Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-918/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1024/2023-19 od 7. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1024/2023-19 od 7. kolovoza 2024. pod točkama I., II. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 312469, sklopljen 29. veljače 2008., u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju MP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, novčanu tražbinu u iznosu od 5.928,11 EUR, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju od 01.01.2008. određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:
- na iznos od 38,44 EUR počevši od 12.11.2010. g. do isplate;
- na iznos od 77,71 EUR počevši od 12.12.2010. g. do isplate
- na iznos od 92,68 EUR počevši od 12.01.2011. g. do isplate;
- na iznos od 75,79 EUR počevši od 12.02.2011. g. do isplate;
- na iznos od 80,77 EUR počevši od 12.03.2011. g. do isplate;
- na iznos od 76,71 EUR počevši od 12.04.2011. g. do isplate;
- na iznos od 88,29 EUR počevši od 12.05.2011. g. do isplate;
- na iznos od 103,40 EUR počevši od 12.06.2011. g. do isplate;
- na iznos od 109,35 EUR počevši od 12.07.2011. g. do isplate;
- na iznos od 174,98 EUR počevši od 12.08.2011. g. do isplate;
- na iznos od 113,01 EUR počevši od 12.09.2011. g. do isplate;
- na iznos od 101,65 EUR počevši od 12.10.2011. g. do isplate;
- na iznos od 103,52 EUR počevši od 12.11.2011. g. do isplate;
- na iznos od 106,50 EUR počevši od 12.12.2011. g. do isplate;
- na iznos od 111,56 EUR počevši od 12.01.2012. g. do isplate;
- na iznos od 119,46 EUR počevši od 13.03.2012. g. do isplate;
- na iznos od 113,83 EUR počevši od 12.04.2012. g. do isplate;
- na iznos od 117,88 EUR počevši od 12.05.2012. g. do isplate;
- na iznos od 121,33 EUR počevši od 12.06.2012. g. do isplate;
- na iznos od 117,09 EUR počevši od 12.07.2012. g. do isplate;
- na iznos od 117,73 EUR počevši od 12.08.2012. g. do isplate;
- na iznos od 110,92 EUR počevši od 12.09.2012. g. do isplate;
- na iznos od 113,41 EUR počevši od 12.10.2012. g. do isplate;
- na iznos od 118,02 EUR počevši od 13.11.2012. g. do isplate;
- na iznos od 117,14 EUR počevši od 12.12.2012. g. do isplate;
- na iznos od 118,78 EUR počevši od 12.01.2013. g. do isplate;
- na iznos od 112,69 EUR počevši od 12.02.2013. g. do isplate;
- na iznos od 110,90 EUR počevši od 12.03.2013. g. do isplate;
- na iznos od 117,35 EUR počevši od 12.04.2013. g. do isplate;
- na iznos od 108,08 EUR počevši od 12.05.2013. g. do isplate;
- na iznos od 107,05 EUR počevši od 12.06.2013. g. do isplate;
- na iznos od 105,52 EUR počevši od 12.07.2013. g. do isplate;
- na iznos od 107,69 EUR počevši od 13.08.2013. g. do isplate;
- na iznos od 110,55 EUR počevši od 12.09.2013. g. do isplate;
- na iznos od 113,88 EUR počevši od 12.10.2013. g. do isplate;
- na iznos od 114,77 EUR počevši od 12.11.2013. g. do isplate;
- na iznos od 117,95 EUR počevši od 12.12.2013. g. do isplate;
- na iznos od 89,39 EUR počevši od 12.01.2014. g. do isplate;
- na iznos od 93,72 EUR počevši od 12.02.2014. g. do isplate;
- na iznos od 95,32 EUR počevši od 12.03.2014. g. do isplate;
- na iznos od 94,61 EUR počevši od 12.04.2014. g. do isplate;
- na iznos od 91,51 EUR počevši od 13.05.2014. g. do isplate;
- na iznos od 90,65 EUR počevši od 12.06.2014. g. do isplate;
- na iznos od 93,72 EUR počevši od 12.07.2014. g. do isplate;
- na iznos od 96,67 EUR počevši od 12.08.2014. g. do isplate;
- na iznos od 97,00 EUR počevši od 12.09.2014. g. do isplate;
- na iznos od 97,92 EUR počevši od 12.10.2014. g. do isplate;
- na iznos od 101,10 EUR počevši od 12.11.2014. g. do isplate;
- na iznos od 101,93 EUR počevši od 12.12.2014. g. do isplate;
- na iznos od 102,31 EUR počevši od 13.01.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 12.02.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 12.03.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 12.04.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 13.05.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 12.06.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 12.07.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,48 EUR počevši od 12.08.2015. g. do isplate;
- na iznos od 89,52 EUR počevši od 12.09.2015. g. do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju MP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu, odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 1.937,50 eura do 2.125,00 eura, kao neosnovanim."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući istu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 625,00 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnim navodima da je s prednikom tuženika Volksbank d.d., kao kreditorom, sklopio 29. veljače 2008. Ugovor o kreditu broj: 312469 kojim ugovorom ju je prednik tužitelja odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.000,00 CHF prema kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 20 godina otplatom kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po prodajnom tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća (svaki prvi dan u mjesecu), s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Navedene odredbe tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tome se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u kojima je utvrđeno da je između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF. Tužitelj tvrdi da se time što su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim se ugovor od 29. veljače 2008. konvertirao u valutu Eur nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, niti dodatak predstavlja konvalidaciju učinaka ništetnosti. Stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te isplatu iznosa od 5.928,11 eur s pripadajućom zateznom kamatom od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta do isplate, koji se odnosi samo na tečajnu razliku u otplati mjesečnih anuiteta.
5. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZIDZPK) ugovorne strane sporazumno riješile posljedice eventualne ništetnosti, pri čemu su sve uplate uzete u obzir pa stoga tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu, a koje razloge u bitnome ponavlja i u žalbi.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tuženik. Naime, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice relevantne za predmet spora.
8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:
- da su tužitelj i tuženikov pravni prednik Volksbank d.d. 29. veljače 2008. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 73.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate 20 godina;
- da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i redovna kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatama tuženika te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za devize važećem na dan dospijeća;
- da su stranke sklopile Aneks navedenog Ugovora 3. veljače 2016., te da je tim Aneksom izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK;
- da se nije pojedinačno pregovaralo vezano za ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope odnosno o ugovorenoj valutnoj klauzuli odnosno da tužitelju nisu objašnjeni parametri i metoda izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate kao ni u odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF;
- da tužitelj ima status potrošača;
- provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka;
- provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Tuženik je proveo konverziju sukladno čl. 19. c. ZID ZPK s danom 30. rujna 2015. te je utvrdio suglasno sa tužiteljem da pretplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.921,62 kuna;
- provedenim financijskim vještačenjem utvrđena je ukupna razlika u pretplati u odnosu na početni otplatni plan, a koja se odnosi i na pretplatu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i tečajnu razliku od 6.988,77 eura / 52.654,62 kn, s tim kad se od tog iznosa odbije pretplata koja je tužitelju priznata prilikom konverzije u iznosu od 3.921,62 kuna proizlazi ukupna razlika u pretplati od 6.467,98 eura / 48.733,00 kn. Od tog iznosa na tečajnu razliku otpada iznos od 5.928,11 eura, dok na preplatu zbog promjene kamatne stope otpada iznos od 539,87 eura (5.928,11 + 539,87 = 6.467,98, str. 153 spisa);
- da tužitelj potražuje preplatu vezanu isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, u dijelu kojim mu je tuženik po kreditu naplatio 5.928,11 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom.
9. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenog iznosa od iznosa od 5.928,11 eur s pripadajućom zateznom kamatom od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta do isplate, koji se odnosi samo na tečajnu razliku u otplati mjesečnih anuiteta.
10. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno u smislu odredbe čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07) u vezi čl. 502.c ZPP, utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu od 29. veljače 2008. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne pa da tužitelj, prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) ima pravo na povrat utuženog iznosa od 5.928,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dana izvršene svake pojedinačne uplate.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništetne te se pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a na koje se u tužbi pozvao i tužitelj u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji tražbina tužitelja, jer da je sklapanjem Dodatka ugovora tužitelj u cijelosti obeštećen. Naime, sklapanjem Dodatka ugovoru nije u cijelosti otklonjena posljedica ništetnosti odredbe u pogledu valutne klauzule što je jasno utvrđeno financijskom vještačenjem.
13. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZPK, na način kako to nalaže zakon. Odredbama ZIDZPK, a niti Dodatkom ugovora, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF, i s kamatom koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke. Svrha ZIDZPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.
14. Stoga je u postupku bilo potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja je utvrdio da je u spornom razdoblju do rujna 2015. zbog promjene tečaja valute CHF tužitelj tuženiku preplatio iznos od 5.928,11 eur, slijedom čega preplate utvrđene konverzijom ne predstavlja potpuno obeštećenje tužitelja pa stoga tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
15. Na žalbene navode tuženika kojima ističe da bi tužitelj bio dvostruko namiren s obzirom na utvrđeni iznos pretplate pa je s tog osnova pogrešna odluka suda povodom istaknutog prigovora radi prebijanja, valja odgovoriti kako je provedenim financijskom vještačenjem jasno utvrđeno kako je tužitelju priznata pretplata prilikom konverzije u iznosu od 3.921,62 kuna/520,49 eur, dok na preplatu zbog promjene kamatne stope prema izračunu vještaka otpada iznos od 539,87 eura (čiji iznos tužitelj ne potražuje i koja je tim izračunom u postupku konverzije djelomično namirena), slijedom čega jasno proizlazi kako su ti žalbeni navodi neosnovani, jer pretplatom na koju se poziva tuženik nije obuhvaćena isplata zbog promjene tečaja valute CHF koju je tužitelj preplatio tuženiku u iznosu od 5.928,11 eur.
16. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu Tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih Odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Slijedom toga, neosnovano tuženik navodi da tužitelj nema pravo na povrat stečenog bez osnove.
17. Stoga, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u vezi čl. 324. st. 1. ZOO i čl. 1111. ZOO tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati isplatu iznosa koji je tuženik primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu sa zateznom kamatom tekućom od izvršenih uplata sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nepošten stjecatelj, a po stopi čl. 29. st. 2. ZOO.
18. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
19. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja pod točkom III. izreke.
20. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu kako je i presuđeno pod točkom
I. izreke ove drugostupanjske presude.
21. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
22. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
