Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-327/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dragan Antić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženice OSNOVNE ŠKOLE JURŠIĆI, OIB 75125395250, Juršići 21, Svetvinčenat, koju zastupa punomoćnica Sandra Vanjak, odvjetnica iz Pule, radi poništenja odluke, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj Pr-23/2025-44 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj Pr-23/2025-44 od 9. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke presude, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je tužiteljica obvezana tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.300,00 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženice kao osnovana, dok se djelomično odbija pa se presuda Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj Pr-23/2025-44 od 9. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim joj nisu dosuđeni troškovi postupka, preinačuje i sudi se:

Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženici i daljnji parnični trošak u iznosu od 325,85 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi odluka školskog odbora tuženice o razrješenju ravnateljice, KLASA: 007- 04/22-02/, URBROJ: 2168-8-06-22-, od 20. travnja 2022., i da se utvrdi da mandat tužiteljice kao ravnateljice na temelju odluke o imenovanju ravnateljice KLASA: 003- 05/20-01/10, URBROJ: 2167/07/07-01-20-02 od 18. prosinca 2020. nije prestao, pa da se naloži tuženici da tužiteljicu vrati na radno mjesto ravnatelja škole na kojem je radila prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelja koju je donio školski odbor. Nadalje, tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu koju je donijela tuženica kojom joj se otkazuje ugovor o radu na radnom mjestu ravnatelja škole tako da joj radni odnos na mjestu ravnatelja nikad nije prestao, i kojim traži da se naloži tuženici da tužiteljicu vrati na radno mjesto ravnatelja u roku od osam dana, kao i da joj tuženica isplati bruto mjesečne plaće u iznosu od 1.979,03 eura koje bi ostvarivala na radnom mjestu ravnatelja tuženice od 1. kolovoza 2022 do 31. siječnja 2023. odnosno u ukupnom iznosu od 11.874,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.300,00 eura, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žale se stranke.

2.1. Tužiteljica pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.2. Tuženica pobija presudu u dijelu pod točkom II. izreke, kojim joj nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.

2.3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužiteljice u cijelosti, dok na žalbu tuženice nije odgovoreno.

2.4. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Isto tako, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 8. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je taj sud pravilnom primjenom ove zakonske odredbe i učinio i dao valjane i prihvatljive razloge.

3.3. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 353. stavka 2. točke 6. ZPP-a, koju u svojoj žalbi ističe tužiteljica, jer je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, kao i što je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, što neosnovano tužiteljica u žalbi ističe.

3.4. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi poništenja odluke školskog odbora o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice i radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, sa zahtjevom da radni odnos nije prestao i da se tužiteljica vrati na radno mjesto ravnateljice na kojem je bila prije otkaza. Predmet ovoga spora je i zahtjev tužiteljice radi naknade plaće koju bi ostvarila da njoj nije otkazan ugovor o radu.

5. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da je 20. travnja 2022. školski odbor tuženice donio odluku kojom je tužiteljica razriješena dužnosti,

- da je tuženica donijela 21. travnja 2022. Klasa: 112-01/22-02, Urbroj: 2168-8-01-22 odluku o otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme od 2. siječnja 2021. Klasa: 112- 03/21-01/01, Urbroj: 2168/07-067-21-1,

- da je svjedokinja KA, koja je član školskog odbora tuženice i predsjednica tog odbora i to u novom sastavu od 14. travnja 2022., navela da je školska prosvjetna inspekcija bila u prosincu 2021. i da ono što je navedeno u njihovom zapisniku jesu razlozi razrješenja ravnateljice, pri čemu oni da nisu ulazili u analizu ispravnosti odnosno točnosti toga što je inspekcija utvrdila, a da je na sjednici na kojoj je odlučeno o razrješenju bila i tužiteljicu koju je zamolila da napusti sjednicu, što je tužiteljica odbila,

- da je svjedokinja ĐAD u svom iskazu navela da je kod tuženice zaposlena kao stručni suradnik - knjižničar i da je član školskog odbora zbog čega je bila na sjednici na kojoj se raspravljalo o razrješenju tužiteljice, s tim da tužiteljica prema statutu škole nije imala pravo na pismenu obranu jer je to bilo protivno zakonu koji je iznad statuta,

- da je svjedokinja KAD u svom iskazu navela da je član školskog odbora od 14. travnja 2022. i to kao vanjski član osnivača, jer da je tada bila zaposlena u Općini Medulin a sada da je zaposlena u Gradu Vodnjanu, pa da je bila na sjednici školskog odbora kada se raspravljalo o temi razrješenja tužiteljice, i to na temelju zapisnika inspekcije,

- da je svjedokinja BA u svom iskazu navela da je kao član školskog odbora bila prisutna na sjednici od kojih je jedna od točaka bila o nepravilnostima o radu škole, na kojoj je bila i tužiteljica koja da se nije uključivala u raspravu,

- da je svjedokinja DA u svom iskazu navela da trenutno nije član školskog odbora škole tuženice ali da je bila 2022. kao član osnivača, dakle ispred Istarske županije, pa da je bila na sjednici 20. travnja 2022. kada se raspravljalo o tužiteljici i zapisniku o inspekciji,

- da je svjedok ŠA u svom iskazu naveo da je član školskog odbora kao predstavnik osnivača i da je bio na sjednici na kojoj se raspravljalo o tužiteljici, pri čemu nitko nije preispitivao sadržaj zapisnika inspekcije odnosno ulazio u točnost onoga što je utvrđeno,

- da je svjedokinja EA u svom iskazu navela da nije bila prisutna kada se donosila ta odluka jer nije bila u školskom odboru ali da je poslije bila v.d. ravnatelja i potpisala odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice, a da je u ime tuženice povukla žalbu protiv inspekcijskih rješenja, a nakon što se savjetovala s gospođom HA iz [adresa],

- da je svjedokinja JA u svom iskazu navela da joj je poznato da je bila prisutna na sjednici školskog odbora kao predstavnik roditelja kada je donesena odluka o razrješenju,

- da je svjedokinja OA u svom iskaz navela da je bila u nadzoru kada su utvrđene nepravilnosti u radu škole dok je tužiteljica bila ravnateljica, a u nadzor da je došla po jednom podnesku jedne učiteljice razredne nastave koja je radila oko 10 dana bez ugovora o radu jer je imala prethodni ugovor o radu koji je istekao a nije sklopljen novi, s tim da je utvrdila i druge nepravilnosti, i to nepravilno vođenje evidencije nazočnosti na radu što je podlijegalo i prekršajnom propustu pa da je išao i optužni prijedlog prema prekršajnom sudu; isto tako, da niti školski odbor nije funkcionirao po propisima tako da je od strane upravnog odjela raspušten na njen prijedlog i formiran novi koji je tada održao sjednicu na kojem se raspravljalo o utvrđenim propustima i kada je donijeta odluka o razrješenju ovdje tužiteljice; na to rješenje da je uslijedila žalba od strane tužiteljice odnosno škole koju je tada zastupala i da je po toj žalbi čak poništena jedna točka, a kasnije da je nova v.d. ravnateljice povukla žalbu; u tom rješenju da nije sugerirala razrješenje tužiteljice, a tužiteljica da nije imala primjedbe na zapisnik koji je potpisala; također, ravnateljica da je pred njom mijenjala evidenciju prisutnosti na radu i to za sebe jer je to od nje tražila, koliko se sjeća, kao i evidenciju za studeni za učiteljicu s kojom nije bio sklopljen ugovor o radu jer nije bila na poslu, a iz evidencije je proizlazilo da je bila svaki dan na poslu,

- da je svjedok PA u svom je iskazu naveo da od strane Istarske županije nije bilo naloženo povlačenje žalbe protiv odluke prosvjetne inspekcije, s tim da ravnatelj nema utjecaj na imenovanje školskog odbora niti može razriješiti školski odbor,

- da je svjedokinja HA u svom iskazu navela da je kao pročelnica u Istarskoj županiji, Odjelu za obrazovanje sporta i tehničku kulturu bila upoznata s činjenicom da je zbog nepravilnosti koje su utvrđene u radu škole tuženice bio prijedlog da se raspusti školski odbor; također, pored rješenja inspekcije, samostalni sektor da je proveo i nadzor nad školom putem tročlanog povjerenstva čiji zadatak da je bio raspuštanje školskog odbora i imenovanje novog školskog odbora, sve po uputi prosvjetne inspekcije, pa da je novi školski odbor donio odluku o razrješenju ravnateljice ovdje tužiteljice i imenovanju v.d. ravnateljice EA; međutim, da se ne sjeća da bi davala uputu o povlačenju žalbe na rješenje inspekcije, ali da ravnatelji uglavnom postupaju po usmenoj uputi ministarstva, a prosvjetna inspekcija škola da postupa samostalno,

- da je svjedokinja NA u svom iskazu navela da je u školi tuženice bila tajnica za vrijeme mandata ravnateljice tužiteljice koja je razriješena nakon nadzora prosvjetne inspekcije, s tim da su joj poznate i nepravilnostima koje su utvrđene u tom inspekcijskom nadzoru kao nepravilnost vezana za razdvajanje razrednog odjela bez odluke osnivača Istarske županije i ministarstva, kao i sa zapošljavanjem koje je suprotno zakonu jer je učiteljici CA isticao ugovor koji ravnateljica nije produžila zbog čega je ta učiteljica radila bez ugovora sigurno 15-ak dana, pa i upisa učenika bez odluke učiteljskog vijeća jer se radi o osobi s posebnim potrebama, a u pogledu vođenja evidencije djelatnika da to vodi tajnik, s tim da je tužiteljica sebi upisivala da je prisutna na radu a navodno je bila na nekakvom stručnom skupu što ona da ne zna jer je tužiteljica sama sebi izdala putni nalog,

- u svom iskazu saslušana svjedokinja AA, ravnateljica tuženice od 23. lipnja 2022., je navela da je učenik s posebnim potrebama pohađao školu, ali da se utvrdilo da on ne bi trebao biti upisan jer da mu treba poseban program pa da je školu prestao pohađati; u odnosu na vođenje evidencije da evidenciju vodi pravnik posebno u školama kao što je škola tuženice s malim brojem; nadalje učiteljica CA da je danas zaposlena u kod tuženice na neodređeno i da nema primjedbi na njezin rad,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je na sjednici školskog odbora na kojem se donijela odluka o njenom razrješenju bila prisutna, kao i ranijim sjednicama školskog odbora, međutim odmah na početku da je predsjednica školskog odbora tražila od zamjenice tajnice, jer je tajnica bila na bolovanju, konkretno od RA da napusti sjednicu uz nekakvo obrazloženje da nije niti najavljena da će biti prisutna, što da je odbila, pa da joj je rečeno ukoliko će ostati da može ostati ali se ne može upuštati u raspravu jer da nema pravo glasa, pa da nije imala mogućnost dati bilo kakvo pojašnjenje na zapisnik prosvjetne inspekcije, a niti ju je itko tražio da nešto pojasni; vezano za razdvajanje razrednih odjela da je ponovno u mjesecu rujnu upućen zahtjev Istarskoj županiji kao osnivaču za to razdvajanje i nakon toga da je uslijedio mail od strane pročelnice županije jer su oni prethodno morali kontaktirati ministarstvo tako da su to odobrili mailom i usmeno, a u pisanom obliku da su to dobili tek u mjesecu listopadu te godine; u odnosu na zapošljavanje nastavnice protivno zakonu da je nastavnica CA bila zaposlena na ugovor na određeno i ugovor da je isticao negdje 4. ili 5. studenog, pa kako se nastava odvijala on-line da ju je nazvala i pitala je li želi nastaviti raditi, što je ona prihvatila, pa da su dogovorili da će ugovor u pisanom obliku naknadno potpisati, a kad je trebalo doći do potpisivanja ugovora nastavnica da je odbila jer je smatrala da je ona sada zaposlena na neodređeno; u odnosu na upis učenika bez upisa učiteljskog vijeća da je bila sjednica učiteljskog vijeća ali nešto kasnije nego što je on upisan, i to nekih 15-ak dana na kojoj sjednici učiteljskog vijeća da nije bilo nikakvih problema u smislu protivljenja upisu takvog učenika; nadalje, da je učiteljici CA dala pisano upozorenje negdje sredinom 10. mjeseca iz razloga što je neprimjereno razgovarala s njom; vezano za nepropisno vođenje evidencije i unošenje podataka da se radilo o tri dana kada je bila na stručnom skupu i tu da je čistom pogreškom kliknula da je bila u školi, taj ispis da je dala inspektorici kad je bila u nadzoru i pojasnila joj da postoji pravi dokument gdje se vidi da je bila na skupu, međutim, ona da je rekla da joj je dovoljno da to samo ispravi tako da je to pred inspektoricom na kompjuteru ispravila; konačno, radnici NA da je dala pisanu opomenu jer je neopravdano izostala s posla, odnosno nije dostavila valjanu potvrdu,

- da iz zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije Rijeka od 3. prosinca 2021. proizlazi da je tuženica tekuću nastavu započela s osam razrednih odijela i prije nego li je od Upravnog odjela, dobila izmijenjenu odluku o broju učenika i razrednih odijela; nadalje je utvrđeno da je prvi razred 6. rujna 2021. na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, do 60. dana preuzela učiteljica ĆA, koja je u školi od 31. listopada 2020. bila na zamjeni za porodni dopust, a da bi mogla preuzeti 1. razred učiteljica je 6. rujna 2021. dala zahtjev za raskid ugovora o radu, koji je urudžbiran, ali na temelju toga da nije donesen sporazum o prestanku ugovora o radu niti je prekidu prethodila sukladno suglasnost školskog odbora, da je ta učiteljica 6. rujna 2021. za obavljanje poslova razredne nastave sklopila s tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme do 60 dana, kao i da i istekom tog ugovora taj ugovor nije produžen, da natječajni postupak nije proveden a niti je škola dobila u tom razdoblju suglasnost ministarstva; potom je utvrđeno da je toj učiteljici isplaćena plaća i nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme (ugovor je istekao 4. studenog 2021.) i to od 5. studenog do 15. studenog 2021., što podrazumijeva da je radila bez ugovora sve do 15. studenog 2021., s tim da je ravnateljica ugovor toj učiteljici dala naknadno na potpis 12. studenog 2021., a koji učiteljica nije htjela retrogradno potpisati; potom, da je ravnateljica od 8. do 10. studenog 2021. bila na seminaru u Opatiji, a da je u evidenciji rada bilo upisano osam sati kao da je bila u školi, a koji podaci da su se za vrijeme nadzora korigirali, međutim, da tablica evidencije na radu ne sadrži sve podatke koji su propisani Pravilnikom o evidenciji radnog vremena za radnika školskih ustanova, pa tako npr. da nije naznačen naziv radnog mjesta, niti početak i završetak rada, ugovorna satnica radnika prema ugovoru o radu i rješenju o tjednom i godišnjem zaduženju učitelja; isto tako je utvrđeno da je tužiteljica 27. listopada 2021. uputila upozorenje na obveze iz radnog odnosa ĆA s mogućnošću otkaza ugovora o radu i sve s obrazloženjem da je razlog upozorenja da ju je ĆA uvrijedila kao poslodavca neprihvatljivim izrazima i prijetnjama prijavama, jer je kao ravnateljica odlučila primiti u radni odnos drugu djelatnicu prema uputi Upravnog odjela za obrazovanje, sport i tehničku kulturu, pri čemu u pisanom upozorenju ne postoji opis ponašanja ili rada učiteljice koji bi predstavljao krštenje obveza iz radnog odnosa; zatim, da je škola 7. listopada 2020. (radi se o pogrešci budući je iz sadržaja prijave razvidno da je školska godina 2021./2022.) prijavila potrebu za učiteljem razredne nastave na neodređeno puno vrijeme potpisano od strane ravnateljice i sindikalnog povjerenika iako u tom trenutku nije imala suglasnost ministarstva za zapošljavanje; također, da je 28. listopada 2021. održan skup radnika kojeg je sazvao sindikalni povjerenik pa da je na toj sjednici donesen zaključak prema kojem se od ravnateljice traži da poduzme sve korake kako bi radnica CA ostala zaposlenik škole, s tim da se o radnom statusu te učiteljice raspravljalo i na sjednici učiteljskog vijeća koju je 3. studenog 2021. sazvala ravnateljice škole a da su u zapisnik iznesene izjave pojedinih učiteljica da će izbjegavati razgovor s ravnateljicom jer im se može izreći opomena ako se nešto krivo protumači, a potom i na sjednici školskog odbora koju je dana 15. studenog 2021. sazvala predsjednica tog odjela pri čemu je predstavnica roditelja u školskom odboru ujedno bila i pomoćnica u nastavnica učeniku s poteškoćama što je protivno zakonu,

- da na sadržaj zapisnika tužiteljica nije imala primjedbi.

6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je školski odbor autonoman u svom odlučivanju jer je on pretpostavljeni ravnatelju i svoju odluku da je donio sukladno svojim zakonskim ovlastima iz članak 118. stavka 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. - ispravak, 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. - pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., 133/20., 151/22., 155/23. i 156/23., dalje: ZOOOS), a sve na temelju zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru.

6.1. Nadalje je taj sud smatrao da je tužiteljica postupila protivno odredbi članka 52. stavka 2. ZOOOS-a kada je oformila osam razrednih odijela bez suglasnosti nadležnog upravnog odijela Istarske županije, da je postupila protivno članku 229. stavku 1. točci 3. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) kada je omogućila učiteljici CA nastavak rada bez ugovora od 5. do 15. studenog 2021., da je pogrešno vodila evidenciju rada kada je od 8. do 10. studenog 2021. upisala da je bila na radnom mjestu a ne na seminaru, da je postupila protivno odredbi članka 119. stavka 1. točke 2. ZOOOS-a kada je član školskog odbora iz reda roditelja bio i radnik škole, kao i da je postupila protivno ZOOOOS-a kad je upisala u školu učenika s posebnim potrebama bez suglasnosti, pa da je tužiteljica postupila suprotno članku 44. stavku 2. točci 3. Zakona o ustanovama (»Narodne novine«, broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19. i 151/22., dalje: ZOU), i nesavjesno obavljala svoju dužnost, tako da su mogle nastati i veće smetnje u djelatnosti, zbog čega je po ocijeni tog suda odluka školskog odbora o njezinom razrješenju u cijelost utemeljena, a posljedično tome i odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici koja je uslijedila.

6.2. Isto tako je taj sud smatrao da nije osnovana tvrdnja tužiteljice da joj nije dana mogućnost na iznošenje obrane jer je bila prisutna na sjednici školskog odbora na kojem se raspravljalo o njezinom razrješenju s mjesta ravnatelja pa da je imala mogućnost iznijeti obranu i da upravo zbog toga nije bilo za očekivati od tuženika da pozva tužiteljicu na iznošenje obrane.

6.3. Nadalje je taj sud smatrao da je tužba podnesena pravodobno jer je tužiteljica u roku od 30 dana podnijela tužbu kojom traži poništenje odluke školskog odbora o njezinu razrješenju obzirom je odluka o razrješenju ravnateljice donijeta 20. travnja 2022., sve sukladno članku 45. ZOU-a.

7. Navedena činjenična utvrđenja, kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda glede dopuštenosti odluke o razrješenju tužiteljice i potom o otkazu ugovora o radu, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju.

8. Prema odredbi članka 45. ZOU-a, protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom članka 44. stavka 2. ZOU-a (stavak 1.). Tužba iz stavka 1. toga članka podnosi se nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana primitka odluke o razrješenju, a što je u konkretnom slučaju.

9. Nadalje, prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U ovom slučaju riječ je o skrivljenom ponašanju tužiteljice.

10. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je pravilno postupilo Školski odbor tuženice kada je donio odluku o razrješenju ravnateljice, kao i kada je tuženica donijela odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice upućuju svi izvedeni dokazi, pa tako i iskazi saslušanih svjedoka jer se u konkretnom slučaju radilo o postupanju tužiteljice kao ravnateljice kojima je počinila povrede svoje dužnosti, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica protivno zakonskim odredbama omogućila učiteljici nastavak rada bez ugovora, da je pogrešno vodila evidenciju rada kada je od 8. do 10. studenog 2021. upisala da je bila na radnom mjestu a ne na seminaru, da je postupila protivno zakonskim odredbama kad je upisala u školu učenika s posebnim potrebama bez suglasnosti, čime je nesavjesno obavljala svoju dužnost.

10.1. Navedeno i iz razloga što prema utvrđenju prvostupanjskog suda i prema stanju iz spisa proizlazi da postupanje tužiteljice bilo predmet inspekcijskog nadzora, a zbog kojih povreda su mogle nastati i veće smetnje u djelatnosti, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

11. U svojoj žalbi tužiteljica osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći kako joj nije bila dana mogućnost da iznese svoju obranu prije donošenja odluke Školskog odbora pa da je tužiteljica prvi put iznijela svoju obranu kroz iskaz dan prvostupanjskom sudu dana 12. veljače 2024.

11.1. Međutim, za ukazati je da propust poslodavca da radniku prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem radnika omogući iznošenje obrane sama po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 2. ZR-a). Naime, i po shvaćanju ovog suda, tužiteljica je bila nazočna na sjednici Školskog odbora na kojem se raspravljalo o svim činjenicama na kojima se temelje razlozi kako opoziva tako i otkaza, pri čemu tužiteljica te činjenice nije niti osporila nikakvom izjavom i prilikom inspekcijskog nadzora, a kako su te nepravilnosti utvrđene u inspekcijskom nadzoru to je očito školski odbor smatrao da nije potrebno iznošenje obrane kada na sjednici tog odbora nije posebno dao riječ tužiteljici.

12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica osporava sadržaj inspekcijskog rješenja za navest je da je tužiteljica ovlaštena u parničnom postupku osporavati postojanje povreda koje joj se stavljaju na teret, a što po ocjeni i ovog suda, tužiteljica nije. Naime, tužiteljica tijekom postupka, a i sada u žalbi, daje svoju ocjenu dokaza suprotstavljajući je ocjeni prvostupanjskog suda te daje svoje viđenje spora, čime nije dovedena u sumnju činjenična utvrđenja utvrđena od strane prvostupanjskog suda, a koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Nadalje, za postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu dovoljno je da je poslodavac dokazao postojanje jedne od više teških povreda radnih obveza za koje tereti radnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr 467/08-2 od 18. ožujka 2009.), pa i po ocjeni ovog suda činjenica da je tužiteljica kao ravnateljica škole omogućila učiteljici CA nastavak rada bez ugovora od 5. do 15. studenog 2021., je dostatna za odluku Školskog odbora. Pri tome, žalbeni navodi kojima tužiteljica opravdava takvo postupanje navodeći da je učiteljici CA produljila radni odnos od deset dana za koji joj je izdala potvrdu i da je na taj način nastavljena nastava, su po ocjeni ovog suda paušalni jer tužiteljica tek navodi da je to u skladu s pozitivnim propisima bez da je konkretizirala sadržaj svog ovlaštenja za tako postupanje, pa takvim navodima ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda.

13.1. Pri tome je za naglasiti da je tužiteljica kod tužene obavljala poslove ravnatelje škole koji se moraju obavljati u skladu sa Zakonom, drugim propisima, Odlukom o imenovanju i općim aktima Škole. Dakle, obavljanje poslova ravnatelja škole, osim stručnosti, poštovanja i izvršavanja obveza preuzetih ugovorom o radu, podrazumijeva postupanje i ponašanje ravnatelja koje se odlikuje visokim stupnjem odgovornosti, uzornog i savjesnog postupanja u izvršavanju radnih obveza i donošenju odluka, te u primjernim odnosima prema učenicima, roditeljima i drugim djelatnicima škole, a što tužiteljica nije. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužiteljica kao ravnateljica, svojim postupanjem omogućila nastavak rada učiteljici CA bez ugovornog odnosa i suglasnosti Školskog odbora, kao i da je svojim postupanjima koja su utvrđena i u postupku nadzora Prosvjetne inspekcije, prekršila svoje radne obveze. Tužiteljica niti nakon što joj je dostavljen zapisnik Prosvjetne inspekcije, čime je nedvojbeno upozorena na propuste u nezakonitom i nepravilnom postupanju u kojem su utvrđena kršenja radnih obveza koja po težini, karakteru i brojnosti kršenje, opravdavaju odluku o razrješenju a potom i odluku o otkazu ugovora o radu, ne nalazi u tim povredama svoju odgovornost i nelegalnost, što ponavlja u žalbi.

14. Nadalje, pogrešno tužiteljica u svojoj žalbi ukazuje da joj odluku o otkazu nije mogla dati vršiteljica dužnosti ravnatelja, iz razloga što je upravo vršiteljica dužnosti ravnatelja ovlaštena na sve poslove ravnatelj do njegovog imenovanja (članka 44. stavak 2. ZOU-a), što tužiteljica neosnovano osporava.

15. Isto tako, nisu od značaja žalbeni navodi tužiteljice o postupanju prvostupanjskog suda po uputi iz ukidnog rješenja, jer je i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Ostali žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava utvrđenja prvostupanjskog suda glede razloga za razrješenje tužiteljica a potom i za otkaz ugovora o radu su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Nadalje, ni navodi kojima se tužiteljica poziva na sudsku praksu u žalbi nisu od značaja jer po stavu ovog suda svaki slučaj otkazivanja ugovora o radu treba individualizirati kod činjenice da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

17. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio odluku o troškovima postupka.

17.1. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice, Revr-1028/2013-2 od 9. rujna 2014., Rev-143/2020-4 od 2. rujna 2020., Rev- 1030/2022 od 11. listopada 2022. i Rev-706/2023-2 od 15. studenoga 2023.) zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju kad se tužbenim zahtjevom, uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza zahtijeva i vraćanje na rad ili sudski raskid ugovora o radu traži i isplata određenog novčanog iznosa, radi o procjenjivom predmetu.

17.2. Stoga, u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem i po shvaćanju ovog suda, kod činjenice da je tužiteljica u konkretnom slučaju uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu zahtijevala i isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 11.874,18 eura, radi se o procjenjivom predmetu pa tuženici zastupanoj po punomoćnici odvjetnici pripada pravo na naknadu troškova postupka primjenom Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa), a ne, kao što to smatra prvostupanjski sud jednokratna naknada prema Tbr. 7.2. Tarife.

17.3. Nadalje, primjenjujući Tbr. 52.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – koja je stupila na snagu 25. studenog 2023.), kojom je propisano da se za postupke iz Tbr. 7. točke 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, u ovom slučaju trebalo je primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kada je vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife iznosila 10 kuna.

17.4. Slijedom navedenog, tuženici pripada trošak sastava odgovora na tužbu od 20. lipnja 2022. u ovom predmetu i u ranijem predmetu poslovni broj Pr-100/2022, trošak sastava podneska od 16. veljače 2023., trošak pristupa na ročišta 14. listopada 2022., 2. veljače 2023., 19. travnja 2023., 11. listopada 2023., 12. prosinca 2023., 12. veljače 2024., 12. ožujka 2024. i 20. svibnja 2025., sve po 100 bodova, te trošak sastava podneska od 15. prosinca 2023. 25 bodova, kao i trošak sastava žalbe od 15. svibnja 2024. i trošak sastava žalbe od 23. srpnja 2025. po 50 bodova, odnosno ukupno 1225 bodova. Kada se ukupni bodovi pomnože s vrijednošću boda dobije se iznos od 12.250,00 kuna odnosno 1.625,85 eura, koji iznos predstavlja ukupne parnične troškove tuženice u ovom postupku. Tuženici ne pripada zatraženi trošak sastava podnesaka od 16. ožujka 2023., 13. veljače 2024. i 4. ožujka 2024. jer po ocjeni ovog suda ti podnesci nisu bili nužni za odlučivanje u ovoj stvari. Isto tako, tuženici ne pripada ni zatraženi trošak sastava odgovora na žalbe jer nisu bili nužni u za odlučivanje.

18. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, kao i odredbi članka 380. točke 1. i točke 3. ZPP-a te članka 381. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 4. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević