1             Poslovni broj: Gž-384/2023-2                           

 

 

 

Poslovni broj: Gž-384/2023-2

 

 

 

  U    I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po  sucu mr. sc. Alenu Golubu  kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o. iz O., OIB:…, kojeg zastupa J. M., odvjetnik u O., protiv tužene S. D. L. Ž. iz O., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik T. B., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-80/2023-5 od 18. travnja 2023., dana 17. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

             

I. Žalba tužitelja protiv točke IV. izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-80/2023-5 od 18. travnja 2023., djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-80/2023-5 od 18. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke preinačava tako da se sudi:

 

„Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 77,74 eura/585,73 kuna[1] u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika radi naknade troškova postupka odbija kao neosnovan.“

 

II. Odbija se žalba tužitelja protiv točke III. izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-80/2023-5 od 18. travnja 2023. kao neosnovana.

 

III.  Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove podnošenja žalbe protiv rješenja u iznosu od 11,86 eura/89,36 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu  odbija zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

2. Protiv točke III. i točke IV. izreke ovoga rješenja pravovremeno je izjavio žalbu tužitelj u kojoj predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se tužitelju u cijelosti dosudi naknada zatraženih ovršnih i parničnih troškova te zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba  je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje pod točkom IV. izreke, povodom žalbe tužitelja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koje su prethodno navedene, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti iz sadržaja žalbe tužitelja proizlazi da bi prilikom donošenja pobijanog rješenja bila počinjena koja od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

 

6. U ovršnom postupku koji je prethodio ovome parničnom postupku, tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 11. 10. 2022., obavijest o podnesenom prijedlogu donijeta je 8. 12. 2022., (nema podataka u spisu je li i kada je dostavljena tuženici kao ovršenici), rješenje o ovrsi donijeto je kod javnog bilježnika 24. 12. 2022.,  a dostavljeno ovršenici 14. 1. 2023.

 

7. Tuženica je kao ovršenica glavnicu duga podmirila u više uplata u razdoblju od 10. 11. 2022. do 27. 11. 2022., nakon čega je uložila prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 20. 1. 2023., a tužitelj je povukao tužbu 9. 2. 2023. Rješenje kojim je stavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izvan snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, donijeto je 7. 2. 2023., kako to proizlazi iz razloga pobijanog rješenje i stanja prvostupanjskog spisa, a tužitelj takva utvrđenja niti ne osporava podnesenom žalbom.

 

8. Dakle, tuženica je kao ovršenica podmirila glavni dug prije donošenja rješenja o ovrsi, a od podmirenja duga 27. 11. 2022. pa do povlačenja tužbe 9. 2. 2023.  proteklo je 2 mjeseca i 12 dana. Prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, u konkretnoj procesnoj situaciji, tužitelj je dužan naknaditi tuženici dosuđene troškove podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i troškove podnošenja podneska od 21. 2. 2023., budući je je tuženica  glavnu tražbinu podmirila 27. studenoga 2022., dakle, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali prije nego što je javni bilježnik sastavio obavijest o podnesenom prijedlogu za ovrhu, 8. prosinca 2022. i prije donošenja rješenja o ovrsi 24. prosinca 2022. Dakle, od podmirenja tražbine pa do donošenja rješenja o ovrsi proteklo je gotovo mjesec dana, a do podnošenja prigovora tuženice kao ovršenice protekao je 1 mjesec i tri tjedna, pa je tužitelj imao mogućnost i prije podnošenja prigovora povući tužbu (odnosno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji se smatra tužbom) za plaćeni iznos, pa kako je to propustio učiniti prije podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, prouzročio je nastanak troška podnošenja prigovora, a naposljetku tužbu je povukao tek protekom 2 mjeseca i 12 dana nakon podmirenja glavne tražbine.

 

9. Kraj takvog stanja stvari procesna dispozicija tužitelja povlačenja tužbe ne može se podvesti pod zakonsku formulaciju iz članka 158. stavka 2. ZPP-a, odnosno kako povlačenje tužbe nije uslijedilo odmah nakon udovoljenja zahtjevu za plaćeni iznos, primjenom članka 158. stavka 1. ZPP-a,  tužitelj je dužan tuženici nadoknaditi trošak postupka koji se odnosi na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi primjenom  Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15, 37/22, 100/22  i 126/22. – dalje:  Tarifa) u iznosu od 25 bodova, odnosno 49,75 eura, uvećano za troškove PDV-a u iznosu od 12,44 eura, prema Tbr. 42. Tarife, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

 

10. Međutim, odlučujući o visini troškova dosuđenih tuženici za sastav podneska po odvjetniku od 21. veljače 2023., kojim se tuženica očituje o povlačenju tužbe, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavka 2. ZPP-a, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 155. stavka 2. ZPP-a, valjalo tuženici za sastav naznačenog podneska dosuditi nagradu prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife u visini od 25 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6. Tarife, u iznosu od 12,44 eura, kao, budući naznačeni podnesak ne predstavlja koji od taksativno navedenih podnesaka iz Tbr. 8. točka 1. i 2. Tarife, kao i troškove PDV-a na navedenu radnju prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 3,11 eura, odnosno ukupno 15,55 eura, čija je visina određena s obzirom na visinu novčane tražbine s osnova glavnice koja se namiruje u ovršnom postupku od 175,99 eura.

 

11. Iz izloženih razloga, valjalo je žalbu tužitelja djelomično uvažiti kao osnovanu te na temelju članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, djelomično preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje pod točkom IV. izreke, dok je na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, valjalo djelomično žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pod točkom IV. izreke, za dosuđeni iznos naknade troškova postupka od 77,74 eura/585,73 kuna,  kako je riješeno pod točkom I. izreke.

 

12. Žalbu tužitelja protiv točke III. izreke pobijanog rješenja valjalo je odbiti kao neosnovanu jer ovrhovoditelj neosnovano zahtijeva naknadu troškova s osnove naknade troškova javnog bilježnika u iznosu od 24,89 eura/187,50 kuna, budući je tuženica kao ovršenica podmirila glavnicu duga prije donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a prema prijedlogu za ovrhu tužitelj kao ovrhovoditelj nije zahtijevao naplatu zakonskih zateznih kamata, kako neosnovano ističe u podnesenoj žalbi, pa troškovi javnog bilježnika niti nisu bili potrebni za vođenje ovrhe s obzirom da je ovršna tražbina prestala namirenjem prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi. Stoga je temeljem članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, protiv točke III. izreke pobijanog rješenja, žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

13. Sagledavajući prethodno navedeno, kako je ovrhovoditelj uspio sa žalbom protiv točke III. i točke IV. izreke naznačenog rješenja u omjeru od 33,45% odnosno za iznos od 59,91 eura/451,39 kuna, u kojem dijelu je preinačena odluka pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a, tuženica je dužna tužitelju naknaditi troškove podnošenja žalbe protiv rješenja u iznosu od 16,59 eura/125,00 kuna prema Tbr. 10. točka 5. Tarife u razmjernom dijelu u kojem je tužitelj uspio u postupku sa žalbom od 33,45% u iznosu od 5,55 eura/41,82 kuna, kao i troškove PDV-a na navedenu radnju u iznosu od 1,39 eura/10,47 kuna, odnosno ukupno 11,86 eura/89,36 kuna, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

14. Iz izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 17. listopada 2023.