Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10648/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama Mate Duvnjaka („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog BO zastupanog po braniteljici Tatjani Martinović Kapetanović podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel-Sućurcu, broj: Pp-15250/2025 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o je

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog BO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljenom BO izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BO i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni BO je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel-Sućurcu, broj: Pp-15250/2025 od 16. listopada 2025., okrivljeni BO je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te je kažnjen ukupnom kaznom zatvora u trajanju od 120 dana u koju kaznu mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme koje je proveo u uhićenju od 16.10.2025. kao jedan dan zatvora, te mu se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godene ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna.

2. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 godine i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv te presude okrivljeni BO je pravodobno po braniteljici podnio zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj se protivi ovako visokoj sankciji naročito zbog trajanja zaštitne mjere koja je zapravo konzumirana uvjetnom osudom te predlaže da mu se ista smanji jer će se i tako postići svrha kažnjavanja. Smatra da mu je kazna neopravdano izrečena u maksimalnom trajanju i da sud uopće nije cijenio olakotne okolnosti iako je priznao prekršaj i izrazio kajanje. Kažnjavan je samo jednom. Vozačka dozvola mu je neophodna za posao, brine o majci koja ima 70 godina i često mora doktoru.

6. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o kazni i da je okrivljeniku umjesto kazne izrekao uvjetnu osudu koja je mjera upozorenja, a sud ju je zapravo pogrešno obrazlagao težom vrstom kazne iako ona to nije. Ako okrivljenik u vrijeme kušnje ne počini novi prekršaj do izvršenja kazne zatvora neće doći. Okrivljenik je u stjecaju počinio dva prometna prekršaja koji spadaju u najteže prometne prekršaje koji predstavljaju veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i po ocjeni ovog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da bi se na okrivljenika moglo utjecati uvjetnom osudom da sam ocijeni hoće li ponoviti prekršaj za koji bi uvjetna osuda mogla biti opozvana ili više neće činiti najteže prometne prekršaje.

7. Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku opravdano izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije cijeneći sve činjenice koje su odlučne za odluku o zaštitnoj mjeri. Prvostupanjski sud je otegotnim okrivljeniku težinu počinjenih prekršaja i dosadašnju kažnjavanost. Iako okrivljenik nastoji umanjiti tu otegotnu okolnost ističući da je samo jednom kažnjen napominje se da je taj jedan put počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja za koji je već dokazao da ga to ne sprečava da najteže prekršaje ponavlja. Međutim, ovaj sud smatra da je sukladno sudskoj praksi izrečena zaštitna mjera određena u predugom trajanju te je u tom smisli prihvatio žalbene navode i okrivljeniku smanjio trajanje zaštitne mjere u trajanju od 8 mjeseci držeći da će i zaštitnom mjerom od 8 mjeseci biti postignuta njezina svrha, odnosno da će se i tako izrečenom zaštitnom mjerom otkloniti uvjeti koji poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja. Okrivljenik je jednom pravomoćno kažnjen zbog istog prekršaja, te je ovo zadnji put da mu sud na bilo koji način izlazi u susret nadajući se da će osvijestiti neprihvatljivost svojeg ponašanja u prometu te da će ubuduće sam voditi računa o nužnosti vozačke dozvole u svakodnevnom životu. Napominje se okrivljeniku da niti nakon isteka zaštitne mjere on ne smije upravljati vozilom dok se ne podvrgne izvanrednom zdravstvenom pregledu jer prije toga ne može ishoditi vozačku dozvolu.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 60,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.