Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R- 317/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku iz Od Kuželički&Mučnjak d.o.o. iz Zagreba, Nova Ves 3, protiv tuženika KRALJ-COMMERCE d.o.o., OIB: 85987220986, [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku iz OD Samaržija & Hrkać Samaržija, Zagreb, Gundulićeva 36, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pr- 474/2024-20 od 17.srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

presudio je

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Pr-474/2024-20 od 17.srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 8.3.2024.g. koju je tuženik KRALJ-COMMERCE d.o.o. iz [adresa], OIB:85987220986 kao poslodavac izrekao tužiteljici BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnici.

2. Sudski se raskida radni odnos s danom donošenja prvostupanjske presude.

3. Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete isplati 8 mjesečnih plaća u ukupnoj visini od 10.448,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove prouzročene vođenjem ovog postupkazajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

II. Nalaže se tužiteljici BŽ naknaditi tuženiku KRALJ-COMMERCE d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.000,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 17.07.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. „

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu utemeljenog na citiranoj odredbi članka 116. st.1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23- dalje: ZR-a) uz zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida u visini od 8 mjesečnih plaća.

4. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je tuženik dana 08.03.2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

5. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica protiv Odluke tuženika od 08.03.2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava koji zahtjev je tuženik zaprimio 22.03.2024. te da je tuženik Odlukom od 02.04.2024. odbio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, a da je tužiteljica navedenu Odluku zaprimila 09.04.2024. , zbog čega je tužiteljica pravodobno u ovom postupku ustala sa sudskom zaštitom protiv pobijane odluke poslodavca.

6. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi dopuštenost pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, odnosno postojanja povreda koje se tužiteljici stavljaju na teret pobijanom odlukom, a zbog koji nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć.

7 .Naime, u obrazloženju Odluke tuženika od 08.03.2024. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, navodi se da je dana 05.03.2024. radnica počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa kada se sudjelujući na sastanku na kojem joj je poslodavac omogućio iznošenje obrane u svezi pritužbi drugih radnika na njezino ponašanje i postupke, ponašala suprotno obvezama iz čl. 7. st. 5. ZR-a "tako što je vrijeđala dostojanstvo nadređenih i drugih radnika s kojima redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, što je zabranjeno ponašanje od kojeg je poslodavac dužan zaštiti druge radnike". Nadalje se navodi kako je tom prilikom ovlaštena osoba poslodavca, EŽ, pokušao iznijeti sadržaj pritužbi drugih radnika na ponašanje radnice kojim ih je uznemiravala (korištenjem neprikladnog rječnika, psovki usmjerenih na njih i članove njihovih obitelji, vrijeđanjem, burne i neprikladne reakcije na pokušaje komunikacije drugih radnika u pogledu rasporeda radnog vremena i organizacije rada i sl.), uz napomenu da će nakon toga radnica iznijeti svoju obranu. Međutim, radnica, je, učestalim prekidanjem, nedoličnim riječima i povišenim tonovima u potpunosti onemogućila samo iznošenje sadržaja pritužbi izjavama kao što su "ne mogu i ne želim vas slušati" i sl." te je zbog navedenog ponašanja tužiteljice i izostanka volje tužiteljice za uspostavom primjerene komunikacije na radnom mjestu i u radnom okruženju, te inzistiranjem na izazivanju konflikta, ovlaštena osoba tuženika EŽ bio prisiljen prekinuti sastanak, zamoliti tužiteljicu da napusti prostoriju, što je ona i učinila ali je prilikom napuštanja prostorije nastavila s burnim reagiranjem, glasnim i neprimjerenim ponašanjem i komentiranjem u poslovnim prostorijama poslodavca, čime je poslodavcu nanijela štetu a kod drugih radnika osjećaj degradacije i poniženja; da su sastanku na kojem se navedeno dogodilo bili prisutni radnici poslodavca KŽ, ĆŽ, UŽ, ŽŽ, te direktor OŽ i vlasnik EŽ;

8. Prema odredbi članka 116. st. 1. i 2. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije mogu. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8.1. U čl. 135. st. 3. ZR-a, navodi se da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, držeći utvrđenim kako je tužiteljica svojim ponašanjem na sastanku održanom u uredu vlasnika tuženika, u nazočnosti većeg broja zaposlenika tuženika i tužiteljici nadređenih osoba, počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja joj se stavlja na teret pobijanom odlukom zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, bez obzira što je tužiteljica na kraju odustala od zahtjeva za vraćanje na rad.

9.1. Naime, u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja polazi od nedvojbeno utvrđene činjenice da se dana 05.03.2024. u poslovnim prostorijama tuženika na adresi [adresa], održao sastanak koji je vodio vlasnik i prokurist društva EŽ, sazvan povodom pritužbi više djelatnika, prvenstveno ĆŽ i UŽ na ponašanje i rad tužiteljice, s ciljem da se utvrde sve činjenice i okolnosti vezane za pritužbe djelatnika na tužiteljicu, kao i da se tužiteljici omogući očitovanje na pritužbe djelatnika i da su tom sastanku uz tužiteljicu bili prisutni radnici tuženika KŽ, ĆŽ, UŽ, ŽŽ, te direktor OŽ i vlasnik EŽ.

9.2. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljica na ovom sastanku ponašala neprimjereno, neprofesionalno, neprihvatljivo, da je upućivala prisutnima psovke, da se na sastanku odnosila prema nadređenoj osobi na način koji nadilazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja te da je korištenje psovki potpuno neprimjereno. Naime, psovanje predstavlja nedopušteni način komunikacije među suradnicima, a verbalna agresija ne može se opravdati osobnim ili moguće suprotstavljenim stavovima koji su prethodili verbalnom sukobu do kojeg je došlo na sastanku 05.03.2024. Naime, eventualni problemi radnika i poslodavca moraju se rješavati u granicama pristojnog ponašanja, a te granice je tužiteljica u konkretnom slučaju uvelike prešla. Zaposlenici se moraju odnositi između sebe i prema nadređenima profesionalno sa uzajamnim poštovanjem, povjerenjem, suradnjom i potporom. Stoga ponašanje tužiteljice na sastanku održanom 05.03.2024., po ocjeni suda prvog stupnja, predstavlja grubo vrijeđanje poslodavca i njezinih radnih kolega uz korištenje uvrjedljivih izraza, što je nedopustivo, čime je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

10. Neosnovano žaliteljica žalbenim navodima ukazuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza.

11. Prvenstveno se ističe da prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je upravo tako postupio te obrazložio na temelju kojih rezultata dokazivanja (a posebice iskaza svjedoka saslušanih pred sudom), a imajući na umu i rezultate cjelokupnog postupka, je zasnovao svoja utvrđenja odlučna za odluku u ovom sporu pa tako i da nije bilo nasilničkog ponašanja tužiteljice prema poslodavcu, niti prema drugim radnim kolegama, već da je dokazan incident na sastanku održanom 05.03.2024. koji predstavlja grubo vrijeđanje poslodavca i njezinih radnih kolega uz korištenje uvrjedljivih izraza.

12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je osnovom suglasnih kazivanja tijekom postupka saslušanih radnika tuženika ali i predstavnika poslodavca, prokuriste EŽ, nedvojbeno utvrdio ponašanje tužiteljice odnosno prigode, koje se svelo na vrijeđanje, povišeni ton koji je kulminirao verbalnim konfliktom s radnim kolegama, zbog čega je nazočni predstavnik poslodavca bio prisiljen prekinuti sastanak, nakon čega je tužiteljica napustila sastanak ali uz neprimjerene bučne komentare i psovke, što svakako u smislu odredbe članka 7.st.5. ZR-a vrijeđa dostojanstvo i ugled poslodavca i radnih kolega tužiteljice.

13. U tom smislu se pravno neodlučni žalbeni navodi tužiteljice kako je bila isprovocirana zbog samog načina na kojem je došlo do ovog sastanka i da se zapravo radi o sredini koja se pokušava prikazati kao obiteljska ali tužiteljica nije član obitelji pa je i poslovanje tuženika koje je daleko od profesionalnog, bez jasne strukture upravljanja i nejasnih granica privatnog i profesionalnog.

14. Ovdje je za ukazati kako način komunikacije radnika u svakoj radnoj sredini bilo da se radi o velikoj korporaciji ili malom poslodavcu, mora biti uljudan uz poštivanje prava svakog radnika ali i osoba koje predstavljaju poslodavca. Verbalno vrijeđanje, koje je u konkretnom slučaju kulminiralo psovkama tužiteljice nakon napuštanja ureda direktora u kojem se održavao navedeni sastanak, unutar kruga rada poslodavca nedvojbeno predstavlja čin vulgarne verbalne agresije, ali i takvu povredu obveza iz radnog odnosa čija težina opravdava najstrožu mjeru – izvanredni otkaz ugovora o radu ( pravni stav zauzet i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-16/2021-2, kao i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2575/2024). To stoga što je psovanje tužiteljice kritične zgode, potpuno neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje u radnom okruženju, a koje u svakom slučaju predstavlja nedopušteni način komunikacije među suradnicima i u tom smislu postupanje suprotno normama civiliziranog i uljudnog ponašanja, ali i uvjete rada kojima se vrijeđa dostojanstvo radnika suprotno kogentnoj odredbi Zakona o radu.

15. Pri tom osobni razlozi ali i nedvojbeno dokazano vulgarno ophođenje tužiteljice na radnom mjestu prema radnim kolegama, koje je prethodilo konkretnom verbalnom sukobu ne samo da ne mogu opravdati njeno postupanje tužitelja već u kontekstu ostalih činjeničnih utvrđenja koja se odnose na sporni sastanak, predstavljaju nedopustiv put zaštite prava iz radnog odnosa za koja smatra da su joj povrijeđena.

16. Stoga sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da takvo ponašanje tužiteljice i bez obzira na razloge koji su do toga doveli, nadilazi granice dopuštenog ponašanja i ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne smije tolerirati.

17. U navedenom u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene pretpostavke za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u smislu odredbe članka 125. stavak 1. ZR-as obzirom da je utvrđeno da je otkaz poslodavca dopušten, a pretpostavka za postavljanje takvih zahtjeva je utvrđenje da otkaz poslodavca nije dopušten.

18. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi, kao i odluku o troškovima postupka temeljem odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a, zasnovanu na valjanoj primjeni odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a osnovom u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

U Splitu, 4. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica