Poslovni broj: P-2398/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste ČE, u pravnoj stvari tužiteljice: SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Devčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika: TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Mikulić & Partneri iz Splita, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 21. listopada 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke 4. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici: SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.851,51 Eura sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 1.592,67 Eura od 2. listopada 2025., do isplate i na iznos od 1.258,83 Eura od 9. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.906,18 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. dana 4. prosinca 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena presuda pod posl. br. P-1802/2018 od 13. rujna 2022. godine kojom je toč. 1. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 12.000,00 kuna/1.592,67 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. kolovoza 2013. godine do isplate, a toč. 2. je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.175,00 kuna /686,84 Eura.

2. Rješenjem posl. br. Gž-1195/2022 od 14. studenog 2022. godine Županijski sud u Puli-Pola ukida u cijelosti presudu ovog suda posl. broj P-1802/2018 od 13. rujna 2022. godine i predmet vratio ovom sudu radi ponovnog održavanja glavne rasprave.

3. U nastavku postupka tužiteljica je ostala u cijelosti pri svim navodima iznesenim u tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i onima iznesenim tijekom raspravljanja, navodi da je tuženik šogor tužiteljici, da je u travnju 2013. godine protiv tuženika njegov poslodavac Konzum d.d. Zagreb, pokrenuo postupak radi izvanrednog otkaza ugovora o radu, a tuženik da je tražio od tužiteljice, koja je odvjetnica da mu pomogne u navedenom postupku. Tužiteljica da je bez ikakve naknade zastupala tuženika u postupku iznošenja obrane 18. travnja 2013. godine, u sjedištu njegovog poslodavca u Zagrebu, te da mu je 25. travnja 2013. godine sastavila Zahtjev za zaštitu prava, da je nastavila pomagati tuženiku i narednih nekoliko mjeseci, na način da je sastavila i obavila pravnu kontrolu više ugovora za potrebe privatnog posla tuženika, odnosno njegovog obiteljskog obrta " [obrt]". Također, tužiteljica i njezin suprug, ZE, na zahtjev tuženika, da su angažirali se u traženju novog radnog mjesta/posla za tuženika, moleći svoje poznanike i poslovne suradnike da istog zaposle. Nadalje, tužiteljica navodi da u travnju i svibnju 2013. godine, tuženik da je iz [adresa], u kojem živi, više puta dolazio u Zagreb (u kojem tužiteljica živi i radi), kako zbog navedene radno pravne problematike, tako i radi sastanaka s potencijalnim poslovnim suradnicima. Prilikom jednog takvog dolaska u Zagreb, početkom svibnja 2013. godine, u odvjetničkom uredu Grubeša i partneri u Zagrebu, Iblerov trg 10/V, u kojem je tužiteljica radila, tuženik da je od iste zatražio zajam u iznosu od 15.000,00 kuna, uz obećanje da će zajam vratiti najkasnije 30. kolovoza 2013. godine. Nakon konzultacije sa suprugom, tužiteljica navodi da je pristala i tuženiku dala zajam. Naime, tuženik da je došao u ured tužiteljice po zajam u ponedjeljak, 13. svibnja 2013. godine, a tužiteljica da je isti dan, u svojoj banci, s tekućeg računa podigla iznos od 18.000,00 kuna, od kojih da je 15.000,00 kuna bilo namijenjeno za zajam tuženiku. Dakle, dana 13. svibnja 2013. godine, u odvjetničkom uredu u kojem je radila, tužiteljica da je dala zajam tuženiku u iznosu od 15.000,00 kuna, a tuženik da se obvezao isti vratiti tužiteljici najkasnije na dan 30. kolovoza 2013. godine. S predmetnim davanjem zajma tuženiku, da je upoznato nekoliko kolega tužiteljice iz OD Grubeša i partneri, kao i tužiteljičin suprug. Nadalje, tužiteljica navodi kako je tuženik dana 24. rujna 2013. godine uplatio na tekući račun tužiteljice iznos od 3.000,00 kuna na ime povrata dijela zajma, dok preostali dugovani iznos od 12.000,00 kuna nikada nije vratio tužiteljici, niti se više javljao tužiteljici. Nakon proteka 14 mjeseci od dana kada je tuženik trebao vratiti zajam, tužiteljica da mu se 17. studenog 2014. godine obratila putem e-maila i podsjetila da joj duguje iznos od 12.000,00 kuna, te tražila da joj javi kada će vratiti zajam u cijelosti. Na predmetni e-mail, tuženik da se istog dana javio tužiteljici putem e-maila navodeći: "Ne brini nisam zaboravio: Kako mi je plaća upola manja sada rješavam jedan kredit kojim bi to zatvorio. Javim ti. Ne brini ja ne zaboravljam dugove". Budući se tuženik, opet nije javljao tužiteljici, ona da je poslala još dva e-maila i pozvala ga na vraćanje predmetnog duga i to dana 10. studenog 2016. godine i 22. studenog 2017. godine. Također, tužiteljica da je putem svog punomoćnika, tuženiku poslala i pisanu opomenu pred tužbu, no tuženik do dana podnošenja ove tužbe, tužiteljici nije vratio dugovani iznos, a niti je istu na bilo koji način kontaktirao vezano za predmetni dug. U međuvremenu, tuženik da se prije više od godinu dana, zaposlio kao pomorac

– časnik na brodu i ima vrlo visoka primanja, novac da je uložio i u uređenje kuće za odmor koju, s obitelji, iznajmljuje turistima, tako da su njegove materijalne prilike izuzetno dobre i raspolaže s potrebnim financijskim sredstvima za vraćanje predmetnog zajma. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila da se tuženika obveže da joj vrati pozajmljeni novac u visini od 12.000,00 kuna, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak. Nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 9. listopada 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, te predložila sudu da donese odluku kao u izreci.

5. Tuženik ističe da su neistiniti navodi tužiteljice prema kojima bi tuženik bio u obvezi vratiti joj iznos od 12.000,00 kuna. Naime, tuženik je primio ukupni iznos od 4.000,00 kuna, te se isti obvezao vratiti čim bude u mogućnosti, dakle bez definiranog roka, a ne do 30. kolovoza 2013. godine kako tužiteljica pogrešno navodi. Tuženika da je neugodno iznenadila tužba nakon toliko vremena zbog 1.000,00 kuna, a pogotovo neistinita tvrdnja da bi bio dužan tužiteljici 12.000 kuna, te smatra da tim iznosom želi naplatiti svoj rad kao odvjetnice kada ga je zastupala u postupku otkaza njegovog ugovora o radu, a za koje odvjetničke radnje mu nikad nije ispostavila račun, što je i sama tužiteljica napisala u svojoj tužbi. Tuženik navodi da je iznos od 3.000,00 kuna vratio tužiteljici dana 24. rujna 2013. godine, dok je manji iznos od 1.000,00 kuna ostao dužan, što je nesporno, te se taj preostali iznos obvezuje vratiti tužiteljici u roku 15 dana na njen račun. Poradi svega, predlaže se tužbeni zahtjev u iznosu preko nespornih 1.000,00 kuna, odbije uz osudu tužiteljice na plaćanje parničnog troška tuženiku. U nastavku postupka na ročištu održanom 14. veljače 2023. tuženik je u spis priložio potvrdu o uplati tužiteljici od strane tuženika iznos od 1.000,00 kuna (132,72 Eura), kojom uplatom smatra da je podmirio jedini sporni dio od 1.000,00 kuna prema tužiteljici.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Zapisnika od 18.04.2013.godine sastavljen u sjedištu Konzuma d.d., zahtjeva za zaštitu prava tuženika od 13.05.2013.godine, e-mail–a tužiteljice od 11.06., 26.08. i 09.05.2013.godine, 10.11.2016. godine i 22.11.2017.godine, e-mail– a tuženika od 09.05.2013.godine, izvoda s tekućeg računa tužiteljice od dana 13.05. i 24.09.2013. godine, e-mail– a od 17.11.2014. godine i 22. studenog 2017. godine, čitanjem iskaza tužiteljice, izjave tuženika ovjerene od Javnog bilježnika Nevenke Nakić br. Ov- 6515/22 od 2022. godine, zapisnika s ročišta od 27. travnja 2022. u predmetu P- 2025/19, e-maila tuženika od 21.10.2013., rješenja Z-11295/18 od 3. rujna 2018., čitanjem iskaza svjedoka ZE, ČEM, svjedoka ŽE i ŽE Č, čitanjem iskaza tužiteljice LE i tuženika TE, pregledom nalaza i mišljenja vještaka Željka Dekovića od 1. listopada 2025.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Među strankama nije sporna, osnova, već visina potraživanja.

9. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice određeno je izvođenje dokaza saslušanjem stranaka za dan 10. veljače 2022. godine, a koje je na zahtjev stranaka odgođeno za dan 23. svibnja 2022. godine, odnosno za dan 2. lipnja 2022. godine, a za koje ročište tuženik nije opravdao izostanak, zbog čega je iduće ročište zakazano za dan 30. lipnja 2022. godine.

10. Naime, iz dokumentacije koje je u spis priložio tuženik, proizlazi da je tuženik bio u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za dan 2. lipnja 2022. godine, a da svoju nenazočnost nije ničim opravdao, uz činjenicu da tuženik nije imao namjeru dati iskaz pred sudom, već sudu dostavio svoju Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Nevenke Nakić Broj: OV-6515 od 21. lipnja 2022. godine.

11. Iz iskaza tužiteljice na ročištu održanom dana 30. lipnja 2022. godine proizlazi kako je tuženiku dala zajam u visini od 15.000,00 kuna, 3.000,00 kuna da je vratio, iako se obvezao cijeli zajam vratiti do 30. kolovoza 2013. godine, a što da se do današnjeg dana nije dogodilo. Tri puta da mu je uputila e-mail s pozivom na povrat zajma, čak da mu je i dostavila i opomenu pred tužbu, ali bez uspjeha zbog čega se vodi ovaj postupak. Nadalje, tužiteljica je navela da nije dugovala tuženiku novac u visini od 1.000,00 kuna na ime iskopa kanala u zajedničkom dvorištu radi zajedničke vode do kuće njihovog strica i tuženika, a inače da je i dan danas zajedničko mjerilo za svih pet stanova u toj kući. Tuženiku da je zajam u visini od 15.000,00 kuna predala u ruke neposredno u svom uredu u Zagrebu sukladno zahtjevu tuženika iz e-mail-a od 9. svibnja 2013. godine, a osobno da je prijenosu novca u njenom uredu svjedočila kolegica odvjetnica SEM iz [adresa]. Također, tužiteljica je navela da je tuženiku od 2004. godine do 2014. godine odradila stotine pravnih usluga, nikad da mu nije ništa naplatila jer da joj je tuženik bio šogor i obitelj. Tužiteljica je neistinom nazvala navod tuženika da je tuženiku dana 9. svibnja 2013. godine predala iznos od 7.500,00 kuna na ime troška uklanjanja zajedničkog suhozida, mijenjanja kamenja u dužini od 24 metra. U odnosu na Izjavu tuženika ovjerenu kod javnog bilježnika Nevenke Nakić Broj: OV-6515/2022 od 21. lipnja 2022. godine, tužiteljica je navela da je sadržaj Izjave tuženika u cijelosti neistinit naročito dio da bi supruga tuženika bila prisutna sastanku stranaka, budući sa svojom sestrom ne razgovara od 2009. godine, također što da joj ni ona nije vratila pozajmljeni novac koji je trebala vratiti još 2009. godine, ističući da sve što je napisano u Izjavi tuženika da je neistina dokazuju već zaprimljeni e-mail tuženika. Na ročištu od 12. rujna 2023. tužiteljica SE je u cijelosti ostala kod svog iskaza danog na ročištu 30. lipnja 2022., posebno napominjući da sa svojom sestrom, EE nikad nije popila kavu od 1.svibnja 2009.godine.

12. Tuženik TE u svom iskazu na ročištu održanom 12. rujna 2023. navodi da je od tužiteljice pozajmio iznos od 4.000,00 kn kojeg mu je predala u Zagrebu u kafiću u Importane centru ili Galeriji, ne zna točno, dok je zajedno s njim bila njegova supruga. On da je tužiteljici prvo vratio 3.000,00 kn, a za 1.000,00 kn da su se dogovorili da bi taj novac išao za odvajanje vode u dvojnom objektu, kuće u [adresa]. Kako da je „pao u vodu“ taj dogovor i kako je rekla tužiteljica i njen pok. otac da više neće odvajati vodu, on da je tih preostalih 1.000,00 kn uplatio tužiteljici na njen račun, te da on nema nikakvog dugovanja prema tužiteljici. Na poseban upit pun. tužitelja zašto na poziv tužiteljice iz e-maila od 14. studenog 2014.god. (a bilo je više e-mailova) u kojem ga ista poziva da vrati iznos od 12.000,00 kn, na isti odgovara: "Nisam zaboravio, ja vraćam svoje dugove", tuženik odgovara da to nije njegov mail nego od obrta njegove kćeri [obrt]. Na poseban upit tužiteljice koja je svrha trebala biti tog pozajmljenog novca, tuženik navodi da se trebao naći poslovno s francuzima, a novac da mu je služio kao neka sigurnost da ima novac kod sebe, npr. da on plati ručak s obzirom da su oni njemu nudili posao, ali on da je tada već imao drugi posao. Ručak da je on platio, u restoranu na Trešnjevci, a ručak da je koštao oko 200 eura. Tuženik navodi da odmah nije vratio preostali novac jer da je on odmah isti dan otišao u Ljubljanu. Tuženik je potvrdio da njegov e- mail [adresa elektroničke pošte]. Na kraju svog iskaza na daljnji upit tužiteljice, da li je ikada vidio svjedokinju na istom ročištu saslušanu SEM, tuženik odgovara da je vidio prvi put.

13. Na prijedlog stranaka izvedeni su dokazi saslušanjem predloženih svjedoka ZE, SEM, ŽE, KE, te saslušanjem tužiteljice i tuženika.

14. Svjedok ZE, suprug tužiteljice u svom iskazu na ročištu održanom 12. rujna 2023. navodi kako je 2013. godine bio u braku sa tužiteljicom, te godine da je tuženik ostao bez posla u Konzumu, a njegova supruga ga molila da pomogne TE vezano za posao, tako da je otišao u Agrokor gdje mu je radio prijatelj koji mu je tada rekao da ne može ništa napraviti jer da je već postupak protiv TE u toku zbog neke navodne krađe mesa, neka roba da je bila nestala. Također da je išao i u upravu Prime, trgovine namještaja, da pita za posao TE za poslovnicu Prime u [adresa], nešto su bili obećali, ali od toga na kraju da ništa nije bilo. U proljeće 2013. TE da je zatražio od njegove supruge pozajmicu od 15 tisuća kuna, on da nije bio za to, ali kako je TE kukao da mu djeca nemaju što jesti, njegova supruga je popustila, a tako i on i posudila mu taj novac. On da nije bio prisutan, ali po priči svoje supruge zna da je TE došao u njen odvjetnički ured gdje mu je ona dala novac, jer je bio obećao da bi za par mjeseci isti vratio. Ne sjeća se kada, ali zna da je TE njegovoj supruzi vratio 3 tisuća kuna, a ostao dužan vratiti preostalih 12.000,00 kuna što nije učinio do današnjeg dana, te da misli da je tih 3 tisuće kuna TE uplatio na njen račun. O povratku preostalog iznosa, tema je bila u kući, o tome da se pričalo, ali od povratka tog novca do današnjeg dana nije došlo. Cijela ta priča da mu je bila gadljiva. Svjedok ZE navodi da mu je poznato da mu je supruga rekla kako je na njen račun u veljači ove godine uplaćen iznos od nekih 132 eura. Tuženik da nikada nije osporavao da je posudio predmetni iznos. Odnosi između tužiteljice i supruge tuženika da su narušeni od 2009. godine, a one su dvije rođene sestre, a odnosi između tužiteljice i tuženika da su narušeni nakon 2013.god. zbog ne vraćanja pozajmljenog novca. Također, svjedok ZE navodi kako mu je poznato da je njegova supruga kontaktirala mailom sa tuženikom vezano za povrat novca, a osobno da je vidio mail kojeg je supruga primila u kojem tuženik ne osporava da bi bio dužan 12.000,00 kuna. Na kraju svog iskaza navodi da on sa tuženikom nije razgovarao vezano za povrat tog novca.

15. Svjedok NE navodi da su ona i tužiteljica radile u istom odvjetničkom uredu, ona da je bila pripravnica, a LE bila njen mentor, sjedile su u istom uredu, ona da se pripremala za pravosudni ispit, radila cijelo vrijeme i dolazila svaki dan na posao. Tuženika da je viđala kad je dolazio u ured kod LE, ona da mu je pomagala, pisala razne podneske jer je imao neki radni spor, to da njoj onda bilo interesantno jer da je proučavala vezano baš za njegov konkretni slučaj, to da je bio njen prvi susret s radnim pravom, pošto se njihov odvjetnički ured S i partneri u Zagrebu baš nije bavio s radnim pravom. Kako su sjedili zajedno u kancelariji tako da je bila i upoznata da je tuženik zatražio pozajmicu od 15.000,00 kn, LE da je o tome razgovarala sa suprugom da li hoće pozajmiti ili ne, jer je LE znala da je TE imao financijskih problema jer je ostao bez posla. Kako je LE pristala na pozajmicu, već nekih mjesec dva dana prije same pozajmice, TE da je počeo dolaziti u njihovu kancelariju radi pravnih usluga koje mu je davala LE. Ona da ga je osobno vidjela nekoliko puta u uredu. LE da je pristala na pozajmicu kroz nekih 10-ak dana od prvog traženja, TE je došao u njihovu kancelariju i ona mu je u ruke predala 15.000,00 kn, da taj novac nije brojala, ali je čula da je riječ o tom iznosu. LE da je TE željela pomoći, na taj način i jeste, a TE da je sam bio predložio rok od nekoliko mjeseci kad bi pozajmljeni novac vratio LE Sve to da se događalo u proljeće 2013.god., a da je više puta LE sa suprugom o tome razgovarala. Svjedokinja navodi da je vidjela da se radi o apoenima od 1.000,00 kn, a novac se nalazio u kuverti od njihovog odvjetničkog društva, pri vrhu se nalazio logo OD-a. Osobno da je vidjela da je LE izvadila taj novac iz kuverte, pokazala ga TE, vratila novac u kuvertu i kuvertu mu predala, TE je preuzeo kuvertu u kojoj se nalazio novac, rekavši da će isti vratiti za par mjeseci. Nitko da nije brojao novac, te da ona misli da je prevladalo povjerenje između tužiteljice i tuženika. Na kraju svog iskaza na upit tuženika kako je bio obučen kad je došao u ured, svjedokinja odgovorila da se toga ne sjeća.

16. Svjedok PE, supruga tuženika navodi da je u proljeće 2013. zajedno sa suprugom bila u Zagrebu koji se imao naći sa predstavnicima neke francuske tvrtke, OE da je njenom suprugu pozajmila 4.000,00 kn u proljeće 2013.godine. U kafiću u Zagrebu, ako se dobro sjeća da su bili ona i njen suprug, došla je OE, zajedno da su sjedili u kafiću i tada da je LE predala njenom suprugu 4.000,00 kn kao pozajmicu s tim da su imali neke interne dogovore vezano za spajanje vode u zajedničkoj kući u [adresa]. Da li je tih 4.000,00 kn bilo u kuverti pretpostavlja da jeste, tih detalja da se više ne može sjetiti, taj novac da nije brojala, ali da se sigurno radi o tom iznosu iz razloga što su taj iznos kasnije vraćali, i jer nije bilo potrebe za većim iznosom pozajmice. Nadalje, svjedok PE navodi da se točno ne sjeća kad je taj iznos od 4.000,00 kuna vraćen, ali da je sve vraćeno na računu i na taj način se može utvrditi vrijeme povratka tog novca. Susret u kafiću da je dogovorio njen suprug, pretpostavlja da je taj susret bio u prijepodnevnim satima u Importane centru, a susret da je bio isključivo iz razloga predaje tog novca, što je i učinjeno i brzo da su se razišli, sjeća se da je suprug rekao vratiti taj novac prvom prilikom što je i učinjeno.

17. Svjedok ĐE, kći tuženika navodi da ona osobno nije bila prisutna susretima tužiteljice i tuženika, o pozajmici novca da je čula od svojih roditelja.

18. U odnosu na iskaze predloženih svjedoka valja istaći da je svjedok SEM neposredni svjedok bila prisutna primopredaji novca u poslovnom prostoru u kojem je radila u uredu kojeg je dijelila s tužiteljicom kao odvjetnicom, te koja je u svom iskazu navela kako je tuženik u više navrata dolazio u navedeni ured, kako je od tužiteljice zatražio pozajmicu od 15.000,00 kuna i da je tužiteljica navedeni iznos novca predala tuženiku u uredu u Zagrebu, novac da nije brojila, ali da je vidjela da se radi o apoenima od 1.000,00 kuna.

19. Iskaz svjedoka SEM je jasan, logičan i podudaran sa sadržajem komunikacije među strankama (e-mail tuženika od 9. svibnja 2013., e-mail od 17. studenog 2014.), te sud ocjenjuje da doprinosi utvrđenju činjeničnog stanja.

20. Svjedok ZE, suprug tužiteljice je potvrdio sve navode tužiteljice oko iznosa zajma i činjenice da isti nije vraćen.

21. Sud utvrđuje da je tuženik tijekom postupka davao međusobno različite i nedosljedne navode. Naime, prije podnošenja tužbe tuženik nije osporavao dug, te je u komunikaciji s tužiteljicom potvrdio da dug postoji. U odgovoru na tužbu tuženik po prvi put navodi da je iznos pozajmice bio manji, te tvrdi da je obvezan vratiti samo 1.000,00 kuna. Tijekom postupka, tuženik je navedeni iznos i vratio, međutim, i dalje osporava obvezu povrata preostalog iznosa od 12.000,00 kuna.

22. Tuženik na ročištu 12. rujna 2023. prvi put tijekom cijelog postupka navodi da e- mail koji je poslao tužiteljici 14. studenog 2014., a u kojem mailu potvrđuje dug od 12.000,00 kuna i isti obećava vratiti kad riješi kredit, zato što on "ne zaboravlja dugove i vraća svoje dugove") na način "da to nije njegov mail nego od obrta njegove kćeri Pro Forte".

23. Na istom ročištu svjedok ĐE, kći tuženika u svom iskazu navodi u vezi pozajmice novca, osobno nije bila prisutna susretima tužiteljice i svog oca, već da je o pozajmici novca čula od svojih roditelja.

24. Suprotno navodima kojima osporava svoju obvezu povrata zajma u iznosu od 12.000,00 kuna, tuženik nije pružio niti jedan materijalni dokaz kojima bi se to utvrdilo, pa je navode tuženika iz Izjave od 20. lipnja 2022., sud u cijelosti smatrao neosnovanim i pokušaj tuženika za odvraćanjem pažnje na druge okolnosti iz zajedničkog života i tzv. dogovore s tužiteljicom kao i osobama koje nisu stranke ovog postupka, što po ocjeni ovog suda nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje je tuženik i iznosi u svom iskazu pred sudom na ročištu od 12. rujna 2023.

25. Kako je dakle, tuženik mijenjao navode i kako se oni ne podudaraju s ostalim dokazima, sud njegov iskaz nije prihvatio kao vjerodostojan.

26. Pregledom Izvoda prometa po računu Erste&Steiermarkischebank d.d., odnosno tekućeg računa tužiteljice je vidljivo da je ista dana 13. svibnja 2013. godine s svog tekućeg računa imala gotovinsku isplatu u iznosu od 15.000,00 kuna.

27. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka, posebno e-mail-a od 17. studenog 2014. godine, kojim tužiteljica od tuženika potražuje utuženi iznos od 12.000,00 kuna, a na koji e-mail tuženik odgovorio. "Ne brini nisam zaboravio" i "Ne brini ja ne zaboravljam dugove" je razvidno da je visina duga u onom iznosu kojeg potražuje tužiteljica ovom tužbom, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti tužiteljici dok 30. kolovoza 2013.

28. Radi utvrđenja točnog iznosa dugovanja, uzimajući u obzir da je tuženik platio dio dugovanja u iznosu od 132,72 Eura dana 14. veljače 2023., tako da se primjenom odredbi o uračunavanju u isti iznos dugovanja uračuna i kamata, tako da se konačno utvrdi puni iznos dugovanja, odnosno visinu glavnice i kamate, rješenjem suda od 23. rujna 2025. određeno je provesti dokaz financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Željku Dekoviću, mag. ekonomije.

29. Na osnovi izvedenog postupka vještačenja i provedenog nalaza stalni sudski vještak za računovodstvo i financije mag. oecc. Željko Deković navodi u svom pisanom nalazu i mišljenju sukladno Rješenju o financijskom vještačenju Općinskog suda u Šibeniku od 23. rujna 2025., pri izračunu u vještačenju vještak da se koristio dokumentacijom koja u cijelosti prileži spisu. S obzirom na to da je sukladno Rješenju Općinskog suda u Šibeniku od 23. rujna 2025. vještaku definiran zadatak, kako se treba „utvrditi točan iznos dugovanja tuženika uzimajući u obzir da je tuženik platio dio dugovanja, tako da primjenom odredbi o uračunavanju u isti iznos dugovanja uračuna i kamatu, tako da se konačno utvrdi puni iznos dugovanja, odnosno visinu glavnice i kamate“, vještak nastavno u tekstu vještačenja prikazuje iznos duga tuženika prema tužitelju po strukturi na dan 1. listopada 2025. godine. Na osnovi podataka iz provedenog nalaza u vještačenju mišljenja jeste kako dug tuženika prema tužitelju za utuženo razdoblje na dan 1. listopada 2025. godine ukupno iznosi 2.851,51 Eura. Specifikacija po strukturi i u ukupnom iznosu u utuženom razdoblju se prikazuje u sljedećoj tablici: Rekapitulacija obračuna -Glavnica /dug/ iznosi 1.592,67 Eura; Zatezna kamata 1.258,83 Eura, a ukupni dug na dan 1. listopada 2025. iznosi 2.851,51 Eura. Nepodmireni utuženi dug /glavnica/ na dan 1. listopada 2025. godine iznosi ukupno 1.592,67 Eura. Zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos duga iznose u razdoblju od 31. kolovoza 2013. do 1. listopada 2025. godine iznose ukupno 1.258,83 Eura. Ukupni dug zajedno s obračunatim zakonskim zateznim kamatama na dan 1. listopada 2025. godine iznosi 2.851,51 Eura.

30. Kako iz u postupku izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osobito financijskog vještačenja provedenom po stalnom sudskom vještaku Željku Dekoviću, mag. oecc., proizlazi da tuženik obvezu vraćanja novca u visini od 1.592,67 Eura (12.000,00 kuna), nije ispunio, tj. tužiteljici kao davatelju pozajmice, označeni novčani iznos nije vratio, kao i utvrđene zakonske zatezne kamate na iznos duga u razdoblju od 31. kolovoza 2013. do 1. listopada 2025. u iznosu od 1.258,83 Eura, temeljem čl. 219. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

31. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

32. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 30. studenog 2021., 2. lipnja 2022, 30. lipnja 2022, 14. veljače 2023., 12. rujna 2023., 3. listopada 2023. i 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 25. kolovoza 2023., 19. rujna 2023. i 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr. 8.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), što daje iznos od 2.200,00 Eura, te za sudske pristojbe tužbe u iznosu 53,09 Eura i sudske pristojbe presude u iznosu od 53,09 Eura, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 600,00 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.906,18 Eura.

33. Budući da je tuženik parnicu izgubio u cijelosti, njegova obveza je nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u gore navedenom iznosu, te je riješeno kao u izreci pod II.

34. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, dana 4. prosinca 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, za nadležni Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

Dn-a: punomoćnicima stranaka