Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-27/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Laliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. u Splitu, protiv tuženice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice UO rođ. SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3347/2024-7 od 28. studenoga 2024., na sjednici vijeća 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3347/2024-7 od 28. studenoga 2024. pod točkama I. i II. izreke, te u dosuđujućem dijelu točke III. (odluci o trošku).

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu točke III. (odluke o trošku) izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici SO isplatiti tužitelju iznos od 2.832,58 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 12. srpnja 2021. Pod točkom II. izreke naložen je tuženici UO isplatiti tužitelju iznos od 8.201,35 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 12. srpnja 2021. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženicama naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.952,00 EUR-a, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za više zatraženi iznos od 856,52 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobijaju tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženica, istaknuo je da tuženice sadržajno ne osporavaju pravilnost prvostupanjske presude u pogledu osnova i zakonitosti, već samo iznose postupovne prigovore na postupanje suda u pogledu preinake tužbe, a koji su neosnovani obzirom su se tuženice izričito suglasile s preinakom, pa stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Obzirom da tuženice u žalbi nisu navele u kojem dijelu pobijaju prvostupanjsku presudu, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženice nisu uspjele sporu i to u odnosu na točke I. i II. izreke te dosuđujućem dijelu točke III. (odluci o trošku) izreke.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.832,58 EUR-a od tuženice SO i iznosa od 8.201,36 EUR-a od tuženice UO, koje su iznose tuženice kao ovrhovoditeljice naplatile od tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-185/2011 od 3. rujna 2014., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo- 243/2015 od 28. travnja 2015., a koje su presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2034/2015 od 20. lipnja 2018.

7. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da je presudom istog suda poslovni broj P-2682/21 od 9. siječnja 2023. pod točkom I. izreke naloženo tuženicama platiti tužitelju iznos od 11.066,10 EUR-a, dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.848,80 EUR-a, a pod točkom III. izreke naloženo tuženicama naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 935,33 EUR-a, te da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-158/2023-2 od 22. kolovoza 2024. ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2682/2021 od 9. siječnja 2023. u točki I. i dosuđujućem dijelu točke III. (odluke o trošku) izreke i u tom ukinutom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u nepobijanom točki II. izreke prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio je na slijedećim nespornim i dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-185/2011 od 3. rujna 2014., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-243/2015 od 28. travnja 2015., pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja NO, te je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženicama SO i UO rođ. SO trošak parničnog postupka u iznosu od 159.820,00 kn,

- da su tuženice kao ovrhovoditeljice u postupku izravne naplate pokrenutom pred Financijskom agencijom temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-185/2011 od 3. rujna 2014. naplatile od tužitelja kao ovršenika ukupan iznos od 119.910,81 kn, odnosno prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje PO- 185/11 IZ.- UO i specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje PO-185/11-1 IZ.NA.- SO proizlazi da je tuženica SO od tužitelja prisilno naplatila iznos od 2.832,58 EUR-a, a tuženica UO prisilno je od tužitelja naplatila iznos od 13.050,15 EUR-a,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2034/2015 od 20. lipnja 2018. prihvaćena revizija tužitelja te su ukinute presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-243/2015 od 28. travnja 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-185/2011 od 3. rujna 2014. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je ranijom prvostupanjskom presudom poslovni broj P-2682/2021 od 9. siječnja 2023. pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.848,80 EUR-a iz razloga što su svi iznosi naplaćeni prije 12. srpnja 2016. u zastari,

- da je tužitelj podneskom od 31. listopada 2024., a obzirom da je pravomoćno odbijen dio zahtjeva za iznose naplaćene prije 12. srpnja 2016. u ukupnom iznosu od 4.848,80 EUR-a, preinačio prvotnu tužbu kojom je od tuženica potraživao isplatu iznosa od 119.910,81 kn (15.914,90 EUR) na način da od tuženice SO potražuje iznos od 2.832,58 EUR-a, a od tuženice UO iznos od 8.201,36 EUR-a, kojoj preinaci tužbe se tuženice nisu protivile

zaključuje da su tuženice dužne vratiti tužitelju iznos naplaćen temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-185/2011 od 3. rujna 2014., jer je navedena osnova kasnije otpala, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) naložio tuženicama isplatiti tužitelju iznose koje su od njega prisilno naplatile putem FINA-e i to tuženica SO iznos od 2.832,58 EUR-a, a tuženica UO iznos od 8.201,36 EUR-a.

8. Tuženice u žalbi izlažu da je tužitelj prvotno solidarno tužio obje tuženice za iznos od 15.914,90 EUR-a, da je pravomoćnim dijelom presude P-2682/2021 od 9. siječnja 2023. odbijen zahtjev tužitelja u odnosu na obje tužene za iznos 4.848,80 Eura, dok je usvojen u iznosu od 11.066,10 EUR-a solidarno za obje tužene, da je povodom njihove žalbe ukinut usvajajući dio citirane presude i postupak vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da je tužitelj podneskom od 31. listopada 2024. preinačio tužbu na način da od tuženice SO potražuje 2.832,58 EUR-a, a od tuženice [adresa].201,36 EUR-a, te navode da je prvostupanjski sud pobijanom presudom propustio utvrditi što je sa zahtjevom tužitelja za isplatom solidarnog iznosa od 11.060,10 EUR-a. Smatraju da je tužitelj podneskom od 31. listopada 2024. ''...zapravo povukao tužbu u odnosu na prvotuženu, i to za razliku između 11.060,10 EUR-a, a u odnosu na drugotuženu, za razliku između 11.060,10 EUR-a, što nije vidljivo iz izreke pobijane presude, a čime je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka.''. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj povukao tužbu samo u odnosu na tuženicu UO zbog zastare tog dijela zahtjeva, jer se o povlačenju radi i kada tužitelj odustane od ranije postavljenog solidarnog zahtjeva te sada traži pojedinačne zahtjeve u odnosu na tuženice.

9. Iako tuženice pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuju niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Žalbeni navodi tuženica kojima tvrde da je tužitelj prvotno solidarno tužio obje tuženice i da je ranijom prvostupanjskom odlukom naloženo tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 11.066,10 EUR-a su promašeni i proturječni stanju spisa, te iskonstruirani samo od strane tuženica u njihovom podnesku od 7. studenoga 2024., jer je pregledom spisa ovaj sud utvrdio da je tužitelj tužbom od 12. srpnja 2021. od tuženica potraživao isplatu iznosa od 119.910,81 kn (trošak parničnog postupka koji je tužitelju naložen naknaditi tuženicama presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-185/2011 od 3. rujna 2014.), koji se u smislu čl. 41. st. 3. ZOO-a dijeli na tuženice na jednake dijelove, te je takav zahtjev tužitelja i prihvaćen ranijom presudom poslovni broj P-2682/2021 od 9. siječnja 2023.

11. Kako je predmet raspravljanja u ponovnom postupku bio iznos od 11.066,10 EUR- a, to bi svaka tuženica bila dužna naknaditi tužitelju iznos od 5.533,05 EUR-a, te imajući u vidu da tužitelj podneskom od 31. listopada 2024. potražuje od tuženice SO iznos od 2.832,58 EUR-a, a od tuženice UO iznos od 8.201,36 EUR-a, ovaj sud prihvaća navode tuženica da je tužitelj citiranim podneskom djelomično povukao tužbu u odnosu na tuženicu SO i povisio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu UO, no međutim kako su tuženice podneskom od 7. studenoga 2024. obavijestile sud da se ne protive preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u odnosu na UO niti se usprotivile djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na SO, to je pozivanje tuženica na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje neosnovano.

12. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP- a, pa imajući u vidu kvantitativni (u odnosu na visinu zahtjeva) i kvalitativni (u odnosu na osnovu zahtjeva) uspjeh stranaka u parnici i nakon što je od postotka uspjeha tužitelja oduzeo postotak uspjeha tuženika u ovoj parnici, zaključuje da je tužitelj u parnici uspio sa 69,52%, slijedom čega je naložio tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u tom postotku, što nominalno iznosi 1.952,48 EUR-a (69,52% od priznatog troška u iznosu od 2.808,52 EUR-a, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za radnje pobrojane pod točkom 33. obrazloženja čija je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/2023 – dalje: Tarifa) te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženica kojima osporavaju odluku o trošku tvrdeći da prvostupanjski sud kod odmjeravanja troškova postupka nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj odustao od svojeg prvotno solidarno postavljenog zahtjeva u odnosu na tuženice, te konačno postavljenim zahtjevom, umjesto 15.914,90 EUR-a od obje tuženice, potraživao od tuženice SO samo 2.832,58 EUR-a, a od tuženice UO iznos od 8.201,36 EUR-a, pa je stoga tužitelj uspio u parnici samo 17,80 % prvotno postavljenog zahtjeva u odnosu na SO, te u 51,53% prvotno postavljenog zahtjeva u odnosu na tuženicu UO, a ne kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud sa 69,52%. Naime, već ranije u točki 9. obrazloženja ove odluke u odnosu na glavni zahtjev obrazloženo da je solidarna isplata konstrukcija samih tuženica, te isto vrijedi i u odnosu na odluku o trošku. Obzirom da su tuženice u ponovnom postupku pristale na smanjenje tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu SO i povišenje zahtjeva u odnosu na tuženicu UO, te odmah nakon smanjenja zahtjeva tuženica SO nije zahtijevala naknadu parničnog troška, to ista nema pravo na trošak, dok tužitelj ima pravo na trošak za cijeli postupak, a koji trošak se određuje prema vrijednosti predmeta spora od 11.066,10 EUR-a, pri čemu se ističe da je visina troškova zastupanja po relevantnoj Tarifi jednaka i prema vrijednosti predmeta spora od 15.914,90 EUR i prema vrijednosti zahtjeva od 11.066,10 EUR-a.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženica kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

15. Obzirom da tuženice nisu uspjele u žalbenom postupku, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

16. U nepobijanom odbijajućem dijelu točke III. (odluke o trošku) izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun