Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-539/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD Jelaković i partneri, odvjetnici u Varaždinu, protiv ovršenice AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1848/2025-2 od 10. srpnja 2025., 4. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1848/2025-2 od 10. srpnja 2025. potvrđuje.

II. Pobijano rješenje u dosuđujućem dijelu nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se ovršenici AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju ČISTOĆA d. o. o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB:02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 78,13 EUR (sedamdeset osam eura i trinaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.“

2. Protiv dijela rješenja kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova izvansudske ovrhe pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 28. srpnja 2025. zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te ovrhovoditelju dosudi trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem odlučeno je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih provedbom izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Rankice Benc iz Varaždina broj Ovrv-7148/2023 od 1. rujna 2024. Ovrhovoditelj je zatražio trošak izvida pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV), trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji (dalje: FINA) od 31. listopada 2023. u iznosu od 31,25 eura (uključen PDV), trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja od 11. studenoga 2024. u iznosu od 31,25 eura (uključen PDV), trošak sastava prijedloga za naknadu troškova u iznosu od 15,63 eura (uključen PDV) i trošak naknade FINA-i za provedbu osnove u iznosu od 19,91 eura, odnosno ukupno 160,54 eura.

5.1. Prvostupanjski sud je sukladno članku 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ) ovrhovoditelju dosudio iznos od 78,13 eura, u koji iznos je uključen i PDV sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja pobijanog rješenja do isplate i to za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi drugim sudionicima u postupku ovrhe u iznosu od 31,25 eura, trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja od 11. studenoga 2024. u iznosu od 31,25 eura i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe od 15,63 eura primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

5.2. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak u iznosu od 62,50 eura (s uključenim PDV-om) za izvid pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave temeljem Tbr. 36.2. Tarife jer da je ovrhovoditelju javni bilježnik po službenoj dužnosti dostavio potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti te trošak naknade FINA-i za provedbu osnove u iznosu od 19,91 eura, jer ovrhovoditelj nije priložio dokaz da je tu naknadu platio.

6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj, između ostalog, navodi kako žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer da se pobijana odluka ne može ispitati, jer da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već je bitno da li je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da li je isti bio potreban za ovrhu.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, koji se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. OZ- a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Ovrhovoditelj u žalbi nadalje navodi da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već da taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Pri tome se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. U odnosu na odbijeni iznos naknade FINA-i za provedbu osnove, da je to zakonska obveza propisana člankom 22. stavak 1. i 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020.; dalje: ZPONS) jer bez plaćanja te naknade da FINA ne bi zaprimila prijedlog za izvansudsku ovrhu.

7.1. Člankom 283. stavak 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je sukladno stavku 4. istog članka javni bilježnik dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

7.2. Prema Tbr. 36.2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

7.3. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. Vrhovni sud upućuje na pravno shvaćanje koje je izrazio u svojem rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., a vezano uz tumačenje Tbr. 32.2. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.), čiji je sadržaj istovjetan Tbr. 36.2. sada važeće Tarife, i prema kojem ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kod čega ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti na bilo koji način (npr. odlaskom na sud, pisanim putem ili sl.). U tom postupku u revizijskom stadiju bilo je sporno treba li ovrhovoditelj koji je pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti (izdana na njegov zahtjev), radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći.

7.4. U konkretnom slučaju iako ovrhovoditelj navodi da je javni bilježnik na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na njegov zahtjev, isto ne dokazuje, a prvostupanjski sud je uvidom u ovršni spis utvrdio da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi stavio po službenoj dužnosti i dostavio ovrhovoditelju temeljem članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a.

7.5. Žalbenom tvrdnjom da je punomoćnik ovrhovoditelja zatražio izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti bez prilaganja dokaza da je tome tako, nije dovedena u sumnju odlučna činjenica da je javni bilježnik potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti na svoje rješenja o ovrsi dostavio ovrhovoditelju u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, bez inicijative i zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja pa je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja utemeljen na Tbr. 36.2. Tarife jer njegov punomoćnik nije obavio nikakvu radnju izvida ili pribave potvrde o pravomoćnosti ili ovršnosti pa nema pravo na odvjetničku nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javni bilježnik u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti). Zbog navedenog u konkretnoj situaciji nije primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvao ovrhovoditelj.

7.6. Također valja navesti da su člankom 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020.) izmijenjeni stavci 1. i 4. članka 283. OZ-a na način kako sada glase i da iz obrazloženja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona proizlazi da se takvim izmjenama u postupku izvansudske ovrhe smanjuju troškovi postupka na način da „… potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do sad – na prijedlog ovrhovoditelja.“

8. Žalba nije osnovana niti u odnosu na trošak naknade FINA-i za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 19,91 eura. Člankom 22. stavak 1. i 2. ZPONS-a propisano je da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma.

8.1. Člankom 8. stavak 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018., 155/2022. i 54/2024.) propisano je da naknadu iz članka 3. stavka 1. točke 1. ovoga Pravilnika (naknada za provedbu osnove za plaćanje) koju je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje predujmio sukladno Zakonu, Agencija upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe, dok je člankom 14. stavak 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018., 46/2022. i 155/2022.) propisano da naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja se vraća ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

8.2. Dakle, iako se radi o nužnom trošku bez kojeg FINA ne bi postupila po osnovi, navedeni trošak ovrhovoditelj mora predujmiti i priložiti dokaz da je isti predujmio prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, a isti se upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika i naplaćuje od ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe. U situaciji da Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje ta se naknada vraća ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

8.3. Uplaćeni predujam Agencija naplaćuje u korist ovrhovoditelja kao trošak ovrhe zajedno s dugom iz osnove za plaćanje ukoliko ovršenik ima sredstava na svojim računima, a ako se ispune uvjeti iz članka 12. ZPONS-a u vezi s člankom 15. točka 12. Pravilnika da se osnova za plaćanje briše iz Očevidnika, tada će ovrhovoditelj moći od Agencije zatražiti da mu vrati plaćeni iznos. Stoga naplatu ovog iznosa ovrhovoditelj ne može tražiti kao trošak izvansudske ovrhe od suda.

9. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja te potvrdio pobijano rješenje u odbijajućem djelu primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

10. Pobijano rješenje u dosuđujućem dijelu nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv tog dijela nije podnesena žalba.

Koprivnica, 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Vesna Rep