Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-285/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koji zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: PR-8847/2020-42 od 17. srpnja 2025., u sjednici održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: PR-8847/2020-42 od 17. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 2.397,29 eura sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se nalaži tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.433,64 eura sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, a kako je to specificirano u izreci presude (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.111,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2025. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva, a posljedično tome pobija i točku III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se ukine i predmet u ovom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Između stranka nije sporno da je tužitelju pobijanom presudom pravomoćno dosuđena naknada plaće za sate koje je proveo na izobrazbi izvan redovnog rasporeda radnog vremena u razdoblju od 20. siječnja 2017. do 20. svibnja 2017. i to subotom od 9 do 15 sati i petkom od 17 do 21 sat, u ukupnom bruto iznosu od 2.397,29 eura skupa s pripadajućim kamatama.

6. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno, ima li tužitelj kao radnik Ministarstva unutarnjih poslova RH, pravo na isplatu naknade plaće za neiskorišteni plaćeni dopust (dva slobodna dana po ispitu), za razdoblje od 20. siječnja 2027. do 20. svibnja 2027.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika MUP Rh – Ravnateljstvo policije, Policijska akademija, Policijska škola "Josip Jović" na radnom mjestu Policijski službenik – nastavnik stručnih predmeta,

- da je tužitelj u periodu od 20. siječnja 2017. do 20. svibnja 2017. po uputi tuženika pohađao programa Dopunske pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičke izobrazbe nastavnika koji se odvijao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, a koja se održavala dva dana tjedno i to petkom od 17,00 sati do 21,00 sat, te subotom od 9,00 do 15,00 sati,

- da nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva koji je sačinio sudski vještak Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o.

- da je vještak utvrdio kako tužitelju naknada plaće za sate koje je proveo na izobrazbi izvan redovnog rasporeda radnog vremena u razdoblju od 20. siječnja 2017. do 20. svibnja 2017. iznosi ukupno bruto iznos od 2.397,29 eura skupa s pripadajućim kamatama, a da za neiskorišteni plaćeni dopust (dva slobodna dana po ispitu), za istog razdoblje iznosi 1.433,64 eura.

8. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je da tužitelju pripada pravo na naknada plaće za sate koje je proveo na izobrazbi izvan redovnog rasporeda radnog vremena u ukupnom bruto iznosu od 2.397,29 eura skupa s kamatama (što nije predmet žalbenog postupka), dok da mu ne pripada pravo na isplatu naknade plaće za neiskorišteni plaćeni dopust (dva slobodna dana po ispitu) za razdoblje od 20. siječnja 2027. do 20. svibnja 2027. u iznosu od 1,433,64 eura, a što bi mu pripadalo prema odredbi članka 33. stavku 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 04/13., 150/13., 153/13., 77/15., 71/16. i 123/16. – u daljnjem tekstu: KU), jer je tom odredbom propisano da službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ima pravo na plaćeni dopust u slijedećim slučajevima i to za svaki ispit po predmetu dva dana i za završni rad pet dana.

8.1. Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije podnio zahtjev za ostvarivanje prava na plaćeni dopust tuženiku za polaganje 10 ispita tijekom izobrazbe (ukupno 20 dana), pa je taj sud zaključio da mu tuženik kao poslodavac nije povrijedio to njegovo pravo, a niti mu je skrivio štetu zbog neiskorištenog plaćenog dopusta, zbog čega je ovaj zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da mu ne pripada pravo na utuženu isplatu s osnove plaćenog dopusta za polaganje 10 ispita tijekom izobrazbe (ukupno 20 dana), jer prema nedvojbenom utvrđenju tog suda tužitelj prilikom polaganja ispita nije podnio tuženiku zahtjev tražeći plaćeni dopust koji mu pripada prema odredbi iz članka 33. stavku 1. KU-a.

11. Stoga, tužitelj neosnovano u žalbi tvrdi da mu pripada i sporni iznos jer da tuženik nije imao evidentiran tužiteljev rad, pa da mu je time onemogućeno automatski ostvarenje oba utužena prava, kada iz dokumentacije koja se nalazi u spisu i nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tuženik vodio evidenciju radnog vremena i upravo na toj evidenciji i listama plaća tužitelja, utvrdio je, koliko je tužitelj proveo na edukaciji i koliko bi mu pripadalo plaćenog dopusta za svaki ispit.

12. Međutim, u odnosu na zahtjev za isplatom s osnove plaćenog dopusta za polaganje 10 ispita tijekom izobrazbe (ukupno 20 dana) u iznosu od 1.433,64 eura, i prema mišljenju ovoga suda na tužitelju je kao radniku bila inicijativa da mu poslodavac omogući korištenje plaćenog dopusta za svaki ispit po dva dana, pa kako tužitelj nije podnio zahtjev tuženiku za korištenje plaćenog dopusta, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio ovaj dio zahtjeva tužitelja. Dakle, u ovom slučaju tužitelj kao radnik je trebao podnijeti tuženiku svom poslodavcu zahtjev za korištenje plaćenog dopusta po navedenoj osnovi, a poslodavac je taj koji bi donio odluku o njegovom odobrenju. Budući da tužitelj nije podnio taj zahtjev to mu ne pripada pravo na traženu naknadu.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča