. Dakle, iz spomenutog Kupoprodajnog ugovora nesumnjivo proizlazi da je prednik tužiteljice od nekadašnje stvarne vlasnice nekretnine kupio nekretninu površine 416 m2, koja prema skici premjeravanja broj 105 od 4. prosinca 1978. (službena skica iz katastra) ima površinu od 457 m2, dok je uviđajem na licu mjesta odnosno mjerničkim vještačenjem, utvrđeno da tužiteljica na terenu drži površinu od 465 m2. Posebno se napominje da tužene ad 1/ i 3/ nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje mjernika vještaka na kojem je između ostalog iskazana ova površina, a koji im je dostavljen na očitovanje dopisom suda od 7. travnja 2025. Međutim, prigovor na nalaz i mišljenje, a posebno u odnosu na površinu koju u svom posjedu drži tužiteljica, iskazao je tuženik ad 2/ ponavljajući navode iz odgovora na tužbu da je prednik tužiteljice po kupoprodajnom ugovoru stekao površinu od 416 m2, a da tužiteljica na terenu drži znatno veću površinu, pa je stoga i inzistirao da nekretnina u vlasništvu tužiteljice mora imati onu površinu koja je prikazana na skici premjeravanja iz katastra broj 105 od 4. prosinca 1978. Vezano za ovakav prigovor tuženog ad 2/ potrebno je navesti da odstupanje površine koju na terenu u svom posjedu drži tužiteljica u odnosu na površinu iskazanu na skici premjeravanja broj 105 od 4. prosinca 1978. iznosi 1,72%, dok odstupanje površine koju na terenu drži tužiteljica u odnosu na površinu kupljene nekretnine iskazanu u kupoprodajnom ugovoru iznosi 10,53%, pa ovaj sud smatra kako ovako odstupanje od utvrđenih površina nije rezultat uzurpacije terena od strane tužiteljice ili njenog prednika, već je isto rezultat sada preciznijih mjerenja u odnosu na mjerenja koja su izvršena 1978. Isto tako potrebno je reći da nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti danas u zemljišnim knjigama nije upisana njenom površinom, pa se postavlja pitanje na koji način su stranke prilikom sastavljanja Kupoprodajnog ugovora od 1. rujna 1978. utvrdile da bi kupljena, odnosno prodana, površina iznosila baš 416 m2. Ovu okolnost tijekom postupka sud nije posebno utvrđivao, budući da niti jedna stranka na utvrđenje ove okolnosti nije predložila provođenje bilo kakvog dokaza, međutim, zaključak je ovog suda da su tada stranke uvidom u katastarski operat iskazanu površinu nekretnine jednostavno podijelile sa 3, budući je prodavateljica bila vlasnica 1/3 dijela, a njen brat 2/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su tako dobivenu površinu unijele u kupoprodajni ugovor. Uostalom ova okolnost je irelevantna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući se zapravo radi o malim odstupanjima u površini, a osim toga za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari bitno je da li i od kada tužiteljica utuženu nekretninu drži u svom kvalificiranom posjedu. Ovo se navodi iz razloga što je tijekom postupka, i to isključivo između tužiteljice i tuženika ad 2/, zapravo sporna granica između nekretnine u vlasništvu tužiteljice i nekretnine u vlasništvu tužene ad 3/, koja se dakle nalazi između nekretnine u vlasništvu tužiteljice i nekretnine u vlasništvu tuženog ad 2/, pa tako tužiteljica tvrdi da granica između njene nekretnine i nekretnine u vlasništvu tužene ad 3/ zapravo ide pravcem kameno betonskog zida, prikazanom na skici mjernika vještaka Tonia Farca iz tvrtke Gauss d.o.o. iz mjeseca prosinca 2023. točkama 20 - 22, koji zid je izgrađen 80-ih godina prošlog stoljeća, što svojim priznanjem potvrđuje i tužena ad 3/, dok tuženik ad 2/ tvrdi da je zid izgrađen istočnije od stvarne međe između ove dvije nekretnine, a zbog čega tužiteljica u svom posjedu drži veću površinu od one stečene po kupoprodajnom ugovoru. Upravo na okolnost utvrđenja ovih, među strankama spornih činjenica, odnosno posjeda utuženog dijela nekretnine uključujući opisani zid, u postupku su saslušani predloženi svjedoci, te je na sve okolnosti iz tužbe saslušana i tužiteljica, dok tuženici nisu saslušani iz ranije obrazloženih razloga.
2.2. Svjedok ŠK iz [adresa], koji je prvi rođak tužiteljice, u svom iskazu u bitnom navodi kako je u [adresa] došao 1978. i to kao zapovjednik policijske postaje, a kako je u to vrijeme bilo jako malo pisaćih strojeva upravo je on te iste godine strojem otipkao kupoprodajni ugovor na kojeg se poziva tužiteljica. Prema iskazu ovog svjedoka, sada spornu nekretninu kupio je suprug tužiteljice od nekoga iz obitelji KK, a sama nekretnina u ugovoru da je opisana kao 1/3 dijela neke veće nekretnine. Nadalje navodi da je nakon realizacije kupoprodajnog ugovora muž tužiteljice ušao u posjed kupljene nekretnine koju je odmah na terenu označio, a nakon čega je započeo i sa izgradnjom ogradnih zidova. Već tada prema zapadu postojao je ogradni zid kojeg nije morao graditi, prema jugu nekretnina je bila omeđena javnom cestom, ogradni zid prema sjeveru nije niti radio, već je zapravo napravio samo ogradni zid prema istoku. Kada je točno ovaj ogradni zid sagrađen svjedok se nije mogao sjetiti, ali zna da je napravljen vrlo brzo nakon obavljene kupoprodaje, pa kao vrijeme izgradnje ovog zida procjenjuje početak 80.-ih godina prošlog stoljeća. Iz njegova daljnjeg iskaza proizlazi da nitko nikada predniku tužiteljice nije osporavao gradnju ovog zida, i to baš na mjestu gdje se isti i danas nalazi, te da nitko tužiteljicu ili njenog pravnog prednika ni na koji način nije ometao u posjedu kupljene nekretnine. Svjedokinja TK, a koja živi u blizini pa joj je činjenično stanje jako dobro poznato iz neposrednog zapažanja, navodi da su supružnici ŠK i LK, baš od obitelji KK, negdje 1978. kupili predmetnu nekretninu. Odmah nakon kupnje da su započeli sa uređenjem terena i izgradnjom kuće, a kada je kuća točno dovršena svjedokinja se ne može sjetiti ali navodi da je to bilo početkom 80. -ih godina prošlog stoljeća, te da su otprilike u to vrijeme sagrađeni i ogradni zidovi koji i danas postoje na terenu. Prema iskazu ove svjedokinje ogradni zid prema istoku fizički je sagradio baš suprug tužiteljice, ponekad uz pomoć prijatelja, a koja gradnja je trajala neko vrijeme i bila je vidljiva svim susjedima, pri čemu nitko od susjeda ili moguće trećih osoba nije osporavao gradnju predmetnog zida niti je na bilo koji način tužiteljicu ili njenog prednika smetao u posjedu. Slično kao i ranije saslušani svjedoci iskazuje i svjedok OK, a koji je ujedno i brat tužiteljice. Međutim, ovaj svjedok navodi i to kako je suprug tužiteljice nakon kupnje predmetne nekretnine na teren pozvao geometra, pri čemu je tada bio nadležan ured za katastar u Dubrovniku, a koji je izašao na lice mjesta te na terenu obilježio istočnu granicu kupljene nekretnine. Upravo je prema iskazu ovog svjedoka ovakvo obilježena granica poštovana prilikom izgradnje istočnog zida, a iz iskaza ovog svjedoka također proizlazi da nitko tužiteljicu ili njenog prednika nije ometao u posjedu predmetne nekretnine u granicama u kojima je nekretnina omeđena opisanim zidovima. Tužiteljica u svom iskazu u bitnom ponavlja navode iz tužbe u kojem opisuje svoj slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a ujedno potvrđuje navode svjedoka vezano za vrijeme i način izgradnje istočnog zida kojim je omeđena predmetna nekretnina. Sud je iskazima ovih svjedoka, kao i iskazu tužiteljice, poklonio vjeru u cijelosti, a ovo iz razloga što su njihovi iskazi životni i logični, nisu u međusobnoj suprotnosti već se međusobno dopunjuju, a njihovi iskazu su i u skladu sa ispravama koje su priložene u spisu, a posebno sa skicom broj 105 od 4. prosinca 1978. Naime, očito je da je ova skica napravljena neposrednog nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 1. rujna 1978., te da je ovom skicom zapravo izdvojen i obilježen dio nekretnine kojeg je po kupoprodajnom ugovoru stekao pok. suprug tužiteljice IK, time da je ovako izdvojen dio u katastarskim operatima dobio oznaku kao kat. čest. [katastarska čestica], dok je preostali dio nekretnine koji nije bio predmetom kupoprodaje i tada očito u vlasništvu brata prodavateljice AK dobio oznaku kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Još jednom se napominje kako površina predmetne nekretnine prikazana na skici broj 105 od 4. prosinca 1978. prema izračunu mjernika vještaka iznosi 457 m2, odnosno da je odstupanje ove površine u odnosu na površinu koju na terenu drži tužiteljica 1,72%.
3. Dakle, tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasništvo nad utuženim dijelom nekretnine stekla dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji isključivi posjed je stupila nasljeđivanjem iza smrti supruga IK, a koji je prethodno istu ove nekretninu stekao po Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom 1. rujna 1978. Nadovezujući se na ovako utvrđeno činjenično stanje, za navesti je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) i to čl. 388 st. 1. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a. Do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) treba razlikovati razdoblje od 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL 6/80, 36/90 i NN 53/91, dalje ZOVO), a prije čije primjene se za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju pravna pravila OGZ-a, te razdoblje od 1. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o državno pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske i to Zakonom o preuzimanju ZOVO-a.
3.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina. Dovodeći u vezu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da je prednik tužiteljice, dakle sada pok. IK, a prije toga i njegova pravna prednica GK rođ. AK, kvalificirano posjedovao utuženi dio nekretnine od 1. rujna 1978. kada je sklopljen kupoprodajni ugovor, dakle, u vrijeme primjene pravnih pravila iz OGZ-a. Nakon smrti IK, a temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-220/08 UPP/OS-109/08, isključivi posjed preuzela je njegova udova, odnosno sada tužiteljica, a koji posjed kvalificirano vrši do današnjeg dana.
3.2. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva utuženog dijela nekretnine, a koji je preciznije opisan u točki I. izreke ove presude, i to dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je tužiteljica stupila nasljeđivanjem od svog supruga, koji je prethodno ovu nekretninu stekao temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora kupivši je od stvarne vlasnice, u smislu čl. 28. ZOVO-a (koja dolazi do primjene kada se ima u vidu razdoblje posjedovanja od 1. rujna 1980. pa do dana stupanja na snagu ZV-a). Naime, prema čl. 159. st. 1. ZV-a (odnosno čl. 28. ZOVO-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik samostalan je posjednik. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Potrebno je napomenuti kako se poštenje posjeda presumira, a onaj koji tvrdi suprotno, odnosno da je posjed nepošten dužan je to dokazati. Sve kada bi prednik tužiteljice, dakle njen suprug IK ili prethodno njegovi pravni prednici, dakle GK rođ. AK, bili nepošteni posjednici, u trenutku otvaranja nasljedstva iza smrti IK, onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom, osim u slučaju da se dokaže suprotno. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da je tužiteljica stekla vlasništvo utuženog dijela nekretnina dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno odredbe ZOVO-a, kada se u vidu ima posjed do dana primjene ZV-a, pa je stoga upis prava vlasništva tuženih na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama irelevantan, budući da je njihovo pravo vlasništva na ovom dijelu nekretnine prestalo i to temeljem odredbi samog zakona. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev, pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tuženi ad 2/ ĐK, a koji je jedini osporio tužbu, dužan naknaditi tužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 12. veljače 2022. u iznosu od 200,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), te za zastupanje tužiteljice na ročištima održanim 30. siječnja i 24. studenog (uviđaj) 2023. te 2. listopada i 29. listopada 2025., svako ročište po 200,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dakle u iznosu od 1.000,00 €. Osim ovoga tužiteljici je priznat i zatraženi trošak provedbe dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u iznosu od 700,00 € te pristojbe za tužbu i presudu od daljnjih 119,45 €, što dakle čini troškove tužiteljice u ukupnom iznosu od 1.819,45 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 780,55 € zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljice trebalo je odbiti i to iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku kojeg je predao na ročištu neposredno pred zaključenje glavne rasprave punomoćnik tužiteljice zatražio je da se naknadi i trošak za sastav tri podnesaka, svaki u iznosu od 200,00 €, pri čemu je očito da punomoćnik tužiteljice smatra da se radi o obrazloženim podnescima iako se nije pozvao na odgovarajući Tbr. Tarife. Međutim ovaj trošak punomoćniku tužiteljice ne pripada budući da tijekom postupka u spis nije dostavio niti jedan obrazloženi podnesak. Točno je da je svojim podneskom od 25. srpnja 2025. punomoćnik tužiteljice precizirao tužbeni zahtjev na način da je isti usklađen sa rezultatima uviđaja na licu mjesta, međutim sud smatra kako punomoćniku tužiteljice ne pripada naknada za sastav ovog podneska budući je tužiteljska strana u svakom slučaju morala uskladiti tužbeni zahtjev sa rezultatima uviđaja na licu mjesta, bez obzira na podneseni odgovor na tužbu. Isto tako potrebno je reći da je u svom troškovniku punomoćnik tužiteljice zatražio naknadu za iznos sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 300,00 €, koja mu u zatraženom iznosu ne pripada, već mu pripada u dosuđenom iznosu od 119,45 € budući da upravo toliko iznosi pristojba na tužbu i presudu koju je u obvezi platiti tužiteljica. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 4. prosinca 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
