Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj:P-1190/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Dalii Kanceljak, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po pun. iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5 studenog 2025. godine u nazočnosti pun. odvj. Dalie Kaneljak iz Rijeke i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 4.prosinca 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.384,75 EUR s osnove promijenjive kamatne stope, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.957,49 EUR s osnove ništetne valutne klauzule, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.600,72 EUR na ime razlike pogrešno obračunate glavnice, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos pripadajućih zakonskih zateznih kamata u visini od 4.311,36 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D., ZAGREB, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473. dužan je tužitelju Roberta Kuhar [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4040,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari, sud je donio i objavio presudu pod posl.br.P-2515/19 26. rujna 2024., koja presuda je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta po žalbi tuženika i u ukinutom dijelu,predmet je vraćen na ponovni postupak s uputom,da ako je konverzija izvršena pravilno po odredbama ZIDZPK/15,da tada tužitelj ne bi imao pravo na preplatu koju potražuje po osnovi ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, osim prava na isplatu zateznih kamata na preplaćene iznose, koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije, i to na pojedinačne iznose od dana plaćanja do konverzije,koja odredba proizlazi iz čl.1115 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), da je takvo pravno shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH od 21.12.2022, Rev-586/2019, da potrošač koji je zaključio sporazum o konverziji,ima pravo samo na isplatu zakonske zatezne kamate, na više plaćene iznose, koje je banka potrošaču uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl.19c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl.115 ZOO-a,od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

U ponovljenom sudskom postupku, tužitelj i dalje ustraje kod tužbe i tužbenog zahtijeva, kako je prvobitno utužio, jer, da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu, radi kupnje stana za stanovanje,da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF,da je izvršio konverziju kredita, da izvršenom konverzijom nisu otklonjeni uzroci ništetnosti odredbi kojim se mijenja kamatna stopa odlukom tuženika i da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, jer, tužitelju nije objašnjeno,pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja,da konverzijom nije obeštećen,predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, pročitati već provedene dokaze, ne predlaže provođenje vještačenja,radi utvrđenja činjenica glede zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose pojedinačno ,do konverzije ,kako upućuje Županijski sud ,jer, da ponovno vještačenje će koštati stranku više,nego što bi eventualno ostvario pravo po izračunu zatezne kamate,bez obzira na načelo otvorenog pravosuđenja, po kojem se poziva.

2.Tuženik u podnesku od 23.10.2025., i dalje ustraje kod činjenica iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka,ističe nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenjem parnice, jer da je kredit konvertiran,ističe prigovor zastare tražbine, osporava tijek zakonske zatezne kamate,predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu, zaključen između parničnih stranaka (list 8-13 spisa), uvid u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 14 spisa), uvid u početni otplatni plan (list 18-29 spisa), uvid u promet po kreditu/specifikacija uplata (list 30-37 spisa, list 66-75 spisa), uvid u Dodatak Ugovoru o kreditu s otplatnim planom (list 47-52 spisa), uvid u obavijest banke o konverziji (list 53-65 spisa), uvid u izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije (list 76-78 spisa), pročitan je iskaz tužitelja kao stranke JP (list 404-405 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko za financije dipl. oec. JPJ zaposlenoj u TD MARIMAR-FIN d.o.o. (list 421-463 spisa), sastavni dio su tablice razlike u kamatama i razlike u tečaju, dok dokaz na koji upućuje Žup.sud,u ukidnoj odluci, ovaj sud nije provodio ex offo, jer su parnične stranke dužne sukladno odredbi čl.7 st.1 ZPP- a,iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

4.Prema odredbi čl.2 st.1 ZPP-a,u parničnom postupku ,sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Tužitelj je ustrajao kod prvobitno podnesene tužbe i tz. i provedenih dokaza, s tim da je o utvrđenju ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu broj 3208102846, u dijelu čl.1 i 2 Ugovora, kojima je regulirana kamatna stopa promjenljiva Odlukom banke i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, pravomoćno odlučeno, odlukom Žup.suda u Zagrebu,posl.br.Gž- 5435/2024-3 od 24.6.2025.,dakle,te odredbe su utvrđene ništetnim.

5.Iz iskaza tužitelja JP kao stranke u bitnome proizlazi, da je kredit podigao za kupnju nekretnine za stanovanje njega i obitelji, jer su bili podstanari, stan kupljen sredstvima od kredita su koristili za stanovanje sve do 2019. kad su isti prodali i kupili drugu nekretninu za stanovanje, kredit je podigao kod Zagrebačke banke jer je tuženik bio njegova matična banka i tamo je dobivao plaću, a kredit vezan za valutu CHF podigao je upravo jer je to bila jedina valuta u kojoj je bio kreditno sposoban i u kojoj je mogao dobiti sumu novca koja mu je bila potrebna, a da pri tome mjesečna rata iznosi oko 3.000,00 HRK koliko je iznosila u početku i koji iznos je on s obzirom na svoja primanja mogao podnositi, pri sklapanju kredita nije znao koliko će se mijenjati tečaj, znao je da je kredit vezan za valutu, ali nije znao koje su opasnosti takve klauzule, znao je i da mu je kamata promjenjiva, ali u ugovoru nije bilo navedeno kako se ona može mijenjati, tužitelj je iskazao da je njemu prilikom sklapanja ugovora bilo samo bitno da može otplaćivati ratu kredita, a sve informacije je dobio od osobnog bankara kojem je vjerovao, međutim, nakon nekog vremena tečaj je počeo rasti i rata nije iznosila onako kako je bilo navedeno u otplatnom planu, već se povećala i preko 50%, pa s obzirom na rast tečaja i s obzirom na znatno povećanje rate kada je donesen Zakon o konverziji izvršio je konverziju ovog kredita u kredit vezano za valutu EUR i time mu se rata nešto smanjila, prilikom izračuna konverzije nije znao da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, tužitelj je naveo kako smatra da konverzijom nije obeštećen.

6.Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ecc. JPJ, sud utvrđuje, da je kamata preplaćena u utuženom periodu za 5.384,75 EUR (stupac 17 tablice 4), a da je tečaj preplaćen u iznosu od 8.957,49 EUR (stupac 17 tablica 5) u odnosu na prvobitno utvrđene parametre prilikom zaključenja ugovora, u odnosu na početni tečaj kredita, razlika između nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u EUR i stanja nedospjele glavnice kredita u CHF iznosi 4.600,72 EUR koliko je viša nedospjela kunska protuvrijednost konvertirane glavnice kredita s valutnom klauzulom u EUR i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, da je tuženik tužitelju utvrdio preplatu u konverziji u iznosu od 2.090,30, a da manje plaćene kamate iznose 1.166,22 EUR (stupac 17 tablice 6). dok manje plaćeni iznos anuiteta zbor promjene tečaja valute CHF iznosi 159,87 EUR (stupac 17 tablice 7), odnosno da ukupna razlika po kreditu na dan 30. rujna 2015. s obračunatim zateznim kamatama uvažavajući preplatu utvrđenu u konverziji iznosi 21.682,41 EUR.

7.U dopuni nalaza i mišljenja, očitujući se na primjedbe tuženika, vještak navodi,da je na preplaćene iznose obračunata zakonska zatezna kamata do konverzije,da je obračunatu zateznu kamatu umanjio za preplatu utvrđenu u konverziji, po tuženiku,da je u cijelosti postupila po zadaći suda, uračunavajući kamate i troškove,poštujući odredbu čl.171 ZOO-a (Red uračunavanja) i i čl.172 ZOO- a(uračunavanje kamata i troškova).

8.Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev kao u podnesku od 23. kolovoza 2024.,(list 481-483), dok tuženik nije osporio matematički izračun nalaza vještaka, međutim, drži, da se nalaz bazira na pogrešnoj premisi, kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i

Nalaz i mišljenje vještaka sudskog vještaka prihvatio je i ovaj sud, jer je vještak postupila po zadaći suda u cijelosti,razjasnila sva sporna pitanja i odgovorila na primjedbe tuženika, po stavu suda nalaz vještaka kao i dopune nalaza i mišljenja, sačinjene su po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću.

9.Cijeneći provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje slijedeće:

Tužitelj je dokazao status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za kupnju stana (čl.6 ugovora), a što proizlazi i iz iskaza tužitelja, da je kredit podigao za rješavanje stambenog pitanja njega i obitelji, jer su bili podstanari. Tuženik je s druge strane sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita , jer, uvidom u ugovor ,sud nije utvrdio, da bi bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri i radi promjene tečaja i radi promjene kamatne stope, dakle, tuženik je nametnuo unaprijed formulirane odredbe ugovora, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,što je utvrđeno i provedenim vještačenjem, da je tuženik stekao znatno veći novčani iznos, nego je to bilo prvobitno ugovoreno u početnom otplatnom planu. U kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,koje utvrđenje proizlazi i iz odluke VTS-a posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u kojoj se utvrđuje "da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno". Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VS Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojoj se navodi, da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništene i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu banke kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.Po utvrđenju suda, tužitelj se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja prema Odluci banke,da se uplata vrši prema srednjem tečaju Banke na dan plaćanja. Po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope,niti je vidljivo , pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja valute CHF, stoga sud vjeruje iskazu tužitelja, da u ugovoru nije bilo navedeno, kako se mijenja kamatna stopa, niti su bile obrazložene odredbe ugovora kako se i kada mijenja tečaj valute CHF.

11.Neosnovan je prigovor tuženika, da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev-2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug , budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjene. Neosnovan je prigovor da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju, jer iz priložene dokumentacije, sud utvrđuje, da je anuitete kredita uplaćivao tužitelj, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke, da je u banci imao trajni nalog i da se novac skidao s njegovog tekućeg računa.

12.Neosnovan je prigovor zastare koju ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, te da zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara za preplatu kamate, a za potraživanje preplate zbog ništetnosti valutne klauzule, zastarni rok počinje teći 14. lipnja 2018. prema presudi VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 , tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 10. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare. Osim toga i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.Neosnovan je prigovor zastare za preinačeni dio tužbe i tužbenog zahtjeva, jer navedeni iznos tužitelj potražuje iz iste činjenične i pravne osnove, koji je samo usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka, a još u tužbi je tužitelj zadržao pravo precizirati isti, po provedenom vještačenju, preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva o čemu se izjasnila i sudska praksa,( Žup. sud u Puli Gž-1405/21, VSRH- Rev-231/04.), a i prema odluci VSRH Rev-382/2024 od 5. lipnja 2024. "u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća je dopuštena sukladno čl. 190 i čl. 191 ZPP-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno, do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

14.Sud je tužitelju na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa, sve kao u tužbenom zahtjevu, pa do konačne isplate.

15.Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

16.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 496 i 584 spisa) i to: trošak za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska, sve sukladno Tbr. 8/1 Tarife, da za obrazložene podneske je moguća nagrada za sveukupno 4 obrazložena podneska, i to 200,00 EUR za podneske od 13. travnja 2021., 8. lipnja 2021. i 3. listopada 2023. te 500,00 EUR za sastav podneska od 23. kolovoza 2024., trošak sastava podnesaka po pun. odvjetniku 17. siječnja 2023. u iznosu od 1000,00 EUR, Tbr. 8/3 Tarife, trošak pristupa na 3 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, i to 200,00 EUR za pristup na ročište 25. siječnja 2023. i 18. rujna 2023., te 500,00 EUR za pristup na ročište 10. rujna 2024.,i 5.11.2025, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 700,00 EUR, uvećano za trošak za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, i trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR, što ukupno iznosi 4040,90 EUR.

17.Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 4.prosinac,2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika