REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Ps-5/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, OD, tuženika osobno i punomoćnice tuženika odvjetnice Sanje Gligić Rubes, 4. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženom BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iseljenje iz stana u [adresa], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-63) rbr 63, jednosobni stan broj 411 na četvrtom katu IV. ravno, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, ukupne korisne površine 25,92 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, te predaja opisanog stana slobodnog od svih osoba i stvari u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 700,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 17. siječnje 2023. protiv tuženika tvrdi da je vlasnik stana u [adresa], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-63) rbr 63, jednosobni stan broj 411 na četvrtom katu IV. ravno, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, ukupne korisne površine 25,92 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi te da tuženik koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku iseliti iz predmetnog stana i isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prije useljenja u predmetni stan koristio izvjesni stan od 9 m2 u vlasništvu tužitelja, [adresa], i to oko 30 godina, te da je uredno podmirivao sve obveze s osnova korištenja istog, ali da kroz navedeni period nije uspio legalizirati svoj status te je tretiran kao bespravni korisnik, da bi 2018. bio obaviješten od Ministarstva državne imovine o zakonskoj mogućnosti da isti, kao osoba koja se nalazi u mirnom posjedu duže od pet godina, može stan neposrednom nagodbom otkupiti, te su mu u daljnjoj komunikaciji ponuđeni njemu neprihvatljivi i nerealni uvjeti otkupa, slijedom čega se isti očitovao glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na licu mjesta, međutim da nikada nije dobio povratnu informaciju. Nadalje navodi da je nakon potresa 22. ožujka 2020. stan u [adresa] dobio oznaku neuporabljivo slijedom čega je tuženiku dodijeljen privremeni smještaj u Hostelu „Arena“ u Remetincu. Navodi da je u međuvremenu dobio rješenje Ministarstva prema kojem ima pravo na financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje do iznosa od 630,00 HRK. Nadalje navodi da je paralelno sa boravkom u Hostelu „Arena", saznao sam da u [adresa], već oko četiri godine, postoji prazan stan površine oko 25 m2 u državnom vlasništvu, koji je netko kao samac koristio, do još prije oko četiri godine kada je preminuo. Navodi da je tada mislio da je taj stan u vlasništvu Ministarstva državne imovine, kao i onaj koji sam ja koristio u [adresa], a tek sam naknadno saznao da je isti u vlasništvu Ministarstva obrane RH te da je zbog potpune vremenske neizvjesnosti „privremenog" smještaja u Hostelu „Arena", i nemogućnost pronalaska odgovarajućeg zamjenskog stana i visine najamnine, tj. razlike od 630,00 kuna na više, 11. prosinca 2021. godine ušao u posjed tog stana kao zamjenskim, o čemu je odmah izvijestio PU zagrebačku, VI Policijska postaja Zagreb. Navodi da je stan našao u potpuno zapuštenom stanju te da je uz pomoć prijatelja i angažmana majstora stan opremio, uložio u njega i osigurao donekle pristojne uvjete za život. Navodi da se dana 22. prosinca 2021. godine pismeno obratio Ministarstvu obrane RH sa zamolbom da mu se omogući legaliziranje stambenog statusa u predmetnom stanu na način najma sa mogućnošću otkupa istog. Ističe da uredno podmiruje obveze s osnova korištenja predmetnog stana. Predlaže da se započeti sudski postupak iseljenja iz predmetnog stana obustavi, te da se omogući najam, uz mogućnost otkupa predmetnog stana.
2.1. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je njegov posjed predmetnog stana miran, zakonit i pošten te da je predmetni stan njegov jedini dom jer da u svom vlasništvu nema nijedni nekretninu koja bi mogla zadovoljiti minimalne uvjete dostojanstva, a niti druge imovine iz koje bi financirao minimalne uvjete stanovanja i svoju egzistenciju, slijedom čega se poziva na čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uz poziv na zaštitu svog doma te prijedlog da se tužba odbije kao neosnovana
3. U provedenom postupku ovaj sud je pročitao izvješće o terenskoj provjeri od 11. svibnja 2022. (list 3 spisa), zk. izvadak (list 4 spisa), dopis tužitelja u smislu čl. 186.a. ZPP-a sa povratnicom (list 5-10), dopis Državnih nekretnina od 5. srpnja 2018. (list 17 spisa), zahtjev za kupnju stana od 13. srpnja 2018. (list 18 spisa), požurnica od 10. lipnja 2019. (list 19 spisa), ponuda od 9. listopada 2019. (list 20 spisa), očitovanje na ponudu za otkup stana od 17. listopada 2019. (list 21-27 spisa), potvrdu od 15. lipnja 2020. (list 23 spisa), fotografije (list 24-28; 33-45 spisa), potvrda od 4. travnja 2022. (list 29 spisa), rješenje od 21. srpnja 2020. (list 30-32 spisa), zamolba za najam ili otkup stana od 22. prosinca 2021. (list 46 spisa), preslika računa i preslika odreska uplatnice (list 48 spisa), dopis od 7. veljače 2023. (list 49 spisa), specifikacija računa za režijske troškove isporučene toplinske energije (list 50 spisa), potvrda o provedenom nalogu za plaćanje (list 51 spisa) te dopis Državnih nekretnina od 21. listopada 2024. (list 85 spisa). Prijedlog tuženika za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta nije prihvaćen jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj, 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika stana u [adresa], za iseljenjem tuženika koji isti koristi bez valjane pravne osnove.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik stana i da ga tuženik drži u posjedu.
7. U ovom stadiju postupka je sporno da li predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika te da li isti u smislu zaštite svog doma ima pravo ostati živjeti u stanu tužitelja.
8. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu dokumentaciju u spisu.
9. Sud je izveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke, a iz čijeg iskaza proizlazi da je nakon potresa za vrijeme smještaja u hostelu u Remetincu čuo od kolege da postoji prazan stan na adresi u [adresa] i da isti stoji prazan već 4 godine, da je u ruševnom stanju te da se u tom stanu čovjek objesio i da zato nitko nije htio useliti u taj stan. Naveo je da je u hostel došao gradonačelnik TD i rekao je da ima prazne stanove te da se u njih može useliti kao i da će se dobiti rješenje o tome. Dalje je naveo da je u studenom 2020. došao do predmetnog praznog stana u [adresa] sa bravarom koji je otključao stan s time da nije obijao bravu te da je u roku od 24 sata od dolaska u stan obavijestio policiju o tome, pritom misleći da je to stan u [adresa] sukladno uputi gradonačelnika, međutim da mu je policija javila da je to stan u vlasništvu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Naveo je da je poslao dopis u Stančićevu u kojem traži da mu se odobri najam ili otkup predmetnog stana, a nakon toga je isti saznao da ne može dobiti taj stan jer nije vojna djelatna osoba, a napominje da je časnik Hrvatske vojske. Također je naveo da svaki mjesec za predmetni stan plaća najamninu MORH-u i režije za predmetni stan te da nije dobio nikakvo rješenje od MORH-a u kojem bi bio određen iznos najamnine, da mu MORH uredno šalje uplatnice svaki mjesec za plaćanje najamnine za predmetni stan. Također je naveo da nema nikakvu drugu imovinu odnosno nekretninu, a da su mu mjesečni prihodi oko 950,00 eura. Naveo je da u predmetnom stanu živi sam te da je u isti uložio otprilike 37.000,00-50.000,00 kuna, pri čemu je kupio namještaj za život u istom (krevet, ormar, frižider, kuhinjske elemente). Također je naveo da je poslao više e-mailova Državnim nekretninama da se nalazi u njihovom stanu te da je stupio u kontakt sa gospođom B iz Državnih nekretnina koja mu je rekla da ostane u stanu i da kada dođe na red postupak za stan u [adresa] da će se onda oni čuti sa MORH-om i sve riješiti u vezi njegovog statusa. Naveo je također da mu gradonačelnik TD nije decidirano rekao za predmetni stan da je prazan nego je on govorio općenito o praznim stanovima, a da je konkretno za predmetni stan saznao od kolege za kojeg ne zna da li radi u Gradu Zagrebu i od kojeg nije dobio ključeve od stana. Naveo je da je angažirao bravara da otključa predmetni stan jer da bi u protivnom morao provaljivati u isti. Također je naveo da mu je stan u [adresa] ponuđen za otkup, ali da ga u konačnici nije kupio jer mu je cijena bila previsoka pa se žalio na visoku cijenu, međutim da na njegovu žalbu nikada nije odgovoreno.
10. Iz, tijekom postupka, izvedenih dokaza, sud je utvrdio da tuženik predmetni stan koristi od studenog 2020. bez valjane pravne osnove budući da je prema vlastitim navodima isti samoinicijativno bez ovlaštenja uz pomoć bravara ušao i uselio u predmetni stan u vlasništvu Republike Hrvatske te koji je stan prethodno bio prazan.
11. Čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Čl. 162. st. 1. ZVDSP propisuje da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo u da se nalazi u tuđem posjedu, a kako bi ostvario svoje pravo pred sudom da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.
12. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da osnovano tužitelj traži iseljenje tuženika jer iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je tužitelj vlasnik stana, a tuženik po vlastitom priznanju od studenog 2020. stan drži bez valjane pravne osnove, iz čega slijedi da je tuženik neovlašteni korisnik stana u vlasništvu tužitelja. Ne mijenja na stvari niti činjenica da tuženik ima pravo na financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje, a kako je utvrđeno rješenjem Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske od 21. srpnja 2020. (list 30-32 spisa) kao što nisu niti relevantni navodi tuženika da plaća režije, odnosno naknadu za korištenje predmetnog stana, pri čemu se ukazuje na to da spisu prileži samo jedna preslika odreska uplatnice na ime najamnine i to za siječanj 2023. (list 48 spisa) te potvrda o plaćanju iznosa koji odgovara dužnom iznosu na ime troškova toplinske energije samo za razdoblje od prosinca 2021. do prosinca 2022. (list 50-51 spisa). Također valja reći da se u konkretnom slučaju ulaganjima u tuđi stan ne može steći vlasništvo ili pravo korištenja istoga, a s osnove istih zakonom je predviđen zahtjev iz čl. 164. i 165. ZV-a, pri čemu se napominje da takav zahtjev u ovom postupku nije postavljen od strane tuženika niti je isti za navedena ulaganja uključujući njihov iznos ponudio ikakve dokaze u vidu računa i sl. Dodaje se i da od značaja za odluku u ovom sporu nije niti interesiranje tuženika za otkup stana u [adresa], gdje je prethodno također neovlašteno živio, a iz razloga što je predmet ovog postupka drugi stan, uz činjenicu da ponudu Ministarstva državne imovine od 9. listopada 2019. za otkup stana u [adresa] (list 20 spisa) tuženik uslijed neslaganje s kupoprodajnom cijenom nije prihvatio (list 21-22 spisa). Na ovom mjestu valja kazati i da je ovaj sud ocijenio prijedlog tuženika za prekid postupka dok se ne riješi status tuženika po zahtjevu za rješavanje stambenog pitanja koji je upućen u Ministarstvo, odnosno Državne nekretnine neosnovanim iz razloga što navedeno po ocjeni ovog suda ne predstavlja prethodno pitanje, a imajući u vidu da nije sporno da tuženik u ovom trenutku neovlašteno koristi predmetnu nekretninu pa takav zahtjev predstavlja pokušaj naknadne legalizacije sadašnjeg statusa neovlaštenog korisnika. Ukazuje se i da dopis Državnih nekretnina od 21. listopada 2024., dostavljen u spis od strane tuženika na ročištu 22. listopada 2025., ne predstavlja osnovu na korištenje predmetnog stana, već je istim tuženik pozvan da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na istoga kao korisnika stana (rješenje o utvrđivanja statusa, odluka, ugovor, sudska presuda i sl.), pri čemu spisu ne prileži takva dokumentacija niti dokaz da bi tužitelj istu tražitelju dostavio.
13. Nadalje, za ocjenu opravdanosti zahtjeva za iseljenjem potrebno je utvrditi i da li tuženik, u okviru zaštite doma ima pravo zadržati posjed stana ili je isti u smislu članka 162. ZVDSP dužan isti predati tužitelju.
14. Kod ocjene tog prigovora, sud je polazio od članka 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 6/10., 85/10., 5/14.; dalje Ustav) te članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10;dalje: Konvencija).
15. Člankom 8. stavkom 1. Konvencije je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom, i ako je u demokratskom društvu nužno radi državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
16. Može li neka od propisanih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, presuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Cilj testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, odnosno test razmjernosti odgovara na pitanje: Da li bi iseljenje tuženika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom? Pritom se test razmjernosti provodi pomoću 3 eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.
Ta pitanja su: 1. Je li miješanje utemeljeno na zakonu?
2. Je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja?
3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?
17. Pri tome je na tuženiku teret dokaza da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je tužitelj dužan dokazati da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu.
18. Prethodno je trebalo ocijeniti da li predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika jer postoji bliska i trajna veza s tim prostorom. Pritom, za ocjenu je li taj prostor dom tuženika nije odlučno da li se isti s njime koristi zakonito ili ne, a što proizlazi iz dosadašnje prakse Europskog suda za ljudska prava.
19. Primjenjujući navedene kriterije na činjenično stanje ovog predmeta, a posebno da je tuženik u studenom 2020. po saznanju za predmetni stan i činjenicu da je isti prazan uselio u njega uz pomoć bravara koji mu ga je otključao time bez ovlaštenja vlasnika, odnosno bez valjane osnove, ušavši u stan, te da je čitavo vrijeme znao da u istom bespravno stanuje jer u međuvremenu nije uspio riješiti svoj status korisnika stana, sud zaključuje da je tuženik od useljenja imao svijest o tome da nema pravo koristiti navedeni stan. Stoga kod istog nije postojala svijest o tome da će predmetni stan moći dugotrajno koristiti. Slijedom navedenog, sud smatra kako tuženik s predmetnim stanom nema dostatne i trajne veze da ga smatra njegovim domom, te kao takav bio objekt zaštite u smislu odredbe članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 8. Konvencije. Naime, za uspostavu dostatne i trajne veze u smislu gore navedenih odredaba preduvjet je da stanar u navedeni stan useli i neprekidno stanuje smatrajući da će u njemu živjeti i ostati trajnije vrijeme. Osjećaj doma je subjektivni osjećaj povezanosti s nekim prostorom. On je s jedne strane subjektivan i ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, ali i objektivan, što znači da moraju biti ispunjeni neki objektivni preduvjeti da bi se neki stan smatrao nečijim domom. Sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoje objektivni i subjektivni preduvjeti za zasnivanje dostatne i trajnije veze tuženika s predmetnim stanom jer je isti od useljenja znao, odnosno morao znati da nema pravo u njega useliti i u njemu živjeti pa kod njega nije iz objektivnih razloga moglo doći do takve povezanosti budući da je isti trebao biti svjestan činjenice da će iz istog prije ili kasnije morati iseliti. Za zaključak da navedeni stan predstavlja dom tuženika nije dostatna činjenica da je isti taj stan preuredio i za njega plaćao režije i najam jer samim time tuženik nije legalizirao svoj status i stekao pravnu osnovu za zadržavanje stana pa time nije došlo niti do promjena koje bi utjecale na njegovu svijest kao korisnika stana.
20. Stoga je prigovor povrede prava na dom, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, neosnovan.
21. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik neovlašteni korisnik stana u vlasništvu tužitelja, pa je dužan stan predati tužitelju u posjed temeljem čl. 162. ZVDSP-a.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP te ravnajući se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT). Tužitelju je u granicama postavljenog zahtjeva priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT) te trošak zastupanja na ročištu 3. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), ročištu 11. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2 OT) i ročištu 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 700,00 EUR.
23. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 4. prosinca 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).
24. Tuženik nema pravo na trošak jer nije uspio u sporu.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 4. prosinca 2025.
Sudac:
Jan Torjanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- tužitelju po ODO-u Novi Zagreb na poslovni broj P-DO-1/2023
- tuženiku po pun.