Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-392/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saji Oulovski i Nevenu Oulovski, odvjetnicima iz Pakraca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-34/2025-35 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 04. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se kao osnovane žalbe tužiteljice AO i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-34/2025-35 od 23. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima parničnog postupka tužiteljice i tuženika povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru , Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P- 34/2025 - 35 od 23 . travnja 202 5 . presuđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 da isplati tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.587,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 31.10.2011. godine do 31. 07. 2015. godine, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koji je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to na iznos od:

27,07 eura od 10/31/2011 godine do naplate, 76,13 eura od 11/30/2011 godine do naplate, 79,71 eura od 12/31/2011 godine do naplate, 83,46 eura od 1/31/2012 godine do naplate, 83,75 eura od 2/29/2012 godine do naplate, 146,56 eura od 3/31/2012 godine do naplate, 82,47 eura od 4/30/2012 godine do naplate, 83,65 eura od 5/31/2012 godine do naplate, 81,78 eura od 6/30/2012 godine do naplate, 82,41 eura od 7/31/2012 godine do naplate, 81,36 eura od 8/31/2012 godine do naplate, 78,68 eura od 9/30/2012 godine do naplate, 81,51 eura od 10/31/2012 godine do naplate, 83,07 eura od 11/30/2012 godine do naplate, 82,52 eura od 12/31/2012 godine do naplate, 76,47 eura od 1/31/2013 godine do naplate, 81,62 eura od 2/28/2013 godine do naplate, 148,07 eura od 3/31/2013 godine do naplate, 79,71 eura od 4/30/2013 godine do naplate, 73,94 eura od 5/31/2013 godine do naplate, 73,78 eura od 6/30/2013 godine do naplate, 75,03 eura od 7/31/2013 godine do naplate, 77,36 eura od 8/31/2013 godine do naplate, 80,93 eura od 9/30/2013 godine do naplate, 79,09 eura od 10/31/2013 godine do naplate, 80,15 eura od 11/30/2013 godine do naplate, 81,35 eura od 12/31/2013 godine do naplate, 54,77 eura od 1/31/2014 godine do naplate, 56,2 eura od 2/28/2014 godine do naplate, 122,48 eura od 3/31/2014 godine do naplate, 54,08 eura od 4/30/2014 godine do naplate, 53,4 eura od 5/31/2014 godine do naplate, 53,58 eura od 6/30/2014 godine do naplate, 55,75 eura od 7/31/2014 godine do naplate, 57,33 eura od 8/31/2014 godine do naplate, 56,98 eura od 9/30/2014 godine do naplate, 58,49 eura od 10/31/2014 godine do naplate, 59,55 eura od 11/30/2014 godine do naplate, 58,98 eura od 12/31/2014 godine do naplate, 59,73 eura od 1/31/2015 godine do naplate, 59,74 eura od 2/28/2015 godine do naplate, 126,33 eura od 3/31/2015 godine do naplate, 59,74 eura od 4/30/2015 godine do naplate, 59,74 eura od 5/31/2015 godine do naplate, 59,73 eura od 6/30/2015 godine do naplate, 59,74 eura od 7/31/2015 godine do naplate, 59,74 eura od 8/31/2015 godine do naplate, 59,73 eura od 9/30/2015 godine do naplate, sve u roku 15 dana, kao i naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovanim.

II. Svaka strana snosi svoje troškove.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Također tuženik pobija presudu pod točkom II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nasuprot tome, u žalbi se žaliteljica osnovano poziva da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa 3.587,44 eur na ime više plaćenog iznosa s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u slučaju kada je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita zaključila Ugovor o kreditu kod tuženika dana 21. ožujka 2006. za iznos od 47.200,00 CHF s rokom otplate od 240 mjeseci,

- da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u čl. 4. Ugovora, odnosno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30%,

- da je namjena kredita bila kupnja stambenog objekta,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu bilo ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće za dan plaćanja prema otplatnoj tablici,

- da su stranke 15.12.2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, a sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2025),

- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine kao i presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu,

- da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima (CHF) ništetne,

- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tužiteljica za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne promjenjive kamatne stope i valutne klauzule platila više ukupno 27.029,46 kn,

- da se tužiteljica pozvala na utvrđenja iz parnice, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli u kojoj je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2024. i presuda broj Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018.

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 3.587,44 eur. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je tuženik predmetnim ugovorom o kreditu povrijedio interes i pravo potrošača, korisnika kredita jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom pa je tuženik postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03). Kako je tuženik temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, bio je dužan vratiti tužiteljici, vrijednost postignute koristi (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima). Navodi kako tužiteljica nije ničim dokazala kako konverzija kredita nije bila izvršena u skladu s člankom 19c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju pa da bi zbog nepravilnost konverzije imala pravo na naknadu štete. Smatra kako odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije propisano kako "pretplata" prilikom konverzije ne sadržava obračun prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i početno ugovorenom tečaju pa to znači da je konverzija kredita pravilno provedena. Kako je tužiteljica konverzijom kredita riješila pitanje pretplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, prema stavu prvostupanjskog suda tužiteljica nema pravo na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF.

9. Ovakve zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda za sada nije moguće prihvatiti.

10. Pravilno ukazuje tužiteljica kako je prvostupanjska presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer u presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Osnovano tužiteljica ukazuje kako prvostupanjski sud nije utvrdio predstavlja li obračun konverzije restituciju potrošača, odnosno treba li restituciju potrošača koji su ugovore konvertirali, promatrati kao da konverzije nije bilo jer je tužiteljica postavila zahtjev za vraćanje onoga što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prvostupanjski sud utvrđuje kako tužiteljica nije dokazala da konverzija kredita nije izvršena u skladu sa čl. 19. c. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine“ broj 102/15) jer navedenom odredbom nije bilo propisano kako obračun "pretplate" mora biti sačinjen prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i početno ugovorenom tečaju. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje kako je konverzija kredita izvršena u skladu s čl. 19. c. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

12. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 04. ožujka 2020., koje prihvaća i ovaj sud, sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedeno ne znači da je u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, isključeno zahtijevati isplatu više plaćenih iznosa na temelju utvrđene ništetnosti odredbi Ugovora (u konkretnom slučaju o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sklopljenih između tužiteljice, kao potrošača i tuženika, banke, kao davatelja kredita. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe Ugovora.

13. Naime, sama činjenica što su stranke zaključile 14. prosinca 2015. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u eur, a kojim Dodatkom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 21. ožujka 2006. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnica kredita izgubila pravo na isplatu zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakon o obveznim odnosima, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Prema tome, tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu s osnove ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu, a slijedom toga i pravo na isplatu.

14. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi je li Dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana. Također je potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

15. Isto tako, potrebno je naglasiti kako iz sadržaja navedenog Dodatka Ugovora ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla tih svojih prava, a koja u ovom postupku zahtijeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, već je, suprotno tome, odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ona mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u kojoj, kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka Ugovora tužiteljica i tuženik su, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja, a ne i za razdoblje koje je tome prethodilo. Nije sporno da je u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju korisnik kredita bio u mogućnosti odbiti sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopravnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po ocjeni ovog suda, bila upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna, budući da im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv, a sklapanjem tih sporazuma prema odredbama ZID ZPK15 potrošači su spašavali svoju egzistenciju.

16. Pravo je potrošača, koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju da, nakon sklapanja tog sporazuma, traži povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve prema pravnom shvaćanju ovoga suda.

17. Slijedom svega navedenog, pobijana odluka uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o tome je li sklapanje predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu imalo za posljedicu stvaranje potpune zaštite tužiteljice, kao potrošača i korisnika kredita. Također, pobijana odluka ne sadrži razloge o tome je li prilikom njegova sklapanja u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Pri tome je potrebno imati u vidu kako ništetnost nastupa po samom zakonu i to od trenutka sklapanja glavnog posla, a o čemu prvostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354.st. 2. t. 11. ZPP.

18. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti žalbu tužiteljice kao i žalbu tuženika jer je pravilno ukazao tuženik u žalbi kako neiskazivanje iznosa troškova postupka u eurima ne čini zahtjev tuženika nepodobnim za raspravljanje jer su sudovi dužni primjenjivati Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( Narodne novine broj 57/22 i 88/22). Prema tome, temeljem odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem. Nakon provođenja postupka, vodeći brigu i o ostalim žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud će donijeti odgovarajuću odluku u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20.Temeljem čl. 371. ZPP odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

21. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 04. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan